Kakve će biti posljedice nedavno podignute optužnice protiv Lewisa Libbyija, predstojnika ureda dopredsjednika Richarda Cheneya? Hoće li zbog nje vlada predsjednika Busha biti manje efikasna, a njezin imidž gori? Jeffrey Young je o ovom slučaju razgovarao s nekoliko washingtonskih analitičara i bivših visokih vladinih dužnosnika.
Lewis Libby je optužen za umiješanost u skandal koji je završio otkrivanjem identiteta jedne tajne agentice Središnje obavještajne službe CIA-e. Nakon gotovo dvije godine duge istrage, savezni tužitelj Patrick Fitzgerald optužnicu je sažeo ovim riječima: "Savezna porota potvrdila je optužnicu od pet točaka protiv Lewisa Libbyja, poznatog i kao Scooter Libby. On je optužen za pet kaznenih djela: jedan slučaj ometanja pravde putem svjedočenja pred saveznom porotom, dva slučaja kršenja prisege dane pred sudom te dva slučaja davanja lažnog iskaza."
Odmah nakon objavljivanja optužnice, Lewis Libby je podnio ostavku na položaj predstojnika ureda dopredsjednika Sjedinjenih Država Richarda Cheneya.
Prema američkom zakonu, posebni savezni istražitelj imenuje se kako bi istražio navode u nekom konkretnom slučaju. Činjenice koje istražitelj prikupi predočavaju se takozvanoj 'velikoj poroti', koja se sastoji od građana. Oni analiziraju prikupljene informacije te odlučuju postoji li vjerojatnost da je kazneno djelo počinjeno. Ako velika porota odluči potvrdno, optužnica se formalizira, a optuženom se sudi.
Osvrnimo se na konkretnu optužnicu protiv Lewisa Libbyja. U ljeto 2003., jedan od komentatora dnevnika Washington Post identificirao je izvjesnu Valerie Plame kao agenticu Središnje obavještajne službe, CIA-e, napisavši uz to da je ona supruga Josepha Wilsona, bivšeg američkog ambasadora koji je bio jedan od najoštrijih kritičara vlade predsjednika Busha, kada je u pitanju napad na Irak. Komentator Robert Novak napisao je da je za identitet Valerie Plame saznao od 'jednog visokog vladinog dužnosnika', kojeg nije imenovao.
Prema američkom zakonu, odavanje identiteta tajnog agenta kazneno je djelo. Neki novinski komentatori spekulirali su da je otkrivanje identiteta Valerie Plame putem medija svojevrsna osveta Bijele kuće Josephu Wilsonu, koji je putem novina u više navrata kritizirao tvrdnje Bijele kuće da je Saddam Hussein u Africi pokušao nabaviti sastojke za izradu atomskog naoružanja. Ove su tvrdnje – iako su se pokazale netočnima – bile korištene za opravdanje napada na Irak, u proljeće 2003. Optužnica ne tereti Lewisa Libbyja da je baš on otkrio identitet tajne agentice, već ga tereti za otežavanje savezne istrage – odnosno za davanje lažnih iskaza istražitelju i poroti.
William Taylor, bivši savjetnik u Bijeloj kući za mandata Billa Clintona sažeo je slučaj na ovaj način: "Je li gospodin Libby lagao o podrijetlu informacije o kojoj je razgovarao s novinarima? Ako je informaciju o Valerie Plame dobio od novinara – kao što on tvrdi – onda nije kriv. Međutim, ako ju je saznao od nekog iz Bijele kuće, onda očito jest kriv."
Prije objavljivanja optužnice, spekuliralo se da će biti optuženo nekoliko dužnosnika Bijele kuće. Na vrhu popisa mogućih optuženika bio je Karl Rove, najutjecajniji savjetnik predsjednika Busha. Međutim, tužitelj Patrick Fitzgerald izjavio je da je Karl Rove i dalje pod istragom.
Senator iz Teksasa, republikanac John Cornyn, smatra da činjenica što je do sada objavljena tek jedna optužnica dokazuje da Bijela kuća nije vodila 'organiziranu kampanju' protiv supruga Valerie Plame, Josepha Wilsona: "Oni koji su očekivali optužnicu protiv široko koncipirane zavjere – u cilju odavanja identiteta tajne agentice CIJE – sada su razočarani. Jer, očito, dokazi za to ne postoje."
Bez obzira na konačni broj optužnica, washingtonski analitičari nastoje proniknuti dublji značaj ovog slučaja. Hoće li predsjednik Bush zbog njega biti manje efikasan u sljedeće tri godine, koliko mu je ostalo od mandata? Larry Sabato, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Virginije, podsjeća na takozvanu 'kletvu drugog predsjedničkog mandata' – odnosno na činjenicu da u drugom, posljednjem mandatu američkim predsjednicima često loše ide, jer su blokirani nekim skandalom ili aferom.
"Ljude koji rade u Bijeloj kući, naravno, smeta što biva optužen netko tko obavlja važnu funkciju. Za predsjednika, takav slučaj može imati katastrofalne posljedice. U prošlih nekoliko desetljeća bili smo svjedoci nekoliko takvih slučajeva, koji su se mahom dogodili u drugom predsjedničkom mandatu" - kaže Larry Sabato.
Ken Duberstein, predstojnik ureda bivšeg predsjednika Ronalda Reagana, smatra da Bijela kuća – bez obzira na istragu i nadolezeće suđenje - mora nastaviti s agresivnim promoviranjem vlastitih inicijativa: "George Bush ima otprilike tri mjeseca da prijeđe u kontranapad. Treba početi govoriti o temama koje su građanima zaista važne. To je primjerice uspješno učinio Reagan, nakon skandala Iran-contra. Na taj je način Reagan obnovio čelništvo svojstveno predsjedniku države."
Bivša državna tajnica za mandata predsjednika Clintona Madeleine Albright smatra da će zbog ove istrage naročito trpjeti američka vanjska politika: "Predsjednikov je položaj oslabljen u lošem trenutku, jer na svjetskoj sceni postoji niz neriješenih problema. Naši su globalni ciljevi opsežni. Ako je položaj predsjednika oslabljen, to uvijek predstavlja opasnost."
Međutim, mnogi politički analitičari ističu da je prerano za prognoze o stvarnom utjecaju istrage protiv Lewisa Libbyja na američku politiku, unutrašnju i vanjsku. Možda je najvažnije hoće li biti novih optužnica protiv dužnosnika Bijele kuće – kažu analitičari. Ako ih ne bude, vladi će biti razmjerno lakše da zaustavi štetu na medijskom planu i promijeni temu, odnosno da počne govoriti o svom programu, koji nastoji provesti u sljedećih nekoliko godina.