Pokazali su to rezultati istraživanja “Da li je Dejton položio ispit?” koje su od marta do maja 2020. godine sproveli studenti Fakulteta političkih nauka Banja Luka uz podršku Fondacije “Fridrih Ebert” u BiH.
Istraživanje je obuhvatilo 597 studenata svih javnih univerziteta u BiH i manji dio studenata privatnih univerziteta. Na pitanja o funkcionisanju države u kojoj žive, izazovima sa kojima se suočava, ali i njenoj budućnosti odgovarali su studenti iz Banja Luke, Sarajeva, Istočnog Sarajeva, Tuzle, Zenice, Bihaća i Mostara.
Autori istraživanja Aleksandra Jovandić, Đorđe Dujković i Marko Lončar ističu da su imali namjeru da otkriju na koji način razmišlja generacija od koje se očekuje da jednog dana preuzme budućnost BiH u svoje ruke.
“Javnost nestrpljivo očekuje pojavu nekog novog naraštaja koji bi BiH okrijepio dalekovidnijom i odgovornijom politikom, moralnom snagom, entuzijazmom i tolerancijom”, kaže Đorđe Vuković, profesor na Fakultetu političkih nauka Banja Luka i mentor studenata koji su sproveli istraživanje.
On je markirao tri generacije koje se prepliću u postdejtonskom životu BiH – prvu koja je predvodila sukobljene strane u ratu i učestvovala u stvaranju Dejtonskog sporazuma, drugu koja je od 1995. godine do danas učestvovala u političkom životu i protraćila dvije i po decenije, te novu generaciju koja prirodno stupa na scenu.
“To su oni koji su rođeni i socijalizovani u okrilju različitih interpretacija i tumačenja Dejtonskog sporazuma”, kaže Vuković, dodajući da upravo od njih trebamo tražiti odgovore na osnovu kojih ćemo saznati da li imamo razloga za brigu ili pak tračak nade.
Njihovi odgovori, međutim, ne ulijavaju mnogo optimizma – na pitanje kako BiH vide 2045. godine njih 39 posto, uglavnom u Banjaluci, Istočnom Sarajevu i Mostaru, ne vidi postojanje države u kojoj živi. BiH u dejtonskim okvirima vidi 33 posto ispitanika, dok njih 28 posto veruje da će u budućnosti BiH biti federalizovana.
Više od polovine studenata Dejtonski mirovni sporazum doživljava kao izvor svih problema u BiH. Između ostalog, smatraju da ovaj akt više nije optimalno rješenje, da mu je osnovni cilj bio zaustavljanje rata, te da ga treba mijenjati.
Ubjedljivo najnegativniji stav izrazili su studenti zeničkog univerziteta na kome tri četvrtine studenata dijeli ovo mišljenje, a zatim slijede Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Tuzla i Istočno Sarajevo.
Dejtonski sporazum za 30 posto studenata je privremeno rješenje, 18 posto ispitanika vidi ga kao loše rješenje i kamen spoticanja razvoju države, dok je ovaj ugovor za 36,5 posto studenata jedino ili dobro rješenje koje političke elite u BiH ne poštuju.
Da li je vrijeme za promjenu Ustava BiH?
Osim promjene Dejtonskog sporazuma, čak 68 posto studenta se zalaže i za promjenu samog Ustava države.
Na univerzitetima u Banjaluci, Istočnom Sarajevu, Tuzli i Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru oko 60 posto ispitanika smatra da je vrijeme za promjenu najbitnijeg političko-pravnog akta BiH, dok je taj postotak nešto viši u Sarajevu, Mostaru i Zenici i iznosi oko 80 procenata.
“Primjećujemo razliku između narativa koje promovišu nacionalne političke elite i mišljenja studenata u BiH. Čini se da studenti nisu dali negativnu ocjenu samo ovom sporazumu, već i političkim elitama koje su zadužene za njegovu implementaciju”, ističu autori istraživanja.
Dobijeni rezultati, međutim, pokazuju da više od polovine studenata u BiH uopšte nije pročitalo sadržaj Dejtonskog mirovnog sporazuma. To je učinio tek svaki treći student srpske nacionalnosti, dok je potvrdan odgovor dalo čak 57 posto studenata bošnjačke nacionalnosti.
“Iako se u Republici Srpskoj zvaničnici mnogo više zaklinju u Dejton, te preovladava stav da je on garancija opstanka entiteta i ravnopravnosti naroda u BiH, ovo istraživanje pokazuje da se ovaj sporazum više proučava u univerzitetskim gradovima iz kojih se čuju politički zahtjevi za promjenom ili ukidanjem dejtonskog ugovora. Tamo gdje se promoviše kao nedodirljiv akt, oslonac je više na interpetaciji političkih autoriteta”, kažu autori istraživanja.
Ako je vjerovati generaciji koja će BiH predvoditi narednih decenija, istinski zaštitnik Dejtonskog mirovnog sporazuma ne postoji. Da niko ne štiti Ustav složilo se 43 posto studenata, dok njih 29 posto kao glavnog zaštitnika prepoznaje visokog predstavnika.
Mali broj ispitanih na svim fakultetima prepoznao je vlast BiH kao zaštitinika političko-pravnog akta države, a u toj ulozi Republiku Srpsku vidi tek nekolicina studenata u Banja Luci, Istočnom Sarajevu i Tuzli.
Zajednički simboli
Samo 42 posto pripadnika generacije koja je rođena nakon kreiranja državnih simbola identifikuje se sa zastavom, himnom i grbom BiH.
To čini tek 14 posto studenata srpske nacionalnosti i svaki peti ispitanik hrvatske nacionalnosti, dok se sa državnim simbolima identifikuje čak 82 posto studenata bošnjačke nacionalnosti.
Negativan odnos prema državnim simbolima nije drugačiji ni kada su u pitanju studenti koji pripadaju nekoj od nacionalnih manjina ili oni koji nisu željeli da se izjasne. U oba slučaja je nešto preko 20 procenata onih koji se identifikuju sa državnim simbolima.
Možemo li do Evrope
Pripadnici mlade generacije svih konstitutivnih naroda misle da BiH nema velike šanse da postane članica zajednice evropskih država bez promjena unutrašnjeg uređenja i ustavno-pravnog poretka. Čak 40,4 odsto ispitanika se slaže sa ovakvim stavom, dok njih dvostruko manje vidi BiH kao članicu Evropske unije sa postojećim ustavno-pravnim aktima. Nedovoljno razvijeno mišljenje po ovom pitanju izrazilo je čak 38 posto ispitanika.
Studenti u BiH nemaju prevelika očekivanja od države u kojoj žive – 12 posto njih ne očekuje apsolutno ništa, dok ostali uglavnom traže uslove za pristojan život i jednakost šansi, odnosno priliku da sami izgrade svoj put.
Takvu priliku većina njih na kraju potraži u zemljama Zapadne Evrope. Izvještaj koji je prošle godine objavila Svjetska banka, ukazuje da je BiH od ratnog perioda do 2019. godine napustilo čak 49,5 posto stanovnika, među kojima je polovina visoko obrazovanih. Prema brojnim prethodnim istraživanjima, razlog odlaska mladih nisu samo nezaposlenost i materijalna nesigurnost, nego i osjećaj političke nemoći.
To su potvrdili i studenti svih univerziteta u BiH – čak 75 posto njih nije zadovoljno trenutnim političkim stanjem. Od države očekuju nužne promjene, a nadu ulijeva podatak da vjeruju da su one moguće.
