Ali ako pogledte pobliže vidjet ćete da posjetitelji nisu pravi turisti nego evakuirani iz drugih dijelova Ukrajine koji čekaju da se pridruže velikom egzodusu koji ide prema Poljskoj i preplavljuje granične prijelaze. Ili samo gube vrijeme jer su zapeli u Lavovu, ne mogu otići jer među njihovom grupom ima muškaraca starijih od 18 i mlađih od 60 godina, kojima je zabranjeno napustiti zemlju jer bi mogli biti angažirani u borbi.
Lavov je grad koji je sve više na rubu, posebno nakon vijesti da se očekuje da će bjeloruski čelnik Aleksandar Lukašenko ubaciti svoju vojsku od 48.000 vojnika u rat koji bjesni u Ukrajini u sljedećih nekoliko sati ili dana kako bi pojačao Rusiju svojom invazijom na Ukrajina.
Ako Bjelorusija doista uđe u rat, postoji strah da bi se na sjeverozapadu Ukrajine mogla otvoriti nova fronta koja uključuje Lavov, čija su predgrađa preplavljena evakuiranima i gdje postoji 40-kilometarski red automobila koji čeka da uđu u Poljsku. Stanovnici Lavova sa sve većom tjeskobom i bijesom gledaju što se događa u Kijevu i Harkovu, drugom po veličini ukrajinskom gradu u kojem su u ponedjeljak žestoki raketni napadi Grad pogodili stambene četvrti ostavljajući desetak civila mrtvih i mnogo ozlijeđenih.
Boje se da će se isto dogoditi i njihovom gradu, ako se rat nastavi, a spremaju se da će rat utjecati na njih mnogo izravnije od onoga što već doživljavaju u obliku sve veće poplave evakuiranih na periferiji. Ali također su ljuti zbog projektila i raketa koje pljušte na gradove istočno od njih, ističući da je ciljanje civilne infrastrukture i stambenih četvrti došlo unatoč tome što je ruski čelnik Vladimir Putin navodno ovog tjedna rekao francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu da je “ spreman se obvezati” na zaustavljanje napada na civilnu infrastrukturu dok su bili u tijeku mirovni pregovori u Bjelorusiji.
Kao i mnogi Ukrajinci, oni se boje da je Putinov izbor sada između "pregovaranja ili Groznog", što se odnosi na skoro uništenje čečenskog glavnog grada od kraja 1999. do početka 2000. kada je Putin bio premijer i u procesu nasljeđivanja Borisa Jeljcina na mjestu predsjednika Rusije.
Priprema za borbu
Postojanost i upornost obrane Kijeva i Harkova nadahnjuje ljude ovdje u Lavovu, gradu kojemu nisu bili strani ratovi kroz stoljeća. "Naši borci su gladni", kaže mi Jurij, konobar. "Imaju puno borbenog iskustva iz godina borbi u Donbasu i sada se žele osvetiti i dokrajčiti Ruse", dodaje.
"Mislim da Putin nije shvatio na što je uzet i kako ćemo se oduprijeti", kaže on.
Sirene za zračni napad ovdje se oglašavaju tri ili četiri puta dnevno i dok većina ljudi prije nekoliko dana sirene nije shvaćala ozbiljno, sada to čini, a većina zaustavlja ono što radi i kreće prema bilo kojem obližnjem bunkeru ili traži najbolje improvizirano sklonište koje mogu pronaći. Jedan vlasnik hotela sada je počeo zahtijevati od svojih gostiju da idu u bunker, a ne da se motaju na ulazu. “Dobra praksa je da steknu naviku da dođu do bunkera”, kaže Mykola, 55-godišnjak teške tjelesne građe koji je svoj hotel otvorio tek u listopadu.
Drugi se pripremaju na druge načine. Lavovska pivovara Pravda apelirala je na društvenim mrežama za donacije kako bi pomogla u izradi raznih veličina molotovljevih koktela.
Vlasnici kažu da su pravili koktele za pobunu na Majdanu 2014., koja je s vlasti svrgnula Putinovog saveznika Viktora Janukoviča. Taras Maselko, PR direktor Pravdinog holdinga, kaže da su ljudi uplašeni, ali odlučni. "Nitko ne želi rat, ali mi se spremamo braniti se", kaže. “Činimo sve što možemo da se pripremimo”, dodaje. Kaže da je teško svjedočiti nevolji evakuiranih koji preplavljuju ceste u gradu.
Sve ih se više svaki sat pojavljuje u centru grada, vuku invalidska kolica i bore se nositi ispupčene ruksake. Dolaze u centar grada kako bi vidjeli mogu li pronaći smještaj ili idu na opkoljenu željezničku stanicu kako bi vidjeli mogu li osigurati mjesto u nekom od prepunih besplatnih vlakova koji idu prema Poljskoj. Strancima je još teže osigurati vožnju u vlakovima, a vlasti ovdje daju prednost Ukrajincima.
Otvoreno je nekoliko trgovina osim trgovina s hranom i ljekarni - najveći trgovački centar u gradu zatvoren je danima. A 80% restorana je zatvoreno. Bar BQ nije jedan od njih. Velika poruka zalijepljena na prozor objašnjava da će restoran dati besplatne obroke svim evakuiranima, a oni se također mogu odmoriti unutra nekoliko sati.
“Svi smo mi ljudi i razumijemo kako se oni osjećaju”, kaže Maria, 28-godišnja menadžerica. “Možda nemaju novca za hranu, a mi im dajemo utočište jer, to je ono što bismo trebali učiniti.” Kaže da ljudi koji navrate dolaze sa svih strana — iz Harkova, Donjecka i Kijeva. Zalihe postaju izazov. "Pomoć dobivamo od drugih restorana i trgovina", kaže ona.
U blizini, u povijesnom srcu centra, 22-godišnji Marian pije kavu s trojicom svojih prijatelja.
Rade za tvrtku za dostavu hrane i obroka Glovo, čije su izolirane žute vrećice sveprisutne u ukrajinskim gradovima. "Većina skupih restorana je zatvorena", kaže on. "Oni brze hrane i kebaba su i dalje otvoreni", dodaje veselo. Svaki prihod koji Glovo ostvari isporukom jela šalje se za potporu ukrajinskoj vojsci, kaže mi Marian.
Hoće li otići u borbu? Kaže da hoće kad ga pozovu. Drugi ne čekaju poziv. Dvojica veterana iz borbi 2015. u istočnoj Ukrajini, gdje su naoružani proruski ovlasti uz podršku Kremlja zauzeli dijelove Donbasa, na putu su prema istoku gurajući se protiv bujice izbjeglica prema Kijevu.
Među njima su 34-godišnji Oleksandar i 42-godišnji Ihor. “Nismo pozvani jer nema mjesta pa idemo kao dobrovoljci i ima puno onih koji se žele boriti protiv ruske invazije”, kaže Oleksandr, informatičar.
“Ovo je naša domovina”, kaže Ihor. “Pitati nas zašto se želimo boriti je glupo pitanje. Ovo je naša domovina. Moramo se boriti. To je to. Moja djevojka nije zadovoljna što idem, ali razumije zašto moram - dodaje.
Dok se Lavov priprema za ono za što se brine da će ga uskoro snaći, trgovine s hranom i ljekarne počinju izvještavati da im ponestaje zaliha. Jedna farmaceutkinja kaže da nema zavoje i da joj je ponestalo antibiotika. Drugi nema lijekove protiv bolova bilo kakvog opisa ili snage.
U jednom supermarketu nemaju kruha. Drugom ponestaje voća.
Hoteli još uvijek nude obroke, ali mnogi imaju samo jedno večernje jelo bez drugih opcija. Prema naredbi gradonačelnika, alkohol se ne smije prodavati u trgovinama ili nuditi u hotelima ili restoranima u večernjim ili noćnim satima. Vlasti kažu da je zabrana neophodna kako bi se pokušalo zaustaviti porast antisocijalnog ponašanja potaknutog alkoholom.
Također postoji zabrinutost da alkohol utječe na prosudbu nervoznih naoružanih dobrovoljaca koji se počinju pojavljivati u rubnim selima.