Istorija psilocybina
Najveću količinu Psilocybina u sebi imaju gljive iz roda Psylocybe, ali postoje i drugi srodni rodovi gljiva. Na muralima iz područja Alžira koji potječu iz perioda 9000 godina p.n.e. postoje prikazi ovih gljiva, koje su se zapravo koristile u obredne svrhe.
Ipak, možda je najraširenije obredno korištenje psilocibinskih gljiva bilo u području Centralne i Južne Amerike, među plemenima Maja i Asteka te drugih indijanskih plemena ovog područja. Nakon dolaska katoličkih misionara, u doba širenja katoličanstva na ovom području, uživanje halucinogenih gljiva i drugih psihoaktivnih supstanci je bilo zabranjeno kao pagansko, međutim, starosjedioci su uspjevali naći načine kako da u tajnosti očuvaju ovu tradiciju.
Naučnog istraživanja efekata psilocibina nije bilo sve do 60-tih godina prošlog vijeka, kada je naučni tim Timothyja Learyja sa Univerziteta Harvard počeo proučavanje ove tvari na dobrovoljcima. Naime, pokazalo se da su ovi efekti vrlo varijabilni te da zavise o mnogo faktora, primjerice o dozi i okolini u kojoj je psilocibin dat. Ovi efekti variraju od euforije, sinestezije, radosti, halucinacija, sve do pojave anksioznosti, depresije i letargije.
Istraživanja efekata psilocibina
Jedno od prvih istraživanja mogućnosti primjene psilocibina u terapiji depresije sprovedeno je 2016. na londonskom Imperial College i to na maloj kohorti od 12 ljudi.
Radilo se o 12 dobrovoljaca koji su imali depresiju jako dugo vremena, u prosjeku 17.8 godina i kod kojih je zabilježen oblik depresije otporan na terapiju selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina (SSRI terapija antidepresivima). Sedmicu dana nakon primanja jedne oralne doze psilocibina, kod ovih pacijenata je zabilježeno značajno poboljšanje stanja. Nakon tri mjeseca terapije, njih 5 je bilo u potpunoj remisiji.
Međutim, ova supstanca se nalazi na A-listi zabranjenih supstanci u većini zemalja, što otežava put ove tvari do testiranja na većim grupama i ulazak u kliničku praksu. Istraživanja psilocibina teže dobijaju grantove i duže čekaju odobrenja.
Psilocibin nije jedina psihotropna tvar koja se istražuje kao potencijalni lijek za mentalne bolesti - LSD i MDMA su se također pokazali potencijalno efikasnim kod liječenja nekih ozbiljnih stanja i bolesti, poput postraumatskog sindroma i jakih glavobolja. Otkrivaju se i novi efekti ketamina kao antidepresiva.
Još nije posve jasan mehanizam djelovanja psilocibina na ponašanje i naročito na depresiju, ali su snimci magnetnom rezonancom (MRI) pokazali kako dolazi do smanjenja protoka krvi u nekim dijelovima mozga, pogotovo amigdalama – malim bademolikim strukturama u mozgu koje igraju važnu ulogu u emotivnom odgovoru.
Istraživanje koje je ovo pokazalo rađeno je također na malog grupi od 20 ljudi koji su pokazivali simptome kliničke depresije rezistentne na SSRI, a objavljeno je 2017. u Scientific Reports.
Budućnost istraživanja halucinogenih i psihotropnih tvara, pa i psilocibina, na depresiju i mentalne bolesti, još je neizvjesna. Vrlo je teško obijediti one koji daju grantove da bi trebalo pokušati sa ovim istraživanjima na većim grupama jer su ove tvari tabuizirane.
