To je prva vakcina razvijena u nezapadnoj zemlji koja je dobila podršku WHO. Već je administrirano preko 60 miliona ove vakcine u 45 zemalja svijeta.
Do sada je SZO odobrila samo vakcine proizvedene od strane kompanija Pfizer, AstraZeneca, Johnson & Johnson i Moderna. Naredne sedmice se očekuje i odluka WHO o drugoj kineskoj vakcini, proizvođača Sinovac.
Kineske vakcine koje su zastupljene u BiH, pretežno kroz donacije, jesu BBIBP-CorV od kompanije u državnom vlasništvu Sinopharm te CoronaVac od privatne kineske kompanije Sinovac. Obje ove vakcine po tehnologiji spadaju u inaktivne/inaktivirane vakcine, što znači da se u njima nalazi cijeli ali „mrtav“ virus SARS-CoV- koji izaziva bolest COVID-19. To također znači da ove vakcine ne mogu izazvati bolest, a da je tehnologija ista kao kod, primjerice, vakcina protiv sezonske gripe.
Dosta ljudi koji nemaju povjerenje u nove tehnologije psihički lakše doživljava ove vakcine „stare škole“ proizvodnje i mnogi od njih koji nisu protivnici vakcina, ali imaju nepovjerenje prema novim tehnolgijama proizvodnje vakcina - za koje misle da nisu dovoljno ispitane – možda će radije primiti upravo ove vakcine.
Na vanrednom sastanku, SAGE grupa (Strategic Advisory Group of Experts on Immunization) 29. aprila 2021. dala je prijedloge za preporuke kineskih vakcina Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Na sastanku su pažljivo procjenjivani dokazi efikasnosti i sigurnosti Sinopharm i Sinovac vakcine.
Opšti zaključak i za jednu i za drugu vakcinu je da su dokazi efikasnosti ovih vakcina u zaštiti od COVID-19 dosta jaki za starosnu grupu 18-59 godina. Za Sinopharm vakcinu efikasnost za mlađe i osobe srednje životne dobi je 78.1%, dok za Sinovac efikasnost varira od 50% (studije u Brazilu) do 84% (kliničke studije u Turskoj). Ovakva velika razlika u efikasnosti kod Sinovac vakcine se objašnjava time što je u Brazilu dominantan soj P1 („brazilski“ soj) za koji inače dosadašnje vakcine imaju nešto manju efikasnost.
Prema procjenama, obje vakcine su jako efikasne i u sprječavanju razvoja teške kliničke slike i hospitalizacije.
Svjetska zdravstvena organizacija nalazi da je nivo dokaza o sigurnosti ovih vakcina „umjeren“, odnosno, SZO time kaže kako nisu predočeni dovoljno jaki dokazi o tome da ove vakcine ne izazivaju ozbiljne nuspojave. Ovdje se vjerovatno radi o tome što kontrola i prijava nuspojava nije onako sistematična kao kod Pfizer, Moderna i AstraZeneca vakcina, te drugih vakcina koje se razvijaju i proizvode na Zapadu.
Ono što brine u izvještajima WHO/SZO za ove vakcine, jeste to što su naglasili kako im je predočen „nizak ili veoma nizak“ nivo dokaza o efikasnosti ovih vakcina u grupama iznad 60 godina, sigurnosti vakcina u grupama iznad 60 godina te za efikasnost i sigurnost ovih vakcina u grupama s komorbiditetima.
Naime, kineske vakcine su testirane nešto više na zdravoj populaciji od 18 do 59 godina, a nije bila velika zastupljenost osoba iznad 60 godina i s komorbiditetima. Kada se bolje pogledaju podaci, čak su i žene bile manje zastupljene u kliničkim studijama. Sinovac je klinički testiran u Turskoj, Brazilu i Indoneziji, a Sinopharm u Kini, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinu, Egiptu i Jordanu.
Dakle, radi se o tome da kineske kompanije nisu dale dovoljno čvrste i podrobne dokaze za bezbjednost i efikasnost ovih vakcina u određenim grupama, ali da je opća sigurnost u bezbjednosti i sigurnost ovih vakcina na populaciji 18-59 godina vrlo visoka.
Potražnja za COVID-19 vakcinama je velika i u zemljama koje ne mogu doći do „zapadnih vakcina“ ili im je dotok ovih vakcina mali, kineske vakcine mogu popuniti ovu rupu i zadovoljiti potražnju te omogućiti zaštitu građana. Samim odobrenjem-preporukom od WHO/SZO ove vakcine će se moći nabavljati i kroz COVAX mehanizam, što do sada nije bilo moguće, nego su zemlje nabavljale kineske vakcine direktno, u pregovorima s kineskom vladom i proizvođačima.
