19. lipnja 1865. su, nakon gradanskog rata, oslobodeni posljednji crnacki robovi. Americki crnci zato obilježavaju 19. lipnja kao svojevrstan praznik. Ropstvo je za mnoge tek daleko sjecanje, no Sjedinjene Države se na mnogo drugih nacina još uvijek nose s nasljedem ropstva.
Nedavni dogadaji u Washingtonu i Mississippiju poslužili su kao podsjetnici na trajnu borbu Amerikanaca s duhovima rasizma. Americki Senat je posegnuo za neuobicajenom mjerom, uputivši javnu ispriku zbog svoje povijesne uloge u blokiranju nastojanja savezne vlade da zaustavi praksu lincovanja. U razdoblju od osamdesetih godina 19. stoljeca do šezdesetih godina 20. stoljeca, lincovano je gotovo pet tisuca ljudi, pretežito americkih crnca.
Medu njima bio je izvjesni Anthony Crawford, koji je lincovan u Južnoj Karolini 1916. Njegova pra-pra-praunuka Doria Johnson pozdravlja ispriku Senata: "Ovo je važna isprika za Amerikance africkog podrijetla i za povijest koju dijelimo u ovoj zemlji. Lincovanje je provodeno kako bi se terorizirale crnacke zajednice."
Republikanski senator iz savezne države Virginije George Allen bio je medu više desetaka senatora koji su bili sponzori rezolucije o isprici za lincovanje: "Ovom rezolucijom osvrcemo se na našu povijest, na ljagu na povijesti Sjedinjenih Država. Mislim da je ovim potezom Senat odrazio karakter ove nacije, pokazavši da još uvijek nastojimo postici savršenu zajednicu u kojoj ce svi uživati jednakost i pravdu."
Dok je Senat usvajao rezoluciju isprike, i u južnjackoj državi Mississippi zabilježen je još jedan pokušaj da se isprave stare rasne nepravde. Pred sudom u Mississippiju zapocelo je sudenje izvjesnom Edgaru Killenu, bivšem clanu rasisticke organizacije Ku Klux Klan, optuženom za ubojstva trojice aktivista za gradanska prava crnaca, izvršena u blizini mjesta Philadelphije u Mississippiju, 1964. godine. Ubojstva trojice mladica, jednog crnca i dvojice bijelaca, ojacalo je pokret za gradanska prava crnaca na americkom Jugu i natjeralo saveznu vladu da preuzme aktivniju ulogu u provodenju zakona o gradanskim pravima.
Killenu je, zajedno s još sedam branjenika, bilo vec sudeno 1967. Iako su ostali optuženici proglašeni krivima, porota se nije mogla složiti oko Killena, koji je tako osloboden krivnje. Njegov slucaj poslužio je kao predložak za film "Mississippi Burning" iz 1988.
Aktivisti za gradanska prava crnaca smatraju ispriku Senata i sudenje u Mississippiju najnovijim primjerima nastojanja Amerike da razriješi svoju rasisticku prošlost. Hilary Shelton je direktorica washingtonskog ureda jedne od vodecih americkih organizacija za promicanje gradanskih prava crnaca – Nacionalne udruge za poboljšanje položaja crnaca, poznate pod skracenicom NAACP. "Mislim da se ovdje radi o vrlo važnom dijelu procesa pomirenja. Naša zemlja ima zabrinjavajucu povijest rasne diskriminacije, koja je ukljucivala i ubojstva, osakacivanje i nasilje. Zato je važno da na neki nacin privedemo kraju ta pitanja" - kaže Hilary Shelton.
Roger Wilkins je bivši novinar i dužnosnik Ministarstva pravosuda, te veteran pokreta za gradanska prava crnaca, koji danas predaje povijest na Sveucilištu George Mason u Virginiji. Profesor Wilkins kaže da kao mladi crnac u Minnesoti nije želio putovati na Jug tijekom burnih šezdesetih godina, kada je javnost bila podijeljena oko rasnih pitanja: "Bilo me je strah. Jednostavno sam se bojao Juga, kao i mnogi drugi crnci sa sjevera zemlje. Mi smo, na neki nacin, živjeli u samo jednom dijelu zemlje. Nismo željeli ici na Jug."
Medutim, danas profesor Wilkins cesto putuje na Jug. Kako kaže, rasni odnosi su se u meduvremenu znatno poboljšali: "Ne odlazim na Jug da bih im nudio da držim govore. Dapace, dobivam pozive s Juga da dodem govoriti. Ocigledno je da sveucilišta na Jugu ulažu velike napore kako bi ostavila prošlost za sobom."
Profesor Wilkins vjeruje da ce se Sjedinjene Države još generacijama boriti s nasljedem rasisticke prošlosti. No, kako kaže, taj proces ima posebno znacenje i za druge zemlje: "Naša povijest je puna borbe, pogrešaka i ponekad glupih poteza, koji su svi dio ljudske borbe. Mi cinimo greške, što znaci da svijetu i problemima moramo pristupati s odredenom dozom poniznosti i spremnosti da ucimo od drugih, umjesto da drugima diktiramo, jer nas priznanja o greškama iz prošlosti podsjecaju da nismo savršeni."
Isprika Senata za lincovanje nije bila prva isprika takve vrste. Kongres je 1988. uputio ispriku Amerikancima japanskog podrijetla koji su tijekom Drugog svjetskog rata bili zatvoreni u logorima. 1993. Kongres se takoder ispricao havajskim domorocima zbog svrgavanja njihovog kralja prije stotinu godina.