Problemi sa naplatom poreza u iznosu od čak sedam hiljada milijardi dolara u posljednjih deset godina mogu da otežaju planove američkog predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden) da realizuje ambiciozni plan povećanih socijalnih izdvajanja za najsiromašnije i zapošljavanje kroz obnovu infrastrukture, upozorila je ministarka finansija Dženet Jelen (Janet Yellen).
"Zaista je šokantno i uznemirujuće vidjeti procjene da jaz između onoga što prikupljamo na ime poreza i onoga što bismo trebali da ubiramo - ako svi plaćali dospjele obaveze – iznosi više od sedam hiljada milijardi dolara u periodu dužem od decenije", rekla Jelen za "Atlantik" (The Atlantic).
Ona je dodala da "pokušavamo da povučemo važne poteze da bismo premostili taj jaz".
Njene napomene naglašavaju napore Bidenove administracije da prikupi poreze od najbogatijih Amerikanaca i multinacionalnih kompanija kako bi finansirao program u visini od četiri hiljade milijardi dolara za obnovu ekonomije i socijalna davanja.
Biden sve učestalije ističe da ne želi da njegovi planovi dovedu do povećanja budžetskog deficita.
Prema zvaničnog procjeni američke Poreske službe (Internal Revenue Service – IRS), svake godine ostane nenaplaćeno 441 milijarde dolara.
Međutim, Čarls Retig (Charles Rettig), visoki zvaničnik ove agencije, nedavno je rekao u Kongresu da ta cifra možda premašuje hiljadu milijardi dolara godišnje.
Prema nedavnom istraživanju IRS-a, jedan odsto najbogatijih Amerikanaca nije prijavilo oko četvrtine svojih prihoda. Takođe, ta brojka je dvostruko veća kada je riječ o 0,1 odsto najbogatijih među najbogatijima, što znači da su milijarde dolara poreza ostale nenaplaćene.
Taj jaz između dugovanja i naplate poreza mogao bi da se produbi ako država ne bi intervenisala, upozorava Ministarstvo finansija.
Stoga Biden planira ulaganje od 80 milijardi dolara u povećanje osoblja i dogradnju tehnologije za IRS očekujući da će to donijeti 700 milijardi dolara prihoda godišnje na ime poreza od bogatih pojedinaca i preduzeća koji izbjegavaju da ga plate.
Broj agenata koji u IRS rade na sofisticiranim slučajevima utaje poreza smanjen je za 35 odsto tokom protekle decenije, navodi Ministarstvo finansija. Budžet IRS-a opao je za 20 odsto između 2010. i 2018. godine, dok su se poreske kontrole smanjile za 42 procenta od 2010. do 2017. godine, a čak za 80 odsto u slučajevima građana koji zarađuju više od milion dolara.
Četiri hiljade milijarde dolara za infrastrukturu i socijalu
Bidenov plan predviđa zapošljavanje kroz investicije u tradicionalne infrastrukturne projekte poput puteva i mostova, zatim poboljšanje energetskog sistema, proširenje brze internet-mreže i obnovu vodovodnog sistema u cilju obezbjeđivanja pristupa čistoj pijaćoj vodi.
Planirana je između ostalog modernizacija 20 hiljada kilometara puteva, popravka 10 hiljada mostova širom zemlje, prenosi CNN. Biden je naglasio ekonomsku vrijednost mostova, ali i presudnu ulogu koju imaju prilikom transporta onih koji prvi reaguju u slučaju katastrofe.
On je istakao da je pandemija korona virusa produbila potrebu da SAD obnove svoje temelje i ulože u infrastrukturu kako bi razvile ekonomiju, otvorile radna mjesta i postale globalni konkurentne.
"Ne možemo sebi priuštiti da to ne učinimo", rekao je Biden.
Za tu namjenu je predviđeno 2,3 hiljade milijardi dolara. Biden je istakao da je državni plan o zapošljavanju najznačajniji još od Drugog svjetskog rata.
Kada je riječ o socijalnoj politici, namjera je da se pojača briga o djeci, poboljša njega starijih građana i ljudi sa invaliditetom, proširi pristup obrazovanju i podrže žene na tržištu rada. Taj program u iznosu od 1,8 hiljade milijardi dolara ima za cilj da proširi mogućnosti za Amerikance iz niže i srednje klase.
Sredstva za ovu namjenu će se djelimično obezbijediti znatnim povećanjem korporativnih poreza sa 21 na 28 odsto, te da multinacionalne kompanije plaćaju veći porez u SAD na profit ostvaren u inostranstvu.
Zbog toga Biden planira da izmijeni dijelove zakona iz 2017. godine, usvojenog dok je Donald Tramp (Trump) bio predsjednik, prema kome je stopa korporativnog poreza umanjena sa 35 na 21 odsto.
Istovremeno, najviša marginalna poreska stopa bi se povećala sa 37 na 39,6 odsto.
Cilj Bidena je da poveća poreze samo za najbogatijih jedan odsto stanovnika koji zarađuju više od milion dolara godišnje.
Takođe, predviđeno je i drastično povećanja poreza na kapitalnu dobit sa 20 na 39,6 odsto.
Biden je u izbornoj kampanji obećao da neće povećavati porez građanima sa prihodima ispod 400 hiljada dolara.
Međutim, ove prijedloge žestoko kritikuju republikanci, pa iako demokrate imaju većinu, doduše tijesnu, Biden će se u oba doma Kongresa suočiti sa velikim otporom imajući u vidu i da pojedini članovi njegove partije umjerene orijentacije izražavaju rezerve prema pojedinim dijelovima ovog programa.
Naime, iako se skoro svi u Kongresu slažu da treba obnoviti dotrajalu infrastrukturu, veliki su sporovi oko izvora finansiranja, prije svega povećanje poreza.
Takođe, republikanci su mnogo zainteresovaniji za izgradnju infrastrukturnih objekata nego za dodatnu potrošnju za socijalna pitanja i obrazovanje.
Da li će povećanje poreza povećati i prihode?
Osim prikupljanja novca za pomenute projekte, Biden želi da povećanjem poreza smanji dugogodišnje socijalne nejednakosti u američkom društvu.
Njegova administracija navodi da, "naši poreski zakoni omogućavaju da se ovi nagomilani dobici prenose generacijama neoporezovano, pogoršavajući nejednakosti".
Stoga se postavlja pitanje zašto Bidenov prijedlog izaziva tolike rasprave kada će on pomoći mnogim Amerikancima u nevolji, a povećanje poreza će osjetiti samo jedan odsto najbogatijih i 0,7 odsto domaćinstava, prema podacima Instituta za oporezivanje i ekonomsku politiku (The Institute on Taxation and Economic Policy).
Kako navodi "Forbs" (Forbes), nije sasvim sigurno da li će podizanje stope poreza na kapitalnu dobit dovesti do povećanja prihoda. Jedna analiza poslovne škole Varton (Wharton Business School) je pokazala da bi povećanje poreza na kapitalnu dobit, u stvari, mogla da dovede do smanjenja federalnih prihoda za 33 milijarde dolara između 2022. i 2031.
Na sličnom tragu je i nalaz Fondacije za poreze (Tax Foundation), da bi ta politika koštala trezor 124 milijarde dolara tokom 10 narednih godina.
"Forbs" piše da je to moguće jer se dobit na berzi ne oporezuje svake godine, već samo kada je unovčite, odnosno prodate akcije. Stoga je ključno kada ćete se odlučiti na taj potez, što znači da će se imućni vlasnici akcija prilagođavati novim pravilima kako bi smanjili svoje poresko opterećenje.
Drugi problem je u tome da veći porezi mogu ugroziti pokretanje novih poslova, što je posebno zabrinjavajuće, jer je sada manje startapova (startups) nego ranije.
"Udvostručavanje poreza (na kapitalnu dobit) umanjilo bi zaradu na privatne investicije u rizični kapital i fondove privatnog kapitala," rekao je Mejs Mekejn (Mace McCain), direktor za investicije u Frost Investment Advisors. "Oni su bili glavni izvor finansiranja novih otkrića lekova i tehnoloških inovacija," dodaje Mekejn.
Republikanci: Svi će biti oporezovani kroz rast inflacije
Kritičari takođe tvrde da bi realizacija Bidenovog programa izazvala rast inflacije.
"Kada predsjednik Biden obeća da neće podizati porez onima koji zarađuju manje od 400 hiljada dolara godišnje, duboko obmanjuje američki narod. Njegov program velike potrošnje i deficita povisiće cijenu svega - i svi će platiti skriveni Bidenov porez", napisao je u "Njuzviku" (Newsweek) Njut Gingrič (Newt Gingrich), predsjedavajući Predstavničkog doma sredinom 1990-ih.
On smatra da će inflacija rasti jer Bidenova administracija nema drugi način da plati masovnu potrošnju koju "zahtijevaju različiti saveznici".
"Inflacija će biti ključni nusprodukt očajničke strategije Bidenove administracije da troši više od svojih mogućnosti", naglašava Gingrič.
I ministarka Jelen je u pomenutom intervjuu "Atlantiku" sugerisala da će Federalne rezerve možda morati da "skromno" povećaju kamatne stope kako bi spriječile pregrijavanje ukoliko bi Kongres usvojio Bidenov program. Rast kamatnih stopa bi povećalo federalno zaduživanje i usporilo ekonomski rast.
Međutim, Jelen je precizirala da nije zabrinuta zbog inflacije.
Biden ne vjeruje u dosadašnju ekonomiju 'prelivanja'
Biden je pozvao tokom obraćanja Kongresu krajem aprila bogate Amerikance i korporacije da plate kroz porez "pravičan udio" u finansiranju besplatnog obrazovanja i drugih beneficija za siromašnije radnike.
On je rekao da je tokom pandemije 20 miliona američkih građana ostalo bez posla, dok je 650 milijardera zaradilo u tom periodu hiljadu milijardi dolara.
"Prelivanje u ekonomiji (trickle down effect) nikada nije dalo rezultate. Potrebno je da je izgradimo od kraja prema sredini," naglasio je američki predsjednik.
Doduše, Biden nije prvi demokratski predsjednik koji je kritikovao ideju da će smanjenje poreza najbogatijim postepeno omogućiti prosperitet svim građanima.
Bil Klinton (Bill Clinton) je 1992. obećao biračima bolju budućnost, optužujući republikance za "12 godina ekonomije prelivanja (trickle down)". Sično je 2011. tvrdio i Barak (Barack) Obama.
"Neki su godinama insistirali da redukujemo propise i poreze - posebno za bogate - naša ekonomija će ojačati. Međutim, ovdje je problem: To ne funkcioniše. Nikad nije uspjelo", kazao je tada Obama.
No, kako navodi vebsajt "Intelidženser" (Intelligencer), Klintonova admistracija je ubrzano smanjila socijalna izdvajanja da bi podstakla "ličnu odgovornost". Obama je započeo reforme zdravstvene zaštite, ali nije mnogo toga učinio za siromašne ili čak srednju klasu.
"Obama je kapitalizam napustio uglavnom onako kako ga je pronašao", piše "Intelidženser".
Bidenova riješenost da masovno investira u infrastrukturu i poboljšanje socijalnog položaja najugroženijih ima barem jedno jasno objašnjenje: pandemija mu nije ostavila drugog izbora.
Međutim, ostaju druga pitanja poput koliko će dugo biti posvećen preraspodjeli. Bez ideologije kao osnove, Bidenovo opredjeljenje za veću potrošnju izgleda ranjivo na pritisak desnice, ocjenjuje "Intelidženser".
U svakom slučaju, "ekonomija prelivanja" (trickle down) je sada na udaru zbog sve većih socijalnih razlika i stagnacije srednje klase. Ipak, njeni određeni aspekti zadržavaju svoju privlačnost, prije svega težnja za valorizacijom bogatstva neće nestati na desnici.
Iako Biden, poput Obame i Klintona, ne pokazuje interes za rušenjem kapitalizma, uskoro će otkriti da će mu ljevičari, a ne umjereni, biti najposvećeniji saveznici u borbi da bogati plate svoj dio, zaključuje "Intelidženser".
Da li se bliži kraj neoliberalnoj ekonomiji?
Bidenov program je veoma ambiciozan i ukazuje na njegov veliki zaokret s obzirom da je, kako podsjeća "Vošington post" (The Washington Post), tokom većeg dijela svoje političke karijere bio čuvar "neoliberalnog" poretka.
"Bio je dio vašingtonskog establišmenta koji je godinama promovisao ekonomsku globalizaciju i, poput političkih elita u mnogim drugim zemljama, prihvatio očigledne vrline slobodne trgovine i fiskalne odgovornosti. Iako se često pozivao na vrijednosti američke radničke klase, Biden je bio pobornik centrističke politike 'trećeg puta' koja se rugala klasnim ratovima i udružila sa Volstritom", piše Ishan Tarur (Ishaan Tharoor) u "Vošington postu".
On dodaje da je Biden kao potpredsjednik, stajao iza programa oporavka nakon finansijske krize 2008. za koji kritičari smatraju da je bio neadekvatan i davao prednost bogatašima i velikim kompanijama nad interesima većine Amerikanaca.
Ali, njegov zaokret i ambicija je upadljiva i, kako navodi lijevo orijentisani komentator i jedan od osnivača časopisa "Amerikan Prospekt" (The American Prospect), Robert Katner (Kuttner), mogao bi označiti radikalnu transformaciju i distanciranja demokrata koji su decenijama bili "neoliberalna stranka sa Volstrita".
"Jednostavno rečeno, američka ekonomija je tokom protekle četiri decenije bila daleko surovija i nejednakija nego što bi trebalo" napisao je Erik Levic (Eric Levitz) u "Njujorškom magazinu" (The New York Magazine).
Na sličnom kolosjeku je i Međunarodni monetarni fond, institucija koja je dugo smatrana otjelotvorenjem neoliberalizma. Međutim, uoči svojih godišnjih sastanaka ove nedjelje, objavio je izvještaj u kojem poziva razvijene ekonomije da koriste agresivnije oporezivanje u cilju nadoknađivanja troškova izazvanih pandemijom.
U svakom slučaju, kako navodi "Oksford Ikonomiks" (Oxford Economics), očekuje se da će se potražnja za robom i uslugama ove godine preliti i izvan američkih granica, tako da će SAD dati najveći pojedinačni doprinos globalnom rastu, prvi put od 2005. godine.
U velikoj mjeri zahvaljujući prijedlogu zakona o podsticajima, Sjedinjene Države će doprinijeti sa skoro 1,5 odsto rastu globalne ekonomije ove godine, procjenjuje Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).
Do kraja sljedeće godine predviđa se da će globalna ekonomija biti uvećana za tri hiljade milijardi dolara, što se ne bi desilo da nije novog američkog programa potrošnje.
Stoga je demokratski kongresmen Ro Kana (Khanna) ocijenio da je Bidenov govor u Kongresu "eksplicitno odbacio neoliberalni okvir", odnosno "reganomika", čiji su tvorci Ronald Regan (Reagan) i Margaret Tačer (Thatcher).
Doduše, poznati profesor Džejms Galbrajt (James Galbraith) smatra da iako je preovlađujući ekonomski model u posljednjih 40 godina potresla pandemija, borba za primat nije gotova, imajući u vidu važnost slobodnog tržišta, globalizacije, a što iziskuje ograničeniju, minimalnu ulogu države u ekonomiji.
Da li je Bidenov program nalik 'New Dealu'
Mnogi autori, poput kolumniste "Gardijana" (Guardian) Villa Hatona (Will Hutton), upoređuju Bidenove ambicije sa "Nju dilom" (New Deal) Frenklina Ruzvelta (Franklin Roosevelt) iz 1930-ih ili programom "Velikog društva" Lindona Džonsona (Lyndon Johnson) iz 1960-ih godina.
Međutim, "Njujork post"(The New York Post) dovodi to u pitanje. "Ne znamo kako će na kraju izgledati Bidenove godine, ali jedno je prilično očigledno: To neće biti novi ‘Nju dil’ niti početak nove progresivne ere", navodi ovaj list.
U dolarskom iznosu, ovaj program se može porediti sa Ruzveltovim i Džonsonovim. No, kako navodi bloger Majki (Mickey) Kaus, njegova suština je drugačija.
"Ruzvelt je uspostavio državni penzioni sistem (Social Security), donio Nacionalni zakon o radnim odnosima, plan radnih mjesta WPA (za nezaposlene) plus program novčane pomoći za izdržavanu djecu…Džonson je usvojio Zakon o građanskim pravima i uveo bonove za hranu, takođe i Mediker (Medicare)", navodi Kaus dodajući da "Biden, za razliku od toga, čak ni ne spušta starosnu granicu za Mediker na 60."
"Njujork post" ocjenjuje da veliki dio Bidenove agende čine jednokratni izdaci, odnosno direktna pomoć Amerikancima ili velike isplate saveznim državama.
Sindikalni aktivista i autor Dan La Boc (Botz) dodaje da iako su predložene reforme neophodne, nijedan od programa ne transformiše temeljne strukture američkog kapitalizma, sistem koji generiše ekonomiju i društvo među najneravnopravnijima na svijetu.
"Oni su daleko manji od bilo koje socijaldemokratske države blagostanja. Još uvijek nemamo nacionalni zdravstveni sistem, relativno je malo javnih stanova i javni obrazovni sistem koji iznevjerava milione. Bidenov program, međutim, sugeriše da u suočavanju sa višestrukom krizom našeg društva, popuštaju rigorozne neoliberalne mjere štednje", ističe La Boc.
Radikalnije reforme nego u vrijeme Obame
Ipak, neke su promjene očigledne: U poređenju sa ekonomskim strategijama bivših predsjednika Bila Klintona i Baraka Obame, Biden predlaže veću potrošnju i poreze nego bilo koji od njegovih demokratskih prethodnika, ocjenjuje "Atlantik".
Ali, on se takođe razlikuje od pristupa svojih prethodnika u oblastima sa još dalekosežnijim posljedicama, prije svega u iskorjenjivanju rasne, rodne i klasne nejednakosti.
"Bidenovo odvajanje od bivših predsjednika odražava kako evoluciju u promišljanju među ekonomistima koji naginju demokratama, tako i preuzimanje rizika i uvjerenje da smjelost može biti bolja politička strategija od umjerenosti", navodi "Atlantik".
Zbog toga se ekonomska politika Bidenove administracije približava poziciji liberalnog krila Demokratske stranke, koje se u velikoj mjeri osjećalo isključenim u Klintono vrijeme i tek malo više dobrodošlo tokom Obaminog mandata.
"Došlo je do ogromne promjene, zaista prilično dramatične", kaže Robert Rajh (Reich), ministar rada u Klintonovoj administraciji, koji je kasnije postao vodeći liberalni kritičar centrističkog krila stranke.
"Između Klintona i Obame postoji mnogo bliži kontinuitet nego čak između Obame i Bidena", dodaje Rajh.
Ali, Bidenovo udaljavanje od demokratskih prethodnika očigledno je i u njegovim temeljnim uvjerenjima.
Naime, kako navodi "Atlantik", Klintonova i Obamina administracija bile su sklone da širenje nejednakosti posmatraju kao neku vrstu prirodnog fenomena - neizbježnog rezultata strukturnih promjena u ekonomiji podstaknutih sve većom automatizacijom proizvodnje i globalnom ekonomskom konkurencijom.
Međutim, Bidenov tim gleda na nejednakost mnogo više kao na ljudsko djelo - rezultat politika koje su oslabile poziciju radnika i ojačale tržišni uticaj korporacija.
Više od Obaminih, a posebno Klintonovih timova, on vjeruje da stvaranje masovnog prosperiteta nije moguće bez agresivne vladine intervencije.
