Napetosti na tursko-iračkoj granici i dalje su visoke, bez obzira na kontinuirane diplomatske napore kojima je cilj spriječiti tursku vojsku da intervenira protiv kurdskih gerilaca koji često nalaze sklonište u sjevernom Iraku. Ankara optužuje iračke Kurde da podržavaju u Turskoj zabranjenu Radničku partiju Kurdistana, koja se bori za autonomiju kurdskih regija u Turskoj. Irački Kurdi ove optužbe negiraju.
Najnovija je kriza počela početkom ovog mjeseca, kada je čelnik iračkih Kurda Masud Barzani priprijetio da će u kurdskim pokrajinama u Turskoj doći do nereda, ukoliko Ankara intervenira u susjednom, sjevernom Iraku, gdje su također u većini Kurdi. Turska je vojska nakon toga zaprijetila da će zaista napasti pobunjenike iz Radničke partije Kurdistana, ukoliko ih lokalne iračke vlasti ne počnu bolje kontrolirati.
Radničku partiju Kurdistana i Turska i Europska unija i Sjedinjene Države smatraju terorističkom organizacijom.
Neki promatrači iračkih prilika tvrde da je spor počeo kada su irački Kurdi najavili referendum o statusu grada Kirkuka. Kurdi su u njemu većina i oni žele da taj grad, u regiji bogatoj naftom, postane dio njihove autonomije na sjeveru Iraka. Turska je upozorila da neće moći dopustiti da Kirkuk postane dio kurdske autonomne regije.
Henri Barkey, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Lehigh u Pennsylvaniji, kaže da turska zabrinutost nije ograničena samo na Kirkuk: "Status Kirkuka nije zapravo stvarni problem. No, problem Kirkuka Turskoj daje mogućnost da izrazi svoje interese u vezi sa sjevernim Irakom. Mnogi su turski dužnosnici već priznali da ih zanima strateška dimenzija situacije. Tu postoji mogućnost stvaranja neovisnog Kurdistana. A grad Kirkuk i okolica Kurdistanu osiguravaju resurse, koji pak neovisan Kurdistan čine jačim. Takvom bi zemljom bilo teže manipulirati i tu se krije prijetnja Turskoj."
Regija oko Kirkuka sadrži i do 40 posto sveukupne iračke nafte. Analitičari kažu da bi – ako Kirkuk u budućnosti postane kurdski grad – i neovisnost Kurdistana postala izvjesnija. Toga se Turska boji. S druge strane, naftovod koji doprema naftu iz Kirkuka na Zapad prolazi preko Turske. Ankara se nema čega bojati – smatra Henry Barkey:
"Neovisnost Kurdistana bi čak mogla imati pozitivan učinak na Kurde u Turskoj. Ako bi kurdska vlada uspostavila dobre odnose s Ankarom, onda turski Kurdi vjerojatno ne bi imali više razloga da podržavaju Radničku partiju Kurdistana."
Neki analitičari primjećuju da je Turska svjesna da u sjevernom Iraku nastaje neovisan kurdski teritorij. Turske vlasti u posljednje vrijeme dopuštaju prekogranične investicije i odlazak svojih građana na rad u sjeverni Irak.
Ambasador Peter Galbraith već se desetljećima bavi kurdskim problemom. Galbraith kaže da tursko vodstvo posljednjih godina iskazuje visoku dozu realizma: "Iskazali su mnogo pragmatizma. Gotovo svatko u Turskoj priznaje da neovisni Kurdistan već postoji, te da Ankara po tom pitanju ne može mnogo učiniti. Iračke regije u kojima žive Kurdi prirodno su orijentirane prema zapadu, što znači prema Turskoj. Zapravo, Turska i Kurdistan imaju vrlo mnogo zajedničkog. Svjetovni su, pro-zapadni, žele demokraciju, a stanovništvo nije arapsko. Iako u Turskoj neki još uvijek irački Kurdistan smatraju prijetnjom, drugi ga vide kao tampon-zonu prema islamskom fundamentalizmu."
Međutim, Soner Cagaptaj, analitičar na washingtonskom Institutu za politiku Srednjeg istoka, upozorava da normalizacija odnosa nije izgledna, sve dok irački Kurdi podržavaju pobunjenike iz Radničke partije Kurdistana: "Kada bi problem Radničke partije Kurdistana nestao, onda bi se mogla nazrijeti normalizacija, jer Turska i irački Kurdi o mnogim drugim problemima slično misle. Da bi do normalizacije došlo, irački će Kurdi morati prestati davati utočište ovoj terorističkoj grupi."
Henry Barkey sa Sveučilišta Lehigh smatra da irački Kurdi moraju prestati pomagati pobunjenike koji su u sukobu s turskim vlastima – i to bez obzira da li će Kurdistan jednog dana biti neovisan ili ne. "Čak ako bi bili federalna jedinica na sjeveru Iraka, Kurdi će se morati pozabaviti pitanjem Radničke partije. To se ne može izbjeći. Na tome obje strane trebaju raditi, tiho i iza kulisa. Nažalost, međusobne optužbe ne pomažu. To samo otežava kompromis" - smatra Henri Barkey.
Vodstvo iračkih Kurda, kao i vlada u Bagdadu, upozorili su Tursku da će naići na snažan otpor, ukoliko vojno intervenira na sjeveru Iraka. Međutim, analitičari kažu da bi jačina otpora zapravo mogla ovisiti o prirodi turske akcije protiv kurdskih gerilaca. Ako bi se radilo o napadima turskih komandosa na baze PPK – Bagdad bi možda mogao prešutjeti ovakvu akciju, tvrde neki zapadni analitičari.
