Linkovi

Stručnjaci: Tegeltija zanemario praksu sudova u analizi o medijskim slobodama


Milan Tegeltija na vanrednoj sjednici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, Sarajevo, 23. maj 2019. godine

Tekst predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (VSTV) Milana Tegeltije, u kojem objašnjava “zašto novinar nema pravo da objavi nezakonito sačinjen snimak”, izazvao je brojne oštre reakcije novinara, pravnih stručnjaka, akademske javnosti, ali i organizacija koje prate rad pravosuđa.

Pišu: Admir Mislimović i Mladen Obrenović

Na web stranici Udruženja “BH Novinari” Tegeltija tvrdi kako jedino sud može odobriti tajno audio i vizualno snimanje, te da se “dokazi pribavljeni suprotno ovim pravilima ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom, niti bilo kojem drugom postupku”, što su sagovornici Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegoivine (BIRN BiH) ocijenili kao jako površnu analizu i gušenje slobode medija, ali i pokušaj totalitarnog vladanja javnim prostorom.

Faris Vehabović, sudija Evropskog suda za ljudska prava, Tegeltijine tvrdnje okarakterisao je kao suštinski pogrešne, ocijenivši samo djelimično tačnim da je neovlašteno snimanje krivično djelo, ukoliko nije interes javnosti u pitanju.

“Ono što Tegeltija tvrdi u svom izlaganju potpuno je neusklađeno sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, a što se ispostavilo i u dvije presude u predmetima novinara iz Švicarske i Slovačke iz 2015., odnosno 2006. godine, gdje su dobili presude u svoju korist, nakon što su tuženi zbog otkrivanja afera. Preduslov evropske prakse u ovakvim slučajevima je da se niko ne vrijeđa i da nešto što je objavljeno bude u cilju zaštite društvenog poretka. Rasprava o bitnim stvarima u javnosti je potpuno opravdana ako postoji interes”, kazao je Vehabović za BIRN BiH.

Sudija Faris Vehabović Foto: BIRN BiH
Sudija Faris Vehabović Foto: BIRN BiH

Komunikolog Enes Osmančević, doktor žurnalističkih nauka i vanredni profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli i Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, kao primjer je naveo svjetske afere koje su otkrili novinari, a koje su bile od šireg društvenog značaja.

“Novinar je stražar nad temeljnim demokratskim principima društva i ima puno pravo da otkriva afere, a najmjerodavniji za to je sud javnosti. Sjetimo se afere ‘Watergate’ kao jednog od najvećih političkih skandala u američkoj historiji. Ovo što govori Tegeltija je klasičan primjer političkog ‘apartčika’ i pravosudnog birokrate da uspostavi totalitarni način vladanja, ne razumijevajući pri tome šta je društvena uloga novinara”, kazao je za BIRN BiH Osmančević.

Enes Osmančević, Foto: Prvatna arhiva
Enes Osmančević, Foto: Prvatna arhiva

Za sve one koji suprotno spomenutim pravilima vrše tajno snimanje, Tegeltija napominje da su “obuhvaćeni krivičnopravnom inkriminacijom krivičnog djela neovlaštenog audio ili video snimanja. Prema tome, radi se o kažnjivom ponašanju, pojasnio je Tegeltija u spomenutom tekstu, baveći se i temom ‘sukoba’ ovog krivičnog djela, sa ‘pravom javnosti da zna’, odnosno pitanjem da li novinar koji vrši ovakvu radnju može biti izuzetak u ovom slučaju.

“Na takav način bilo bi zaobiđeno pravo na privatnost građana pod formom novinarstva. Takvu vrstu zloupotrebe nijedno društvo ne može da dozvoli. To bi potpuno obesmislilo osnovno pravo čovjeka na privatan život, koje se može narušiti samo uz odgovarajuću odluku suda”, zaključuje Tegeltija.

Takva su Tegeltijina objašnjenja u javnosti ocijenjena kao zadiranje u medijske slobode, ali i da je tako poslao poruku drugim sudijama kakvu praksu trebaju primjenjivati.

Ivana Korajlić, direktorica Transparency Internationala u BiH, smatra da je potpuni apsurd Tegeltijino objašnjenje, posebno iz razloga jer je i sam bio dio afere i snimka objavljenog u medijima poznatog pod imenom “potkivanje”, što mu je, kako je kazala, vjerovatno bio i povod za ovakav tekst.

“Najveće svjetske korupcijske afere otkrili su upravo novinari na način objavljivanja snimaka do kojih su došli baveći se istraživačkim novinarstvom. Ako novinar bude čekao dozvolu suda da nešto objavi, onda posao medija gubi apsolutno svrhu. S druge strane, praksa Evropskog suda za ljudska prava demantuje Tegeltijine tvrdnje. Nezakonito snimanje po presudama tog Suda kaže da je javni interes i otkrivanje krivičnog djela, uvijek ispred nečije privatnosti”, rekla je Korajlić.

Tegeltija je u razgovoru za BIRN BiH kazao kako je za Udruženje “BH Novinari” napisao autorski tekst “sa vlastitim viđenjem problema, koji ne obavezuje nijednog sudiju niti tužioca u BiH”.

“Radi se o opštoj tematici, a ne pojedinačnom predmetu. U svakom pojedinačnom predmetu nadležna tužilaštva i sudovi su jedini mjerodavni za utvrđivanje činjeničnog i pravnog stanja, te njihovu ocjenu i ničim nisu vezani u tim ocjenama, pa ni mojim tekstom”, kaže Tegeltija.

Podsjetio je i kako mu to nije prvi tekst koji piše “na ove naučno-stručne teme”.

“Naprotiv, napisao sam nekoliko radova i stručnih tekstova na teme istražnog postupka, zakonitosti dokaza i uopšte oblasti krivičnog i krivičnog-procesnog prava, te veliki broj naučno-stručnih tekstova u stručnim časopisima koji se bave ovom tematikom. Prema tome, stručna mišljenja izražena u mojim radovima i tekstovima su lična, na njih imam puno pravo i ona ni na koji način ne obavezuju nijednog sudiju i tužioca u BiH, koji su nezavisni i samostalni u svom radu”, odgovorio je Tegeltija.

Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja “BH Novinari”, smatra da Tegeltija na ovaj način nije narušio medijske slobode, dodajući da je on jedan od pet autora koji su pisali za bilten “E-novinar” o temi pribavljanje tajnih snimaka za potrebe novinara i medija jer je to “tema od značaja za medijsku zajednicu u BiH i o njoj su objavljeni tekstovi iz različitih perspektiva (novinari, pravnici, predstavnici pravosuđa…)”.

“Tegeltija nije suzio slobodu izražavanja, prosto što nema toliko uticaja i upliva u sve sfere života u Bosni i Hercegovini”, smatra Rudić.

Rudićeva upućuje na pažljivo čitanje Tegeltijinog teksta, te navodi kako se “u njemu govori o krivičnom zakondavstvu i reguliranju ‘tajnog snimanja’, pravu na zaštitu privatnosti, zakonskim procedurama koje se moraju provesti ukoliko se želi neka osoba ‘tajno snimati’ radi javnog interesa, balansu zašite privatnosti i potrebe javnosti da zna”.

“Na kraju, Tegeltija je decidno iznio svoj lični stav o ovoj temi, sa kojim se možemo i ne moramo složiti. ‘BH Novinari’ smatraju da je pluralizam mišljenja i javna politička debata o pitanjima od značaja za slobodu izražavanja od iznimne važnosti za bh. društvo i novinarsku zajednicu općenito. U toj debati i o ovoj temi jako je važno čuti šta ima reći predsjednik VSTV-a”, smatra Rudić.

O Tegeltijinom tekstu govorilo se i na predstavljanju izvještaja “Praksa sudova u Bosni i Hercegovini u pogledu prava na slobodu i sigurnost ličnosti i prava na slobodu izražavanja”, a Marko Divković, predsjednik “BH Novinara”, i sam smatra da se snimanje bez odobrenja novinarima treba omogućiti.

“Šta god da je kolega napisao, to je njegov stav. Dokle god ja odgovaram kolegama sudijama, nemam lični stav o tome, osim onog kojeg Ustavni sud ima, a o tome još nije raspravljano”, kazao je Zlatko M. Knežević, predsjednik Ustavnog suda BiH.

Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara u Banjoj Luci i član Upravnog odbora “BH Novinara”, napisao je na Twitteru kako je Tegeltijin tekst “poruka sudijama kako da presude u njegovom i svim ostalim sličnim slučajevima”. Smatra i kako je to “otvorena prijetnja novinarima i podsticanje autocenzure”.

Dodatno objašnjava u izjavi za BIRN BiH da je to, kad su novinari u pitanju, zapravo djelovanje po formuli: “Ubijte kurira.”

“Posebno je diskutabilno da o ovoj temi piše i ‘sudi’ gospodin Tegeltija s obzirom na njegovu ulogu u aferi ‘potkivanje’, ali i da govori o značaju i validnosti dokaza na sudovima, a pri tome zaboravlja da je bez posljedica prošla njegova odgovornost kad je zapaljena i izgorjela soba sa dokazima u Osnovnom sudu Banja Luka u vrijeme dok je on bio predsjednik suda. Veliki broj slučajeva koji je bio u postupku je doveden u pitanja, a niko nije odgovarao”, ukazuje Vukelić.

Na upit BIRN-a BiH Tegeltiji da je u aferi “potkivanje” i sam bio subjekt tajnog snimanja, te da li je logično definirati je li u tom slučaju bio javna osoba na javnom mjestu i je li javnost imala pravo da zna o čemu se radi u tajno snimljenom razgovoru on je kazao da je svjedok u predmetu i da ne želi komentarisati.

Vukelić se osvrnuo i na Tegeltijino objašnjenje neupotrebljivosti tajno pribavljenih snimaka na sudu, te je napomenuo kako predsjednik VSTV-a “zaboravlja da je novinarski posao da objavljuje informacije od značaja za javnosti, a ne da prikuplja dokaze i vodi službeni istragu koja će dobiti epilog na sudu”.

“To je posao nekih drugih institucija koje građani ove zemlje izdašno plaćaju”, dodaje Vukelić.

Ako bi se rukovodili ovim Tegeltijinim mišljenjem, smatra Vukelić, “svijet bi bio mnogo gore mjesto za življenje i ne bi bile otkrivene neke od najvećih afera u svijetu poput Panamskih papira, WikiLeaks, Snowdena i drugo”.

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu
Evropski sud za ljudska prava u Strazburu

Bivši novinar Federalne televizije Damir Kaletović našao se na sudu jer je optužen da je nelegalno prisluškivao i tajno snimao Vitomira Popovića, bivšeg ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Optužnica je teretila Kaletovića da je bez odobrenja snimao razgovor s Popovićem, u kojem je ombudsman novinaru rekao da “zaslužuje metak u čelo”, te ga objavio u emisiji “60 minuta”. Novinar je oslobođen optužbe – prvo na Osnovnom, a potom na Okružnom sudu u Banjoj Luci.

Na pitanje hoće li slični predmeti u budućnosti, u kojima će novinari biti presuđivani za nezakonito snimanje, postati tužbe pred Evropskim sudom za ljudska prava, Tegeltija je odgovorio kako “ne komentariše pojedinačne predmete pred sudovima i tužilaštvima”.

Sudija Branko Perić kratko je prokomentarisao da Milan Tegeltija vrlo često u javnosti izlazi sa amaterskim stavovima, kojima ne treba davati previše značaja, a o samoj temi “nezakonitog snimanja” pozvao se na Evropske konvencije o ljudskim pravima i na presude suda u Strasbourgu.

Advokat Vlado Adamović, mišljenja je da Evropski sud za ljudska prava mnogo više toleriše novinarske poslove od domaćeg zakonodavstva, dodajući da takvu praksu treba slijediti i u BiH. Naglašava da svako nedozvoljeno snimanje nije automatski i krivično djelo te narušavanje privatnosti, naročito ako se radi o javnom interesu.

“Čak i lažna vijest, ako je u interesu javnosti, nije krivično djelo. A da li je nešto djelo o tome odlučuje sud, a zakoni propisuju. Tegeltijina analiza je jako površna kao i komentari u njoj, međutim, kao javna ličnost on ima pravo na svoj stav, koji, kako je naveo u tekstu nije obavezujući”, kazao je Adamović za BIRN BiH.

Svojim člankom po javnost na vrlo opasan način, Milan Tegeltija dezavuiše javnost, smatra i advokat Ifet Feraget, dodajući da ne postoji ozbiljna država bez slobodne javnosti.

“Ključan je odnos prava na privatnost i prava na slobodu izražavanja, koja je uvijek u prednosti, a koja je osnovni alat u rukama novinara. Poticanje na javnu raspravu uvijek ima veći interes od privatnosti, a njegov tekst aludira na aferu ‘potkivanje’, koju iz profesionalnih razloga ne želim komentarisati”, kazao je Feraget.

Komentari

XS
SM
MD
LG