Još od udara uragana Katrina na američko priobalje Meksičkog zaljeva, svjetske su vijesti bile preplavljene prizorima uništavanja i stradanja. I uragan Rita popraćen je snimkama divljanja prirode. No, te snimke ne govore što su ustvari te ogromne oluje i kako nastaju.
Uragan je neobičan fenomen, ovisan o točno pravoj kombinaciji preduvjeta. Primjerice, uragani uvijek nastaju iznad tropskih oceana, kaže Chris Landsea, meteorolog Nacionalnog centra za uragane u Miamiju. "Možete to zamisliti kao 'toplotni stroj'. On uzima topao, uglavnom tropski zrak, pretvori ga u tropsku oluju, a dio topline, oslobođene stvaranjem kiše, smanjuje tlak. Na rubu zone nižeg tlaka stvore se vjetrovi koje teže popunjavaju te zone. Dakle, što je toplija voda, a hladniji zrak iznad nje, to veću količinu energije može uragan doslovce 'upiti' u sebe" - objašnjava Chris Landsea.
On kaže da je uragan zapravo masivni konglomerat pojedinačnih oluja "koje se sve obrću zajedno. A, to postaje sve snažnije tako da se stvori prsten koji nazivamo 'zidom oka uragana'. Upravo na tom mjestu se nalaze najjači vjetrovi i najveće količine kiše."
Meteorolozi rangiraju jačinu pojedinog uragana brojčanom kategorijom, u rasponu od jedan do pet. Uragani kategorije 1 su najslabiji, a oni pete kategorije su najjači. Do 2005, na području kontinentalnih Sjedinjenih Država bila su zabilježena samo tri uragana pete kategorije.
Prema meteorologu Chrisu Landseaju, znanstvenici tek trebaju dokazati da veći broj jačih uragana posljednjih godina ima izravne veze s fenomenom globalnog zatopljavanja. Uragani Atlantskog bazena, poput Katrine i Rite, događaju se u ciklusima od 25 do 40 godina.
"Od 1970. do sredine devedesetih bili smo u vrlo mirnom periodu, ali zadnjih deset godina bilo je vrlo aktivno. Ono što možemo zaključiti iz povijesnih zapisa jest da izgleda da su se slični tipovi uragana događali između kasnih dvadesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, što je isto tako bio jedan vrlo buran period. Velika razlika između onda i danas krije se u samom priobalju, odnosnoj obali Meksičkog zaljeva. Tamo sada živi mnogo, mnogo više ljudi koji se sada nalaze na putu uragana" - kaže ovaj američki meteorolog.
Uragani su posebice opasni po obalu Meksičkog zaljeva, jer je tamo tlo vrlo nisko, a jednako je tako plitko i more - čak i dosta daleko od obale. Kako kaže Chris Landsea, to su idealni uvjeti za takozvano 'dizanje mora' pri oluji, kada nastanu plimni valovi visoki i po pet, šest i do osam metara. Takvi valovi potpuno potope nisko priobalje. To se i dogodilo u slučaju oba ova nedavna uragana.
