Kahl vjeruje da je očekivana velika ruska ofanziva već počela, ali ne smatra da će biti efikasna jer, kako navodi, Rusija svakodnevno gubi stotine vojnika zarad uspjeha koji strateški nisu važni. Visoki zvaničnik Pentagona takođe poručuje da će Ukrajinci, a ne Sjedinjene Države, utvrđivati šta za njih znači pobjeda u ratu sa Rusijom.
Glas Amerike: Predsjednik (Joe) Biden je tokom historijske posjete Kijevu najavio novi paket vojne pomoći za Ukrajinu. U njemu su isti sistemi koje su SAD do sada slale Ukrajini. Da li je, prema procjenama Pentagona, to oružje sada najefikasnije, naročito protiv očekivane ruske ofanzive na proljeće? I koji je najefikasniji oružani sistem u tom paketu?
Kahl: „Do sada smo imali 32 paketa (pomoći) koje je predsjednik odobrio i mislim još 10 koji su dio Inicijative za bezbjednosnu pomoć Ukrajini, ukupno oko 30 milijardi dolara, od nove ruske invazije na Ukrajinu prije godinu dana. U svakoj fazi, pokušali smo da prioritet damo oružanim sistemima koji su bili najrelevantniji za borbe u tom trenutku. Tako smo u početku prioritet davali protivoklopnim i ručnim protivvazdušnim sistemima.
„To je zaista omogućilo Ukrajincima da potisnu Ruse u borbi za Kijev. Kako se ratište pomjerilo ka istoku, i to postao artiljerijski sukob, znatno smo uložili u hovicere i sisteme HIMARS (Visokomobilni artiljerijski raketni sistemi). Ove jeseni i tokom zime, prioritet su nam bili protivvazdušni sistemi, velikim dijelom zbog ruskih pokušaja da uništi ukrajinsku energetsku infrastrukturu, ali i da se počne sa jačanjem njihovih (ukrajinskih) mehanizovanih i oklopnih kapaciteta. Nadamo se da će upravo ti kapaciteti omogućiti Ukrajincima da promijene dinamiku na terenu kada se vremenski uslovi promijene.”
Glas Amerike: Ukrajinski predsjednik (Volodimir) Zelenski rekao je da je sa predsjednikom Bidenom takođe razgovarao o sistemima dugog dometa. Da li su ATACMS (Armijski taktički raketni sistemi) i dalje opcija? I kada bi, po mišljenju Pentagona, trebalo poslati te sisteme, ako ne sada?
Kahl: „Neću spekulisati o tome da li bi ili kada ti sistemi mogli da budu opcija. Mislimo da postoje mete koje su van dometa HIMARS-a. Međutim, takođe smatramo da Ukrajinci imaju niz kapaciteta za te mete. Dosta je pažnje bilo usmjereno na rakete ATACM koje mogu da se ispaljuju sa HIMARS platformi. Postoje drugi kapaciteti koje Ukrajinci imaju da probiju neprijateljske linije.”
Glas Amerike: Postoje i kritike da SAD i partneri predugo čekaju da Ukrajini pošalju neke oružane sisteme. Kao što se to dogodilo sa sistemima "Javelin" prije invazije, i sada sa sistemima "Patriot" i tenkovima. Kako komentarišete te kritike?
Kahl: „Da ste mi prije godinu dana rekli da možemo da isporučimo vojnu pomoć vrijednu 30 milijardi dolara za godinu, rekao bih vam da ste ludi. Zato što sam radio u Pentagonu ranije, u birokratiji. Ovo što smo uspjeli da uradimo u ovom obimu i ovom brzinom je čudo. Čudo. Razumijem da ako ste u Ukrajini i borite se za svoj život, da smatrate da ništa nije dovoljno veliko i brzo. I ja ih ne krivim. Riječ je o egzistencijalnoj borbi. Međutim, kada predsjednik odobrava te pakete vojne pomoći, oružje u mnogim slučajevima stiže u Ukrajinu za nekoliko dana. I u svakoj fazi konflikta, odlučivali smo o tome šta je najveći prioritet. Daću vam primjer: Potrošili smo 30 milijardi, ali naravno, Kongres nam nije dao sav taj novac na početku rata. Davali bi nam određene sume i mi smo potrošili svaki dolar koji nam je Kongres dao. Međutim, morali smo da donosimo određene odluke jer izvor finansiranja nije beskonačan. Zašto nismo poslali sisteme 'Patriot' od prvog dana?
„On košta milijardu dolara, za jedan sistem. Potrebno je 12 i više nedelja za obuku i još više vremena za upotrebu. I riječ je o veoma snažnom sistemu, koji međutim u suštini obezbjeđuje jedno mjesto. Znači, da li je bilo pametnije potrošiti milijardu dolara na sistem 'Patriot' na početku konflikta koji bi stigao 12 nedelja kasnije i mogao da zaštiti jedno mjesto, ili da se potroši ista količina novca na rakete 'Stinger' koje su Ukrajincima omogućile da onesposobe ruske helikoptere, dronove i letjelice na početku rata? Još jedan primjer: Zašto im ne dati tenkove odmah? Tenk Ejbrams M1 je veoma skup, veoma težak za održavanje, a potrebne su nedelje za obuku. Na početku rata ste mogli da im date tenkove ili protivtenkovske sisteme "Džavelin" koji su omogućili da se unište konvoji Rusa koji su stizali is Bjelorusije. Razumijem. Možda bi ljudi željeli da smo potrošili 50 ili 100 milijardi i da smo sve dali unaprijed. Međutim, realnost je da su američki poreski obveznici bili veoma velikodušni, i potrošili smo svaki dolar koji nam je Kongres dao na prioritete u to vrijeme.”
Glas Amerike: Kada već govorimo o sistemima "Patriot" i tenkovima "Abrams", kakav je status obuke za njih?
Kahl: „Obuka na sistemima "Patriot" je govoto završena. I sve ide po planu da se taj sistem rasporedi tokom proljeća. Kada je riječ o obuci za tenkove Ejbrams M1, to nije počelo, ali jeste počela obuka za tenkove Leopard. Njemci i drugi evropski saveznici rade na toj obuci. U međuvremenu, SAD obučavaju ukrajinske jedinice za upotrebu borbenih vozila 'Bradley', kao i 'Stryker'.”
Glas Amerike: Ukrajinci i dalje traže lovce F16? Da li su oni i dalje opcija?
Kahl: „Ovo je zaista dobar primjer za ono o čemu smo upravo pričali. Da li bi bilo korisno za Ukrajinu da ima letjelice četvrte generacije? U jednom trenutku bi definitivno bilo korisno. Imajući u vidu rusku protivvazdušnu odbranu, ne mislim da bi letjelice četvrte generacije u ovom trenutku bile odlučujuće. Ako bi neko morao da izabere prioritete u protivvazdušnoj odbrani, ukrajinski zvaničnici bi rekli da im je glavni prioritet da osiguraju da su njihovi protivvazdušni sistemi i dalje održivi, tako što bi dobili dodatne sisteme i presretače. Zbog toga smo zaista usredsređeni na taj dio, a to je da osiguramo da Ukrajina može da zaštiti svoje gradove, svoje trupe od iranskih dronova, ruskih krstarećih raketa i drugih vazdušnih napada. I pretpostavljam da će se nastaviti razgovori o letjelicama četvrte generacije.”
Glas Amerike: Imajući u vidu da obuka na zapadnim sistemima dugo traje, da li bi ovo bilo dobro vrijeme da počne obuka na lovcima F16, kako bi - kada zapadne zemlje budu spremne da ih pošalju - piloti bili obučeni?
Kahl: „Već smo vidjeli da je Britanija najavila obuku za letjelice četvrte generacije, a drugi saveznici i partneri su možda spremni da idu tim putem. Američka vlada još nije donijela tu odluku.”
"Ruska ofanziva već počela"
Glas Amerike: Pomenuli smo rusku proljećnju ofanzivu. Kakva je vaša procjena? Da li Rusija ima kapacitete za uspješnu ofanzivu?
Kahl: „Mislim da nema. Prije svega, velika ofanziva o kojoj svi govore je već u toku, i nije previše metodična i malo je vjerovatno da će biti efikasna. Rusi bacaju veliki broj tijela na rešavanje problema. Ja to zovem "bahmutizacijom" konflikta, gdje bukvalno svakog dana gube stotine života da bi postigli postepene uspjehe koji nisu strateški važni. Možemo očekivati da se to nastavi. Mislim da (načelnik Generalštaba ruske vojske) Gerasimov, od kako je zamijenio (bivšeg komandanta ruskih snaga u Ukrajini) Surovikina, Putinu prodaje priču o tome šta Rusi mogu da postignu. Ne vidim da Rusi imaju kapacitet da postignu velike ofanzivne uspjehe narednih mjeseci. Međutim, mislim da će nastaviti da bacaju tijela na rešavanje problema. Znači, nije ključno da se Ukrajinci bore kao Rusi, već da se bore drugačije i promijene dinamiku na linijama fronta. I na to je usredsređen veliki broj ljudi, u smislu jačanja oklopnih kapaciteta.”
Glas Amerike: Ruski predsjednik Vladimir Putin najavio je da će se Moskva povući iz nuklearnog sporazuma sa SAD "Novi START". Koliko je to zabrinjavajuće i kakav će biti američki odgovor?
Kahl: „Mislim da je rekao da će suspendovati učešće Rusije umjesto izlaska iz sporazuma. Namjerno je izabrao tu frazu, jer vjerovano ne misli da je u interesu Rusije, imajući u vidu da zemlja ostaje bez novca, da učestvuje u velikoj trci u nuklearnom naoružanju sa SAD, kao što je to bio slučaj tokom Hladnog rata. Izjava da suspenduju učešće u "Novom START-u", za njega je bila način da pokaže da je naizgled čvrst, i istovremeno ostavi otvorenom mogućnost za povratak sporazumu. Ne znam šta su njegove namjere. Iz perspektive američke vlade, čak je i na vrhuncu Hladnog rata za nas bilo važno da sa tadašnjim Sovjetskim Savezom razgovaramo o strateškoj stabilnosti. Isti je slučaj sa današnjom Rusijom.
„Imamo posebnu odgovornost, kao dvije najveće nuklearne svjetske sile, da ne dozvolimo da nuklearni arsenali izmaknu kontroli, i da ih nikada ne upotrijebimo u konfliktu. Čak i tokom najmračnijih dana Hladnog rata, rusko liderstvo je to razumjelo i nadam se da se možemo vratiti razgovorima o kontroli naoružanja. Bidenova administracija jasno smatra da je Novi START u našem interesu. Jedan od prvih spoljnopolitičkih poteza administracije bio je da obnovi sporazum za još pet godina. Nastavićemo da razmatramo da li možemo da se vratimo tim razgovorima.”
Glas Amerike: Kakva je trenutna politika Sekretarijata za odbranu da pomogne Ukrajini da odbrani svoju teritoriju, ili da joj pomogne da pobijedi u ovom ratu? Da povrati svu teritoriju koju jhe Rusija zauzela, uključujući Krim?
Kahl: „Prije svega, Sekretarijat za odbranu nema svoju politiku. Postoji politika američke vlade koju sekretarijat podržava. Politika američke vlade je prilično konzistentna, a to je da mi nećemo utvrđivati kako izgleda ta pobjeda. To će utvrđivati Ukrajinci. Rusija je okupirala 20 ili 25 odsto Ukrajine. Pripojili su djelove Ukrajine 2014.godine, ilegalnom aneksijom Krima, započeli separatistički pokret u Donbasu. Sada imaju malo više teritorije na istoku i jugu. Ukrajinci očigledno imaju legitimno pravo da žele da vrate tu teritoriju. I predsjednik je rekao da smo uz njih koliko god je potrebno. Međutim, Ukrajinci će odlučivati o svojim teritorijalnim ambicijama s obzirom na to da je riječ o suverenoj ukrajinskoj teritoriji, i naša politika je da omogućimo tu borbu.”
Glas Amerike: Međutim, Ukrajinci su odlučili, i predsjednik Zelenski je bio veoma jasan. Rekao je da pobjedu vidi kao povratak svih ukrajinskih teritorija, uključujući Krim. Da li američka vlada to podržava, da li Amerika vjeruje u pobjedu Ukrajine?
Kahl: „Ukrajina je demokratija. Zelenskog su izabrali građani i on ima njihovu ubjedljivu podršku. Njegova vlada i Ukrajinci će definisati šta je pobjeda. Bilo bi veoma arogantno od SAD da kažu Ukrajini kako bi ta pobjeda trebalo da izgleda. Oni će postaviti svoje ciljeve i u skladu sa tim, navesti prioritete za nas koji im pomažemo. Mi ćemo zatim razmotriti šta možemo da obezbijedimo, kada i u kom roku, da bi bili što efikasniji. Međutim, nećemo im govoriti šta je njihova pobjeda.”
Glas Amerike: Ako je cilj Ukrajine da vrati Krim, da li to podržavate?
Kahl: „Krim je Ukrajina. Mislim da je to kratkoročno hipotetičko pitanje, jer ima mnogo ruske okupirane teritorije, između Ukrajine i Krima. Međutim, na kraju, Krim pripada Ukrajini.”
Glas Amerike: Prošla je godina od kako je Rusija započela rat protiv Ukrajine. Šta je vaš glavni utisak o protekloj godini?
Kahl: „Moj glavni utisak je da je Putin napravio pogrešnu procjenu u svakoj fazi konflikta. Pogrešno je procijenio volju, istrajnost, kapacitet i odlučnost Ukrajinaca. Potcijenio je Sjedinjene Države, Zapad i širu međunarodnu zajednicu. I precijenio je svoje snage i stratešku pronicljivost. Ima mnogo neizvjesnosti u ovom ratu. Međutim, jedna stvar je postala kristalno jasna – Rusija je već izgubila. Rusija je željela da apsorbuje cijelu Ukrajinu u novo Rusko carstvo. To se neće dogoditi. Nije se dogodilo. Putin je želio da obori vladu u Kijevu, želio je da uništi Ukrajinu kao nezavisnu zemlju, uništi njenu demokratiju. Suverena, nezavisna i demokratska Ukrajina će opstati. Želio je da podijeli NATO. Želio je da od NATO-a napravi Finsku, a na kraju će Finska biti dio NATO-a. Želio je da izađe iz konflikta i pokaže svijetu da Rusija ima drugu najbolju vojsku i da je velika sila u ovom višepolarnom svijetu. Rusija će iz ovog rata izaći slomljena u smislu svoje vojne snage. Ne znam šta će biti konačni ishod rata. Ali u kontekstu njegovih strateških ciljeva, Putin je već izgubio.”
