Linkovi

Analize i istraživanja

Sjeverna Koreja napala Bidenov novi pristup diplomatiji

Arhiv - Ljudi gledaju TV program i kombinaciju fotografija sjevernokorejskog lidera Kim Jong Una i predsjednika SAD Joe Bidena na željezničkoj stanici u Seulu, Južna Koreja, 26. marta 2021.

Sjeverna Koreja napala je predsjednika Joea Bidena, upozoravajući da će se SAD suočiti sa "veoma teškom situacijom", nakon što je Bijela kuća objavila široke okvire svog plana za diplomatski pristup Pjongjangu.

Izjava, koju je u nedjelju izdao visoki sjevernokorejski diplomata, bila je prva zvanična reakcija te zemlje na upravo završenu reviziju politike SAD spram Sjeverne Koreje, koju je izvršila administracija Joea Bidena, koja izražava otvorenost za razgovore sa zemljom naoružanom nuklearnim oružjem.

Kwon Jong Gun​, generalni direktor Odjeljenja za američke poslove Ministarstva spoljnih poslova Sjeverne Koreje, odbacio je američki pristup kao "lažni znak za prikrivanje svojih neprijateljskih djela" protiv Demokratske Narodne Republike Koreje (DPRK), što je službeni naziv te države.

"Sada kada je... glavnica američke nove politike prema DPRK postala jasna, bićemo prinuđeni da zahtijevamo odgovarajuće mjere, a s vremenom će se SAD naći u veoma teškoj situaciji", rekao je Kwon, a prenijela državna Korejska centralna novinska agencija (KCNA).

"SAD će se suočiti sa sve gorom i gorom krizom van kontrole u bliskoj budućnosti", ukoliko se u vezama DPRK-SAD još uvijek budu sprovodila "prevaziđena politika iz vremena Hladnog rata", rekao je on.

Srednji pristup

Nakon višemjesečne interne provjere, Bijela kuća je u petak objavila opšti pregled svog plana za Sjevernu Koreju. Politika pokušava da zauzme srednji pristup između onih politike Bidenovih nedavnih prethodnika.

"Naša politika se neće fokusirati na postizanje velike nagodbe, niti će se oslanjati na strateško strpljenje", rekla je sekretarica za štampu Bijele kuće Jen Psaki. "Naša politika zahtijeva naštelovan, praktični pristup koji je otvoren, koji će istraživati diplomatiju sa DPRK i koji treba da postigne praktični napredak koji povećava bezbjednost Sjedinjenih Država, naših saveznika i raspoređenih snaga."

Sjeverna Koreja bojkotovala je pregovore sa SAD od 2019. U februaru te godine, samit između tadašnjeg predsjednika SAD Donalda Trumpa i sjevernokorejskog lidera Kim Jong Una iznenada je završen nakon što je Trump odbio Kimovu ponudu za ublažavanje sankcija zbog djelimičnih koraka za demontiranje nuklearnog programa Sjevera.

Biden, koji je na funkciju stupio u januaru, dugo je kritikovao Trumpove sastanke sa Kimom. Smatra da bi sastanci na najvišem nivou trebalo da se dogode samo ako postoji napredak u denuklearizaciji.

Ali Biden takođe pokušava da odbaci aspekte pristupa bivšeg predsjednika Baracka Obame, koji se oslanjao na politiku "strateškog strpljenja". Tim planom nastojalo se da se izvrši pažljivo iznivelisani ekonomski i vojni pritisak sve dok Pjongjang nije bio spreman za ustupke za pregovaračkim stolom.

Ljudska prava

Izgleda da je Sjeverna Koreja nezadovoljna bilo kojim pristupom. U svojim izjavama od nedjelje, sjevernokorejski zvaničnici obrušili su se na nedavne zajedničke američko-južnokorejske vojne vježbe. Takođe su optužili Bidenovu administraciju da je "vrijeđala dostojanstvo našeg vrhovnog rukovodstva" kritikujući dosadašnje podatke o ljudskim pravima Pjongjanga.

Prošle nedjelje, američki State Department izdao je saopštenje u kome je primjetio "milione Sjevernokorejaca kojima i dalje krši dostojanstvo i ljudska prava jedna od najrepresivnijih i totalitarnih država na svijetu".

Kao odgovor, zvaničnik Ministarstva spoljnih poslova Sjeverne Koreje rekao je u nedjelju da će Pjongjang "biti primoran da preduzme odgovarajuće mjere".

"Dovoljno smo upozorili SAD da shvatimo da će nastradati ako nas provocira. SAD će se svakako i sigurno pokajati što su se ponašale olako, prkoseći našim upozorenjima", rekao je zvaničnik.

Predstoji još testova?

Sjeverna Koreja je u martu izvela svoje prvo testiranje balističkih projektila nakon otprilike godinu dana. Mnogi stručnjaci su očekivali da će Sjeverna Koreja nastaviti testove pred početak Bidenovog mandata, kao što je to učinila sa prošlim američkim administracijama.

Kim je u januaru prošle godine rekao da se više ne osjeća vezan zbog svog samonametnutog moratorijuma na raketne i nuklearne testove velikog dometa.

Pjongjang nije sproveo nuklearni test ili lansirao interkontinentalnu balističku raketu od 2017. godine, prije Kimove diplomatije sa Trumpom.

See all News Updates of the Day

Irak: Na redu dogovor o završetku američke borbene misije

Irak: Na redu dogovor o završetku američke borbene misije
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:22 0:00

SAD: Sportisti - studenti spremni za Olimpijadu

SAD: Sportisti - studenti spremni za Olimpijadu
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:05 0:00

Skandal Pegaz: Novinari kažu da se osjećaju nadgledanim

Skandal Pegaz: Novinari kažu da se osjećaju nadgledanim
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:14 0:00

Da li će sportisti izražavati političke stavove u Tokiju?

Noa Lajles takmiči se u trci na 100 metara 20. juna 2021. u Judzinu u Koloardu.

Od prošlih ljetnjih Olimipijskih igara 2016. godine, globalni pokret "Životi crnaca su važni" dobio je na zamahu. Pokret "MeToo" razvijao se izražavajući podršku pravima žena. Oba pokreta bi mogla da utiču na Olimpijske igre u Tokiju, za koje se očekuje da budu velika platforma za aktivizam sportista. 

Nekoliko istaknutih sportista koji se takmiče ovog ljeta su bili na čelu borbe za progresivne ciljeve u svojim zemljama i mogli bi da iznesu političke stavove u Tokiju, iako Međunarodni olimpijski komitet prijeti da će kazniti one koji se oglase.

“Što više ima dinamičnih, društvenih pokreta na ulicama, veće su šanse da ćemo vidjeti aktivizam na sceni OI" kaže Žil Bojkof, bivši Olimpijac, fudbaler i autor četiri knjige o Olimpijskim igrama. "Mislim da imamo "savršenu oluju" - sticaj uslova za izlive sportskog aktivizma."

Političke proteste na igrama tehnički zabranjuje pravilo 50 Olimpijske povelje. Iako je pravilo ove godine olabavljeno da bi se sportistima omogućilo veće izražavanje mišljenja, i dalje je zabranjeno protestovati sa podijuma za medlja ili sa terena.

Pravilo 50 je uvedeno nakon što su Olimpijske igre 1968. dovele do jednog od najinspirativnijih sportskih protesta u istoriji Olimipijade. To je bila godina kada su američke zvijezde Tomi Smit i Džon Karlos podigli pesnice u vazduh na podijumu za medalje, kao znak "crnačke moći".

Statua sportista koji su na Olimpijskim igrama 1968. podigli pesnice u znak pozdrava i podrške "crnačkoj moći" u Nacionalnom muzeju afroameričke istorije i kulture u Vašingtonu.
Statua sportista koji su na Olimpijskim igrama 1968. podigli pesnice u znak pozdrava i podrške "crnačkoj moći" u Nacionalnom muzeju afroameričke istorije i kulture u Vašingtonu.

Kontradiktornosti

Smit i Karlos sada se smatraju ikonama zbog svog pozdrava. Čak ih vebsajt Međunarodnog olimpijskog komiteta slavi kao "legende", nazivajući njihov potez "gestom prave pobune."

"Željeli su da izraze stav i učinili su to na najvećoj pozornici", kaže se u video snimku na zvaničnom Olimpijskom kanalu MOK-a.

Nasuprot tome, predsjednik MOK-a Tomas Bah nedavno je upozorio da se ne treba baviti, kako je rekao, "protestima koji dijele ljude" na igrama u Tokiju.

“Podijum i ceremonije dodjele medalje nisu stvoreni za političke ili druge demonstracije", rekao je Bah za The Financial Times. "Oni su napravljeni da se oda počast sportistima i osvajačima medalja zbog sportskih dostignuća a ne njihovih privatnih gledišta."

Čini se da Međunarodni olimpijski komitet pokušava da zadovolji obje strane, jer prema sadašnjih pravilima, protest iz 1968. bi bio zabranjen, primjećuje Bojkof.

“Ove smjernice ne dozvoljavaju da se pojave novi Džon Karlos i Tomi Smit na Olimpijskim igrama u Tokiju", rekao je. "Njima bi prijetila kazna."

Igračice Novog Zelanda kleče pred utakmicu sa Australijom na letnjim Olimpijskim igrama u Tokiju, 21. jula 2021.
Igračice Novog Zelanda kleče pred utakmicu sa Australijom na letnjim Olimpijskim igrama u Tokiju, 21. jula 2021.

Nedavno olabavljeno pravilo 50 je neodređeno u pogledu kazne za sportiste i nije jasno do koje mjere će biti sprovođeno.

Nezavisno od toga, američki Olimpijski i Paraolimpijski komitet objavili su krajem prošle godine da više neće kažnjavati američke sportiste koji protestuju na miran način, kao što je klečanje ili podizanje pesnice.

Profesionalni američki sportisti - prije svega košarakaši ali i drugi - prisustvovali su protestima protiv rasizma i nosili opremu sa simbolima pokreta Životi crnaca su važni prije i tokom utakmica.

Zvijezda američkog fudbala Megan Rapino je glasna zagovornica jednakih plata za žene i muškarce.

Megan Rapino zagreva se pred utakmicu sa Švedskom na OI u Tokiju, 21. jula 2021.
Megan Rapino zagreva se pred utakmicu sa Švedskom na OI u Tokiju, 21. jula 2021.

Britanska ženska fudbalska reprezentacija već je najavila da će klečati pred utakmice u znak protesta zbog rasizma i diskriminacije.

Konzervativci, među kojima je najistaknutiji bivši američki predsjednik Donald Trump kritikuju sportiste - aktiviste, navodeći da atlete treba da se drže sporta. Međutim, čak i Trump je imao srdačan odnos sa igračima koji su podržavali njega i koji brane konzervativne ideale.

Preplitanje sa politikom

“U realnosti, sport i politika nikada nisu bili razdvojeni", kaže Heder Dihter, profesorka istorije sporta na britanskom Univerzitetu De Montfort. To je posebno slučaj sa Olimpijskim igrama, koje su pune nacionalnih zastava, simbola i himni. "To je najveća svjetska platforma", dodaje Dihter.

Međutim, nije svim sportistima prijatno da se oglase. Bogatiji igrači koji dobijaju velike plate od svojih profesionalnih karijera skloniji su da rizikuju da budu kažnjeni zato što će iznijeti svoja politička gledišta.

Ako ste sportista iz manje poznatog sporta, koji možda može da bude izbačen iz tima i da mu se završi karijera ako ustane u odbranu svojih političkih stavova i izgubi sva sponzorstva, koja su jedina stvar koja ga održava, bićete manje voljni da se oglašavate", istsiče Bojkof.

Međutim, pošto se na Igrama takmiči veliki broj profesionalnih sportista, to je razlog više zašto treba očekivati proteste.

"To zapravo otvara vrata mogućnosti da će se sportisti oglasiti", kaže on. "Na kraju krajeva, Olimpijskim igrama su ti sportisti više potrebni nego što su sportistima potrebne Olimpijske igre."

Novinarka Glasa Amerike Džesusejmen Oni je učestvovala u pisanju ovog izvještaja.

Da li je polarizovana Amerika spemna za formiranje treće stranke

Kapitol, Washington, 11. maja 2021.

Izbacivanje republikanke Liz Čejni sa njenog rukovodećeg mjesta u Predstavničkom domu moglo bi postati plodno tle za nastanak alternativne stranke, smatra politikolog Bernard Tamas.

"Rekao bih da je u osnovi sazrelo vrijeme za izazov treće strane, i, uglavnom, razlog za to je nivo polarizacije u američkoj politici, posebno u pokretu s desne strane Republikanske stranke", kaže Tamas, vanredni profesor na Državnom univerzitetu Valdosta u Džordžiji i autor knjige Propast i preporod američkih trećih stranaka.

Ali čak i ako bi se pojavila treća stranka, kaže Tamas, istorija američke politike navodi na zaključak da bi ona mogla biti kratkog vijeka i da bi uživala ograničen uspjeh na izborima.

Republikanci u Predstavničkom domu smijenili su Čejni iz Vajominga sa pozicije predsjednice konferencije nakon što se ona javno sukobila sa bivšim predsjednikom Donaldom Trumpom, odbacujući njegove neutemeljene tvrdnje o široko raširenoj prevari na predsjedničkim izborima u novembru 2020, koje je izgubio od demokrate Joe Bidena.

"Ako pogledate dvije stranke trenutno, demokrate rade mnogo više na način da ih opozicija nekako integriše. To je vrlo velika mrežna strategija", kaže Tamas. "Ali republikanci se sve više kreću ka izbacivanju umjerenih i izbacivanju svakoga ko izazove bivšeg predsjednika Trumpa".

A te okolnosti su, kaže on, istorijski u skladu sa drugim vremenima kada su se u Sjedinjenim Državama pojavljivale treće stranke.

Nezavisni ometači

Populistička stranka, koja se zalagala za siromašne poljoprivrednike, pojavila se 1890-ih, a nestala je do 1900. Međutim, tokom svog kratkog vremena, predstavljala je prijetnju demokratama - dovoljnu da ta stranka na kraju usvoji neke od ideala Populističke stranke.

1912. godine, naprednije krilo Republikanske stranke, predvođeno bivšim predsjednikom Tedijem Ruseveltom, izdvojilo se od Republikanske stranke i formiralo Naprednu stranku. Ruzvelt je dalje osvojio veći udio u popularnim glasovima od Vilijama Tafta, republikanskog kandidata, ali su obojica izgubili od demokrate Vudroa Vilsona. Iako je podjela nanijela štetu republikancima na izborima, taj potez je na kraju više gurnuo Republikansku stranku ka centru.

Strah od podjele glasova može djelovati protiv nezavisnih kandidata, što pomaže dvjema glavnim strankama da zadrže svoju dominaciju u politici.

"Kada birač uđe u glasačku kabinu, on mora da se presabere i možda će mu se više dopasti neko za koga ne misli da će pobijediti, a nema smisla da baca svoj glas", kaže Aleksandar Koen, vanredni profesor političkih nauka na Univerzitetu Klarkson u Njujorku. "I ljudi koji doniraju novac za kampanje, ljudi koji djeluju u politici, oni zauzvrat prepoznaju da je to obrazac i zato vrlo rijetko bacaju podršku na kandidaturu treće stranke, jer to neće uspjeti".

Dvopartizam duboko ukorijenjen

Koen kaže da je teško preći sa dvostranačkog sistema bez suštinske promjene strukture vlasti, kao i pravila za kampanje i finansiranje kampanja.

"U Americi su dvije stranke potrošile puno vremena i energije i napisale zakone koji favorizuju njihov sopstveni opstanak i čine vrlo teškim pojavu treće strane", kaže Koen. "U nekim državama postoje zakoni koji znače da se od treće strane zahtijeva više potpisa kako bi izašle na glasanje nego glavne stranke, za koje je to automatski. Dakle, dvije glavne stranke ne žele konkurente i osmislile su sistem to dalje otežavaju".

Moguće je da bi kandidat treće strane mogao da se iskaže pobjedom na manjim lokalnim izborima, prema Koenu, ali kaže da je dvostranački sistem ovdje da bi opstao u značajnijim nadmetanjima.

"Primijetićete da Liz Čejni ne napušta Republikansku stranku. Čim to učini, završila je sa politikom", kaže on. "Igrači od kojih biste očekivali da će reći: "Odstupam, stvaramo novi pokret", to ne čine jer znaju da to nije način da se njihove politike predstave".

Tamas se slaže da je malo verovatno da će treće stranke ikada dosledno pobediti na ključnim izborima. Njihov ključni uticaj, kaže on, uvek je bio prekid koji dovodi do veće umerenosti u glavnim strankama.

"U poređenju sa većinom drugih zemalja, treće stranke (u SAD-u) su slabe, pa ovo ostavlja otvorenu jednu određenu strategiju koju imaju, a to je napad na jednu od stranaka, remećenje politike, privremeno i sa očekivanjem da to neće imati stalnu poziciju u politici", kaže Tamas. "Biće to samo stvaranje korekcije kursa".

Učitajte još

XS
SM
MD
LG