TI je objavio godišnji izvještaj o Indeksu percepcije korupcije (CPI) u svijetu za 2018. godinu, koji mjeri nivo korupcije u javnom sektoru u 180 zemalja i teritorija širom svijeta. Indeks je kreiran na osnovu 13 istraživanja u poslovnom sektoru, te stručnih procjena.
Poseban naglasak u ovogodišnjem istraživanju TI je stavljen na vezu između korupcije i krize demokratije te rasta desničarskih i populističkih tendencija, naročito unutar Evropske unije (EU) i ostalim zapadnim demokratijama.
Kako su naveli, ovogodišnji indeks donosi već poznatu sliku stvari – više od dvije trećine zemalja ima indeks koji ukazuje na nedovoljno efikasnu borbu protiv korupcije. No, objavljeni izvještaj procjenjuje da je najviše zabrinjava to što većina zemalja nije napravila nikakav ili jako mali napredak u oblasti iskorjenjivanja korupcije te ocjenjuje da je samo 20 zemalja napravilo značajan pomak u ovom smislu.
Zemlje regiona su analizirane u sklopu istočne Evrope i centralne Azije. Zapadni Balkan ima drugi po redu najlošiji rezultat u indeksu. Skoro svaka zemlja pravila je vrlo ograničen napredak u borbi protiv korupcije. Manjak političke volje, oslabljene institucije i ograničenost političkih prava kreirali su atmosferu u kojoj korupcija cvjeta, a postoji jako malo volje za borbu protiv ove pošasti.
Crna Gora među boljima u regionu, ali evidentno zarobljena država
Kako navodi TI, samo tri zemlje iz regiona Istočne Evrope i Centralne Azije imaju skor iznad prosječnog, Gruzija koja se nalazi nalazi na 41., Crna Gora na 67., i Bjelorusija na 70. mjestu. U kombinaciji sa nedostatkom političke volje za borbu protiv korupcije u javnom sektoru, države oba regiona podrivaju politička prava svojih građana.
Crna Gora je u odnosu na prošlu godinu pala za jedan procenat i na djelu je, kako se ocjenjuje, stagnacija. Uprkos napredovanju u evropskim integracijima, država još uvijek treba značajno da popravi vladavinu prava. Naglašava se zabrinutost u vezi sa finansiranjem političkih partija kao i finansiranjem izbora što baca sjenku na izborne rezultate.
U atmosferi u kojoj ista politička stranka dominira više od dvije decenije, efekat zarobljene države evidentan je u Crnoj Gori, navodi TI. I pored ovih izazova, saradnik ove međunarodne organizacije za borbu protiv korupcije u Crnoj Gori, nevladina organizacija (NVO) MANS, ostaje snažan zagovornik jačanja vladavine prava i popravljanja slobodnog pristupa informacijama.
Srbija je nazadovala za dva poena u odnosu na prošlu godinu i ukoliko vlada nastavi sa trendom podrivanja tijela i institucija koje su odgovorne za održavanje vladavine prava, pad se može nastaviti.
U 2018. uprkos protivljenju NVO i profesionalnih asocijacija te drugih, vlada Srbije je nastavila sa pritiskom za povećavanje uticaja nad pravosuđem. Istovremeno vlada radi na redukovanju javnog pristupa informacijama tako što su kompanije u vlasništvu države izuzeli sa spiska dostupnog javnosti. U isto vrijeme dok vlada tvrdi da podržava slobodu medija, novinarska udruženja imaju poteškoća u uključivanju u izradi nove Medijske strategije Srbije.
Situacija u BiH zabrinjavajuća
Među zemljama kandidatima za EU i potencijalnim kandidatima, od onih koji imaju pristupne pregovore, njih četiri od sedam bilježe manje padove u stepenu percepcije korupcije od prošle godine. Uprkos jasnom evropskom uslovu o smanjenju korupcije, mnoge vlade nijesu uspjele da pokažu posvećnost demokratiji i vladavini zakona.
I Kosovo je u odnosu na prethodnu godinu opalo za dva poena. Neke od najvećih antikorupcijskih izazova na Kosovu predstavljaju nedovoljna transparentnost, slabe institucije i vladavina prava i nedovoljan prostor za građanski angažman.
Bosna i Hercegovina spada u red država za posmatranje u narednih nekoliko godina, a u toj grupi su još i Makedonija,Turska, Gruzija, Ukrajina i Jermenija. Od pomenutih samo Jermenija ima naznake pozitivnog trenda, zahvaljujući promjeni vlade.
Nedavni politički događaji u Bosni i Hercegovini su zabrinjavjući, navodi Transparency. Nakon oktobarskih izbora koji su otvorili pitanje malverzacija i loše administracije, javni tužilac u Banjaluci je odbacio pozive za sprovođenje istrage protiv Milorada Dodika, zbog nelegalnog pritiska na glasače tokom izborne kampanje.
Još skorije, vlasti u Banjaluci su napale mirne demonstrante, uhapsile i zatvorile opozicione lidere i aktiviste te zabranile javna okupljanja. Ovo je, prema ocjeni TI, jasan primjer korupcije u izbornoj kampanji koja je vodila do napada na demokratske institucije i druge učesnike. TI u BiH radi na unaprjeđenju transparentnosti i pozivanju na odgovornost za progon, kao i na nadzoru finansiranja političkih kampanja, te pomaganju građanima u prijavljivanju korupcije.
Dok je EU kandidatkinja Albanija u posljednjih pet godina bila napredovala za pet poena, u odnosu na 2017. ponovo je zabilježila pad za dva poena. Razlog za to može biti politički ćorskokak koji je blokirao nekoliko antikorupcijskih reformi. Sa novim procesom provjere u sudskom sistemu i antokorupcijskom institucionalnom okviru koji je skoro gotov, ostaje da se vidi hoće li Albanija popraviti skor ubuduće.
Naročito je, kod mnogih od svih ovih država izostalo otkrivanje dovoljno informacija o izbornim kampanjama i finansiranju političkih partija. Sa druge strane, te države djeluju protiv organizacija civilnog društva, vode istrage protiv novinara i političkih oponenata.
Kronizam, ugaoni kamen ruskog socijalnog i političkog procesa
Jedna od velikih prepreka u borbi protiv korupcije u Istočnoj Evropi i Centralnoj Aziji je zarobljena država, gdje su moćni pojednici ili grupe preuzele kontrolu nad donošenjem državnih odluka i koriste korupciju kao sredstvo zaobilaženja pravde.
Od Rusije do Azerbejdžana, Ukrajine i Uzbekistana, mnoge demokratske institucije i norme širom regiona trenutno su pod prijetnjom. Vlade širom Istočne Evrope i Centralne Azije ne uspijevaju da sačuvaju mehanizme kontrole koji su temelji demokratije i instrument za kontrolu korupcije.
Rusija je na 138. mjestu i u odnosu na 2017. pala je za jedan poen ali to nije iznenađenje imajući u vidu generalni pad političkih i ljudskih prava jednako kao i neefikasan sistem provjere i kontrole. Vema nizak skor Rusije reflektovan je nedostatkom povjerenja među ekspertima i ljudima iz biznisa u sposobnost vlade da izvede održivu antikorupcijsku borbu.
Kronizam ostaje ugaoni kamen ruskog socijalnog i političkog procesa. Nezavisni mediji su rijetki baš kao i nazavisne NVO, koje su vrlo često zamijenjene sa organizacijama koje je kreirala i finansira vlada. Pravosudni sistem takođe je često pristrasan gdje sudovi presuđuju velike kazne nezavisnim akterima da bi ih držali na liniji vladine agende.
Potpisi na međunarodne sporazume, kao što su Konvencija o korupciji i njeno tijelo za monitoring Grupa država protiv korupcije (GRECO) koje su obje dio Savjeta Evrope, zajedno sa obavezivanjem na Antokorupcijskom summitu 2016. na borbu, prema ocjeni Transparencya stvaraju iluziju napretka u Rusiji, ali bez stvarnih rezultata.
Među zemljama regiona sa stepenom korupcije sličnim ili istim bivšem Jugoslovenskom prostoru su i članice EU - Bugarska, Grčka i Mađarska, koja je pala za osam poena u odnosu na prethodnih pet godina.
Sa prosječnim skorom 66 od 100, Zapadna Evropa i EU su znatno bolje u iskorjenjivanju korupcije nego ostali dijelovi svijeta, no iz TI navode da region, koji se ponosi time da ima jedan od najrobusnije integrisanih sistema na svijetu, mreža je u kojoj se djelimično prepliću nacionalni i EU nivo integriteta što predstavlja problem sam za sebe i još uvijek imaju dug put do potpune i efikasne borbe protiv korupcije.
Očekivano, zemlje sa najboljim rezultatima su zemlje zapadne Evrope, ali ipak niti jedna od njih nije dostigla savršenu ocjenu odnosno nultu korupciju.
Najbolje kotirana u Evropi je Danska, slijede je Novi Zeland, Finska, Singapur, Švedska i Švajcarska. Zemlje sa najgorim rezultatima su Somalija, koja se nalazi na posljednjem 180. mjestu, a odmah iznad nje su Sirija, Južni Sudan, Jemen i Sjeverna Koreja.
Najbolje rezultate imala je Zapadna Evropa, a najgore Subsaharska Afrika.
Među zemljama za koje TI smatra da su pod posebnim rizikom od ugrožavanja demokratije, a samim tim i u opasnosti od rasta korupcije, su Mađarska i Turska.
Takođe se navodi i podatak da je 40 posto populističkih lidera suočeno sa optužbama koje se tiču korupcije, ističući kao zemlje u kojima je ovo problematična pojava i SAD, Češka Republika, kao i Brazil koji bilježi rast desničarskog populizma dolaskom na vlast ekstremnog desničara i simpatizera diktatura Jaira Bolsonara.
"Korupcija nagriza demokratiju i proizvodi začarani krug u kojem se potkopavaju demokratske institucije, dok su slabije institucije sve manje u mogućnosti da kontrolišu korupciju. Mnoge demokratske institucije širom svijeta su u opasnosti, često zbog lidera sa autoritarnim i populističkim tendencijama. Moramo učiniti više, kako bi se sistemi provjere ojačali i kako bi se prava građana i građanki zaštitila", rekla je Patricia Moreira, generalna direktorica TI.
Korupcija i kriza demokratije
Dok su zakonski okviri i demokratske institucije vitalne u mnogim Zapadnim i državama EU, još ima prostora za značajno napredovanje širom regiona.
EU je pripremila zakonski prijedlog koji će poboljšati zaštitu zviždača, koji prijavljuju korupciju, ali postoji veliki znak pitanja - hoće li biti saglasja u državama članicama da ikada bude pretočen u zakon, procjenjuje TI, koji smatra da bi trebalo sakupiti javnu podršku da bi ovaj važan prijedlog pojačao sposobnost građana da govore protiv korupcije.
Podsjeća se da su događaji od prošle godine otkrili koliko je korupcija žilava čak i Zapadnoj Evropi te kako su neke evropske demokratske institucije otkrile korupciju u svojim redovima.
Jedan nezavisan izvještaj Savjeta Evrope potvrdio je da su članovi Parlamentarne skupštine ove EU institucije bili među korisnicima takozvane Azerbejdžanske mašine za pranje para, šeme koja je predstavljala pokušaj vlasti Azerbejdžana da poprave sopstveni imidž na međunarodnoj sceni.
U posljednjih nekoliko godina u više država su na vlast isplivali politički lideri sa populističkim tendencijama, koji su radili na tome da kod građana izazovu strah od određenih ciljanih grupa. Naročito, u nekoliko država su sve snage upregnute na širenje antimigrantskog sentimenta da bi promovisali i opravdavali nedemokratske principe.
Takve grupe često koriste digitalne platforme, koje imaju nedostatak transparentnosti, a koje su otvorene za miješanje i zloupotrebe od strane stranih agenata da bi podrili demokratske izbore i procese. Posljedica toga je pad povjerenja građana u demokratiju širom Evrope.
Zapravo, prema pisanju The Guardiana, istraživanje pokazuje da svaki četvrti Evropljanin glasa za populiste i da su populističke partije više nego utrostručile svoje glasove u posljednje dvije decenije.
I u Mađarskoj i u Poljskoj populistička retorika često je korištena da bi se diskreditovalo javno propitivanje. U obje zemlje demokratske institucije i vrijednosti su pod rizikom, a vlade se u kontinuitetu miješaju i ugrožavaju nezavisnost medija i pravosudne sisteme.
Ima, navodi TI, više slučajeve u kojima se mediji u obje zemlje koriste da bi aktiviste i ljude sa nezavisnim mišljenjem označili kao državne neprijatelje, čime se produbljuju postojeće podjele među građanima i fokus javnosti pomjera sa političara.
Kao rezultat brige o sistematskim kršenjima vladavine prava i Mađarska i Poljska sada su subjekti procedura EU, koji bi im u konačnici mogle uskratiti pravo glasa unutar bloka.
Čak i najbolje kotirane zemlje kao što je Danska nijesu imune na korupciju. Iako Transparencyjev indeks korupcije pokazuje da je danski javni sektor jedan od najčišćih na svijetu, i u ovoj zemlji korucija još postoji, kao što je nedavno pokazao skandal u koji je umiješana i Danska banka. Konkretno, estonska podružnica Danske banke je koristila više od 30 različitih valuta da bi oprala 200 milijardi eura za skoro deceniju. Jedan od najozbiljnijih slučajeva transnacionalnog pranja novca je novac koji je iz Rusije stigao u EU kroz podružnice banaka na Baltiku, koristeći fiktivne kompanije registrovane u Velikoj Britaniji.
Istovremeno, posvećenost EU da promoviše ljudska prava i dobro upravljanje širom svijeta mogli bi pojačati interregionalne antikorupcijske napore. Tokom sastanka ministara vanjskih poslova u Briselu vlada Holandije je predložila da EU popravi svoj režim sankcija da bi omogućila targetirane sankcije za pojedince i entitete izvan EU, koji su umiješani u ozbiljne slučajeve korupcije i kršenja ljudskih prava.
Ovo bi, ukoliko se usvoji, bilo izuzetno dobrodošlo, navode u TI, ali upozoravaju da to ne bi smjelo evropski blok ometati od rješavanja problema kod kuće.
Poboljšanja
Sa bilježenjem stagnacije u cijelom regionu, u kojem se kod većine država primjećuje pomjeranje za jednu ili dvije pozicije, Velika Britanija bilježi značajan napredak.
Iako je Britanija pala za dva poena u odnosu na 2017., napredovala je za šest poena u odnosu na 2012.
U prošloj godini Britanija je imala nekoliko skandala u javnom sektoru u koje su bili uključeni i poslanici, koji su proglašeni krivim zbog korišćenja neprijavljenih odmora na račun stranih država, a tu je i pitanje porijekla novca korišćenog za finansiranje referenduma o Brexitu.
Pogoršanja
Mađarska (64) i Malta (51) su zabilježile najoštriji pad u posljednjih sedam godina, buduće da se korupcija pogoršala. Primjera radi, za objašnjenje situacije u Mađarskoj najočigledniji je primjer protjerivanje Fondacije za otvoreno društvo (Open Society Foundation) i Centralnoevropskog univerziteta (CEU) osnivača Georgea Sorosa, zahvaljujući spornom zakonu o nevladinim organizacijama. Uslijedile su sporne promjene u pravosudnom sistemu po kojem ministar pravde postavlja sudije u sudovima, koji imaju ingerenciju za slučajeve korupcije, a nedavno je izbio i skandal sa zloupotrebom novca iz EU fondova, koje mađarska policija tek treba da istraži.
Malta je nazadovala za šest mjesta u proteklih tri godine, a najpoznatiji slučaj je ubistvo novinarke Daphne Caruane Galizije, istraživačke novinarke, koja je ubijena dok je izvještavala o korupciji u najvišim državnim vrhovima.
Malta je umiješana i u skandal "Panamski dokumenti" te propasti Pilatus banke, kao i njihove šeme "zlatne vize", kojima se državljanstvo Malte prodaje bogatim stranim investitorima.
U decembru 2018. godine Savjet Evrope je u svom izvještaju naveo da na Malti postoji ozbiljan problem sa vladavinom zakona.
Dok su Rumunija (61) i Bugarska (77) prethodno napravile određeni napredak, obje države su ponovo u padu sa ozbiljnim korupcijskim skandalima u Bugarskoj i antikorupcijskim protestima u Rumuniji. Obje zemlje su trenutno pod monitoringom Mehanizma za verifikaciju saradnje (CVM) EU kojim se provjerava da li su države uskladile svoje antikorupcijske i pravosudne reforme na koje su se obavezale članstvom u EU.
Poljska (36), koja je trenutno pod istragom EU zbog sistematskog kršenja vladavine prava je stagnirala. Tu je takođe značajan pritisak na slobodu medija u toj državi. Poljska vladajuća desničarska stranka je uplivom u pravosudni sistem, i pored svih kritika i upozorenja iz EU bloka, nastavlja sa urušavanjem sistema uzajamne kontrole različitih grana vlasti (checks and balances), koji su vitalni za demokratiju i u najboljem interesu javnosti.
Posmatrati sljedeće države
Osim navedenih članica EU, u ovogodišnjem izvještaju TI se ukazuje da Grčku (67), Češku Republiku (46), Austriju (14) i Italiju (53), tri posljednje zemlje zbog rasta populističkih lidera, treba pažljivo posmatrati.
I pored određenog napretka posljednjih godina, Češku Republiku u zadnje vrijeme potresa serija skandala koji daju potpuno drugačiju sliku na terenu.
Upravo je na osnovu prijave TI u Češkoj Republici premijer Andrej Babiš proglašen krivim za sukob interesa u vezi sa vlasništvom u medijskom holdingu. TI u ovoj zemlji podnio je prijavu protiv premijera Babiša i Evropskoj komisiji tražeći preispitivanje njegovih veza sa Agrofertom, češkom kompanijom koja se bavi poljoprivredom, izgradnjom, logistikom i drugim sektorima.
Babiš je jedini korisnik dva povjerenička fonda u čijem su 100 postotnom vlasništvu akcije Agroferta koji prima milione eura od EU podružnica svake godine.
Ovo pitanje, koje je pokrenuo upravo TI, trenutno je pod istragom Evropske komisije.
Grčka se trenutno suočava sa teškoćama oko primjene antimonopolske legislative i dva skandala, koja su vodila do toga, a u oba slučaja tragovi vode do vlade premijera Aleksisa Ciprasa, isti problem ima i Italija za koju se navodi da aktuelna politička kultura može da podrije antikorupcijske napore koje se ulažu u zemlji.
Postoje novi izazovi naročito u onim oblastima gdje se prepliću javni i privatni sektor, pogotovo zbog nedostatka zakona o lobiranju koji pogoduje korupciji.
