Hiljade građana i deseci autobusa došli su iz svih krajeva BiH kako bi dali svoju podršku porodicama.

Građani su došli ispred Narodnog pozorišta s transparentima i obučeni u majice s parolama podrške.

Višegodišnji pokušaji pravosudnih i policijskih institucija da utvrde uzrok smrti mladića, Dženana Memića i Davida Dragičevića nisu dali rezultate, zbog čega je 2019. godine slučaj preuzelo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH).

Ovo su 20. protesti, koji organizira porodica Dženana Memića, za kojeg tvrde da je ubijen 2016. godine.

Memić je na Ilidži kod Sarajeva zadobio teške povrede glave, u incidentu koje je Tužilaštvo Kantona Sarajevo okvalifikovalo kao saobraćajnu nesreću, dok je porodica Memić tvrdila da je on ubijen. Preminuo je 15. februara 2016. godine.

Nakon preuzimanja slučaja u augustu 2019. godine, Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu 9. jula protiv pet osoba zbog organizovanog kriminala i sprečavanja otkrivanja i dokazivanja stradanja Dženana Memića.

Optužnica je podignuta protiv Alise Ramić, Dženanove bivše djevojke, koja je s njim bila u momentu stradanja, njenog oca Zijada Mutapa, bivšeg načelnika za saobraćajne istrage Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Hasana Dupovca, policajca Josipa Barića i recepcionera hotela "Crystal" Muamera Ožegovića.

Oni se terete da su od 8. februara 2016. godine pristupili skupini za organizovani kriminal, koju su formirali Zijad Mutap i drugi, radi prikrivanja dokaza o načinu na koji je Memić zadobio ozljede opasne po život.

Tužilaštvo Kantona Sarajevo je prethodno za saobraćajnu nesreću u kojoj je stradao Dženan optužila oca i sina, Ljubu i Bekriju Seferovića, a Kantonalni sud u Sarajevu je dva puta u ovom slučaju donio oslobađajuću presudu.

Međutim, Vrhovni sud Federacije BiH je kao i ranije i 27. jula izreklo oslobađajuću presudu Ljubi i Bekriji Seferović u predmetu stradalog mladića Dženana Memića iz Sarajeva.

I u predmetu stradanja Davida Dragičevića Tužiteljstvo BiH aktivno poduzima radnje dokazivanja u više segmenata, u cilju otkrivanja svih propusta koji su doveli do neefikasne istrage stradanja Davida Dragičevića, o čemu je nedavno i Ustavni sud BiH, donio odluku utvrdivši povredu ustavnih prava roditelja Davida Dragičevića na djelotvornu istragu.

David Dragičević nestao je 18. marta 2018. godine, a njegovo tijelo pronađeno je šest dana kasnije na ušću rječice Crkvene u Vrbas.

Okolnosti pod kojima je umro i dalje nisu razjašnjene.

Od kraja marta 2018. godine roditelji mladića Davor Dragičević i Suzana Radanović i grupa "Pravda za Davida" na banjalučkom Trgu Krajine organizirali su protestna okupljanja s ciljem otkrivanja istine o ubistvu.

Roditelji su ekshumirali tijelo Davida Dragičevića u martu 2019. i prebacili ga u Austriju, nezadovoljni istragom, pritiscima, te hapšenjima građana koji su ih podržavali.

Tokom prvih dana redovnog odvijanja nastavnog procesa u RS-u prisustvo korona virusa potvrđeno je kod ukupno 188 učenika osnovnih i srednjih škola, a do sada je vakcinisano 42 posto prosvjetnih radnika, podaci su Ministarsta provjete i kulture u Vladi RS-a.

Uporedo s početkom školske godine u ovom entitetu 2. septembra registrovani su i prvi slučajevi delta soja korona virusa.

Za razliku od prethodnih sojeva, nova varijanta, prema upozorenjima stručnjaka, širi se brže, uglavnom među mlađom populacijom, te izaziva težu kliničku sliku kod nevakcinisanih, što su na konferenciji za novinare potvrdili i iz Instituta za javno zdravstvo RS-a, ističući da su 90 posto hospitalizovanih nevakcinisani.

Prema podacima Instituta, od 1. septembra, odnosno početka nove školske godine, prisustvo korona virusa potvrđeno je kod 72 učenika osnovnih škola - starosne dobi od 6 do 14 godina, te kod 116 učenika srednjih škola koji pripadaju uzrastu od 15-19 godina.

Ministarstvo prosvjete i kulture RS-a zabilježilo je da je procenat vakcinisanih prosvjetnih radnika u ovom entitetu, u odnosu na ukupan broj zaposlenih u vaspitno-obrazovnim ustanovama, oko 42 posto.

Ovaj postotak smatraju zadovoljavajućim.

„Imunizacija prosvjetnih radnika teče zadovoljavajućom dinamikom. Svi prosvjetni radnici koji to nisu učinili ranije, imali su priliku da se tokom jula i avgusta vakcinišu i na taj način doprinesu sigurnijem odvijanju vaspitno-obrazovnog procesa u školama u novoj školskoj godini“, rekli su izjavi za Glas Amerike iz Ministarstva prosvjete i kulture RS-a.

Prosvjetni radnici, koji su se u maju prvi odazvali na poziv za vakcinaciju kažu da su očekivali veći odziv svojih kolega.

Desimir Blagojević, nastavnik matematike u Osnovnoj školi „Branko Ćopić“ u Banja Luci početak školske godine dočekao je sa primljene obe doze vakcine.

„Čim se pojavila vakcina protiv Covida želja mi je bila da se što pre vakcinišem. U školi sam se prvi prijavio za vakcinu iz više razloga - da zaštitim sebe, porodicu i druge oko sebe, a prvenstveno djecu u školi, van škole i kolege“, kaže Blagojević za Glas Amerike.

On smatra da je procenat do sada vakcinisanih prosvjetnih radnika trebao biti bar 70 posto, jer je riječ o ljudima koji rade s djecom i mladima.

„Apelujem na sve radnike u obrazovnim ustanovama, a pogotovo prosvetne radnike – učitelje, nastavnike i profesore - da se što pre vakcinišu kako bismo mogli očekivati što normalnije odvijanje nastavnog procesa“, poručio je Blagojević.

Više od polovine njegovih kolega, međutim, ne žuri s vakcinacijom. Među njima je i nastavnica jedne osnovne škole, koja nije željela javno da govori, a čiji identitet je poznat redakciji Glasa Amerike. Ona ističe da apsolutno razumije značaj vakcinacije i da svakako vjeruje nauci, ali da je zbunjena količinom informacija koje dobija.

„Prosto više ne znam u šta da vjerujem. Zato sam odlučila da ne žurim sa vakcinacijom. Nemamo ni dovoljno informacija o ponuđenim vakcinama, ne znam koju da odaberem. Povjerenje mi ne ulijavaju ni zvanične institucije. Svjedoci smo da su kršili mjere i organizovali skupove na kojima su okupljali hiljade ljudi, a od svih nas traže da te iste mjere poštujemo. Naglasila bih da se u obrazovnim ustanovama od početka poštuju sve propisane mjere“, kaže ova nastavnica.

Iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske kažu da koriste svaku priliku da ukažu na važnost vakcinisanja prosvjetnih radnika, te da i one koji to do sada nisu učinili pozovu da se vakcinišu.

„Preventivna mjera vakcinacije prosvjetnih radnika protiv virusa korona, kao i cjelokupnog stanovništva, veoma je važna kako radi sticanja opšte imunizacije, tako i zbog direktnog uticaja na odvijanje vaspitno-obrazovnog procesa u Republici Srpskoj, njegovu organizaciju u školskim učionicama, te sprečavanje širenja virusa korona među učenicima i zaposlenim u školama“, kažu za Glas Amerike iz ove institucije.

Vakcinacija djece

S obzirom da su djeca, posebno srednjoškolskog uzrasta, najviše pogođena širenjem delta soja korona virusa, prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, vakcinacija djece starije od 12 godine krajem avgusta započela je i u Republici Srpskoj.

Iz Instituta za javno zdravstvo pozvali su sve roditelje da, ukoliko to žele, dovedu djecu ovog uzrasta na vakcinaciju.

„Vakcina protiv Covida proizvođača Pfizer/BioNTech odobrena je za upotrebu kod djece starije od 12 godina“, poručili su iz Instituta.

Prije vakcinacije djeteta neophodno je da nadležni doktor utvrdi da ne postoje kontraindikacije, niti privremene niti trajne.

Zahtjev za vakcinaciju za maloljetnu djecu potpisuje roditelj, odnosno staratelj.

Zdravstveni stručnjaci širom svijeta ističu značaj vakcinacije djece starije od 12 godina, prvenstveno kako bi se zaštitilo njihovo zdravlje, ali i smanjilo širenje virusa na druge kategorije stanovništva, koje imaju mogućnost da razviju težu kliničku sliku.

Iako se prema dosadašnjim podacima kod djece razvijaju uglavnom blaže kliničke slike, nerijetko se dešava da i mlađi završe na bolničkom liječenju.

Prema ranijim analizama Univerzitetsko Kliničkog centra Republike Srpske, najmlađi pacijent imao je godinu dana, a najmlađi koji je priključen na respirator 10 godina.

Zvanična statistika do početka školske godine pokazuje da je korona virus u Republici Srpskoj potvrđen kod 1.410 djece starosti od šest do 14, te 1.800 u dobi od 15 do 19 godina.

Sa više od polovine nevakcinisanih prosvjetnih radnika, te djecom koja su uglavnom nezaštićena, neizvjesno je kako će novi talas pandemije uticati na nastavni proces u Republici Srpskoj.

Za sada, prema odluci Vlade Republike Srpske, učenici ostaju u klupama na časovima u trajanju od 45 minuta. Kako je ranije naglašeno, pratiće se epidemiološka situacija i preporuke Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, te će se određene odluke, ukoliko bude potrebno, donositi naknadno.

Na dan kada je Husein Bilal Bosnić pušten iz zatvora, u rodnom Bužimu, gdje se vraća da živi nakon sedmogodišnje robije, zalijepljeno je nekoliko plakata, piše BIRN BiH.

“Dobrodošao kući Bilale gazijo. Bužim je uz tebe”, ispisano je na plakatima koji su objavljeni na Facebook stranici Bilal Bosnić, napravljenoj u julu ove godine.

Na društvenim mrežama novinari Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) pronašli su niz objava na privatnim profilima ili stranicama u kojima se Bosniću, koji je osuđen za terorizam, relativizuje presuda ili izražava dobrodošlica na slobodu.

Dobrodošlicu sinu Samiru Redžo Begić iz sela na granici s Hrvatskom nikada nije imao priliku poželjeti. Posljednji put ga je vidio u jesen 2013. godine, a čuo početkom 2014. godine, kada mu se javio iz Sirije, s područja takozvane Islamske države.

“To je bilo do, mislim, 2. februara – on je poginuo”, kaže Begić.

On ne zna gdje je tačno njegov sin poginuo niti je od bilo koga dobio ikakvu informaciju osim potvrde smrti.

U presudi Bosniću iz 2015., kojom je osuđen na sedam godina zatvora zbog javnog podsticanja i vrbovanja na terorističke aktivnosti i organiziranje terorističke grupe, utvrđeno je da je finansirao odlazak Samira Begića u Siriju. Presudom je utvrđeno da je Samir prisustvovao Bosnićevim javnim predavanjima i da je poginuo kao pripadnik terorističke organizacije.

Njegov otac kaže da nije znao da Samir odlazi na Bosnićeva predavanja.

“Ali ako je on to predavao, taj način, ako ih je vrbovao, ako je organizirao… izlazi na slobodu, a upropastio je par mladića”, kaže Begić.

Sjedeći u džamiji na ulazu u selo Tržac nadomak Cazina, Begić se prisjeća posljednjeg susreta sa sinom Samirom 2013. godine. On je tada, govoreći da ide na odmor u Tursku, napustio rodno mjesto i otišao se boriti za takozvanu Islamsku državu, jednu od najzloglasnijih terorističkih organizacija.

“Mi smo se lijepo oprostili”, priča Redžo navodeći kako mu je sin otišao početkom novembra iz Tršca.

“Oko 15. telefonom se on meni javlja. (…) Veli on: ‘Ja sam, stari, prešao iz Turske iz Siriju’”, prisjeća se Redžo i navodi kako ga je upitao šta će on tamo i: “Pa šta ćeš, boriti se?”

Samir ga je nekoliko puta zvao iz Sirije prije nego što je poginuo.

Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) više puta su posjećivali Redžu Begića i njegovu suprugu, s kojom stanuje u mjestu oko 30 kilometara od Bužima, raspitujući se o Huseinu Bilalu Bosniću i njegovom poznanstvu sa Samirom.

Ključno vještačenje na suđenju na osnovu koga su sudije Državnog suda došle do zaključka da je Bosnić imao uticaj na odluku o odlasku u Siriju i Irak iznio je profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Vlado Azinović.

On smatra kako je Bosnić, kao i neki drugi ideološki lideri, nakon izdržane kazne “dodatno osvjedočen autentični lider i potencijalni vođa”.

“Robija u očima onih koji slijede nekoga dodatno potvrđuje tu osobu kao autoritet. Prema tome, vjerujem da će on iz zatvora izaći kao osvjedočeni ideološki autoritet za tu grupu ljudi”, kaže Azinović.

Bosnić je 3. septembra, nakon izdržane zatvorske kazne, napustio Državni zatvor, u koji je iz zatvora u Zenici prebačen krajem 2020. godine.

Za vrijeme koje je proveo u zatvoru, okruženje iz kojeg je otišao promijenilo se. Takozvani ISIL je poražen i gotovo nestao. Odlasci iz BiH u Sriju u Irak prestali su prije nekoliko godina, a veliki broj muškaraca i žena vratio se u BiH sa ovih prostora. Muškarci bili su izloženi sudskom postupku i osuđeni na zatvorske kazne.

Odnos prema selefijskim predavačima se također promijenio, a predrasude i negativan odnos većine prema njima su se smanjile. Neki od selefijskih daija, osoba koje pozivaju druge u ono što nazivaju izvornim islamom, koji su se javno protivili odlascima na strana ratišta, ali i neki koji su učestvovali u istim događajima na kojima je bio Bosnić, danas su ono što Azinović smatra “mainstreamom” i imaju na desetine ili stotine hiljada sljedbenika na društvenim mrežama.

Oni više ne raspravljaju da li je potrebno ići u džihad odnosno sveti rat, objašnjava Srđan Puhalo, autor istraživanja i knjige o selefijama u BiH. Teme kojima se bave sada su drugačije i više okrenute svakodnevnim problemima.

“U svakom slučaju će biti jedna vrlo zanimljiva dinamika da se u budućnosti prati kako će izgledati taj odnos selefija muslimana prema Bilalu Bosniću, koji je proveo sedam godina u zatvoru, odnosno prema nekim drugim autoritetima koji su završili fakultete u Egiptu, Siriji i Saudijskoj Arabiji”, kaže Puhalo.

Poruke na društvenim mrežama koje je pratio BIRN BiH pokazuju da Bosnić nije zaboravljen

Facebook stranica Bilal Bosnić napravljena je tokom jula ove godine. U vrijeme kada su novinari BIRN-a BiH pratili sadržaje, za dvije objave na ovoj stranici i samu stranicu su plaćene reklame. Na njoj se ne navodi ko je autor niti je sa ove stranice odgovoreno na upit za razgovor.

Jednu od videoobjava ove stranice, u kojoj se navodi: “Brate, ti si slobodan uprkos zidovima”, podržao je jedan od policajaca Ministarstva unutrašnjih poslova Srednjobosanskog kantona (MUP SBK).

On niti MUP SBK-a nisu odgovorili na upit novinara o podršci Bosniću.

Podršku na društvenim mrežama Bosnić je dobio prošle godine, kada je, nakon njegovog izlaska na dženaze sinu i bratu, napravljeno više objava na Facebook stranici Dava tim kojima se relativiziraju presude po kojima služi kaznu. Prema tadašnjoj analizi BIRN-a BiH, objavu su podijelili pojedini pripadnici Oružanih snaga BiH, nastavnik i imam.

Iz Oružanih snaga BiH su nakon ovih objava pokrenuli postupke o ponašanju pripadnika Sabahudina Mujaka i Mesuda Selimovića. Nakon obavljene istrage, kako su kazali, u slučaju protiv Mujaka je utvrđeno da nije moguće utvrditi njegov stav po pitanju predmeta iz prijave.

“Samim tim [se] nije moglo utvrditi da prijava sadrži pokazatelje da je imenovani svojim stavom na Facebook profilu iznio lični stav”, navodi se u odgovoru Oružanih snaga za Mujaka, dok je Selimović tokom postupka tvrdio kako se radi o lažnom profilu.

Novinarima BIRN-a BiH je s ovog profila odgovoreno kako “nije baš aktivan i koristi ga više osoba”. Objava o Bosniću iz prošle godine je obrisana.

Nermin Sijamhodžić, načelnik Odjela za borbu protiv terorizma u Federalnoj upravi policije (FUP), kaže kako je teško procijeniti koliko je podrška putem interneta stvarna i ostvariva, zbog čega je nemoguće procijeniti koliko ljudi zaista i podržava Bosnića.

“Nakon izdržane kazne, Husein Bosnić je faktički slobodan čovjek. U ovom trenutku teško je procijeniti kako će se on ponašati nakon što se vrati u svoju lokalnu zajednicu odnosno svoju sredinu”, rekao je Sijamhodžić u razgovoru vođenom prije Bosnićevog izlaska na slobodu.

Povećan utjecaj selefijskih daija

Vlado Azinović je svojim vještačenjem tokom suđenja 2015. godine utvrdio kako je Bosnić svojim nastupima, uživo ili putem YouTubea, jasno hvalio i podržavao uspostavu takozvane Islamske države. On navodi kako je situacija danas potpuno drugačija u odnosu na taj period, te da je nepoznanica čime bi se Bosnić mogao baviti nakon izlaska iz zatvora.

“Danas imate od enkriptiranih kanala za komunikaciju na mobilnim telefonima, do Instragrama i drugih društvenih mreža. Pitanje je ko će ga tome poučiti, je li možda već naučio u zatvoru ako je imao priliku i kako će se brzo snaći na tom tržištu na kom će i on biti jedan od faktora”, navodi Azinović, dodajući kako danas ove kanale veoma uspješno koriste druge selefijske daije.

Druge daije su, kako kaže Azinović, nastavile govoriti isto što i Bosnić u ranijem periodu ali odbacivši narativ “koji može dovesti do hapšenja, suđenja, zatvaranja”.

Na profilima selefijskih daija koje je pratio BIRN BiH i čiji je utjecaj značajno povećan tokom Bosnićevog boravka u zatvoru, ni na koji način nije spomenut njegov izlazak iz zatvora.

Svi koje je kontaktirao BIRN BiH odbili su razgovor. Najpopularniji selefijski daija na društvenim mrežama, kojeg na Facebooku prati više od 300.000 ljudi, Elvedin Pezić nije pristao na razgovor. Na razgovor nisu pristali niti Safet Kuduzović i Dževad Gološ. Na arhivskim snimcima koji se mogu pronaći na internetu, Kuduzović i Gološ su učestvovali na najmanje jednom događaju na kojem je Bosnić držao predavanja.

Azinović kaže kako je još uvijek teško procijeniti na koji će način “konkurencija” Bosniću utjecati na promjene narativa.

“Ali, u svakom slučaju, mislim da će [izlazak Bosnića] utjecati na ovu scenu na jedan vrlo specifičan način”, navodi Azinović.

Značajan broj stručnjaka koji su istraživali fenomen radikalizacije u BiH nije pristao na razgovor o uticajima koje će Bosnićev izlazak na slobodu imati na društvo. O tome nisu željeli govoriti ni u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini.

Nakon Bosnićevog hapšenja, Islamska zajednica je tokom 2015. godine integrirala osobe, grupe i organizacije koje su djelovale van zajednice. Zbog toga danas smatraju kako je priča o takozvanim paradžematima završena iako se dio njih nikada nije uključio u zvaničnu strukturu Islamske zajednice.

“Postoje neke neformalne grupice koje se povode za nekim drugim pravnim školama i na malo drukčiji način obavljaju namaz, te drukčije razumijevaju neka učenja islama, čime djelimično odstupaju od institucionalnog tumačenja islama koje zastupa Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini”, navode iz ove vjerske institucije, pojašnjavajući kako je to njihovo pravo.

Na razgovor nisu pristali ni predstavnici Ministarstva sigurnosti BiH, niti tužioci Državnog tužilaštva. Razgovor sa upravnikom i osobljem zatvora u Zenici, gdje je Bosnić proveo najveći dio svoje kazne, novinarima BIRN-a BiH nije dozvolilo Federalno ministarstvo pravde navodeći kako je nemoguće procijeniti da li bi davanje izjava štetilo izvršenju kazne zatvora Bilala Bosnića.

Upravnik Državnog zatvora, Siniša Perković navodi kako se unutar zatvora provode programi deradikalizacije u saradnji s Vijećem Evrope, koji su, kako navode iz ove institucije, imali za cilj smanjiti negativne efekte koje radikalizovani zatvorenici mogu imati na druge zatvorenike i smanjiti ekstremizam i nasilje u zatvorima.

Perković nije mogao govoriti o konkretnim uspjesima ovog programa, navodeći kako se program kratko primjenjuje unutar zatvora, ali je kazao da je kroz program prošao i Bilal Bosnić.

“Stav službe je da on ne iskazuje svoje radikalne stavove, bar tim službenicima koji rade u tretmanu”, navodi Perković i dodaje kako nije primijećen pokušaj djelovanja na druge zatvorenike.

Azinović objašnjava kako Bosnić nije mogao prolaziti programe deradikalizacije “jer oni u zatvorima ne postoje”.

Za Bosnićevog advokata Adila Lozu je iluzija da se njegov klijent prevaspitava.

“Bojali su se da vaspitači ne budu prevaspitani jer je on zaista magnet od čovjeka, gdje ljudi vole da ga slušaju. Ja se, evo, sjećam jedne situacije za vrijeme suđenja kada je jedan od sudskih policajaca, koji je imao psihičkih problema, tražio da ide da mu on ‘odučava’ određene kur'anske ajete. I oni su njega voljeli, ti sudski policajci”, kaže Lozo.

Bosnićev izlazak na slobodu za policiju predstavlja sigurnosni izazov, navodi načelnik Sijamhodžić. Zbog toga planiraju pratiti šta se dešava na terenu.

“Bosnić ima jako manipulativnu sposobnost, tako da može uticati na donošenje odluka pojedinih ljudi”, navodi Sijamhodžić, pojašnjavajući kako je najveći izazov danas radikalizacija mladih putem interneta.

Branilac Lozo kaže kako se njegov branjenik neće baviti podučavanjem ljudi.

“Ja sam razgovarao sa njim – on nema namjeru da se bavi podučavanjem ljudi vjeri jer su svi podučeni vjeri. Ljude treba podučiti da rade i da se bave nečim od čega se živi”, kaže Lozo i dodaje kako se njegov branjenik ranije bavio uzgojem stoke, čime bi se mogao baviti i nakon izlaska iz zatvora.

On smatra da se danas predavanja Bosnića ne bi ni primijetila s obzirom da je “euforija takozvanih paradžemata prošla, euforija terorizma je prošla”.

Uprkos tome i porazu takozvanog ISIL-a, Azinović smatra da izazovi ostaju.

“Ono što je problem jeste ideologija koja je ostala iza toga, ideologija koja nije poražena, ideologija koja je u velikom broju slučajeva ostala da živi”, kaže Azinović.

Sedmogodišnja kazna zatvora za Bosnića ne može utješiti Redžu Begića nakon smrti sina.

“Ako je on tu djecu poslao u smrt, to je ništa. Jer ti ćeš, evo, za sedam godina izaći i nikom ništa, slobodan građanin, a mi ćemo i dalje kukati. Kad pogledam sliku, ne mogu spavati”, kaže Begić.

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Kaknju sutkinji Kovačević je ujedno izrečena i mjera zabrane obavljanja dužnosti sudije na pet godina od dana pravosnažnosti presude.

Sutkinja Melisa Kovačević je optužena da je uzela 4.772 KM kako bi radila u korist optuženih i osumnjičenih u predmetima koji su joj dodijeljeni na sudu u Zenici. Tužilaštvo je u optužnici navelo i da se sutkinja cjenkala za pravdu− tražila je više novca, ali je prihvatala i manje.

Istraga je pokrenuta na osnovu anonimne dojave o vansudskim aktivnostima sutkinje, a suđenje je počelo u novembru prošle godine. Njena advokatica Maida Grizović je tvrdila da je Kovačević novac posuđivala te da tu nema „krivičnog djela nego se radi samo o povredi sudijske etike”.

Kovačević je u pravosuđu 20 godina. Sudijsko iskustvo je sticala u prekršajnim postupcima, a od decembra 2016. je radila na krivičnim predmetima. Suspendovana je u martu prošle godine.