Linkovi

Izdvojeno

Dayton 25 godina kasnije: Sporazum koji je donio mir, ali nije riješio sve probleme

Slobodan Milošević, Alija Izetbegović i Franjo Tuđman potpisuju mirovni sporazum u Daytonu 21. novembra 1995. godine. REUTERS/Eric Miller/

Kada su se početkom novembra 1995. godine lideri Bosne i Hercegovine (BiH), Srbije i Hrvatske okupili u Daytonu, u američkoj državi Ohio, rat u BiH bio je duboko ušao u četvrtu godinu. Oko 100.000 ljudi je ubijeno, srpske snage su počinile genocid u Srebrenici, a glavni grad Sarajevo držale pod opsadom.

Nakon brojnih neuspjelih pokušaja pregovora, Sjedinjene Države su zadatak povjerile diplomati Richardu Holbrookeu koji je tri strane doveo u Dayton i dogovorio mir. Sukobi su morali biti prekinuti, a garant mira bio je NATO koji je u BiH rasporedio oko 60.000 trupa.

Sporazumom je potvrđena nezavisnost BiH, ali je zemlja podijeljena na dva entiteta sa značajnim stepenom autonomije - Federaciju BiH i Republiku Srpsku - što i danas stvara probleme u funkcionisanju.

Među Holbrookeovim saradnicima bio je James Pardew, kao predstavnik američkog sekretara odbrane. U pregovarački tim je ušao nakon što su njegov prethodnik i još dva člana tima u avgustu 1995. poginuli u saobraćajnoj nesreći na planini Igman prilikom putovanja u Sarajevo.

James Pardew: Dayton je bio uspješan, ali kasniji razvoj BiH je razočarenje
please wait

No media source currently available

0:00 0:06:11 0:00

Pardew za Glas Amerike kaže da je u periodu prije Daytona najveći izazov bila složenost pregovaračkog procesa koji je podrazumijevao brojna putovanja u evropske prijestolnice, saradnju sa međunarodnim organizacijama poput NATO-a ili UN-a, te pregovore sa liderima koji su imali zacementirane pozicije.

„Morali smo se baviti Slobodanom Miloševićem u Beogradu, što je bilo izazovno i teško. Bio je vrlo lukava osoba i stvorio je tu fikciju da nekako nije uključen u rat u Bosni. To je sve bilo neistina. Ali svaki od lidera, Izetbegović sa Bosanskim Muslimanima, Tuđman u Hrvatskoj i drugi, svako od njih imao je svoje interese i svoje agende. A Holbrooke je morao krivudati kroz njih“, prisjeća se Pardew.

Kulminacija se dogodila na pregovorima u zračnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, gdje su lideri bivših jugoslovenskih država - Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević - dogovorili kraj rata. Sporazum je potpisan 21. novembra, a zvanično ratifikovan 14. decembra 1995. u Parizu.

Državni sekretar Warren Christopher otvara plenarnu sesiju mirovnih pregovora u vazduhoplovnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, 1. novembra 1995. AP Photo/Joe Marquette
Državni sekretar Warren Christopher otvara plenarnu sesiju mirovnih pregovora u vazduhoplovnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, 1. novembra 1995. AP Photo/Joe Marquette

Glavni cilj Daytona ispunjen

Daytonski sporazum je donio mir, ali brojni problemi su ostali neriješeni. Komplikovana teritorijalna i politička struktura otežavaju efikasno upravljanje, a veća pažnja je posvećena zaštiti etničkih grupa nego individualnih građanskih prava. Mnogi ratni zločinci ostali su nekažnjeni, a zemljom od sporazuma uglavnom upravljaju iste, nacionalne, stranke.

Robert Gelbard je u periodu od aprila 1997. do avgusta 1999. bio specijalni predstavnik Sjedinjenih Država za implementaciju Daytonskog sporazuma. Prethodno se također bavio regionom bivše Jugoslavije, uključujući i saradnju na planovima za hapšenje ratnih zločinaca.

„Otpor koji smo vidjeli kod nekih vlada u regionu, posebno kod Srbije, bio je izuzetan“, kaže Gelbard.

Robert Gelbard, Richard Holbrook, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović. AP Photo/Bozo Vukicevic
Robert Gelbard, Richard Holbrook, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović. AP Photo/Bozo Vukicevic

Ovaj bivši diplomata za Glas Amerike objašnjava da je prvi put u BiH putovao samo dvije sedmice nakon Daytonskog sporazuma, na zahtjev Richarda Holbrookea. Kaže da je kompromise poput mirovnog sporazuma lako kritizirati naknadno, ali da je on ispunio osnovni cilj – zaustavljanje ubijanja.

„Puno je problema s Daytonskim sporazumom, ali i dalje, 25 godina kasnije, mislim da je to bilo sjajno postignuće Richarda Holbrookea i onih koji su s njim radili“, navodi Gelbard. „Neuspjeh je nastao kasnije, kada su se stvari smirile, u nespremnosti međunarodne zajednice da stvori okolnosti kroz potrebnu političku volju da se to preispita, prepravi Ustav i stvori okruženje za pružanje drugačije vrste BiH koja bi bila uspješna država.“

James Pardew također kaže da je prioritet bio prekid rata, ali da je problem politička struktura koju je Dayton napravio:

„Jesmo li pravili greške? Naravno da jesmo. Nema savršenog pregovaranja. Ali rekao bih da je najveća davanje entitetima, Republici Srpskoj i Federaciji, toliko vlasti nad funkcioniranjem Bosne. Ne mislim da bismo mogli postići dogovor bez dva entiteta, ali mislim da smo mogli bolje odraditi posao ograničavanja moći koju entiteti imaju u remećenju države.“

Sjedinjene Države jesu odigrale ključnu ulogu u uspostavi mira, ali dugoročni cilj za BiH su bile evropske integracije. U proteklim godinama, bosanskohercegovački lideri su bezuspješno pokušavali izmijeniti Ustav, postići značajne reforme i ispuniti uslove za pristupanje Evropskoj uniji (EU), koja je i sama usporila pregovarački proces.

Uprkos svemu tome, Matthew Palmer, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju i specijalni predstavnik za Zapadni Balkan, kaže da evropski put za BiH nema alternativu:

„Daytonski mirovni sporazum bio je uspješan u postizanju svog primarnog cilja, u zaustavljanju rata, nasilja i patnje. U stvaranju osnove na kojoj bi građani BiH mogli graditi stabilniju, prosperitetniju i mirnu budućnost za sebe i svoju djecu. (…) Jasno je da još ima puno posla koji treba obaviti. Još nije ispunjena vizija BiH integrirane u evropsku porodicu.“

Matthew Palmer: Još ima mnogo posla koji treba obaviti za bolju BiH
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:54 0:00

Odgovornost na bosanskim liderima

Povodom 25. godišnjice Daytona, američki Kongresmeni iz savezne države Ohio predstavili su rezoluciju o priznavanju važnosti sporazuma. Senatori Rob Portman i Sherrod Brown učinili su to u Senatu, a zastupnik Michael Turner, koji je u vrijeme potpisivanja sporazuma bio gradonačelnik Daytona, u Zastupničkom domu Kongresa.

Na desetu godišnjicu sporazuma, Richard Holbrooke je od tadašnje administracije predsjednika George W. Busha tražio da se jače angažuje u BiH, navodeći da je vlast na državnom nivou slaba, a korupcija raširena. Tada je govorio i da će bez članstva u EU balkanske države uvijek biti u neredu.

Robert Gelbard i danas kao ključne probleme u BiH vidi korupciju, komplikovanu birokratiju i nepovoljne uslove za ekonomski razvoj: „Pokušao sam navesti kompanije da ulažu u BiH. Vrlo malo interesa.“

James Pardew kaže da je razvoj BiH nakon 1995. godine bio razočarenje. Kao razloge navodi negativno djelovanje susjednih država, prevashodno Srbije, zatim štetan uticaj Rusije, te neuspjeh lokalnih lidera da stvore demokratsko i produktivno društvo.

Oba sagovornika kao primjer navode Milorada Dodika koji je nakon rata bio prozapadno orijentisani lider i imao snažnu međunarodnu podršku. U međuvremenu se okrenuo nacionalističkom narativu, prijeteći odvajanjem Republike Srpske od BiH. Sjedinjene Države su mu 2017. godine uvele sankcije upravo zbog opstrukcije Daytonskog sporazuma.

Milorad Dodik i Robert Gelbard obraćaju se konferenciji za novinare u Banjoj Luci.
Milorad Dodik i Robert Gelbard obraćaju se konferenciji za novinare u Banjoj Luci.

„Milorad Dodik je bio aktivan 1995. godine kada se sve ovo događalo. Ne mogu vjerovati da je on još uvijek na vlasti u Republici Srpskoj i da nije voljan da preduzme bilo kakav kompromis koji bi, po njegovom mišljenju, oslabio položaj Republike Srpske. Iako bi ti kompromisi mogli biti u najboljem interesu Srba koji tamo žive“, kaže Pardew.

„Kada pomislim na bilo koga u toj zemlji, on me je najviše razočarao“, navodi Gelbard. „Gledajući Republiku Srpsku, u početku su oni mrzili Dayton, a sada Dodik stalno govori - volim Dayton. A razlog zašto voli Dayton je taj što strukture, nažalost, ne dopuštaju istinsko upravljanje državom.“

Gelbard kaže da je mirovni sporazum dao privremeni okvir za upravljanje, ali da BiH stagnira, te da su neophodne promjene u Ustavu i strukturi, koje ne moraju nužno značiti ukidanje entiteta. Dodaje da je za takav proces ključna politička volja koju vidi kod Bošnjaka i djelimično kod Hrvata, ali da bi proces trebala voditi EU, na koju se dugo čeka da pokaže političku volju:

„Ovo bi bila predivna prilika da Evropa pokaže odgovornost i da EU preuzme odgovornost, uz snažnu američku podršku, za sazivanje grupe, međunarodne konferencije, za preuređivanje Ustava Bosne i stvaranje efikasne mogućnosti upravljanja Bosnom.“

Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević nas samitu u Rimu od Daytonskom mirovnom sporazumu, februar 1996. godine. REUTERS/Paolo Cocco/Files
Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević nas samitu u Rimu od Daytonskom mirovnom sporazumu, februar 1996. godine. REUTERS/Paolo Cocco/Files

Pardew ne misli da je tako nešto moguće: „Neće biti Daytona 2.“ Prema njegovim riječima, odgovornost je na bosanskohercegovačkim političarima koji su umjesto saradnje i razvoja izabrali podjele, iako ih Daytonski sporazum ne ograničava u pozitivnim promjenama:

„Dok ne budemo imali lidere koji su spremni raditi zajedno i prema takvim ciljevima, mislim da će Bosna i dalje biti neuspjeh. A što to uzrokuje? Uzrokuje da mladi ljudi odlaze i traže prilike negdje drugdje, te stvara neku vrstu slomljenog sistema pod međunarodnom podrškom. I mislim da je to tragično. To sigurno nije ono što smo namjeravali 1995.“

Specijalni američki predstavnik za Zapadni Balkan, Matthew Palmer, kaže da su za BiH ključne reforme i da sistem mora biti funkcionalniji, sposobniji za obezbjeđivanje roba i usluga građanima, te da mora vlast držati odgovornom.

„Oni koji su na pozicijama moći i odgovornosti moraju biti odgovorni za svoje postupke. Sistem, država i institucije BiH moraju raditi za sve“, kaže Palmer.

See all News Updates of the Day

Biden: Odluka Vrhovnog suda - tragična greška

Predsednik Džozef Bajden obraća se nakon odluke Vrhovnog suda da poništi abortus kao ustavnu kategoriju (Foto: REUTERS/Elizabeth Frantz)

“Tužan dan za sud i zemlju”, prva je reakcija američkog predsjednika Joseph Bidena na odluku Vrhovnog suda koji je poništavanjem presude Rou protiv Vejda donijete 1973. poništio i abortus kao ustavnu kategoriju najvišeg američkog pravnog akta.

Odlukom Vrhovnog suda američkom narodu je oduzeto ustavno pravo. Rizikuju se zdravlje i životi žena. Vjerujem da je presuda u slučaju Rou protiv Vejda bila ustavna i da je odluka Vrhovnog suda tragična greška”, rekao je predsjednik Biden tokom obraćanja u Bijeloj kući.

Prema njegovim riječima, radi se o odluci koja Sjedinjene Države vraća 150 godina unazad.

Obaranjem presude Rou protiv Vejda - u pitanje se dovode slobode. Učiniću sve što je u mojoj moći da zaštitim žene u državama koje će ograničavati abortus. Takođe, omogućićemo pristup kontraceptivnim sredstvima”, istakao je on.

Biden je rekao i da će učiniti sve kako bi se suprotstavio nastojanjima da se ženama zabrani putovanje u države koje omogućavaju pobačaj.

Poručio je i da ima razumijevanja za mirne proteste – upozorivši da kršenje zakona nikada nije prihvatljivo.

Pravo na pobačaj do sada garantovano Ustavom, prelazi u ingerencije američkih država koje postaju nadležne za donošenje propisa u vezi sa tim.

Ukidanjem abortusa kao ustavnog prava – odlukom Vrhovnog suda državama se vraća mogućnost da donose zakone koji ga zabranjuju.

Očekuje se da bi 26 američkih država moglo usvojiti legislativu koji će zabraniti taj medicinski zahvat.

Misisipi je među trinaest država sa pripremljenim propisima koji bi zabranili abortus u slučaju poništavanja presude Rou protiv Vejda.

Presuda Rou protiv Vejda priznavala je pravo na ličnu privatnost zasnovanu na američkom Ustavu – kojom se ženama štiti mogućnost da prekinu trudnoću. Vrhovni sud je presudom iz 1992. pod nazivom “Planirano roditeljstvo jugoistočne Pensilvanije protiv Kejsi” još jednom potvrdio pravo na abortus i zabranio zakone koji ograničavaju pristup abortusu.

VOA Interview: Glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby

John Kirby, the National Security Council coordinator for strategic communications, speaks during a briefing at the White House in Washington, June 23, 2022.

John Kirby, bivši glasnogovornik Pentagona, rekao je ukrajinskoj službi VOA u četvrtak da su Sjedinjene Države "usredotočene na to da Ukrajina može nastaviti braniti sebe i svoj suverenitet".

Kirby, koji je nedavno postao koordinator za strateške komunikacije u Vijeću za nacionalnu sigurnost, rekao je da su od kada je Rusija napala Ukrajinu 24. veljače, Sjedinjene Države pružile pomoć vrijednu gotovo 6 milijardi dolara, uključujući vojnu opremu, poput HIMARS-a, topničke rakete visoke pokretljivosti sustava.

Ukrajina određuje “koje će operacije provesti. I to je njihovo pravo na materijal koji dobivaju iz Sjedinjenih Država. [To je] sada njihovo. To je ukrajinsko vlasništvo i oni moraju odrediti kako će ga koristiti”, rekao je Kirby.

Intervju je uređen radi kratkoće i jasnoće.

VOA: Znamo da je američki HIMARS [High Mobility Artillery Rocket Systems] stigao danas u Ukrajinu. Kakav utjecaj očekujemo od njih na bojnom polju u ovoj fazi?

Glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby: Velika razlika koju ovi HIMARS, što je skraćenica za topnički raketni sustav visoke mobilnosti, mogu napraviti je udaljenost, njihov domet. Ukrajincima to daje prednost daljeg suprotstavljanja ruskim snagama jer se i dalje bore protiv njih svaki dan, što je sada mnogo koncentriranije geografsko područje.

VOA: Sjedinjene Države pružaju Ukrajini neviđenu vojnu pomoć. Ipak, neki u Kijevu i Washingtonu kažu da to nije dovoljno, nije dovoljno brzo. Mislite li da administracija daje dovoljno oružja Ukrajini da napravi razliku na bojnom polju?

Kirby: Svi ti sustavi čine razliku. Čak i danas čine razliku. I Ukrajinci će vam to reći, i to nisu samo veliki sustavi. To je malo oružje i streljivo, koje koriste doslovno svaki dan u ovoj borbi s Rusima. Dakle, već ima utjecaja. I očito smo najveći donator sigurnosne pomoći Ukrajini ili bilo kojoj drugoj naciji diljem svijeta... gotovo 6 milijardi dolara od početka invazije. Dakle, puno je materijala koji ulazi i predsjednik je jasno dao do znanja da smo predani nastavku pomoći i ubuduće.

VOA: Trebamo li očekivati da se u Ukrajinu pošalje više HIMARSA? A koliki je apsolutni maksimalni iznos koji Sjedinjene Države mogu osigurati HIMARS i MLRS [raketni sustavi s više lansiranja], s obzirom na vlastite zalihe?

Kirby: Mislim da ćete i dalje vidjeti sustave kao što je HIMARS u budućim isporukama. Mislim da je to vrlo vjerojatno. Ne želim ovdje pretjerivati s konkretnim objavama. Ali opet, predsjednik je bio vrlo jasan s [ukrajinskim] predsjednikom [Volodimirom] Zelenskim. Dakle, još jednom ćemo im pomoći koliko god možemo što je brže moguće. I reći ću vam, materijal ulazi rekordnom brzinom. … Brzina kojom sigurnosna pomoć zapravo stiže do prve crte bojišnice u Ukrajini je neviđena brzina. Doslovno svaki dan stižu pošiljke. I ne samo iz Sjedinjenih Država, mi smo najveći donator. No, više od 40 drugih nacija diljem svijeta također pridonosi sigurnosnoj pomoći Ukrajini u nekom obliku. [NAS. Ministar obrane [Lloyd] Austin upravo je prošlog tjedna održao najnoviju kontakt skupinu za Ukrajinu u Bruxellesu, pojavilo se gotovo 50 nacija, ne samo iz Europe, već i iz cijelog svijeta, da pogledaju načine na koje mogu nastaviti podržavati Ukrajinu i njihovu sposobnost da se brane.

VOA: Možete li pojasniti za što Bidenova administracija Ukrajini daje oružje: da se brani ili da može poraziti ruske snage, potisnuti ih izvan Ukrajine i na kraju dobiti rat?

Kirby: Zaista smo usredotočeni na to da Ukrajina može nastaviti braniti sebe i svoj suverenitet, svoj narod, svoj teritorijalni integritet. I, očito, Ukrajinci su u ovoj borbi. Oni određuju koje će operacije provoditi. I to je njihovo pravo. Materijal koji dobivaju iz Sjedinjenih Država sada je njihov. To je ukrajinsko vlasništvo, a oni moraju odlučiti kako će ga koristiti. Sada, očito, želimo vidjeti da se suverenitet Ukrajine u potpunosti poštuje, želimo vidjeti da se ukrajinski teritorijalni integritet u potpunosti obnovi. Ali kako se to određuje, a to bi trebao odrediti gospodin [ruski predsjednik Vladimir] Putin koji će okončati ovaj rat. Ali gospodin Zelenskyy će moći odrediti kako izgleda pobjeda.

A couple look at destroyed Russian tanks installed as a symbol of war in front of St. Michael cathedral, in Kyiv, Ukraine, June 23, 2022.
A couple look at destroyed Russian tanks installed as a symbol of war in front of St. Michael cathedral, in Kyiv, Ukraine, June 23, 2022.

VOA: Ako Ukrajinci odluče da žele pobijediti u ovom ratu, gurnuti Ruse natrag na linije od 23. veljače, biste li i vi to podržali i da oni koriste dostavljeno oružje za vođenje protuofenziva?

Kirby: Pa, Ukrajinci već provode protuofenzive u svojoj zemlji. Mislim, pogledajte što su radili na jugu, pogledajte Khakiv na sjeveru, gdje su Rusi gotovo potpuno opkolili grad [a] Ukrajinci su ih odgurnuli, gurnuli natrag prema granici. Gospodin Zelinskyy je vrhovni zapovjednik svojih oružanih snaga. Mi to poštujemo. On može odrediti kako će upotrijebiti te snage i kako će definirati pobjedu. Naš je posao osigurati da ima na raspolaganju alate da to učini na najučinkovitiji i najučinkovitiji način.

VOA: Sprema li se vlada da ovaj rat postane dugotrajan? Čujemo [glavnog tajnika NATO-a Jensa] Stoltenberga kako treba očekivati da će ovaj rat trajati još dugo. Kakva su očekivanja s američke strane?

Kirby: Nakon što se gospodin Putin odlučio koncentrirati na Donbas, čuli ste američke dužnosnike gotovo od samog početka kako govore da je to izvjesno. Da bi ovdje u regiji Donbasa mogla biti produžena borba. Moramo zapamtiti, ovo je dio Ukrajine oko kojeg se Rusi i Ukrajinci bore doslovno od 2014. Skloni smo razmišljati o 24. veljači kao o prijelomnom trenutku, i bio je, ali ukrajinski vojnici su umirali, borili se i umirali za svoju zemlju godinama prije toga. Dakle, ovo je dio zemlje koji obje vojske dobro poznaju, i obje kopaju. Rusi napreduju postepeno, ali ne i dosljedno. Ukrajinci se guraju. A to bi sigurno moglo završiti kao dugotrajni sukob.

VOA: 9. srpnja obilježit će se 60 dana otkako je [SAD] predsjednik [Joe] Biden potpisao zakon Lend-Lease Act [koji bi ubrzao proces slanja vojne pomoći Ukrajini]. Kada Sjedinjene Države planiraju koristiti ovaj mehanizam i bi li oružje koje će Sjedinjene Države slati putem tog mehanizma biti drugačije od onoga što SAD šalju upravo sada?

Kirby: Svakako pozdravljamo podršku koju je Kongres dao s dodatnim ovlastima kako bi pomogao Ukrajini da se obrani. Još uvijek radimo na svom putu kroz taj konkretni čin i, na neki način, koje nam vlasti i sposobnosti mogu pomoći da pružimo Ukrajini. U međuvremenu, već nastavljamo prenositi mnogo materijala putem ovlaštenja za povlačenje, samo ga izvlačimo iz vlastitih zaliha. Za to imamo ovlasti. Predsjednik se nije sramio to iskoristiti. I nastavit ćete vidjeti kako ti tijek ide naprijed. Prije samo nekoliko tjedana od Kongresa smo dobili dodatni zahtjev od nekih 40 milijuna dolara, ne sve za sigurnosnu pomoć, ali dosta toga jest. Također imamo ovlasti kroz Ukrajinsku inicijativu sigurnosne pomoći. Ovo su vlasti, a mi smo ih upravo koristili prošli tjedan, gdje Ministarstvo obrane može sklopiti ugovor za artikle koji idu izravno u Ukrajinu. Dakle, postoji užasno puno alata dostupnih u kutiji s alatima. I mi smo otvorenog uma o korištenju svih njih.

VOA: Postoje izvješća koja ukazuju da američke obavještajne agencije imaju manje informacija nego što bi željele o ukrajinskim operacijama, gubicima osoblja i opreme. Vidi li ova administracija to kao problem u kontekstu pružanja vojne pomoći Ukrajini?

Kirby: Radije ne bih govorio o obavještajnim pitanjima ovdje, u intervjuu. Samo bih vam rekao da je odnos s ukrajinskim oružanim snagama vrlo, vrlo jak. I razgovaramo s njima doslovce gotovo svaki dan, na raznim razinama, sve do ministra obrane i predsjednika Združenog stožera do razine radnog stožera, uključujući kontakte između vojske i vojske. A ideja tih razgovora je da nam pomognu da dobijemo bolju predodžbu o tome što je Ukrajini potrebno u borbi. Jedna od stvari o kojima nismo razgovarali je, kada smo razgovarali o pomoći i koliko oni dobivaju i koliko brzo dobivate, mi to radimo u paketima, tako da namjerno da možemo nastaviti da im pružimo pomoć na načine koji su relevantni za borbu u kojoj se nalaze. Ukrajinci su bili vrlo iskreni i otvoreni prema nama o borbi u kojoj su i što im je potrebno. I bili su iskreni prema ostatku svijeta. I tako će se ti razgovori nastaviti. I to je ono što je stvarno važno.

VOA: Čuli smo od tajnika Austina i [američkog] državnog tajnika Antonyja Blinkena da žele vidjeti pobjedu Ukrajine. Je li to još uvijek stav vlade?

Kirby: Naravno, želimo da Ukrajina uspije na bojnom polju, i želimo da ona uspiju za pregovaračkim stolom, ako i kada o tome dođe. Sada, očito, trenutno nismo u toj fazi. Ali vjerujemo da je predsjednik Zelensky taj koji može odrediti kako izgleda pobjeda. Mislim, to je njegova zemlja. On je vrhovni zapovjednik i mi ga poštujemo. Za razliku od Rusa, poštujemo odluku ukrajinskih birača da ga izaberu na dužnost. I poštujemo njegovo vodstvo i njegove odgovornosti.

VOA: Kakve rezultate očekuje predsjednik Biden od svog posjeta Europi – summit G-7 (Grupa sedam), summit NATO-a. Koje je najveće očekivanje?

Kirby: Ovo je vrlo uzbudljivo putovanje. Prije godinu dana, kada je predsjednik Biden bio na G-7, a sada je sudjelovao na nekoliko summita NATO-a, tema u prošlosti je bila, gledajte, Amerika se vratila, američko vodstvo se vratilo. I sada mislim, ne ulazeći u konkretne rezultate prije ovih sastanaka, mogu vam reći da se jako veselimo temi, sada je američko vodstvo isporučivanje, isporuka za naše saveznike i partnere, isporuka za američki narod , proizvodeći rezultate koji će zapravo poboljšati našu nacionalnu sigurnost, pomoći u energetskoj sigurnosti kod kuće i diljem svijeta, a također će nastaviti nametati troškove i posljedice gospodinu Putinu zbog ovog ničim izazvanog rata.

VOA: Ruski izaslanik u Afganistanu rekao je da Moskva može priznati talibansku vladu, bez obzira na američki stav. Mislite li da bi ovakav potez Rusije mogao dodatno pogoršati odnose Moskve i Washingtona?

Kirby: Mislim da sada postoji dovoljno napetosti između Sjedinjenih Država i Rusije da se moramo nastaviti usredotočiti na ono što je gospodin Putin učinio za sigurnost diljem europskog kontinenta i, iskreno, diljem svijeta. Rusija može govoriti sama za sebe u pogledu toga koje vlade namjeravaju priznati ili ne, mi nismo u fazi u kojoj smo spremni to učiniti s obzirom na talibane. Ono što bismo tražili od bilo koje nacije na svijetu, svakako bilo koje nacije koja graniči s Afganistanom, jest da ne donosi odluke koje će ga učiniti manje stabilnim i manje sigurnim nego što je to sada za afganistanski narod.

VOA: Bijela kuća kaže da će Bidenov predstojeći sastanak sa [saudijskim] kraljem Salmanom i princom [Mohammedom] bin Salmanom unaprijediti interese nacionalne sigurnosti. Koji je razlog zašto Bijela kuća odlučuje da nacionalni interesi nadmašuju prigovore autoritarnim vođama? I vidite li da bi u doglednoj budućnosti Bijela kuća mogla odlučiti da je u nacionalnom interesu sjesti čak i s Putinom?

Kirby: Pa, predsjednik je razgovarao s Vladimirom Putinom, razgovarao je s njim prije invazije. Predsjednik će govoriti, sastajat će se, razgovarat će s bilo kojim vođom diljem svijeta o stvarima za koje vjeruje da su u interesu nacionalne sigurnosti američkog naroda. To je njegov posao kao vrhovnog zapovjednika i tu odgovornost shvaća ozbiljno. A ja bih se, znate, vratio na neke od kritičara ovdje, mislim, činjenica da je privrženost vrijednostima i ljudskim pravima i građanskim pravima na neki način u suprotnosti s pragmatičnom vanjskom politikom je samo glupost. Oni idu ruku pod ruku, moraju ići ruku pod ruku. I predsjednik je bio vrlo jasan da će naša vanjska politika biti ukorijenjena u vrijednostima i nikada se ne stidi zagovarati i unapređivati te vrijednosti dok se sastaje s čelnicima diljem svijeta. To dvoje idu ruku pod ruku , i moraju.

Bachelet: Ljudska prava u BiH pod uticajem vlasti

Posjeta Komesarke za ljudska prava UN Bosni i Hercegovini
please wait

No media source currently available

0:00 0:04:07 0:00

Prava ljudi u Bosni i Hercegovini su pod utjecajem različitih nivoa vlasti, a implementacija ključnih zakona u oblasti ljudskih prava je slaba jer nisu provedene sve sudske presude, izjavila je za Glas Amerike visoka komesarka UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet.

Bachelet smatra da još uvijek postoji zabrinutost u pogledu implementacije zakona u BiH, odnosno da pojedini zakoni nisu u potpunosti usklađeni s međunarodnih standardima.

“Institucije koje trebaju promovirati i štititi ljudska prava su u situaciji u kojoj javnost ne vjeruje u velikoj mjeri. Imamo i organizacije civilnog društva koje rade na promoviranju transparentnosti, odgovornosti prema javnosti i učešću u procesu odlučivanja. Smatram da su socio-ekonomska prava ljudi u ovoj zemlji pod utjecajem različitih nivoa vlasti, što dovodi do regionalne nejednakosti. Socijalna zaštita i zdravstvo su također pod utjecajem regionalne nejednakosti u zemlji. To znači da nema jedinstvenog, homogenog odgovora. Mnogi s kojima sam razgovarala prethodna četiri dana smatraju da je korupcija prepreka ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i pristup javnim uslugama. To se posebno odnosi na marginalizirane kategorije stanovništva. Npr. osobe s invaliditetom kažu da ako ste osoba s invaliditetom i RVI, imat ćete naknadu, ali ako ste civilni invalid, onda nemate pravo na naknadu”, izjavila je Bachelet.

Na pitanje koliko Bosni i Hercegovini na putu napredovanja u implementaciji međunarodnih akata o zaštiti ljudskih prava, stoji i dalje prisutno glorificiranje ratnih zločinaca, govor mržnje i poricanje genocida, visoka komesarka UN-a za ljudska prava, ističe da je poricanje genocida u Srebrenici posebna kategorija govora mržnje.

Michelle Bachelet, United Nations High Commissioner for Human Rights
Michelle Bachelet, United Nations High Commissioner for Human Rights

“Gotovo tri desetljeća je sve to prolazilo bez kazne, ali preživjele porodice žrtava su to osjetile i zato smatram da su nam potrebne čiste rane da bi zacijelile. Ja dolazim iz Čilea, zemlje u kojoj smo prošli kroz diktaturu i gdje je stradalo dosta ljudi. To jeste drukčiji proces, ali kako možete izgraditi društvo nakon svega toga. Iako smo prošli kroz bol, svi imamo pravo na budućnost. U razgovoru s različitim predstavnicima sam kazala koliko je neophodno očistiti rane, suočiti se s prošlošću te da je to jedini način na koji može izgraditi budućnosti. Mi smo imali komisiju za istinu i pomirenje zato što su nam neophodne istina i pravda. Društva ne mogu biti podijeljena, moramo zajednički graditi budućnost, ali tek kada se pravilno suočimo s prošlošću”, pojasnila je visoka komesarka UN-a.

Posebno je pozdravila odluku iz jula 2021. godine, kada su donosene dopune krivičnog zakonodavstva prema kojem je poricanje genocida i glorifikacija ratnih zločina kažnjivo, što je, kako je naglasila, bilo neophodno.

Na kraju je kazala da je BiH pristupila svim međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava, što je vrlo pozitivno.

“BiH aktivno surađuje s mehanizmima Ujedinjenih naroda za zaštitu ljudskih prava. Ona sudjeluje u tom procesu, izvještava o stanju ljudskih prava i sve su to pozitivni koraci. Postoje pozitivni koraci i u pogledu domaćih zakona, što sam također uočila tokom posjete zemlji”, zaključila je.

Michelle Bachelet je boravila u četverodnevnoj posjeti Bosni i Hercegovini, što je prva posjeta visokog komesara UN-a za ljudska prava zemlji od 1998. godine.

Da li bi država trebala obeštetiti crne stanovnike zbog ropstva predaka

Da li bi država trebala obeštetiti crne stanovnike zbog ropstva predaka
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:33 0:00

U Californiji djeluje prva radna grupa u Sjedinjenim Državama koja proučava da li bi država trebala obeštetiti crne stanovnike zbog načina na koji se odnosila prema njihovim precima u vrijeme ropstva.

"Trump pritiskao Sekretarijat za pravosuđe da poništi njegov izborni poraz"

Bivši zvaničnici Sekretarijata za pravosuđe polažu zakletvu pred svedočenje u Kongresu (Foto: AP/Jacquelyn Martin)

Bivši predsjednik Donald Trump vršio je pritisak na Sekretarijat za pravosuđe da istražuje neosnovanje tvrdnje o izbornoj prevari, a lidera agencije je kontaktirao "gotovo svakog dana" i uzalud pokušavao da pridobije podršku vodećih zvaničnika za sprovođenje zakona u očajničkom pokušaju da ostane na vlasti, navedeno je u svjedočenju na pretresu odbora Predstavničkog doma koji istražuje nemire u kompleksu američkog Kapitola 6. januara 2021. godine.

Tri zvaničnika Sekretarijata za pravosuđe, za vrijeme Trumpovog mandata, svjedočila su da je Trump bio fokusiran na tvrdnje o izbornoj prevari i da je insistirao na tome da se one istražuju uprkos tome što mu je više puta rečeno da su neosnovane.

"Imao je arsenal optužbi. Sve sam ih pojedinačno razmotrio i nisu bile istinite", rekao je jedan od vodećih zvaničnika sekretarijata Ričard Donahju.

Drugi svjedok, Džefri Rozen, vršilac dužnosti sekretara za pravosuđe u posljednjim danima Trumpove administracije, rekao da ga je Trump zvao ili se sastajao sa njim gotovo svakog dana od kako je preuzeo položaj krajem decembra 2020. godine. Uobičajena tema, kako je naveo, "bilo je nezadovoljstvo onim što je Sekretarijat za pravosuđe uradio da istraži izbornu prevaru".

Predsjedavajući odbora, demokratski kongresmen Beni Tomson, optužio je Trumpa za "bezobziran pokušaj" da upotrijebi Sekretarijat za pravosuđe u svoju političku korist.

"Donald Trump nije samo želio da Sekretarijat za pravosuđe istražuje. Želio je da sekretarijat pomogne da se legitimizuju njegove laži, da u suštini izbore nazove prevarom" i da imenuje specijalnog istražitelja", rekao je Tomson.

Prema svjedočenju, Trump je takođe razmišljao da Rozena zamijeni nižim zvaničnikom Džefrijem Klarkom koji je želio da promoviše Trumpove lažnje tvrdnje o izbornoj prevari. Donahju i još jedan visoki zvaničnik sekretarijata Stiven Engel upozorili su Trumpa da će doći do masovnih ostavki ako bivši predsjednik realizuje taj plan. Tek tada je Trump popustio.

U međuvremenu je otkriveno da su pripadnici federalnih organa za sprovođenje zakona pretresli Klarkovu kuću i da su mu oduzeli elektronske uređaje.

U dosadašnjem procesu, između ostalog, moglo su se čuti dokumentovane tvrdnje o pritiscima Trumpovih pristalica na izborne zvaničnike Džordžije i Arizone, kao i da su saradnici bivšeg američkog predsjednika Trumpu ukazivali da je poražen na izborima.

Takođe, objelodanjeno je i da su izborne neregularnosti bile minimalne i nedovoljne da bi bila poništena pobjeda demokratskog kandidata Bidena glasovima elektorskog koledža.

Tokom prethodnih dana pretresa rečeno je i da je Trumpu predočeno da bi bilo nezakonito da tadašnji potpredsjednik Majk Pens (Mike Pence) blokira Bidenovu pobjedu – što je bivši predsjednik tražio od Pensa da učini.

Neredi u zdanju Kapitola, sjedištu američkog Kongresa, izbili su nakon što se oko 2.000 pristalica Donalda Trumpa okupilo 6. Januara 2021. u centru američke prijestonice na protestu tokom koga je bivši predsjednik ponovio neutemeljene tvrdnje da su predsjedničke izbore obilježile nepravilnosti i krađa - koji su uzrokovali njegov poraz.

Kulminacija je bila nasilni upad u zgradu Kongresa, napadi na policiju i članove najvišeg američkog zakonodavnog tijela – koji su bili primorani da se kriju i bježe.

Napad je počinjen poslije marša prema Kapitolu, u kojem su učestvovale hiljade pristalica Donalda Trampa uz, između ostalog, i povike: “Objesite Majka Pensa” – u trenucima dok je Pens predsjedavao sjednicom na kojoj je trebalo da bude potvrđena Bidenova pobjeda.

Pojedini su uz sebe imali improvizirana vješala – navodeći da su namijenjena bivšem potpredsjedniku.

Proces potvrde izbornih rezultata bio je odložen, ali ne i otkazan. Kongres je 6. januara 2021. potvrdio pobjedu aktuelnog predsjedenika Bidena.

To je ujedno bio i jedini slučaj u američkoj istoriji da nije sprovedena mirna tranzicija vlasti između poraženog i pobjednika na predsjedničkim izborima.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG