Linkovi

Ostati ili otići: Dilema roditelja u ukrajinskom Khersonu


Djeca se voze u autobusu tijekom evakuacije u zapadnu Ukrajinu, iz južnog grada Hersona, 30. listopada 2023.
Djeca se voze u autobusu tijekom evakuacije u zapadnu Ukrajinu, iz južnog grada Hersona, 30. listopada 2023.

Usred sve veće opasnosti, lokalni dužnosnici uspostavili su program za privremenu evakuaciju djece u kamp za odmor smješten u idiličnim planinama zapadne Ukrajine.

Zvuk dječjih koraka odjekivao je duž školskog hodnika u gradu Khersonu na jugu Ukrajine dok su se učenici okupljali da uđu u autobus s natpisom "Evakuacija".

Nadiya Kondratkova stajala je okružena koferima, grimizne usne su joj drhtale, a oči su pune suza. Ovo je prvi put da se rastala od svojih kćeri.

- Moraju se odmoriti daleko od eksplozija i sirena - rekla je Nadiya obrazlažući odluku da ih izmjesti.

"Iscrpljeni su", rekla je za AFP. – Više ne mogu spavati i noću vrište.

Grad je svakodnevno trpio napade otkako su ga ponovno zauzele ukrajinske snage prošlog novembra, nakon osam mjeseci pod ruskom okupacijom.

Nalazi se na zapadnoj obali rijeke Dnjepar pod kontrolom Ukrajine, de facto prvoj crti bojišnice između dviju zaraćenih strana.

Ali dok ukrajinske trupe pokreću napade istočno od rijeke, a ruski udari jačaju, roditelji se sada suočavaju s zastrašujućim izborom: suočiti se s bombama kao obitelj ili barem svoju djecu skloniti na sigurno.

Usred sve veće opasnosti, lokalni dužnosnici uspostavili su program za privremenu evakuaciju djece u kamp za odmor smješten u idiličnim planinama zapadne Ukrajine.

"Naš zadatak je odvesti djecu na sigurno mjesto na nekoliko mjeseci", rekao je dužnosnik Khersona Anton Jefanov, stojeći pored autobusa koji se priprema za evakuaciju 65 djece povrh više od 280 koji su već odvedeni na sigurno.

"Osjećali smo da postaje sve opasnije jer ima sve više i više granatiranja", rekao je.

Djeca se okupljaju u školi tijekom evakuacije u zapadnu Ukrajinu, iz južnog grada Hersona, 30. listopada 2023.
Djeca se okupljaju u školi tijekom evakuacije u zapadnu Ukrajinu, iz južnog grada Hersona, 30. listopada 2023.

U daljini su se čuli udarci eksplozija, dok su obitelji evakuiranih čavrljale, naizmjence smijeh i suze.

"Ne znam kada ću ih opet vidjeti", rekla je Kondratkova.

"Bojim se biti u Hersonu, ali navikao sam na to. Proživio sam okupaciju."

'Zaboraviti rat'

Ukrajina kaže da je više od 500 djece ubijeno od ruske invazije u februaru prošle godine, što je bila sumorna prekretnica u sukobu koji traje više od 20 mjeseci.

Ipak, nisu sve obitelji u Khersonu spremne razdvojiti se, unatoč pozivima na evakuaciju.

Volodymyr i Maryna Pschelnyk, oboje u svojim 40-ima, rekli su da radije drže svoju djecu sa sobom, "čak i ako je opasno".

Njihova 11-godišnja kći Dariya jurila je uokolo odjevena u vješticu za Noć vještica ispred štanda s cvijećem na središnjoj gradskoj tržnici, dok je Volodymyr nanosio crvenu šminku oko očiju njezine 6-godišnje sestre Anne.

"Ja sam smrt, skrivam se u sjeni!" - skandirala je Darija zaogrnuta crnom pelerinom.
"Slavimo Noć vještica da zaboravimo rat", rekao je Volodymyr smiješeći se. "Nedostaju im prijatelji. Mnogi su otišli u inozemstvo i u druge gradove."

Djevojke su, ogrnute plahtama sa paučinom i šišmišima, trčale uokolo nailazeći na starije susjede u kupnji.

"Teško je trenutno biti roditelj. Teško je objasniti djetetu što se događa, a da ga ne traumatiziramo. Mi im kažemo da budu oprezniji, da slušaju sirene."

On i supruga nastoje djecu izvesti na igrališta "prije sirena", rekao je, "da ne zaborave da postoji toplina, veselje, sreća, a ne samo tragedija i smrt".

'Tragedija'

Djeca su rijedak prizor u Hersonu. Nekoliko letećih zmajeva u igralištima zaštićenim vrećama s pijeskom ili izlaze s roditeljima kad padne mrak kad je manje zračnih napada.

Gennadiy Grytskov, 43, odlučio je pobjeći iz svog predgrađa Hersona prošlog mjeseca, nakon što je projektil pogodio kuću njegove sestre, ubivši njezina 6-godišnjeg sina i ranivši njezinog 13-godišnjeg sina.

Sada živi na mjestu bivšeg internata u Mykolaivu, nekih 70 kilometara sjeverozapadno.

"Bila je to tragedija. Kad smo bježali, uzeli smo samo moje dokumente i dječju odjeću, to je sve", rekao je sjedeći na improviziranom krevetu.

Miris dinstanog kupusa iz menze širio se hodnicima zgrade, sada privremenog prihvatnog mjesta za prognanike.

Dijeli učionicu pretvorenu u spavaću sobu sa svojih petero djece, uključujući sina s invaliditetom i njegovu 62-godišnju majku Lyubov.

Sjedeći blizu svog sina, pokazala je sliku mrtvog unuka na svom telefonu.

"Tog dana smo trebali slaviti sinov rođendan. Unuk mi je rekao da želi ići u školu, da želi naučiti pisati. Nikada nije stigao", rekla je u suzama.

Unatoč svemu tome, nada se da će se jednog dana vratiti kući.

“Moj dom je moj dom”, rekla je brišući suzu.

XS
SM
MD
LG