Kad je neka zemlja mala i okružena državama s kojima je ranije ratovala snažno ratno zrakoplovstvo jedan je od ključnih segmenata nacionalne sigurnosti. Ono služi kao sredstvo odvraćanja neprijateljskog napada. U arapsko-izraelskim ratovima 1967. i 1973. godine, izraelsko zrakoplovstvo odgovorilo je na izazov i pokazalo svoje mogućnosti. Danas mnogi analitičari kažu da izraelska zračna sila ima utjecaja i dalje od libanonskog zračnog prostora u kojem danas djeluje gotovo bez ikakva suprotstavljanja od strane protivnika. Analitičar časopisa Jane's Defence Weekly, David Hartwell, kaže da je snaga izraelskog zrakoplovstva u regiji neprikosnovena.
"Izraelske zračne snage svakako su najbolje u regiji i među najboljima na svijetu. Dobro su opremljene, imaju tehničko znanje, taktiku…Izrael ima niz oružja na navođenje: rakete koje se navode radarima, laserima, putem žive slike…Oni dakle imaju čitav niz kapaciteta."
Hartwell i drugi analitičari kažu da kvalitetno zrakoplovstvo Izraelu omogućava porazi neprijatelja - često mnogo veće zemlje od Izraela - a izraelskoj vladi da poduzme iznenadne vojne akcije. Jedna takva dramatična misija izvedena je u lipnju 1981. godine kada je osam izraelskih zrakoplova tipa F-16 uz zaštitu šest lovaca F-15 preletjelo 1,100 kilometara - preko Jordana i Saudijske Arabije - da bi bombardirali irački nuklearni reaktor. Tim udarom potkopani su napori Iraka da se domogne nuklearnog oružja što su izraelski čelnici smatrali smrtnom prijetnjom. Alex Bigham iz nevladine organizacije Foreign Policy Center iz Londona kaže da je Izrael i danas voljan poduzeti odlučne akcije.
"Iskustvo bombardiranja iračkog nuklearnog reaktora pokazuje da je Izrael spreman poduzeti jednostrane akcije protiv onoga što smatra prijetnjom svojoj sigurnosti."
Zrakoplovi koji su sudjelovali u akciji iz 1981. godine bili su blizu svog maksimalnog radijusa leta. Kako kaže John Pike, direktor tvrtke GlobalSecurity.org, Izrael danas u arsenalu posjeduje zrakoplov kojim može izvesti udar na još jednu zemlju s nuklearnim ambicijama.
"Izraelski F-15, i inačica lovca-bombardera istog modela, imaju važnu razliku u odnosu na američki model. Oni su opskrbljeni vrlo velikim spremnicima goriva što im omogućava let do Irana i natrag, bez punjenja gorivom u zraku. Jasno je da Izrael priprema osnove za udar na iranski program oružja masovnog uništenja."
David Hartwell iz časopisa Jane's Defence Weekly kaže da bi iranski nuklearni program mogao biti znatno složeniji od napada na Irak 1981. godine, na reaktor Osirak.
"Osirak je bio jako, jako jednostavan. To je bila jedna meta i bilo ju je lako uništiti. Isti učinak u Iranu bilo bi jako teško ostvariti s obzirom na broj meta. Diljem Irana ima oko 20 ciljeva. Dakle, Izraelci bi u jednom udaru trebali nanijeti dovoljno štete kako bi onemogućili iranski nuklearni program."
Analitičari vjeruju da bi glavne mete napada bili nuklearni reaktori u Bushehru i Esfahanu gdje se – kako se smatra – obavlja obogaćivanje urana. Vojni stručnjaci drže da Iran svoje objekte za nuklearna vojna istraživanja osigurava podzemnim bunkerima, ali i dodaju da Izrael raspolaže bombama za uništenje takvih bunkera. Michael O Hanlon iz washingtonskog Instituta Brookings dodaje da je najveći problem doći do cilja.
"Nije u pitanju samo udaljenost. Oni ne bi dobili dopuštenje od Saudijske Arabije, a i prelet Jordana bio bi složen. Oni se mogu pokušati provući neopaženo kroz sirijski zračni prostor i potom krenuti preko Iraka. Kad se sve sagleda, mislim da bi let preko Crvenog mora, kroz međunarodni zračni prostor, bio najbolji, no to bi značilo i duži let koji bi zahtijevao punjenje gorivom u zraku."
Ivan Ulrich iz Federacije američkih znanstvenika u Washingtonu kaže da se Teheran ne bi mogao obraniti od ovakvog izraelskog napada.
"Na papiru, Iranci imaju dosta lovaca s naprednim kapacitetima. Međutim, imaju probleme s rezervnim dijelovima. Ne vjerujem da postoji snažna obrana zrakoplovima. Oni također raspolažu s raketama zemlja-zrak no većina ih je zastarjela, a mogu biti i ometani modernom opremom."
Mnogi analitičari ocjenjuju da je izraelsko zrakoplovstvo posljednjih godina postalo još jače sredstvo odvraćanja kao i sredstvo preventivnih udara.
