Istim riječima i argumentima za isti zakon prije 11 godina ruskoj javnosti obratio se Vladimir Putin.
Deceniju poslije iz Rusije je prognana svaka kritika, brojne organizacije i mediji su zabranjeni ili blokirani, a istu formulu ruski režim preko svojih satelita pokušava progurati u Gruziji i Bosni i Hercegovini. Nakon velikih demonstracija gruzijski zakon je zaustavljen.
Staljinov, a ne američki zakon
Kremlj je — po riječima Josifa Staljina iz 1937. godine — angažiran u borbi protiv „razbijača, špijuna, sabotera i ubica, koje u našu sredinu šalju agenti stranih zemalja“.
"Ruske vlasti, koje se stide da prave direktna poređenja sa Staljinovim režimom, predložile su prijatniju analogiju: Sjedinjene Države, kažu, imaju potpuno isti zakon o stranim agentima koji je na snazi već tri četvrtine vijeka. Ova tehnika pogrešnog usmjeravanja jedva da je nova i dobro se uklapa u Putinovu rutinu „pogledaj ko govori“, piše Institut za modernu Rusiju.
Takozvani zakon o „stranim agentima“, u Rusiji je usvojen 2012. godine i više puta proširen, omogućavajući ruskom ministarstvu pravde da grupe ili pojedince etiketira kao „strane agente“, izlažući ih novčanim kaznama i uznemiravanjima koja ometaju njihov rad ili ga na kraju učine nemogućim.
U godinama koje su uslijedile, taj zakon bio je udarna pesnica u gušenju bilo kakve kritike ruskog režima.
U SAD, organizacija (ili osoba) mogla se staviti u bazu podataka FARA samo ako je vlada dokazala da je (ili on ili ona) djelovala "po nalogu, zahtjevu ili pod upravom ili kontrolom stranog upravitelja" i da je bila angažirana " u političkim aktivnostima za ili u interesu takvog stranog upravitelja”, uključujući i “zastupanje interesa takvog stranog upravitelja pred bilo kojom agencijom ili službenikom Vlade Sjedinjenih Država.”, stoji u definiciji u američkom zakonu.
Bez ispunjavanja ova dva kriterija – dokazivanja da je organizacija ili osoba pod kontrolom stranog upravitelja i da zastupa njihove interese – postalo je nemoguće registrovati bilo koga u Sjedinjenim Državama kao stranog agenta.
U ruskom slučaju definicija "stranog upravitelja" ne postoji. Sadrži samo dvosmislenu referencu na „političke aktivnosti, uključujući i interese stranih izvora".
Juriš diktatora na nevladine organizacije
"Kremljova paralela između Putinovog zakona o nevladinim organizacijama i američkog Zakona o registraciji stranih agenata (FARA) je lažna. Osim imena, ova dva zakona nemaju skoro ništa zajedničko.", napisao je godinu nakon usvajanja ruskog zakona Vladimir Kara-Murza iz Instituta za modernu Rusiju.
"Ono što je najvažnije, američki zakon o registraciji stranih agenata ne cilja na nevladine organizacije. Zakon predviđa izričita izuzeća za organizacije koje se bave "vjerskim, školskim, akademskim ili naučnim aktivnostima ili likovnim umjetnostima", kao i za one "koje ne služe pretežno stranim interesima". „Političke“ NVO koje imaju strano poreklo ili finansiranje takođe nemaju obavezu da se registruju kao strani agenti, jer ne djeluju „u interesu stranog aktera“. Niko pri zdravoj pameti ne bi proglasio Reportere bez granica “agentom” Francuske, ili Amnesty International “agentom” Ujedinjenog Kraljevstva.", piše viši savjetnik za politike Instituta.
Američki zakon o registraciji stranih agenata jednostavno zahtijeva od pojedinaca i organizacija da javno obznane svoj rad u ime stranog upravitelja.
U Rusiji je zakon o „stranim agentima“ jedno od glavnih vladinih oruđa za suzbijanje i kažnjavanje neslaganja. Prema ruskom zakonu, svako ko prima sredstva iz inostranstva može biti označen kao „strani agent“, čak i ako ne djeluje po nalogu stranog subjekta. Gotovo sve ugledne organizacije za ljudska prava u Rusiji i mnoge nezavisne medijske kuće prisiljene su da se registruju prema ruskom zakonu o „stranim agentima“.
Za razliku od toga, američki FARA registar se gotovo u potpunosti sastoji od advokatskih firmi i firmi za odnose s javnošću koje su angažirali strani subjekti da lobiraju kod vlade SAD-a. Oni koji ne primaju naloge od strane strane ne moraju se registrovati.
Prema najavama Milorada Dodika, "zakon će podrazumijevati obavezu prijavljivanja svih transakcija i "svega što rade" nevladine organizacije koje se finansiraju iz inostranstva", što savršeno odgovara ruskom, a ne američkom zakonu.
Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, u američkom registru stranih agenata nalaze se tri firme. Myrmidon Group, LLC registrovana 2011., Kancelarija RS za saradnju, trgovinu i investicije registrovana 2013. i McGinnis Lochridge registrovana 2019. Sjedišta ovih firmi nalaze se u New Yorku, Washingtonu i Austinu a, zanimljivo, strani nalogodavci su: Vlada entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik i Željka Cvijanović.
Putinove taktike Milorada Dodika
Uvođenje Putinovog zakona koji će uništiti svaku kritiku u Rusiji sa najavama Milorada Dodika ima još sličnosti. Jedna od njih je prateća medijska propaganda.
Ruski televizijski kanali pod kontrolom države su od 2012. godine svojim gledaocima ubacili ovu "američku" analogiju; u aprilu, tokom njegove televizijske emisije sa pozivima, ovom horu se pridružio i sam Putin. Ponekad su se čak i upućeni ljudi u Rusiji mogli čuti kako kažu: „Ovaj zakon o NVO je, naravno, užasan, ali čak i Amerika ima nešto slično.
Ubrzo nakon Dodikove najave zakona o "stranim agentima" podršku ideji daje Dodikova entitetska televizija RTRS kroz autorski članak izvjesnog profesora Srđana Perišića, rođenog u Foči obrazovanog u Beogradu.
Perišićev članak nosi naslov "Djelovanje USAID-a - ko finansira "strane agente" u BiH".
U biografiji autora članka koji objašnjava geopolitičku poziciju USAID-a stoji:
"Perišić je jedno vrijeme bio oficir u Srpskoj i Srbiji na dužnostima od komandira voda do komandira bataljona. 2022. je dva puta posjetio Donjeck i Zaporožje, koji su se vratili u sastav Rusije. Istraživač je na Institutu za azijske studije u Beogradu i jedan od osnivača Srpsko-ruskog bratstva. Objavio je dve knjige: Nova geopolitika Rusije (2015) i knjigu Geopolitika i Srbi (2022). Perišić je jedno vrijeme bio savjetnik Milorada Dodika, srpskog člana Predsjedništva BiH. "
Milorad Dodik je od 2017. godine pod sankcijama američke vlade zbog korupcije i ugrožavanja mira u Bosni i Hercegovini.
Željka Cvijanović je također pod sankcijama vlade Velike Britanije.
