Linkovi

Top priča BiH

Dayton 25 godina kasnije: Sporazum koji je donio mir, ali nije riješio sve probleme

Slobodan Milošević, Alija Izetbegović i Franjo Tuđman potpisuju mirovni sporazum u Daytonu 21. novembra 1995. godine. REUTERS/Eric Miller/

Kada su se početkom novembra 1995. godine lideri Bosne i Hercegovine (BiH), Srbije i Hrvatske okupili u Daytonu, u američkoj državi Ohio, rat u BiH bio je duboko ušao u četvrtu godinu. Oko 100.000 ljudi je ubijeno, srpske snage su počinile genocid u Srebrenici, a glavni grad Sarajevo držale pod opsadom.

Nakon brojnih neuspjelih pokušaja pregovora, Sjedinjene Države su zadatak povjerile diplomati Richardu Holbrookeu koji je tri strane doveo u Dayton i dogovorio mir. Sukobi su morali biti prekinuti, a garant mira bio je NATO koji je u BiH rasporedio oko 60.000 trupa.

Sporazumom je potvrđena nezavisnost BiH, ali je zemlja podijeljena na dva entiteta sa značajnim stepenom autonomije - Federaciju BiH i Republiku Srpsku - što i danas stvara probleme u funkcionisanju.

Među Holbrookeovim saradnicima bio je James Pardew, kao predstavnik američkog sekretara odbrane. U pregovarački tim je ušao nakon što su njegov prethodnik i još dva člana tima u avgustu 1995. poginuli u saobraćajnoj nesreći na planini Igman prilikom putovanja u Sarajevo.

James Pardew: Dayton je bio uspješan, ali kasniji razvoj BiH je razočarenje
please wait

No media source currently available

0:00 0:06:11 0:00

Pardew za Glas Amerike kaže da je u periodu prije Daytona najveći izazov bila složenost pregovaračkog procesa koji je podrazumijevao brojna putovanja u evropske prijestolnice, saradnju sa međunarodnim organizacijama poput NATO-a ili UN-a, te pregovore sa liderima koji su imali zacementirane pozicije.

„Morali smo se baviti Slobodanom Miloševićem u Beogradu, što je bilo izazovno i teško. Bio je vrlo lukava osoba i stvorio je tu fikciju da nekako nije uključen u rat u Bosni. To je sve bilo neistina. Ali svaki od lidera, Izetbegović sa Bosanskim Muslimanima, Tuđman u Hrvatskoj i drugi, svako od njih imao je svoje interese i svoje agende. A Holbrooke je morao krivudati kroz njih“, prisjeća se Pardew.

Kulminacija se dogodila na pregovorima u zračnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, gdje su lideri bivših jugoslovenskih država - Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević - dogovorili kraj rata. Sporazum je potpisan 21. novembra, a zvanično ratifikovan 14. decembra 1995. u Parizu.

Državni sekretar Warren Christopher otvara plenarnu sesiju mirovnih pregovora u vazduhoplovnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, 1. novembra 1995. AP Photo/Joe Marquette
Državni sekretar Warren Christopher otvara plenarnu sesiju mirovnih pregovora u vazduhoplovnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, 1. novembra 1995. AP Photo/Joe Marquette

Glavni cilj Daytona ispunjen

Daytonski sporazum je donio mir, ali brojni problemi su ostali neriješeni. Komplikovana teritorijalna i politička struktura otežavaju efikasno upravljanje, a veća pažnja je posvećena zaštiti etničkih grupa nego individualnih građanskih prava. Mnogi ratni zločinci ostali su nekažnjeni, a zemljom od sporazuma uglavnom upravljaju iste, nacionalne, stranke.

Robert Gelbard je u periodu od aprila 1997. do avgusta 1999. bio specijalni predstavnik Sjedinjenih Država za implementaciju Daytonskog sporazuma. Prethodno se također bavio regionom bivše Jugoslavije, uključujući i saradnju na planovima za hapšenje ratnih zločinaca.

„Otpor koji smo vidjeli kod nekih vlada u regionu, posebno kod Srbije, bio je izuzetan“, kaže Gelbard.

Robert Gelbard, Richard Holbrook, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović. AP Photo/Bozo Vukicevic
Robert Gelbard, Richard Holbrook, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović. AP Photo/Bozo Vukicevic

Ovaj bivši diplomata za Glas Amerike objašnjava da je prvi put u BiH putovao samo dvije sedmice nakon Daytonskog sporazuma, na zahtjev Richarda Holbrookea. Kaže da je kompromise poput mirovnog sporazuma lako kritizirati naknadno, ali da je on ispunio osnovni cilj – zaustavljanje ubijanja.

„Puno je problema s Daytonskim sporazumom, ali i dalje, 25 godina kasnije, mislim da je to bilo sjajno postignuće Richarda Holbrookea i onih koji su s njim radili“, navodi Gelbard. „Neuspjeh je nastao kasnije, kada su se stvari smirile, u nespremnosti međunarodne zajednice da stvori okolnosti kroz potrebnu političku volju da se to preispita, prepravi Ustav i stvori okruženje za pružanje drugačije vrste BiH koja bi bila uspješna država.“

James Pardew također kaže da je prioritet bio prekid rata, ali da je problem politička struktura koju je Dayton napravio:

„Jesmo li pravili greške? Naravno da jesmo. Nema savršenog pregovaranja. Ali rekao bih da je najveća davanje entitetima, Republici Srpskoj i Federaciji, toliko vlasti nad funkcioniranjem Bosne. Ne mislim da bismo mogli postići dogovor bez dva entiteta, ali mislim da smo mogli bolje odraditi posao ograničavanja moći koju entiteti imaju u remećenju države.“

Sjedinjene Države jesu odigrale ključnu ulogu u uspostavi mira, ali dugoročni cilj za BiH su bile evropske integracije. U proteklim godinama, bosanskohercegovački lideri su bezuspješno pokušavali izmijeniti Ustav, postići značajne reforme i ispuniti uslove za pristupanje Evropskoj uniji (EU), koja je i sama usporila pregovarački proces.

Uprkos svemu tome, Matthew Palmer, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju i specijalni predstavnik za Zapadni Balkan, kaže da evropski put za BiH nema alternativu:

„Daytonski mirovni sporazum bio je uspješan u postizanju svog primarnog cilja, u zaustavljanju rata, nasilja i patnje. U stvaranju osnove na kojoj bi građani BiH mogli graditi stabilniju, prosperitetniju i mirnu budućnost za sebe i svoju djecu. (…) Jasno je da još ima puno posla koji treba obaviti. Još nije ispunjena vizija BiH integrirane u evropsku porodicu.“

Matthew Palmer: Još ima mnogo posla koji treba obaviti za bolju BiH
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:54 0:00

Odgovornost na bosanskim liderima

Povodom 25. godišnjice Daytona, američki Kongresmeni iz savezne države Ohio predstavili su rezoluciju o priznavanju važnosti sporazuma. Senatori Rob Portman i Sherrod Brown učinili su to u Senatu, a zastupnik Michael Turner, koji je u vrijeme potpisivanja sporazuma bio gradonačelnik Daytona, u Zastupničkom domu Kongresa.

Na desetu godišnjicu sporazuma, Richard Holbrooke je od tadašnje administracije predsjednika George W. Busha tražio da se jače angažuje u BiH, navodeći da je vlast na državnom nivou slaba, a korupcija raširena. Tada je govorio i da će bez članstva u EU balkanske države uvijek biti u neredu.

Robert Gelbard i danas kao ključne probleme u BiH vidi korupciju, komplikovanu birokratiju i nepovoljne uslove za ekonomski razvoj: „Pokušao sam navesti kompanije da ulažu u BiH. Vrlo malo interesa.“

James Pardew kaže da je razvoj BiH nakon 1995. godine bio razočarenje. Kao razloge navodi negativno djelovanje susjednih država, prevashodno Srbije, zatim štetan uticaj Rusije, te neuspjeh lokalnih lidera da stvore demokratsko i produktivno društvo.

Oba sagovornika kao primjer navode Milorada Dodika koji je nakon rata bio prozapadno orijentisani lider i imao snažnu međunarodnu podršku. U međuvremenu se okrenuo nacionalističkom narativu, prijeteći odvajanjem Republike Srpske od BiH. Sjedinjene Države su mu 2017. godine uvele sankcije upravo zbog opstrukcije Daytonskog sporazuma.

Milorad Dodik i Robert Gelbard obraćaju se konferenciji za novinare u Banjoj Luci.
Milorad Dodik i Robert Gelbard obraćaju se konferenciji za novinare u Banjoj Luci.

„Milorad Dodik je bio aktivan 1995. godine kada se sve ovo događalo. Ne mogu vjerovati da je on još uvijek na vlasti u Republici Srpskoj i da nije voljan da preduzme bilo kakav kompromis koji bi, po njegovom mišljenju, oslabio položaj Republike Srpske. Iako bi ti kompromisi mogli biti u najboljem interesu Srba koji tamo žive“, kaže Pardew.

„Kada pomislim na bilo koga u toj zemlji, on me je najviše razočarao“, navodi Gelbard. „Gledajući Republiku Srpsku, u početku su oni mrzili Dayton, a sada Dodik stalno govori - volim Dayton. A razlog zašto voli Dayton je taj što strukture, nažalost, ne dopuštaju istinsko upravljanje državom.“

Gelbard kaže da je mirovni sporazum dao privremeni okvir za upravljanje, ali da BiH stagnira, te da su neophodne promjene u Ustavu i strukturi, koje ne moraju nužno značiti ukidanje entiteta. Dodaje da je za takav proces ključna politička volja koju vidi kod Bošnjaka i djelimično kod Hrvata, ali da bi proces trebala voditi EU, na koju se dugo čeka da pokaže političku volju:

„Ovo bi bila predivna prilika da Evropa pokaže odgovornost i da EU preuzme odgovornost, uz snažnu američku podršku, za sazivanje grupe, međunarodne konferencije, za preuređivanje Ustava Bosne i stvaranje efikasne mogućnosti upravljanja Bosnom.“

Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević nas samitu u Rimu od Daytonskom mirovnom sporazumu, februar 1996. godine. REUTERS/Paolo Cocco/Files
Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević nas samitu u Rimu od Daytonskom mirovnom sporazumu, februar 1996. godine. REUTERS/Paolo Cocco/Files

Pardew ne misli da je tako nešto moguće: „Neće biti Daytona 2.“ Prema njegovim riječima, odgovornost je na bosanskohercegovačkim političarima koji su umjesto saradnje i razvoja izabrali podjele, iako ih Daytonski sporazum ne ograničava u pozitivnim promjenama:

„Dok ne budemo imali lidere koji su spremni raditi zajedno i prema takvim ciljevima, mislim da će Bosna i dalje biti neuspjeh. A što to uzrokuje? Uzrokuje da mladi ljudi odlaze i traže prilike negdje drugdje, te stvara neku vrstu slomljenog sistema pod međunarodnom podrškom. I mislim da je to tragično. To sigurno nije ono što smo namjeravali 1995.“

Specijalni američki predstavnik za Zapadni Balkan, Matthew Palmer, kaže da su za BiH ključne reforme i da sistem mora biti funkcionalniji, sposobniji za obezbjeđivanje roba i usluga građanima, te da mora vlast držati odgovornom.

„Oni koji su na pozicijama moći i odgovornosti moraju biti odgovorni za svoje postupke. Sistem, država i institucije BiH moraju raditi za sve“, kaže Palmer.

See all News Updates of the Day

Glas Amerike u Baljivinama, selu u kojem nije bilo rata

Glas Amerike u Baljivinama, selu u kojem nije bilo rata
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:59 0:00

Ambasador Nelson: Od Dejtona do Brisela - put prosperiteta i sigurnosti

Eric Nelson tokom obilježavanja Dana nezavisnosti SAD-a, Sarajevo, 2. juli 2019.

Nadogradnja dvadesetpedogodišnjeg mira naslov je bloga ambasadora SAD u BiH Erica Nelsona, posvećenog obilježavanju četvrt vijeka Dejtonskog mirovnog sporazuma.

U blogu ambasador iznosi činjenice o uspjehu mirovnog sporazuma ali naglašava i da je vrijeme da se zemlja okrene budućnosti.

"Primarni cilj Dejtonskog sporazuma bio je da posluži kao okvir za očuvanje mira, za izgradnju povjerenja i pomirenja, te da omogući tranziciju zemlje ka efikasnom, funkcionalnom i demokratskom društvu.", piše Nelson.

Pozivajući se na, kako piše, mišljenja većine, posebno omladine koju susreće, Nelson ističe njihovu želju da žive u zemlji koja se sastavni dio euro-atlanske zajednice zemalja.

"Međutim, zbog toga što napredak blokiraju politike podjela i korupcija, BiH nastavlja da gubi svoj najveći resurs – njeni očajni građani napuštaju zemlju. Neki sadašnji bh. lideri otvoreno izražavaju sumnju u sopstvenu sposobnost da vode zemlju ka budućnosti koju građani žele. Mnogi odbijaju da zemlju vode u pravom smjeru.", stoji u blogu.

Ambasador piše da namjena mirovnog sporazuma nikada nije bila da vječno traje te da se njegove manjkavosti "moraju i mogu ispraviti".

Integritet izbornog procesa, vladavina zakona i zapošljavanje u državnm preduzećima su teme koje Nelson u blogu posebno izdvaja.

" ... državna preduzeća su neefikasna – to su politički bankomati koji pomažu eliti da kontroliše građane i njihove glasove na izborima, te da se obogati sredstvima koja pripadaju vama. Ovim kompanijama nedostaje transparentnost, one guše privatni sektor i povećavaju javni dug", stoji u blogu.

Nelson poziva i da se sagleda uloga NATO saveza u osiguranju mira u BiH tvrdeći da "teške reforme postaju jednostavnije kada u pomoć pozovete 30 saveznica iz NATO alijanse".

"Sjedinjene Države ostaju uz vas i podržaće vaša nastojanja da ostvarite napredak. Dvije milijarde dolara pomoći od Sjedinjenih Država u proteklih 25 godina u vidu podrške demokratizaciji i ekonomskom rastu dokaz su tog predanog prijateljstva." piše Ambasador SAD u BiH Eric Nelson.

BiH: Novi skandal najvišeg pravosudnog funkcionera

Milan Tegeltija na vanrednoj sjednici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, Sarajevo, 23. maj 2019. godine

Ured disciplinskog tužioca zaprimio je prijavu protiv Milana Tegeltije, potvrđeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) nakon što je portal Istraga objavio snimak razgovora o imenovanju na pravosudnu funkciju.

Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Tegeltija potvrdio je za BIRN BiH da je razgovarao s bivšom članicom ovog Vijeća o konkurisanju njene sestre na poziciju u sudu nakon što je objavljen snimak razgovora njih dvoje, samo nekoliko dana poslije objave izvještaja Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini u kojem se kritikuju nedostatak odgovornosti i upitna imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija.

Iz Ureda disciplinskog tužioca su za BIRN BiH potvrdili da je zaprimljenja prijava protiv nosioca pravosudne funkcije, te da u ovom trenutku ne mogu dati više informacija o postupanju Ureda.

Tegeltija za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kaže da je razgovor s Miljanom Buhom, kojoj je mandat u Vijeću istekao u oktobru 2020. godine, vođen u drugačijem kontekstu od onoga kako je to objavio portal Istraga i da on u razgovoru ne vidi ništa sporno.

Ovaj portal objavio je snimak razgovora za koji tvrde da u njemu učestvuju Tegeltija i Buha i u kome predsjednik VSTV-a govori o imenovanju u pravosuđu. Tegeltija u razgovoru objašnjava način za imenovanje: “Šta joj fali da se prijavi u Gradišci ili Prijedoru, pa da tamo radi godinu, kasnije ćemo je prebaciti ovamo.

Tegeltija objavu opisuje kao “smiješne pokušaje manipulacije i diskreditacije od strane novinara Avde Avdića, putem konstrukcija izvučenih iz konteksta”.

Usput rečeno, radi se o nekim nezakonitim i samim tim nevjerodostojnim i iskonstruisanim sadržajima. Osim što mogu da kažem da, koliko ja znam, gospođa Sanja Čegar [Milijanina sestra, op.a.] je još uvijek stručni saradnik na Okružnom privrednom sudu Banja Luka, a svi razgovori o eventualnom sukobu interesa člana VSTV-a Milijane Buhe, u slučaju njenog konkurisanja, vođeni su prije godinu ili dvije dana”, kaže Tegeltija i dodaje kako je s Buhom razgovarao o pitanju sukoba interesa u slučaju konkurisanja njene sestre, što je, prema njemu, “sasvim normalno”.

“Ja sam joj odgovorio da bi u toj situaciji to predstavljalo sukob interesa. Kao što se može vidjeti, ponavljam, nakon godinu ili dvije od tih razgovora – Sanja Čegar je još uvijek stručni saradnik na Okružnom sudu Banja Luka, gdje je bila i kad su ti razgovori vođeni. Prema tome, u ovom slučaju je sve čisto kao suza”, smatra Tegeltija.

Narušen integritet

Misija OSCE-a u BiH nedavno je, u dijelu izvještaja o VSTV-u u kome analizira nedostatak odgovornosti i upitna imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija, navela upravo primjer afere “Potkivanje”, u čijem centru se prošle godine našao predsjednik ove institucije Milan Tegeltija.
Ishod disciplinskog postupka je “očigledno suprotan odredbama Zakona o VSTV-u BiH koje predviđaju preduzimanje disciplinskih mjera protiv člana Vijeća, uključujući i predsjednika, a koje sežu do suspenzije i razrješenja sa dužnosti”, navedeno je u tadašnjem izvještaju Misije.

Prema Zakonu o VSTV-u BiH, članovi Predsjedništva VSTV-a BiH oslobođeni su od disciplinske odgovornosti, te stoga i mogućnosti privremenog udaljenja od vršenja dužnosti ili prestanka mandata. Ovo tumačenje Zakona o VSTV-u BiH tako je rezultiralo de facto nekažnjivošću predsjednika VSTV-a BiH – nosioca najviše pravosudne funkcije. Ovaj apsurdan ishod signalizira toliko krajnje pogrešno tumačenje zakona da razumno izaziva sumnju da je doneseno namjerno da bi se postigao željeni rezultat. U svakom slučaju, ova odluka predstavlja nečuven napad na sudsku odgovornost”, nalaz je Misije OSCE-a.

Kako se dalje navodi, dodjeljivanje ključnih pozicija u pravosuđu kao “nagrada”, ne na osnovu zasluga, šalje veoma snažnu poruku pojedinačnim sudijama i tužiocima koji još uvijek pokušavaju da se pridržavaju etičkih i profesionalnih standarda u BiH. Izvještaj navodi kako se čini da za karijerno i lično napredovanje u bh. pravosuđu, veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati.

“Istraga” u članku navodi kako je Tegeltija tokom razgovora upozoravao Buhu da bi od nje bilo traženo da podnese ostavku ako njena sestra konkuriše u sudu u Banjoj Luci i ako to novinari otkriju i da je bolje sačekati da Buhi istekne mandat kako ne bi bila ugrožena njena pozicija, “a Sanju ćemo rješavati”, navodi se u tekstu Istrage.

Miljana Buha za BIRN BiH kaže kako smatra da se “lažno insinuira da je ona iskoristila svoju poziciju člana VSTS-a da bi izdejstvovala imenovanje za svoju sestru Sanju Čegar”.

Moja sestra je bila i još uvijek je stručni saradnik Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci. Još uvijek nigdje nije ni konkurisala, a kamoli izabrana na mjesto sudije u bilo kojem sudu. Pošto je stručni saradnik u sudu, ima prirodnu i normalnu želju da konkuriše na poziciju sudije. Svi moji razgovori s predsjednikom VSTV-a su se svodili isključivo na problem sukoba interesa, odnosno pitanje njenog konkurisanja u situaciji u kojoj sam ja član VSTV-a”, kaže Buha.

Predsjednik VSTV-a joj je, kako tvrdi, u više navrata uvijek odgovarao da je to problem sa stanovišta sukoba interesa i da bi to podrazumijevalo podnošenje ostavke na mjesto člana VSTV-a.

Želim da skrenem pažnju da je moja sestra bila izvanredan student – sa prosjekom ocjena 9,3 – i ovo vidim kao pokušaj njene diskvalifikacije u bilo kojem konkursu na koji bi se u budućnosti mogla prijaviti”, dodaje ona.

Nezirović za sazivanje sjednice Vijeća

Članovi Vijaća koje je kontaktirao BIRN BiH uglavnom nisu željeli komentarisati objavljeni snimak.

Goran Nezirović smatra da o tome pojedinačno svoje mišljenje ne trebaju iznositi članovi Vijeća, ali je potvrdio za BIRN BiH da o tome treba raspraviti.

“Smatram da članovi Vijeća o tome ne trebaju u javnosti iznositi svoj stav pojedinačno, već da je to slučaj za rasprave na sjednici VSTV-a. Što se mene tiče, treba zakazati vanrednu sjednicu Vijeća na kojoj bi se o tome iznosili naši stavovi”, kaže Nezirović.

Članovi Državnog parlamenta i Privremene istražne komisije za stanje u pravosuđu navode za BIRN BiH da je Tegeltija još ranije trebao podnijeti ostavku na mjesto predsjednika VSTV-a.

Mirjana Marinković-Lepić podsjeća kako je ovo druga afera i drugi javno objavljeni snimak predsjednika VSTV-a u kojem se vidi da sa strankama razgovara o slučajevima, obećavaju određene intervencije ili pokazuje način na koji se imenuju ljudi na pravosudne funkcije.

“Još uvijek se čeka odluka Tužilaštva kada je u pitanju afera ‘Potkivanje’, a to pokazuje da su 100 posto tačni izvještaji međunarodne zajednice, među njima i posljednji izvještaj OSCE-a, koji Milan Tegeltija uporno pokušava da minimizira i uporno pokušava da pokaže da oni nisu tačni ili čak da određeni međunarodni faktori nemaju nadležnost za ispitivanje stanja u pravosuđu. Vidimo da su, nažalost, svi argumenti u tim izvještajima tačni i građani su u potpunosti svjesni, i to je percepcija javnog mijenja, da je pravosuđe rak-rana društva u BiH”, kaže Marinković-Lepić.

Zukan Helez je mišljenja da je predsjednik VSTV-a trebao podnijeti ostavku te podsjeća da su radom VSTV-a nezadovoljni ambasadori ključnih država u BiH i međunarodne zajednice.

ׅ“Dalje se to samo multiplicira, jer on osjeti da je zaštićen, da mu niko ništa ne može, da ga štiti dio nakaradne prljave politike”, kaže Helez.

Branislav Borenović kaže da ga više ništa ne može šokirati u pravosuđu.

Nepovjerenje, nepotizam, trgovina uticajem, nerad, selektivni pristup, nepravda, stvarni su odraz stanja”, kaže Borenović.

Loša slika o pravosuđu

Vladavina prava je u srži proširenja Evropske unije (EU) te je stoga neophodno vratiti povjerenje građana Bosne i Hercegovine u pravosuđe i prihvatiti važnost njegovog integriteta, zaustaviti opstrukcije i ojačati brobu protiv korupcije, rečeno je tokom javne debate “Pravo na pravdu” u organizaciji Generalne direkcije Evropske komisije za susjedstvo i pregovore o proširenju i Ureda specijalnog predstavnika EU u BiH održane u utorak, 24. novembra.
Tokom javne debate predstavljeni su rezultati ispitivanja javnog mnijenja, koje je većinom imalo lošu sliku o pravosuđu.

Tegeltija je nedavno također naišao na kritike stručne javnosti, kada je na web stranici Udruženja “BH novinari” objavio tekst u kojem objašnjava “zašto novinar nema pravo da objavi nezakonito sačinjen snimak”, i izazvao brojne oštre reakcije novinara, pravnih stručnjaka, akademske javnosti, ali i organizacija koje prate rad pravosuđa.

Tegeltija je, kao i u slučaju novog snimka, tada tvrdio kako jedino sud može odobriti tajno audio i vizualno snimanje, te da se “dokazi pribavljeni suprotno ovim pravilima ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom, niti bilo kojem drugom postupku”, što su sagovornici BIRN-a BiH ocijenili kao površnu analizu i gušenje slobode medija, ali i pokušaj totalitarnog vladanja javnim prostorom.

USAID BIH izvještaj: Pravosuđe stagnira, troši sve više, a javnost mu sve manje vjeruje

Direktorica USAID-a za BiH Nancy J. Eslick

Efikasnost pravosuđa u BiH stagnira tokom posljednje tri godine dok se percepcija efikasnosti pravosuđa u prošloj godini pogoršala i u očima javnosti i u očima sudija i tužilaca, ključni su nalazi istraživanja o indeksu učinkovitosti pravosuđa u BiH za 2019. godinu (JEI-BiH).

Kada se dozvoli napredak korupcije, zaustavljaju se privatna ulaganja, smanjuje ekonomska djelatnost i povećavaju troškovi poslovanja. To može povećati siromaštvo, ali i dovesti do političke nestabilnosti. Nadalje, korupcija rađa izolaciju i podržava ekstremizam”, rekla je Nancy Eslick, direktorica misije Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) u Bosni i Hercegovini (BiH).

Ukupna percepcija javnosti o efikasnosti pravosuđa u 2019. godini i dalje je loša, ocjenjuje USAID u saopštenju, a ‘procesuiranje predmeta i postupanje u pitanjima povezanim s korupcijom je među najnižim vrijednostima Indeksa’.

Direktorica misije USAID-a je upozorila kako izvršna vlast ‘mora osigurati punu posvećenost odgovornih za sprovođenje zakona i rad državnih agencija, prvenstveno prijavljivanjem korupcije i pružanjem podrške tužiocima u istragama’.

Vrijednosti pokazatelja povezanih s korupcijom bile su niske tokom svih pet godina istraživanja USAID-a što, kako navode iz ove agencije, ukazuje na loše poimanje javnosti o postupanju pravosuđa u pitanjima korupcije.

Drugu godinu zaredom odgovori i ljudi iz sektora, odnosno sudija i tužilaca, bili su negativni o tome kako se pravosuđe nosi sa slučajevima korupcije. Po mišljenju sudija i tužilaca, najnegativniji pad proteklih pet godina odnosi se na efikasnost imenovanja sudija i tužilaca te utjecaj same korupcije na pravosuđe u BiH”, ocjenjuju u USAID-u.

Zanimljivo je, navodi se u saopštenju USAID-a, da i javnost, ali i same sudije i tužitelji, pokazuju pad u poimanju efikasnosti pravosuđa u 2019. godini.

Nasuprot tome, ukupna vrijednost pokazatelja iz administrativnih podataka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV) povećala u odnosu na prethodnu 2018. godinu.

Administrativni podaci, naime, pokazuju konstantan rast broja zaposlenih u pravosudju posljednjih pet godine, kao i stalni rast sudskih budžeta od 2012. godine (165 miliona KM) do 2019. godine (205 miliona KM), što predstavlja ukupni porast od 24 posto. U istom period porasli su i budžeti Tužilaštva za 39 posto, sa 42 miliona KM na 58 miliona KM godišnje”, saopšteno je iz USAID-a.

Već petu godinu zaredom USAID radi istraživanje o efikasnosti pravosuđa u BiH i o tome kako ga doživljavaju ljudi unutar, ali i izvan sektora.

Američka vlada, putem USAID-a i drugih agencija, pruža neophodnu podršku BiH kako bi se pomoglo pravosuđu u efikasnoj borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala kao ključnih preduslova na putu BiH ka samoodrživosti, navode iz USAID-a.

Podsjetimo, Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) u BiH, 23. novembra je predstavila treći izvještaj o praćenju slučajeva korupcije pred sudovima u BiH, pod nazivom "Sindrom nekažnjivosti", a koji se temelji na radu predstavljenom u dva prethodna izvještaja predstavljena 2018. i 2019. godine.

Nalazi izvještaja otkrivaju neuspjeh kazneno-pravnog sistema, što je rezultiralo nekažnjavanjem počinilaca mnogih teških kaznenih djela.

Nakon ovog OSCE-ovog izvještaja na svom Twitter profilu oglasio se i Ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Eric Nelson te “depresivnom” nazvao borbu pravosudnih institucija u BiH protiv korupcije i pozvao vlasti te zemlje na više akcije.

BiH: Izbori pojačali netransparentnost javnih nabavki

Općinske i gradske vlasti su u izbornoj godini trošile više novca na radove u svojim lokalnim zajednicama iako su zbog pandemije njihovi budžeti smanjeni. Postupke javnih nabavki su prilagođavali ponuđačima koji te radove mogu brzo završiti, stoji u medijskom izvještaju grupe nevladinih organizacija iz BiH okupljenih u inicijativi "Da javne nabavke budu javne".

Sarajevska Općina Centar je tokom ove godine izdvojila skoro milion maraka više na radove nego što je to bio slučaj prošle godine.

Grupa nevladinih organizacija iz inicijative „Da javne nabavke postanu javne“ koje prate provođenje javnih nabavki u Bosni i Hercegovini (BiH) otkrila je da javne nabavke koje je Općina Centar raspisala pred Lokalne izbore pogoduju ponuđačima koji brzo mogu završiti radove.

U 15 javnih nabavki iz augusta, septembra i oktobra kriterij za dodijelu ugovora nije bio najniža cijena. Općina je propisala da će osim cijene vrednovati i rok u kojem ponuđač može završiti traženi posao. Tako su na ovim tenderima mogle pobijediti firme koje skuplje naplaćuju svoje radove, ali garantuju da će ih brzo završiti.

Ovakve javne nabavke obično se provode u izbornim godinama. Vlasti su tada spremne potrošiti više novca kako bi projekti koje finansiraju iz budžeta bili okončani do izbora. Te projekte političari nerijetko koriste za svoju promociju u predizbornim kampanjama.

Ove godine javni budžeti imaju manje novca zbog pandemije izazvane koronavirusom, ali uprkos tome lokalne vlasti nisu manje trošile na javne nabavke.

Inicijativa „Da javne nabavke postanu javne“ je tokom 2020. godine pratila postupke nabavki koje su provodile 103 institucije i javna preduzeća vrijedne oko dvije milijarde KM. Analiza inicijative pokazuje da je u ovoj godini znatno više novca izdvajano za nabavke radova - 43 institucije i javna preduzeća izdvojili su 100 miliona KM više nego prethodne godine. Najviše je izdvajano na lokalnom nivou.

Gradske vlasti u Doboju, Trebinju i Banja Luci su se kroz postupke javnih nabavki zaduživale. Uprkos tome na nabavkama radova nisu štedile. Za radove su izdvojile čak 26,5 miliona maraka više nego prošle godine.

Sistem javnih nabavki podložan korupciji

Javne nabavke predstavljaju sve kupovine roba, radova i usluga koje vrše vlade, institucije, ustanove i javna preduzeća. Javnim novcem trebaju obezbijediti što bolje usluge građanima i privredi kao što su bolja zdravstvena zaštita, obrazovanje i infrastruktura.

Kroz javne nabavke u BiH godišnje se potroši do tri milijarde maraka, a najveća potrošnja je u izbornim godinama. Međutim, sistem javnih nabavki u BiH je podložan korupciji. Tome doprinosi nedostatak informacije koje institucije i preduzeća objavljuju i netransparetni postupci koje provode.

Istraživanja nevladinih organizacija i medija pokazuju da je tokom ove godine povećan broj pregovaračkih postupaka u kojima nisu objavljena obavještena o provođenju javnih nabavki. U ovim postupcima institucije i preduzeća su pregovarali sa ponuđačima koje su sami izabrali, dok drugi nisu imali priliku učestvovati.

Iz godine u godinu povjerenje ponuđača u sistem javnih nabavki je sve manji. Jedno od istraživanja koje su provodile nevladine organizacije u BiH je pokazalo da čak 88 ispitanih ponuđača smatra da je korupcija u velikoj mjeri prisutna u javnim nabavkama te da je razvijena praksa favorizovanja pojedinih ponuđača

Njihove stavove potvrđuju i brojni primjeri javnih nabavki iz ove godine. Među njima su i nabavke auta za Graničnu policiju BiH, Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona i Vodovod a.d. Prijedor. Ove institucije su u svojim tenderima navele specifikacije koje ukazuju da žele kupiti auto samo jednog proizvođača ili tačno određen model.

Javne institucije koje provode nabavke nerijetko ovo čine – tendere prilagođavaju ponuđačima sa kojima žele dogovoriti neki posao. Zbog toga se u tenderima mogu pronaći kataloški opisi proizvoda ili uslovi koje može ispuniti samo jedna firma na tržištu.

Ovakve nabavke su diskriminirajuće jer onemogućavaju drugim ponuđače da učestvuju. Međutim, šteta je mnogo veća – manjak konkurencije dovodi do rasipanja javnog novca i ne osigurava kupovinu najboljih roba, radova i usluga.

Javne nabavke u doba pandemije

Tokom pandemije javne nabavke su provođene po hitnim procedurama i bez znanja javnosti. Pojedine vlade i institucije iskoristile su krizu kako bi izbjegle poštivanje Zakona o javnim nabavkama. Zbog toga su Agencija za javne nabavke i tužilaštva pojačali nadzor nad nabavkama u vrijeme pandemije.

Neki od slučajeva koje tužilaštva istražuju su i nabavka 100 respiratora koju je Vlada Federacije BiH povjerila poljoprivrednom gazdinstvu za 10,5 miliona KM te nabavka pokretne bolnice za koju je Vlada Republike Srpske izdvojila 4,2 miliona maraka.

Inicijativa "Da javne nabavke budu javne"
Inicijativa "Da javne nabavke budu javne"

Novi zakon o javnim nabavkama na čekanju

Sistem javnih nabavki trebao bi se poboljšati donošenjem novog zakona o javnim nabavkama, ali na njegovo usvajanje se čeka već tri godine. Postojeći Zakon o javnim nabavkama usvojen je 2014. godine, ali nije usklađen sa svim direktivama Evropske unije.

Za primjenu Zakona zaduženi su Agencija za javne nabavke (AJN) i Ured za razmatranje žalbi (URŽ). Praksa je pokazala da obje institucije trebaju poboljšanja. Zadatak AJN je da prati i nadzire postupke javnih nabavki, ali ova institucija nema dovoljno kapaciteta za taj posao. S druge strane, URŽ je zadužen da rješava žalbe ponuđača, ali njegov rad se pokazao problematičnim zbog zauzimanja različtih stavova u sličnim slučajevim.

Obje institucije suočavaju se i sa problemima u rokovodstvu. Sredinom godine smijenjen je direktor AJN, a novi još uvijek nije izabran. Izbora članova URŽ-a je predmet stalnih kritika zbog sumnje da se u ovu instituciju postavljaju politički podobni kadrovi.

Novi zakon trebao bi spriječiti zloupotrebe i korupciju, ali i propisati kažnjavanje odgovornih osoba u javnim institucijama koje se bave postupcima nabavki.

Evropska komisija traži promjene

Na usvajanju novog zakona insistira i Evropska komisija. Uprkos preporukama Komisije bh. vlasti malo rade na unapređenju sistema javnih nabavki.

Osim usvajanja novog zakona, Evropska komisija ističe kako je potrebno da BiH povuče odluku o preferencijalnom tretmanu koji domaći ponuđači imaju prilikom dodjele javnih ugovora. Vijeće ministara BiH je u maju 2020. godine odlučilo da će preferencijalni tretman važiti do kraja ove godine iako je ova odredba trebala biti ukinuta početkom šestog mjeseca.

Pored toga, Evropska komisija smatra i da je potrebno ojačati administrativne kapacitete AJN i URŽ-a, a proces nabavki učiniti transparentnijim.

„Agencija za javne nabavke (AJN) Bosne i Hercegovine je tijelo koje je ovlašteno da pokreće, provodi i nadzire reformu javnih nabavki u svim sektorima. Njeni administrativni kapaciteti su nedovoljni. Svaki ugovorni organ treba da ima osoblje koje raspolaže relevantnim vještinama i stručnošću“, navodi se u izvještaju Evropske komisije za 2020. godinu.

NVO i mediji rade posao institucija

Dok institucije čekaju usvajanje novog zakona i unapređenje kapaciteta, nevladine organizacije i mediji su preuzeli ulogu monitoringa javnih nabavki otkrivajući brojne zloupotrebe. Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Žurnal, Capital, Balkanska istraživačka mreža (BIRN BiH), Buka, Fokus i Direkt-portal kontinuirano izvještavaju o zloupotrebama u sistemu javnih nabavki.

Njihova istraživanja dokazuju da su javne nabavke u BiH neefikasne, neekonomične i netransparente. Unosne javne poslove dobijaju firme bliske vlastima, dok direktori institucija nabavke povjeravaju svojim prijateljima i stranačkim kolegama. Zbog očiglednog favorizovanja određenih ponuđača drugi i ne konkurišu na javne poslove jer unaprijed znaju da posao neće dobiti.

Mediji su imali važnu ulogu i u nadzoru javnih nabavki tokom pandemije otkrivajući brojne zloupotrebe poput: nabavke 100 respiratora koju je Vlada Federacije BiH povjerila poljoprivrednom gazdinstvu, nabavke testova od firme koja se bavi restauracijom namještaja te izgradnje izolatorija u Srebreniku koji je povjeren firmi gradskog vijećnika.

Svojim istraživanjima ukazivali su i na probleme sa kojima se suočavaju zdravstvene ustanove i pacijenti. Na osnovu medijskih priča pravosudne institucije su pokrenule brojne istrage.

Istraživanja nevladinih organizacija pokazuju da se Zakon o javnim nabavkama krši u svim fazama postupka. Ipak, istraživanja organizacija su uticala na rad javnih institucija. Nakon njihovih upozorenja institucije su počele objavljivati više informacija o javnim nabavkama, a neke su čak i poništile sporne postupke nabavki.

* Medijski izvještaj je nastao u okviru projekta Balkan Tender Watch koji finansira Evropska unija u okviru svog programa EuropeAid/154870/DH/ACT/Multi. Projekat sprovode Fondacija za otvoreno društvo iz Srbije, Centar za građanske komunikacije iz Sjeverne Makedonije, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora iz Crne Gore, Fondacija za otvoreno društvo sa Kosova i Fond otvoreno društvo iz Bosne i Hercegovine u pet država Zapadnog Balkana.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG