Njih više od šest stotina šezdeset hiljada služe kao sjećanje na preminule u najvećoj krizi savremenog svijeta. Pobuđuju najdublje emocije posjetilaca od kojih su pojedini izgubili svoje najbliže.
„Majka mi je preminula od Kovida decembra 2020. Nije bilo sahrane, oproštaja, nismo stigle ni da se pozdravimo. Živim na oko šest sati odavde… Priložila sam njeno ime – i evo je njena zastavica…“, rekla nam je Betani Kristi koja je majci došla da oda poštu iz gradića Vijena u Zapadnoj Virdžiniji – američkoj državi udaljenoj na oko šest sati vožnje.
Memorijal, podvlači, za nju predstavlja važno podsjećanje da je svaki registrovani smrtni slučaj, u stvari jedna osobu, za kojom žale njeni bližnji.
„Jedna stvar je kada kažemo da je preminulo 600 ili 700 hiljada ljudi… Međutim, svaka od ovih zastava predstavlja osobu, američkog građanina, koji je preminuo… Važno je da postoji fizički prikaz tog broja. Jer, možda ne dopire do svake osobe koliki je zaista taj broj“, kaže Kristi.
Memorijal je u intervalu od tri nedelje bio dostupan svim građanima koji su se zatekli podno spomenika prvom američkom predsjedniku Džordžu Vašingtonu – u samom centru američke prijestonice.
„Osjećam tugu, zbunjenost, ali i mir“, utisci su koje nam je prenijela Mardži Zimerman – koju smo zatekli tokom prijepodnevne šetnje na Vašingtonskom molu na koju je došla iz nedalekog Baltimora.
Greg Parda, jedan od posjetilaca, smatra da bi snažna poruka koja postavka šalje mogla pomoći neodlučnima u vezi sa vakcinacijom i poštovanjem mjera za sprječavanje širenja Kovida 19.
„To važi za vakcine protiv gripa ili bilo koje druge vrste. Vjerovatno bi trebalo da dođu ovdje i osjete atmosferu. Veoma je moćno – poruka koju šalje je ne činite to zbog sebe, već i za komšije, ali i sve ostale građane“, rekao nam Parda koji je u obilazak došao iz Arlingtona u državi Virdžinija.
Hanu Riter viđeno u centru Vašingtona podsjetilo je na nedostatak empatije u društvu. Ukazala je da i smatra da je potrebno smanjiti prisustvo egocentrizma među ljudima.
„Razmišljanje o drugima prije nego o sebi – mislim da je to trenutno veoma veliki problem. Ljudi sebično razmišljaju, bilo da se radi o nenošenju maski, ili pak vakcinaciji. ‘Ja’ je postalo važnije od ‘mi’. Sa time mora da se prestane – kako bi se dogodila promjena koja nam je potrebna”, riječi su jedne od posjetiteljki memorijala koja je došla iz Los Anđelesa.
Njegova autorka je Suzan Brenan Firstenberg, umjetnica koja je sličnu postavku u Vašingtonu već realizovala u jesen 2020 – koja je brojala 220.000 zastavica - koliko je u tom trenutku bilo registrovanih smrtnih slučajeva od posjledica koronavirusa u Americi. Sa njom smo razgovarali u danima opsežnih priprema.
“Ova postavka predstavlja fizičku manifestaciju empatije. Želimo da ljudi shvate koliko je važan gubitak svakog ljudskog života u ovoj pandemiji. Postavljanjem po jedne zastavice za svakog pojedinca koji je preminuo – čuvamo dostojanstvo te osobe. Niko nije želio da umre od Kovida 19. Nadam se da će ovo inspirisati ljude da budu bezbjedni. Jer sada, možda više nego ikada prije, vrijeme je da patriotizam shvatimo kao zaštitu prava drugih”, kaže autorka postavke koju čine 43 odjeljka i ukupno šest kilometara staza.
Motiv joj je, ukazuje, bio podsticanje humanosti.
“Željela bih da ljudi zaista zastanu, kao čitava nacija, zamisle se nad ovom tragedijom i šta ona govori o nama samima. I kako možemo biti bolji”, ističe umjetnica Suzan Brenan Firstneberg.
Kako biti bolji i gde bi mogao biti izlaz iz aktuelne situacije – pitali smo našu sagovornicu koja je prije nekoliko mjeseci u globalnoj pandemiji izgubila majku.
„Možda bi ljudi mogli više da primjenjuju princip društvene odgovornosti. To nije moguće ukoliko ste bez svog znanja prenosilac zaraze. Primila sam vakcinu, nije da sam to izrazito željela, ali ne želim da postanem još jedna zastavica. Niti želim da to budu moj suprug, sin ili kćerka“, zaključuje Betani Kristi - koja je u pratnji supruga odala poštu svojoj majci, jednoj od stotina hiljada žrtava koronavirusa u Americi.
