"Nije bilo struje, vode ni gasa. Bilo je nemoguće izaći jer su pucali. Pucali su u ljude blizu kuća, što je užasan zvuk, čak strašniji od bombi", priča majka trogodišnje djevojčice.
Tog dana, ruski vojnici su upali u njenu kuću i tokom pregleda mobilnih telefona njenog oca i supruga pronašli SMS poruke lokalnih jedinicama ukrajinske teritorijalne odbrane.
"Odveli su ih na ispitivanje. A ja sam sjedila u mraku i molila se da se vrate", napisala je u tekst poruci Glasu Amerike.
Anhelina je imala sreće. Muž i otac su joj se vratili a ruski komandant koji "voli djecu" rekao je svojim vojnicima da ne plaše djevojčicu. "Donijeli su hranu, vodu i slatkiše za malu", ispričala je. To je bio jedini tračak nade u zastrašujućim danima koja je provela pod ruskom okupacijom.
Čečenski borci su jednog dana "nekim čudom prošli našu kuću". Prijateljski raspoloženi komandant rekao joj je da bi je, da su ušli, vjerovatno ubili iz osvete zbog smrti više njihovih boraca u ukrajinskoj zasjedi.
Njena priča slična je svedočanstvu drugih ljudi zarobljenih u okupiranim gradovima i selima. Ukrajinci sa prezirom svoje okupatore zovu "orkama", što je ime demonskih, zlih stvorenja nalik na gobline u trilogiji "Gospodar prstenova".
Otmice, pucnjave, prijetnje
Ruski vojnici nisu očekivali takav doček. Rusi - ratni zarobljenici - ispričali su ukrajinskim vojnicima da su im njihovi komandanti rekli da će ih narod dočekati kao oslobodioce. Ali naišli su na građanske proteste i mrzovolju, čak i u regionima u kojima većina stanovnika govori ruski, što ih je iznenadilo.
Okupacione snage su odgovorile strogo - prijetnjama, zastrašivanjem i pucanjem. Na punktovima, muškarci su grubo pregledani da bi se vidjelo da li na leđima imaju tragove koji bi pokazali da su nosili zaštitne prsluke. Čule su se optužbe za mučenja, i do sada nepotvrđeni izvještaji o silovajima. Prošle nedjelje, ukrajinska poslanica Lesija Vasilenko rekla je da su žene u nekim od okupiranih gradova blizu Kijeva bile izložene "varvarskim seksualnim napadima".
Ruski vojnici, od kojih su mnogi razočarani i demoralisani, vrše pljačke, pričaju meštani.
"Orci su gladni", izjavila je za Glas Amerike jedna žena u južnom gradu Hersonu.
"U početku bi išli od kuće do kuće i tražili hranu ali sada je samo uzmu, kradu hranu od prolaznika ili iz prodavnica", ispričala je. "Također uzimaju automobile i kamione i ispišu slovo Z na njima", dodaje.
Mještani imaju različita mišljenja o razlozima za pljačku. Neki kažu da je to taktika terora, čiji je cilj da se skrši volja za pružanjem otpora, dok drugi misle da je u pitanju obično huliganstvo nedisciplinovanih i gladnih vojnika.
U Buči, Veronika koja je uspjela da pobjegne iz grada nakon što je tri dana živjela pod ruskom okupacijom, izjavila je za Glas Amerike: "Oni koriste tuđe kuće kao da su njihove. Jedu, pune svoje voki-tokije i čiste oružje. A kada odu, ukradu razne stvari, sve pokradu, čak i blendere za hranu, razumijete? Čak i blendere, tepihe, sve. Ponesu sve iz naših kuća a nekada ih spale bez razloga."
"Nekada ubiju ljude. Ne znam zašto", dodaje ona. "U kući jedne prijateljice, kada je muž izašao u poljski toalet, ubili su ga sa tri metka, jednim u leđa, i jednim u stomak. Ne sjećam se gdje je bio treći metak. Nikada nisu objasnili zašto."
Veronika kaže da se situacija pogoršala sa drugim talasom vojnika koji su ušli u Buču. Prvi talas je djelovao profesionalnije i disciplinovanije, ali vojnici koji su došli kasnije, a mnogi su bili iz Čečenije, su "stvarno bili zvjeri."
"Rusi oružjem rastjeruju mirovne demostrante. Kada im se ljudi suprostave, često pucaju", ispričala je žena iz Hersona. "Jednom su pucali u zemlju, što je dovelo do povreda zbog odbijanja metaka. Oko pet osoba je ranjeno", rekla je. "Jedna blogerka, djevojka, emitovala je program uživo blizu njih. Ugurali su je u jedan automobil. Do sada se ne zna ništa šta je bilo sa njom", dodaje.
Herson je opkoljen 27. februara i na kratko bio pod opsadom dok ga Rusija nije osvojila 3. marta. Bio je to prvi veliki ukrajinski grad koji je pao u ruke ruskim snagama. Gradonačelnik Igor Koljakijev apelovao je na vojnike koji su upali na sastanak gradske skupštine da ne pucaju u civile, a građane savjetovao da poštuju pravila o kojima je uspio da ispregovara sa Rusima. Uspio je da ubijedi okupatore da dozvole da ukrajinska zastava nastavi da se vijori iznad gradske skupštine.
Rusi su možda osvojili Herson, ali im se grad nije priklonio. I dalje postoje slučajevi mirnog građanskog otpora u vidu protesta, na koje ruski vojnici reaguju sa hladnim, ravnodušnim izrazima lica ili pak pucanjem, prijetnjama i otmicama.
Slična situacija se odvija u drugim ukrajinskim gradovima dok Rusi postavljaju nove političke gospodare i marionetske administracije, kažu mještani okupiranih gradova u južnoj i istočnoj Ukrajini. U nedjelju, hiljade demonstranata su se okupile u Hersonu i okupiranom Enerhodaru, gdje su zahtijevali puštanje na slobodu zamjenika gradonačelnika, koji je otet. Na društvenim mrežama objavljen je video snimak na kome se vide ruski vojnici u Berdjasku, luci na Azovskom moru, kako tuku demonstrante koji leže na zemlji.
Ruski vojnici oteli su gradonačelnika Melitopolja, Ivana Fedorova, 11. marta. Lokalni stanovnici su protestovali. Pušten je prošle nedjelje u zamjenu za devet Rusa, ratnih zarobljenika. Fedorov je izjavio za televiziju Current Time, čiji program zajednički prave novinari Slobodne Evrope i Glasa Amerike: "Teško je kada vas sedam sati vode, sa vrećom na glavi, da ne znate kuda idete i nemate nikakvo povjerenje u ljude koji vas vode."
Kaže da ga ljudi koji su ga ispitivali nisu maltretirali, što nije ni bilo potrebno u stalnoj zlokobnoj atmosferi. "Ili bi mučili nekoga u ćeliji pored vas, i čuli ste vriske, što apsolutno vrši psihološki pritisak na vas, tako da se definitivno može porediti sa zastrašivanjem, torturom i tako dalje", rekao je.
Gradonačelnik malog južnog ukrajinskog grada Dniprorudne također je otet prošle nedjelje, saopštile su ukrajinske vlasti. Njegova sudbina je još nepoznata.
Protesti
Gradonačelnik Hersona nije na silu odvučen. Međutim, u četvrtak, Rusi su objavili uvođenje nove gradske vlade, koristeći isti naziv kao za druge marionetske administracije - "spasilački komitet za mir i red."
U Hersonu, novi ljudi na čelu gradske uprave su proruski političari povezani sa strankom bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča koji je smijenjen u pobuni na Majdanu. Većina stanovnika grada ne želi da sarađuje sa njima. "Stav Hersona prema ruskom svijetu bio je neutralan prije rata", kaže jedna stanovnica tog grada koja nije željela da joj se ime pojavi u medijima.
"Ali poslije događaja 24. februara, to se promijenilo. Brojne demonstracije to pokazuju. Ljudi ispoljavaju nevjerovatnu hrabrost za vrijeme tih protesta", kaže. "Grad je pun (proruskih) separatista. Ali ljudi ih preziru. Većina su korumpirani zvaničnici ranijih gradskih administracija. Pokušavaju da pridobiju ljude. Obećavaju im beneficije, ucjenjuju, zastrašuju", dodaje.
Druga kaže: "Ne možete da se žalite jer vas stavljaju na listu neprijatelja."
Vrše se racije na kuće onih za koje se sumnja da su politički aktivisti. Svuda po Hersonu su postavljeni punktovi i česte ruske patrole zaustavljaju, pretresaju i ispituju građane, provjeravajući njihove mobilne telefone.
"To se često događa", kaže jedan stanovnik Hersona. "Mnogi ljudi obrišu svoje naloge na društvenim mrežama ili obrišu svoje poruke na Viberu ili Telegramu prije nego što izađu iz kuće."
Igor Koljakijev, legalni gradonačelnik Hersona, pokušava da nadzire hitne popravke i uspostavi funkcionisanje nekih osnovnih službi. Nove gradske vlasti su izgubljene i izdaju nepraktična naređenja, kažu mještani. To podsjeća na ono što se prije osam godina dogodilo u Donjecku, jednom od dvije istočne ukrajinske oblasti koje su 2014. zauzeli proruski separatisti, čemu je svjedočio i ovaj dopisnik kada je izvještavao iz grada.
Pobunjenici koje je podržavala Moskva, koji su preuzeli kontrolu nad Donjeckom, nisu poznavali osnovne mehanizme praktične politike. Kada su upali u lokalni gradski sekretarijat za finansije da bi uzeli novac, blagajnik je morao da im objasni da se novac prikupljen od poreza ne nalazi u formi fizičkih novčanica u toj zgradi.
Prema svjedočenjima lokalnih stanovnika, apoteke su skoro prazne kao i prodavnice hrane. Uprkos nestašicama, većina ljudi neće da primi rusku humanitarnu pomoć koja stiže u kamionima. "Rusi samo žele lepe slike za svoju propagandu", izjavio je jedan meštanin. Ukrajinskim konvojima sa humanitarnom pomoći se ne dozvoljava pristup.
Pokušaj bjekstva od okupacije nije lak. 10. marta Anhelina i njeni rođaci su čuli da je otvoren humanitarni koridor za Buču. Na putovanju iz grada, provela je noć sa rođacima i drugima u jednom podrumu, gdje je pukla kanalizaciona cijev, "tako da smo dočekali jutro sjedeći u smradu, na hladnoći."
"Ponijeli smo kolica, bijelu zastavu, minimum stvari, i krenuli na put. Prolazili smo pored leševa civila. Nisam ništa objašnjavala djetetu, nisam znala šta da kažem", rekla je.
"Na svakih nekoliko metara Rusi bi nam naredili da stanemo i dignemo ruke uvis. Kasnije smo primjetili kako moja trogodišnja kćerka također diže ruke. Na jednom punktu, auto nekog civila je brzo prošao i naletio na minu. "Skoro ništa nije ostalo od njega", kaže Anhelina.
"Ne možete da se vratite, možete samo naprijed, muškarci idu ispred, ja sa kolicima pozadi. Prošli smo pored mina, leševa, uništene vojne opreme, i dokopali se slobode", priča ona.
"Sada smo bezbjedni, ali ništa neće biti isto. Pokušavamo da pričamo normalno, čak i da se našalimo, ali kada zatvorim oči, vidim put sa mrtvim ljudima, i vidim nas kako stojimo sa rukama podignutim iznad glave, čekajući da Rusi odluče šta će biti sa nama."
