Prije nekoliko dana obilježena je peta godišnjica početka američke intervencije u Iraku. Bila je to prilika za analiziranje američkih uspjeha i neuspjeha. Podsjetimo, Washington je počeo intervenciju s prvenstvenim ciljem da s vlasti zbaci Saddama Husseina, koji je – kako se tvrdilo – razvijao oružje za masovno uništavanje. Međutim, to oružje nije pronađeno, a obnova Iraka nakon Saddamove diktature pokazala se težom nego što su Sjedinjene Države očekivale.
'Odluka da se Saddam Hussein treba zbaciti s vlasti bila je ispravna odluka, na početku mog mandata. To je ispravna odluka i danas. To će i u budućnosti biti ispravna odluka' – ovo je prije nekoliko tjedana izjavio predsjednik George Bush. Međutim, svi u Sjedinjenim Državama ne misle tako – pet godina od početka američke invazije Iraka
Američke oklopne postrojbe lako su u ožujku i travnju 2003. prodirale u Irak. Otpor je bio slab i okrutna je diktatura Saddama Husseina ubrzo bila okončana. Međutim, u mjesecima koji su slijedili nisu bili pronađeni dokazi da je Saddamov režim raspolagao oružjem masovnog uništavanja – što je bio glavni razlog za napad na Irak.
U mjesecima koji su uslijedili, postalo je očito da će američkoj vojsci najveći problem biti pobunjenici iz redova sunita. Američke žrtve – najčešće posljedica napada iz zasjede, ili eksplozivnih naprava postavljenih na prometnicama – su rasle. Iračko civilno stanovništvo – pogotovo iz šijitske zajednice – sve je češće bilo napadano od bombaša samoubojica. Cilj ovih napada bio je stvoriti nestabilnost i sukob između sunita i šijita.
Vojni stručnjak Anthony Cordesman iz washingtonskog Centra za strateška i međunarodna istraživanja kaže da je vlada Sjedinjenih Država bila nespremna da se nosi sa takvom situacijom.
"Krenuli smo u Irak očekujući da će se rat sastojati u okršaju s iračkom vojskom i zbacivanju Saddamovog režima. Postojala je iluzija da će nakon kratkog rata situacija u Iraku biti razmjerno stabilna i da će postojati institucije na kojima će se moći graditi novi poredak. Međutim, očito je da nismo bili spremni za situaciju koja je nastala, koja je bila izrazito nestabilna. Trebalo je uspostavljati osnovne ustanove političkog i društvenog sustava – za to uopće nismo bili spremni. Greške na tom planu pomogle su pobunjenicima, koji i danas djeluju, već petu godinu. Također, nestabilna je situacija dovela do podijeljene iračke vlasti."
Treba reći da je sunitska pobuna prilično oslabljena, nakon što su u Irak prošle godine stigla američka pojačanja. To, kao i bolji odnosi američke vojske s iračkim zajednicama, je doprinijelo smanjenju nasilja. Primjerice, u veljači ove godine poginulo je – prema podacima Instituta Brookings u Washingtonu – 700 iračkih civila. U veljači prošle godine 2700.
U veljači ove godine, irački su pobunjenici dnevno izveli, u prosjeku, 65 napada. Prije godinu dana – 210. Prema ovim podacima, i američki su gubici znatno manji. Zapovjednik američkih snaga u Iraku, general David Petraeus, kazao je u intervjuu za iransku redakciju Glasa Amerike da nerado koristi riječ 'uspjeh', ali je dodao da je u Iraku ipak postignut napredak, bez obzira na teškoće.
"Ništa u Iraku nije lako. Napredak je teško postići i teško ga je održati. Izvjestan je napredak učinjen. Mi ćemo na njemu graditi, nastojat ćemo učvrstiti postignuto, jer su naša postignuća ipak još uvijek krhka. Vrlo je važno da se u Iraku poduzmu koraci k nacionalnom pomirenju, da se počnu rješavati politički problemi od nacionalne važnosti."
Opreznost generala Petraeusa posljedica je neuspjeha iračke vlade – kojom dominiraju većinski šijiti – da postigne pomirenje sa sunitima i da građanima osigura zadovoljavanje osnovnih potreba. Američki dužnosnici stalno naglašavaju da se razmjerno zatišje i bolja sigurnosna situacija trebaju iskoristiti na političkoj sceni – primjerice usvajanjem zakona koji bi regulirao raspodjelu novca zarađenog od izvoza nafte. Slab napredak na tom planu razlog je čestim kritikama administracije predsjednika Busha.
Natjecatelji za predsjedničku nominaciju Demokratske stranke, Hillary Clinton i Barack Obama, obećali su da će početi s povlačenjem američke vojske iz Iraka, ako pobijede na izborima u studenom. Ankete pokazuju da većina Amerikanaca, nešto više od 60 posto, smatra da rat u Iraku nije trebalo započinjati. Kada su predsjednički izbori u pitanju, u prednosti su demokrati – kaže Andrew Kohut iz istraživačkog Centra Pew.
"U ovom trenutku, većina američke javnosti identificira se s Demokratskom strankom. To je posljedica razočarenja s administracijom Georgea Busha."
Međutim, republikanac koji u Bijeloj kući želi naslijediti Georgea Busha, senator John McCain, najavio je da će on – ako postane predsjednik – američku vojsku u Iraku zadržati još dosta dugo. Međutim, američki su glasači prilično nestrpljivi i smatraju da je cijena Iraka previsoka – do sada je u tom sukobu naime poginulo gotovo 4 tisuće Amerikanaca, a cijena misije iznosi 12 milijardi dolara mjesečno. Vojni analitičar Anthony Cordesman nedavno se vratio iz Iraka. Kaže da mu nije jasno kako bi se ovaj problem mogao na brzinu riješiti:
"Za uspjeh je potreban ozbiljan napor da se poboljša javna uprava i da se Iraku zaista pomogne u obnovi. Za uspjeh je također potreban kontinuirani napor da se izgradi iračka vojska te policija. Treba uzeti u obzir činjenicu da će izravna američka vojna pomoć Iračanima biti potrebna i u budućnosti, čak i onda kada Amerika bude imala manje izravnu a više stratešku ulogu u Iraku. Bit će to pomoć u zrakopolovstvu, topništvu, možda čak i angažiranje kopnenih snaga. Međutim, kada govorimo o postupnom smanjenju vojnih efektiva u Iraku, bit će to proces koji će trajati tri do četiri godine."
S ulaskom sukoba u svoju šestu godinu, stručnjaci se slažu da se nasilje u Iraku neće skoro okončati.
