Linkovi

Top priča BiH

Matthew Palmer: Daytonski mirovni sporazum postigao je primarni cilj

Matthew Palmer

Zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara i specijalni predstavnik za Zapadni Balkan, Matthew Palmer, kaže da je Daytonski sporazum doveo do mira, ali da još ima mnogo posla na razvoju bolje budućnosti za BiH. Prema njegovim riječima, evropske integracije su ključne za BiH, a izabrani lideri moraju biti odgovorni za svoje postupke.

Glas Amerike: Gospodine Palmer, kako 25 godina kasnije vidite Daytonski mirovni sporazum i njegove efekte na današnju Bosnu i Hercegovinu?

Palmer: Dozvolite mi da započnem prepoznajući važnost ove godišnjice. 25 godina je dug period. Daytonski mirovni sporazum bio je uspješan u postizanju svog primarnog cilja, u zaustavljanju rata, nasilja i patnje. U stvaranju osnove na kojoj bi građani Bosne i Hercegovine mogli graditi stabilniju, prosperitetniju i mirnu budućnost za sebe i svoju djecu. A Daytonski mirovni sporazum je uspješno stvorio tu priliku. Jasno je da još ima puno posla koji treba obaviti. Još nije ispunjena vizija Bosne i Hercegovine integrirane u evropsku porodicu. Ali uvjeren sam da će građani Bosne i Hercegovine radeći zajedno moći ostvariti tu viziju kako bi osigurali evropsku budućnost za sebe i svoju djecu.

Matthew Palmer: Još ima mnogo posla koji treba obaviti za bolju BiH
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:54 0:00

Glas Amerike: Je li Dayton, koji je uspješno okončao rat, zapravo postao prepreka napretku zemlje ili u sadašnjim okvirima postoji značajan prostor za velike i važne reforme?

Palmer: Reforme će svakako biti ključne. Mislim da je Evropska unija u svojim najnovijim izvještajima izložila niz očekivanja od Bosne i Hercegovine. Promjene koje treba izvršiti, reforme koje treba sprovesti. Bosna i Hercegovina koja će se kvalificirati za članstvo u Evropskoj uniji bit će drugačija Bosna i Hercegovina. Sistem mora biti funkcionalniji. Sistem mora biti sposobniji za isporuku roba i usluga građanima Bosne i Hercegovine. I sistem mora držati odgovornim rukovodstvo. To mora biti transparentno.

Oni koji su na pozicijama moći i odgovornosti moraju biti odgovorni za svoje postupke. Sistem, država i institucije Bosne i Hercegovine moraju raditi za sve.

Glas Amerike: O tome smo razgovarali u prethodnim intervjuima. Također je ambasador Eric Nelson nedavno u intervjuu za Glas Amerike rekao da zemlja može biti funkcionalna kada želi da bude funkcionalna, odnosno, kada njeni lideri žele da bude funkcionalna. Ali to često nedostaje. Kako to riješiti?

Palmer: To je izazov, zar ne? Jer ono o čemu zapravo govorimo je politička volja. A lideri to moraju shvatiti tako da im je u interesu da nastave s reformama koje su neophodne da bi Bosna bila uspješna. Na kraju, na građanima Bosne i Hercegovine je da drže odgovornim svoje lidere, da izraze svoje želje, ambicije, očekivanja i u onoj mjeri u kojoj lideri ne uspijevaju ispuniti ta očekivanja da ih pozivaju na odgovornost, uključujući posebno na izborima. To je suština demokratske prakse.

Glas Amerike: Proteklog vikenda u Bosni su održani lokalni izbori. Kako komentirate izbore, izborni proces te promjene u velikim gradovima poput Sarajeva i Banja Luke?

Palmer o lokalnim izborima u BiH
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:01 0:00

Palmer: Kad god vidite takvu vrstu političkih promjena, mislim da je pošteno razmišljati da je poruka biračkog tijela da žele vidjeti promjenu u smislu onoga što dobivaju od svojih lidera. Jako smo zadovoljni što su izbori održani. Znam da je bilo pitanja o izbornim okolnostima i važno je da u izbornom procesu postoje transparentnost i odgovornost. Građani Bosne i Hercegovine trebaju imati povjerenja da rezultati izbora odražavaju volju zajednice i volju javnosti. Gledajući prema izborima u Mostaru, mislim da će tu biti važna prilika za stanovnike Mostara da konačno, kroz demokratski proces, odaberu ljude koji će zastupati njihove interese. To će biti važna i velika promjena u Mostaru.

Dosta gledamo na lokalnu vlast, na općinskom i kantonalnom nivou, kao na odražavanje prilika za eksperimentiranje sa različitim odgovorima na izazove sa kojima se Bosna i Hercegovina suočava. A ideje se u demokratijama obično pojavljuju na nižim nivoima. Dakle, malo demokratske živosti može biti vrlo pozitivna stvar.

Glas Amerike: Već smo razgovarali o poboljšanjima i reformama. Šta iz vaše pozicije, kao osoba koja se toliko dugo bavi regionom, vidite kao ključne probleme i stvari koje treba popraviti?

Palmer: Mislim da bi ljudi trebali gledati na nagradu, a to je evropska perspektiva za Bosnu i Hercegovinu. Ideja bi bila stvoriti uvjete i okruženje, podržati institucije koje će pomoći Bosni i Hercegovini da krene naprijed prema evropskom cilju, evropskom snu i evropskoj viziji. A to može stvoriti mir, prosperitet i stabilnost za kojom svi žude, ne samo ljudi u Bosni i Hercegovini, nego bilo gdje. Tako da mogu normalno živjeti svoje živote, da njihova djeca mogu imati bolju budućnost od njih, da bude prilika, da mladi osjete da mogu pustiti korijene u Bosni i Hercegovini, ostati tamo i stvoriti porodicu, s očekivanjem da će postojati vladavina zakona, da će biti mogućnosti za izgradnju normalnog života u Bosni i Hercegovini. To je ono što želimo za ljude u Bosni i Hercegovini, ono što Bosanci i Hercegovci žele za sebe i svoje porodice i na to imaju svako pravo.

Glas Amerike: Uz sve što se iz godine u godinu događa sa procesom pristupanja Evropskoj uniji, kako iz bosanske tako i iz perspektive Unije, da li je taj evropski san uopšte više realan?

Palmer: Apsolutno. Zaista ovisi o ljudima u Bosni i Hercegovini i liderima u Bosni i Hercegovini koji trebaju razumjeti signale svoje javnosti. A to je da oni žele krenuti naprijed ka Evropi. Oni žele onu vrstu reformi koja će to omogućiti. Oni žele da imaju sisteme, institucije i upravljanje koje će im omogućiti normalan život i prilike. I to je zaista sve što bilo ko može tražiti. Priliku.

See all News Updates of the Day

Bassuener: Zaustaviti ovakvu promjenu izbornog zakonodavstva u BiH

Bassuener: Zaustaviti ovakvu promjenu izbornog zakonodavstva u BiH
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:32 0:00

Bassuener: Zapad u BiH do stabilizacije ide pogrešnim putem

Bassuener: Zapad u BiH do stabilizacije ide pogrešnim putem
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:53 0:00

Sarajevo: Izetbegović, Dodik i Čović sa šefom Delegacije EU i američkim ambasadorom

Sarajevo Aerial

Na sastanku su se sa stranim ambasadorima našli šefovi tri najveće stranke, a ne predstavnici najviših institucija BiH.

Lider Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović izjavio je nakon sastanka sa šefom delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini (BiH) Johanom Satlerom i amabasadorom Sjedinjenih Američkih Država Erikom Nelsonom u Sarajevu da su lideri tri političke partije u BiH insistirali na pomoći oko osiguravanja vakcina protiv korona virusa za građane BiH, te na rješavanju migrantske krize.

Sastanku u zgradi Delegacije EU u Sarajevu, koji nije bio ranije najavljen, pored Izetbegovića su prisustvovali i lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH) Dragan Čović.

Izetbegović, koji se jedini obratio novinarima, rekao je da se razgovaralo o "starim" problemima koji su već duži period razlozi za zastoje u BiH.

"Razgovarali smo o tome kako ubrzati izvršavanje zadataka navedenih u 14 prioriteta koje je Evropska komisija dala u Mišljenju za BiH, povodom zahtjeva za članstvo ove države u EU. Raspravljali smo i o tome da li treba ići na izmjene samo Izbornog zakona ili na set ustavnih reformi. Postavljeno je pitanje prenosa nadležnosti, da država preuzima sve ono što se ne može rješiti na nižim nivoima, ali tu je poznat otpor iz Republike Srpske", rekao je Izetbegović.

On je naveo da je atmosfera bila dobra i da su svi akteri "pokazali želju da se ide naprijed".

"Pokazali smo želju da BiH izvučemo iz zastoja", rekao je Izetbegović.

Šef Delegacije EU i ambasador SAD u BiH, su u više prilika nastojali pomoći BiH odnosno njenim političarima da povedu zemlju reformskim putem, kako bi se ubrzao proces integrisanja u EU.

Tako su se povodom godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 14. decembra oglasili zajedničkom objavom u kojoj su naveli da su "odlučni da nastave pružati pomoć strateškoj tranziciji BiH od postkonfliktnog oporavka ka stabilnom razvoju normalne demokratije".

BiH: Birokratija pojela dvije decenije života Tuzlanke Zinete Altumbabić

Zineta Altumbabić, Foto: BIRN BiH

Zajednička komisija za ljudska prava Državnog parlamenta zatražila je nedavno da se Vijeće ministara uključi u rješavanje radnopravnog statusa Tuzlanke Zinete Altumbabić, nakon što 20 godina pravne borbe i presuda Ustavnog suda nisu riješili njen problem. Zbog toga što nikada nije zvanično dobila otkaz niti je raspoređena na drugo radno mjesto državne agencije koja je ugašena. Altumbabić se nikada nije mogla zvanično zaposliti.

Piše: Azra Husarić

Govoreći za regionalnu emisiju “Robin Hood”, koju je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) snimila u saradnji sa nevladinom organizacijom “35mm” iz Crne Gore, Altumbabić je kazala da je njena situacija toliko zamršena da je teško i objasniti.

“Dvije minute je dovoljno da vam neko nanese nepravdu pa da to nosite cijeli život, a ne kamoli da 20 godina nosite to kao križ i da nema izgleda da će riješiti to nekad u budućnosti. Strašno, strašno…”, rekla je ona za emisiju koja je nedavno emitovana na Federalnoj televiziji.

Nedugo poslije emitovanja, državna parlamentarka Mirjana Marinković-Lepić je pokrenula raspravu o slučaju Altumbabićeve na sjednici Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamenta BiH. Na nedavno održanoj sjednici, Komisija je donijela zaključak da se Vijeće ministara mora “aktivno uključiti u rješavanje radnopravnog statusa Zinete Altumbabić, a u skladu s postojećom pravosnažnom presudom i preporukom ombudsmana”.

“Ovo je zaista sramota da neko traži pravdu 20 godina i da mu se 20 godina uskraćuje pravo na rad, kao jedno od osnovnih ljudskih prava zagarantovano svim međunarodnim konvencijama i Ustavom, i da se 13 godine ne donosi odluka, ne izvršava se taj dio presude koji se odnosi na njeno pravo na rad, odnosno povratak na posao”, kazala je Marinković-Lepić za BIRN BiH.

Ona je rekla da su, nakon prošle sjednice komisije, tražili očitanje od Ministarstva komunikacija i prometa i Direkcije za civilno vazduhoplovstvo o ovom slučaju. Ministarstvo i Direkcija su u odgovoru komisiji, citirajući dijelove presude, slučaj adresirali Vijeću ministara.

Altumbabić kaže da od Općinskog suda u Sarajevu nije do sada dobila informaciju da je u predviđenom roku ispunjena odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koji je u julu 2020. godine usvojio apelacije Zinete Altumbabić, čime su utvrdili da je zbog “nerazumne dužine predmetnog izvršnog postupka” došlo do povrede prava na pravično suđenje.

“Predmetni postupak koji se tiče prava apelantice iz radnog odnosa i pri tome je hitan po zakonu i od velikog značaja za apelanticu, traje oko 13 godina, čemu je u odlučujućoj mjeri doprinijela neopravdana neaktivnost Općinskog suda, što je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje”, stoji u odluci Ustavnog suda BiH.

Ustavni sud BiH je naložio predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da “odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka”, dajući rok od tri mjeseca, čime je izvršenje trebalo biti još u novembru prošle godine.

Zbog promjena nadležnosti između državnih i entitetskih institucija nakon rata BiH, Zineta Altumbabić izgubila je pravo na rad, ali bez uručenog otkaza, zbog čega je i dvije decenije nakon toga bez posla i mogućnosti da ga nađe. Ona je 2004. godine tužila državu BiH i dobila presudu, ali do njenog izvršenja do danas nije došlo.

Zineta Altumbabić je radila u instituciji Savezna uprava za kontrolu letenja. Ona 1994. godine počinje raditi u Direkciji za civilnu avijaciju, koja je bila u nadležnosti Ministarstva saobraćaja.

“Ja sam otišla na porodiljsko bolovanje 1998. godine i od tog trenutka PIO/MIO [Penziono-invalidsko osiguranje] ne bilježi nikakve uplate. Nekakvim daljim svojim istraživanjem sam shvatila šta se tu dogodilo, do tog momenta je trajalo sigurno nekih pet-šest godina dok ja nisam otkrila šta je bio problem”, kazala je Altumbabić.

Ona se još uvijek nalazi u evidenciji Zavoda za penziono i invalidsko osiguranje (PIO) i ne može se samostalno odjaviti. Već 20 godina ne uspijeva pronaći zaposlenje, jer je niti jedan poslodavac ne može prijaviti kao radnika bez odjave s ranijeg posla. Iako ne radi i ne prima platu te nema zdravstveno osiguranje, ona se vodi kao zaposlena.

Altumbabić je svoja prava potraživala na adresama Ministarstva komunikacija i prometa BiH, Direkcije za civilnu avijaciju BiH, Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine – BHANSA, Suda BiH, Općinskog suda u Sarajevu, Ombudsmana za ljudska prava i Ustavnog suda, ali bezuspješno.

Nakon presude iz 2004 godine kojom je država BiH obavezana da joj uspostavi radnopravni status u skladu s njenom stručnom spremom, nadležni sud je potvrdio prvostepenu presudu 2007. godine i od tada je podnesen prijedlog za prinudno izvršenje te presude, koje nikada nije izvršeno, zbog čega je u dogovoru s braniteljicama i uputila apelaciju Ustavnom sudu.

BiH: Povlačenje britanskog vojnog osoblja nije ugrozilo sigurnost

Participants of the European Union Force (EUFOR), Armed Forces, Border Police and State Investigation and Protection Agency (SIPA) of Bosnia and Herzegovina practice an anti-terrorism situation during an exercise at the Sarajevo International Airport, Bos

Velika Britanija povukla je svoje vojne snage iz Bosne i Hercegovine (BiH) koje su bile dio Misije Althea koju sprovode snage Evropske unije (EUFOR). Razlog je izlazak Velike Britanije iz Evropske unije (EU).

Time je Velika Britanija okončala svoje vojno prisustvo u BiH, nakon 28 godina učestvovanja u mirovnim misijama u BiH i 15 godina učešća u Misiji Althea.

Posljednji kontingent britanskih vojnika napustio je Bosnu i Hercegovinu krajem 2020. godine. U okviru EUFOR-ove Althea mirovne misije u BiH trenutno se nalazi 600 vojnika iz 19 država.

Povlačenjem vojnog osoblja, Velika Britanija prestala je i zvanično biti dio Zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU. Svoj angažman u BiH nastavila je transferom oficira iz EUFOR-a u štab NATO-a u Bosni i Hercegovini.

Na pitanje Radija Slobodna Evropa (RSE) kako će izlazak Velike Britanije uticati na Misiju Althea, iz EUFOR-a su odgovorili "da će manjak osoblja odlaskom britanskih snaga biti nadomješten od ostalih zemalja EU i zemalja partnera", ne precizirajući o kojem broju vojnika se radi i iz kojih zemalja.

"Nakon povlačenja osoblja iz Velike Britanije, jedan broj zemalja koje učestvuju u Misiji EUFOR-a povećao je broj vojnika sa kojima učestvuju u Misiji, čime je osiguran kontinuitet operativnih sposobnosti Misije. EUFOR redovno provodi strateške preglede kroz koje se vrši procjena trenutnog sastava i strukture snaga. Operacija Althea EUFOR ostaje u potpunosti sposobna za provođenje svog mandata, pod okriljem poglavlja VII Povelje UN-a", navodi se u odgovoru EUFOR-a za RSE.

Iz EUFORA su istakli da će i dalje, po potrebi, brzo reagovati u svrhu pružanja podrške bh. agencijama za sprovođenje zakona, kako bi se održalo sigurno i stabilno okruženje u BiH.

"Povlačenje vojnog osoblja Velike Britanije nije ugrozilo sigurnost BiH. EUFOR se nalazi u središtu međunarodnog vojnog angažmana u BiH i predstavlja strateško sredstvo EU koje djeluje u skladu sa pravilima EU za dobrobit svih građana. Za ovo je potrebno da EUFOR ostane vjerodostojna sigurnosna sila sposobna za odvraćanje, da se podrže Oružane snage BiH u primjeni međunarodnih standarda i učešću u međunarodnim mirovnim operacijama i da se tijesno surađuje sa bh. agencijama za provođenje zakona. EUFOR je ostvario velike uspjehe koristeći kako vojne sposobnosti, tako i javno djelovanje", navodi se u odgovoru za RSE.

Šta je Misija Althea?

EUFOR Althea je vojna operacija EU u okviru Zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU koja je započela 2004. godine završetkom NATO operacije Stabilizacijskih snaga (SFOR) i povlačenjem NATO snaga iz BiH.

EUFOR je dobio mandat za misiju u BiH, u julu 2004. godine Rezolucijom Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija (UNSCR) 1551.

Prvobitni cilj operacije Althea bio je da osigura sprovođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, doprinose sigurnom okruženju i pružanju podrške procesu evroatlantskih integracija Bosne i Hercegovine. Njen početni kapacitet sastojao se od 7.000 vojnika, a zbog pozitivnih promjena u sigurnosnoj situaciji, mandat je do danas promijenjen četiri puta. Posljednja izmjena mandata bila je u septembru 2012. godine.

Mandat Misije od 2012. godine je izgradnja kapaciteta i obuka Oružanih snaga BiH, podrška lokalnim vlastima u održavanju sigurnog i stabilnog okruženja, te pružanje podrške za sveobuhvatnu strategiju EU za Bosnu i Hercegovinu.

Zadaci vojnih snaga EU uključuju i čišćenje minskog prostora, kontrole naoružanja, municije i eksploziva i upravljanje uskladištenim oružjem u zemlji.

U Misiji učestvuju pripadnici vojnih snaga iz 19 zemalja članica EU i partnerskih zemalja, među kojima su Albanija, Austrija, Bugarska, Čile, Češka Republika, Francuska, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Poljska, Portugal, Sjeverna Makedonija, Rumunija, Slovačka, Slovenija, Španija, Švajcarska i Turska.

EU ima kapacitet za nastavak Misije

Alija Kožljak, bivši vojni predstavnik BiH pri NATO savezu i šef Odsjeka za međunarodnu saradnju i Evropske studije Međunarodnog Univerziteta Burch u Sarajevu, kaže da će se sa sigurnosnog aspekta osjetiti nedostatak vojnog prisustva Velike Britanije u BiH.

"Zato što je Velika Britanija inicirala brojne projekte i aktivnosti kroz Misiju EUFOR u BiH i na taj način kao jedna od vodećih zemalja EU doprinoslia sigurnosti i stabilnosti zemlje", smatra Kožljak.

On ističe da je Velika Britanija bila najveći zagovornik vojnog prisustva snaga NATO-a, a kasnije i snaga EU u BiH, kao garanta sigurnosti i sprječavanja novih sukoba u zemlji. Sada se, kaže, javlja problem kako rasporediti resurse za funkcionisanje Misije Althea u BiH, jer je Velika Britanija bila jedna od glavnih zemalja koja je upravljala ovom misijom.

"Pitanje je kako sada te resurse i potrebne finansije raspodijeliti u okviru EU kako bi se osigurala održivost same misije u BiH. Zemlje Evropske unije i partneri u Misiji, imaju kapacitete da popune upražnjeno mjesto i da sprovode ovakvu vrstu misije kakva je u BiH, a to je da garantuju stabilnost i sigurnost, jer to nije klasična borbena misija. Prema tome, za ovakve vrste mirovnih misija mnoge zemlje se rado javljaju", pojašnjava Kožljak.

Kada je u pitanju dalje funkcionisanje Misije EUFOR-a u BiH, politikolog Velizar Antić kaže da ono nije upitno, jer se radi o dobro koordinisanoj organizaciji koja već 15 godina ima iskustva u sprovođenju Misije u BiH.

"Taj prostor koji je popunjavala Velika Britanija sa svojim jedinicama i osobljem, popuniće zemlje EU šaljući više svojih snaga, i izdvajanjem više novca za samo funkcionisanje Misije. Dakle, tu neće ostati prazan prostor, jer je Evropskoj uniji prepušteno da se stara o nastavku same misije", poručuje Antić.

Povlačenje snaga ili nastavak Misije

Alija Kožljak upozorava kako države članice pitanje povlačenja Velike Britanije iz EUFOR-a "iskorištavaju za generalno povlačenje snaga EU iz BiH i potežu pitanje potrebe nastavka vojne Misije EUFOR-a u BiH".

"Neke od država EU to podupiru činjenicom da je sigurnost i stabilnost u BiH na jednom dovoljnom nivou, poredeći sa zemljama u regionu. Prema tome, smatraju da nisu ni neophodne te vojne snage. Druge, pak, to podupiru tezom da BiH zbog svojih težnji da ide ka EU i ka NATO na ovaj način sa postojanjem stranih snaga u BiH nije realno da ispuni taj cilj", poručuje Kožljak, dodajući da će Velika Britanija u narednom periodu ostati prisutna u BiH prateći dešavanja u zemlji i regionu kroz nove načine saradnje sa Evropskom unijom.

"Iako je Velika Britanija izašla iz Evropske unije, ona će kroz razne sporazume nastaviti saradnju sa ovim organizacijama. Već su inicirani brojni sporazumi i oni će se svakako odnositi i na ovo ovdje područje, gdje će Velika Britanija iz jedne nove pozicije u saradnji sa EU djelovati", ističe Kožljak.

Velizar Antić poručuje da bez obzira što Velika Britanija nije više vojno prisutna kroz EUFOR u BiH, da je ona i dalje zainteresovanja za ovaj prostor.

"Iako trenutno ovaj prostor nije od vitalnog interesa za Veliku Britaniju, ona će i dalje ostati prisutna kroz Misiju NATO-a i neke druge misije u BiH", kaže Antić.

Iz Ministarstva bezbjednosti BIH na upit RSE u vezi izlaska Velike Britanije iz EUFOR-a i mogućih posljedica po nastavak Misije Althea, nije dobijen odgovor.

Iz sjedišta NATO-a u Briselu nisu željeli za RSE komentarisati izlazak Velike Britanije iz EUFOR-a, niti su odgovorili na pitanje na koji način bi Velika Britanija kao članica ovog saveza mogla nastaviti svoje prisustvo u BiH. U odgovoru navode da su za ova pitanja zadužene institucije EU.

Operacija Snaga Evropske unije Althea u Bosni i Hercegovini pokrenuta je 2. decembra 2004. godine kada je EUFOR preuzeo odgovornost za održavanje sigurnosti i bezbjednosti u BiH od SFOR-a.

NATO je u BiH ostao devet godina nakon rata, sve do 2004. godine u dvije misije, ovlašten od UN-a, kako bi se osiguralo sprovođenje mirovnog sporazuma, demilitarizacija, razoružanje oružanih snaga i civilnog stanovništva, te povratak raseljenih lica u svoje prijeratne domove.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG