BH ured WHO predstavio je ove podatke na konferenciji u Sarajevu održanoj povodom Svjetskog dana zdravlja čiji je ovogodišnji fokus na depresiji, njenim uzoricma i prevenciji.
Bosna i Hercegovina (BiH), kako je navedeno, stoji otprilike kao i ostale evropske zemlje, sa prevalencijom od oko pet posto oboljelih od ukupnog broja stanovnika.
Šef BH ureda WHO, Victor Olsavszky, kaže da je sistem za razvoj mentalnog zdravlja u BiH prilično dobar jer je dobar tretman, a lijekovi dostupni.
„Mi na usluge o mentalnom zdravlju u BiH gledamo kao na jedan od modela za region Evrope. Treba napomenuti da je u slučaju zemalja poput Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva trebalo 20 do 30 godina da bi se psihijatrijske usluge prebacile iz bolnica u zajednice kao što je to slučaj u BIH“, navodi Oslavszky.
Bez obzira na dostupnost usluga i lijekova, depresija se ne može pobijediti sve dok postoji stigma koja je vezana uz nju, dodaje Oslavszky.
Depresija se često javlja u kombinaciji sa drugim fizičkim oboljenjima, a kod bolesnika povećava rizik od anksioznosti, zloupotrebe supstanci, dijabetisa i srčanih bolesti.
Ljekari navode da oni koji pate od ovog oboljenja, najčešće izbjegavaju liječenje iz straha od predrasuda i diskriminacije. Depresiju često vezuju za promjene raspoloženja, a mnogima je teško pomiriti se sa činjenicom da su bolesni.
Odlazak kod ljekara uslovljen je velikom stignom, kaže pomoćnik federalnog ministra zdravstva, dr. Goran Čerkez.
„Najveću stigmu proizvode zdravstveni radnici, porodica i prijatelji. Nju moramo otkloniti jer danas u svijetu mnogi imaju svog psihologa i to nije pitanje statusa već potrebe i podrške. Svi smo pod nekim stresom jer stalno trčimo za nečim, izgubili smo komunikaciju i moramo puno više razgovarati međusobno“, poručuje Čerkez.
Stručnjaci upozoravaju da je psihoterapija važan segment prevencije i tretmana mnogih psiholoških oboljenja.
Koordinatorica Regionalnog Centra za razvoj mentalno zdravlja jugoistočne Evrope, psiholog Dunja Šmitran smatra da za razliku od organskih, kod psiholoških oboljenja i depresije postoji momenat ličnog.
„Kada imate organsko oboljenje, ljudi to nekako pripisuju sudbini, genetici i određenim okolnostima, a kad imaju psihološko oboljenje, vrlo često krive sebe. To se onda iskombinuje u jedan strašan proizvod zbog kojeg ne želite da kažete ni svojim najbližim da imate problem, a kamoli da potražite pomoć“, kaže Šmitran i dodaje da se vrlo često radi o pacijentima koji u svakodnevnom životu dobro funckionišu, ali se iznutra bore sa sobom i svojim simptomima.
Depresija je, kako navode ljekari, bidirekcionalno (dvosmjerno) vezana za tjelesne bolesti. Povećava se rizik od dijabetisa, povišenog krvnog pritiska, metaboličkih bolesti i sl.
Paradoks je u tome što je ova bolest lječiva i izliječiva, ali ju je ključno prepoznati, smatra Alma Džubur Kulenović, specijalista psihijatrije na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS).
„Izuzetak u liječenju depresije bi trebala biti hospitalizacija, jer leći u psihijatrijsku bolnicu bi trebala biti iznimka, a ne pravilo“, kaže ona i dodaje da bi se bolesnici trebali liječiti kod doktora porodične medicine jer on najbolje poznaje svog bolesnika.
Psihijatrica ističe da je opće shvatanje ljudi da se radi o izmišljenoj bolesti što stvara zablude kod onih koji boluju od mentalne bolesti.
Pacijenti zbog toga često kažu: „samo će proći, ne treba mi ljekar, možda da negdje otputujem“... A depresija je kao kofer i putuje zajedno sa vlasnikom, poručuje dr. Džubur Kulenović.
Facebook Forum