Linkovi

Aktuelno

Profil: Psihijatar i pjesnik, koji je odveo bosanske Srbe u rat

Radovan Karadžić u sudnici Tribunala u Hagu, 2016.

Radovan Karadžić, ratni predsjednik bosanskih Srba, bio je godinama u bijegu, prije hapšenja i suđenja, a s obzirom da sljedeće sedmice Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) treba da donese konačnu presudu, on bi mogao da ostane u zatvoru do kraja života.

Piše: Denis Džidić, BIRN

Radovan Karadžić rođen je sredinom juna 1945. godine u selu Petnica blizu Šavnika na području Crne Gore, koje je oko 2.000 km udaljeno od Ševeningena, blizu Haga, gdje se danas nalazi u pritvoru i čeka konačnu presudu u sudskom procesu koji se protiv njega vodi za genocid i druge ratne zločine.

Karadžić je u životu imao brojne uloge, bio je psihijatar, pjesnik, politički vođa, „duhovni iscjelitelj“, ali 20. marta bi mogao da bude osuđen na kaznu koja će ga do kraja života zadržati u zatvoru.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je Karadžića prvostepenom presudom u martu 2016. osudio za neke od najgorih zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata na 40 godina zatvora.

Proglasio ga je krivim za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice 1995. godine, progon Bošnjaka i Hrvata u celoj zemlji, terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Međutim, on je oslobođen optužbi za genocid u nekoliko drugih bosanskih opština 1992. godine.

Karadžić se žalio na presudu, tvrdeći da nema „dokaza za optužbe u vezi s namjerom da se sprovede etničko čišćenje”.

On je takođe tvrdio da je tokom opsade Sarajeva ubijeno „vrlo malo civila“ i da su se „Srbi samo branili, a Muslimani izazivali incidente i optuživali Srbe da bi dobili stranu intervenciju”.

Žalbu je podnijelo i Tužilaštvo, koje je tražilo da Karadžić bude osuđen na kaznu doživotnog zatvora.

Nakon što mu je izrečena prvostepena presuda, Karadžić, koji danas ima 73 godine, nekoliko puta se žalio Haškom tribunalu zbog svog zdravlja, a takođe je i više puta od suda tražio da mu dozvoli da koristi Skype u svojoj ćeliji.

Dešavale su se i kontroverze, kada se prošlog septembra predsjedavajući sudija Theodor Meron, dobrovoljno povukao iz žalbenog postupka, nakon što je odbrana zatražila od MMKS da ga izuzme zbog navodne pristrasnosti.

Odbrana je tvrdila da je sudija Meron pristrasan jer je donosio zaključke u nekim prethodnim predmetima koji su bili povezani sa Karadžićem i zločinima počinjenim u Srebrenici, Sarajevu i drugim opštinama u Bosni i Hercegovini.

„Dobar komšija“

Karadžićevo rodno selo Petnica u Crnoj Gori. (Foto: BIRN)
Karadžićevo rodno selo Petnica u Crnoj Gori. (Foto: BIRN)

​Karadžić je djetinjstvo proveo u Crnoj Gori, osnovnu školu je završio u Nikšiću, a u glavni grad Bosne i Hercegovine se doselio kako bi upisao srednju medicinsku školu. U Sarajevu je završio medicinski fakultet, a u bolnici na Koševu je specijalizirao psihijatriju.

Karadžić sa suprugom Ljiljanom Zelen ima dvoje djece – sina Sašu, čija je poslijeratna karijera nepoznata, i kćerku Sonju, koja je danas, kao kandidat stranke koju je nekad njen otac vodio – Srpske demokratske stranke (SDS), potpredsjednik Narodne Skupštine Republike Srpske (NSRS).

Karadžić je rekao da je sretan što je njegova kćerka otišla u politiku „posebno zato što je zainteresovana za poboljšanje vrijednosti ljudskih života”.

U periodu neposredno prije rata živjeli su u ulici Sutjeska u Sarajevu, a jedna od njihovih komšinica bila je i Hajrija Smajić.

„Bili su dobre komšije“, kaže Smajić za BIRN. „Njegova supruga je liječila moju majku. Krivo mi je jedino što mi nisu rekli da se nešto sprema (prije nego što je rat počeo), i da i ja odem iz Sarajeva jer tada sam imala desetogodišnje dijete“, kaže ona.

Pojasnila je da niko ne boravi u Karadžićevom stanu. „Niko i ne dolazi”, kazala je ona.

Uz svoj posao psihijatra, prvo u Sarajevu, a zatim i u Beogradu, gdje je uglavnom radio sa pacijentima koji boluju od depresije, Karadžić se bavio i pisanjem poezije.

Objavio je nekoliko knjiga pjesama i postigao skromnu slavu, a tokom ratnih godina dobio je i književnu nagradu u Rusiji. Pjesme je objavljivao i nakon rata, dok je bio u bijegu. U jednoj od svojih pjesama, pod nazivom „Sarajevo“, on je napisao:

„Grad gori kao tamjan u crkvi

U dimu vidim našu savest“.

Kada je radio na klinici u Sarajevu, Karadžićev šef bio je Ismet Cerić, koji je u intervjuu američkim novinarima PBS-a rekao kako je Karadžić oduvijek imao „nevjerovatno visoko mišljenje o sebi”.

„To je bilo potpuno nevjerovatno“, prisetio se Cerić. „Govorio je: ‘Ja sam izvrstan pjesnik, izvrstan psihijatar, izvrstan biznismen u komunističkom sistemu. Na početku smo mislili da ima neobičan smisao za humor“, rekao je Cerić.

Osuđen 1980-ih godina

Radovan Karadžić i Ratko Mladić u vojnim uniformama (Foto: AP)
Radovan Karadžić i Ratko Mladić u vojnim uniformama (Foto: AP)

​Karadžić je sredinom 1980-ih godina imao svoje prve probleme sa zakonom. Naime, uhapšen je i pritvoren pod sumnjom da je pronevjerio novac kako bi sagradio vikendicu na Palama.

Osuđen je, ali zbog vremena koje je proveo u pritvoru, nije morao ići u zatvor.

Zajedno sa Karadžićem, u pritvor je tada, zbog optužbi za privredni kriminal u energetskoj firmi, smješten i njegov poznanik Momčilo Krajišnik.

Krajišnik, koji će kasnije postati predsjednik Skupštine Republike Srpske, za BIRN je rekao da ih je to iskustvo zbližilo.

„Smatram ga prijateljem i dobrim čovjekom. Prošli smo skupa kroz tu situaciju, koje se ne želim prisjećati, i kasnije smo ostali bliski. Znam da nikada nikoga nije mrzio i da nije želio nikakvo zlo”, rekao je Krajišnik.

Sredinom 1990-ih dolazi do osnivanja Srpske demokratske stranke (SDS), a Karadžić je imenovan za njenog prvog predsjednika. Stranka je bila dio antikomunističke koalicije i prvobitno je vodila kampanju da zemlja ostane u sastavu Jugoslavije.

U intervjuu datom Srpskoj novinskoj agenciji (SRNA), Karadžić je rekao da je tu poziciju prihvatio mimo svoje volje.

„Svakako nisam želio da budem aktivan političar“, rekao je on. „Nisam želio ni da vodim Republiku Srpsku, a i ne bih da nije bilo vanrednih događaja“, rekao je Karadžić.

Pozivi za „Veliku Srbiju“

Prvi višestranački izbori u BiH održani su u novembru 1990. godine, i uz Karadžićev SDS pobijedile su još dvije nacionalne partije – Stranka demokratske akcije (SDA) i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH).

Miro Lazović, političar Socijaldemokratske partije (SDP), prisjeća se kako je često govorio protiv Karadžićeve agresivne prosrpske političke agende na skupštinskim sjednicama početkom 1990-ih.

„Karadžić je prije rata zagovarao koncept stvaranja ‘velike Srbije’“, kazao je Lazović za BIRN.

„Za takvu njegovu politiku i pogotovo riječi upućene u oktobru 1991. godine – ‘ukoliko BiH krene putem samostalnosti da će nestati i muslimanski narod i država’ – jednostavno moralo se unutar Skupštine Republike BiH krenuti putem referenduma, da se građani izjasne o nezavisnoj BiH”, prisjetio se Lazović.

Karadžić je u govoru održanom u oktobru 1991. godine pred Skupštinom upozorio Bošnjake na opasnost od predstojećeg rata, nakon što su Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost. On je rekao da će napuštanje Jugoslavije odvesti BiH u nasilje.

„Ovo je put na koji vi želite izvesti Bosnu i Hercegovinu, ista ona autocesta pakla i stradanja kojom su krenule Slovenija i Hrvatska“, izjavio je on pred poslanicima.

Bio je to govor kojim je, kako izgleda, predvidio brutalnost konflikta i masakre koji će uslijediti.

„Nemojte misliti da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda i u nestanak, jer se ne može odbraniti ako rat bude ovdje”, kazao je tada Karadžić.

BiH je postala nezavisna 1992. godine nakon referenduma kome su se suprotstavili Srbi jer su željeli da ostanu u Jugoslaviji. A onda je počeo rat.

Karadžić je tokom troipogodišnjeg rata bio predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga.

Tokom ratnog perioda, njegove najozloglašenije izjave bile su o Sarajevu, koje su srpske snage držale pod opsadom.

Masakr na pijaci Markale u avgustu 1995.
Masakr na pijaci Markale u avgustu 1995.

Karadžić je negirao da su jedinice pod njegovom komandom bile krive za smrtonosne minobacačke napade na grad. Nakon masakra na pijaci Markale 1994. kada je poginulo na desetine civila, Karadžić je za novine Borba rekao: „Mi imamo veoma disciplinovanu vojsku… niko ne smije da opali sa naših položaja bez komande i naredbe“.

On je takođe izjavio da „Srbi Sarajevo neće nikada napustiti i ono će biti buduća prijestolnica srpske države“.

U nekoliko intervjua koje je dao, on se suprotstavio međunarodnoj intervenciji u BiH, rekavši da bi to bio „opasan međunarodni presedan koji bi svaku zemlju u svijetu učinio nesigurnom. Doveo bi pravo naroda na samoopredjeljenje ili demokratiju u pitanje“. On je takođe javno demantovao odgovornost za masakre u Srebrenici u julu 1995. godine.

Govoreći o tom periodu, ratni predsjednik NSRS Momčilo Krajišnik je rekao da se Karadžić „uvijek borio protiv zločina”.

„On te zločine jednostavno nije želio, i ako bude pravde, on će biti oslobođen na ovom suđenju”, istakao je Krajišnik, koga je Haški tibunal osudio na 20 godina zatvora za ratne zločine.

Lazović, pak, kaže kako je siguran da će Karadžića osuditi.

„Haški tribunal je već pokazao što misli o rukovodstvu bosanskih Srba i utvrdio je da je njihov plan bio da se počine zločini. Ne sumnjam da će Karadžić, kao personifikacija tih politika, biti osuđen”, rekao je on.

Karadžić u bjekstvu

Radovan Karadžić skrivao se iza pseudonima Dragan Dabić i predstavljao se kao „iscjelitelj“.
Radovan Karadžić skrivao se iza pseudonima Dragan Dabić i predstavljao se kao „iscjelitelj“.

MKSJ je osnovan u Hagu nakon što je na hiljade nesrba bilo zatočeno u koncentracionim logorima, nakon zločina u Prijedoru 1992. godine i nakon što su snage bosanskih Srba granatirale Sarajevo.

Prva optužnica protiv Karadžića podignuta je 1995. godine, ubrzo nakon genocida u Srebrenici.

Karadžić je prije tri godine za BIRN priznao da je u Srebrenici počinjen „strašan zločin”, iako ga nije nazvao genocidom i umanjio je broj žrtava.

Memorijalni centar Potočari, Srebrenica, 2018.
Memorijalni centar Potočari, Srebrenica, 2018.

„Što se Srebrenice tiče, ono što se desilo u stvarnosti je dovoljno loše, pa nam nikakvo uveličavanje ne pomaže da dođemo do razumijevanja i mira među nama. Nepotrebno ubistvo jednog jedinog čovjeka je užasavajuće, a kamoli ubistvo sigurno najmanje nekoliko stotina ljudi, što je, naprimjer, neupitni broj žrtava s povezima. Oni koji su to uradili prije svega su neprijatelji Srba, a zatim neprijatelji tih porodica, a onda i muslimanske zajednice”, kazao je on.

Potjernica za Karadžićem izdata je 1996. godine, ali se on tada već nalazio u bjekstvu.

Prema britanskom novinaru Julianu Borgeru, koji je napisao knjigu o ‘lovu’ na Karadžića, bivši predsjednik bosanskih Srba izbjegavao je hapšenje više od deset godina, jer na početku „nije bilo političke volje“ da se on uhapsi, a međunarodna zajednica je vjerovala da bi to moglo ugroziti krhki poslijeratni mir.

Na početku, napisao je Borger, Karadžić se otvoreno krio na Palama, ali kasnije odlazi u Srbiju i krije se tamo.

Sjedinjene Američke Države (SAD) ponudile su nagradu od pet miliona dolara za informacije o tome gdje se Karadžić nalazi, ali uprkos dugoj potrazi međunarodnih i lokalnih snaga sigurnosti on je uhapšen tek u ljeto 2008. u Beogradu, gdje se krio pod pseudonimom Dragan Dabić, i predstavljao se kao „iscjelitelj“.

Njegov pravni savjetnik, američki advokat Peter Robinson, opisao je bivšeg predsjednika Republike Srpske kao „harizmatičnog, inteligentnog i empatičnog čovjeka koji je posvećen svom narodu”.

„Tokom postupka, važnije mu je bilo da odbrani srpski narod od toga da brani sebe”, rekao je Robinson.

Udruženja bošnjačkih ratnih žrtava izjavila su da je Karadžić odgovoran za užasne, etnički motivisane zločine i da bi trebao biti u zatvoru do kraja života.

Nakon maratonskog suđenja, tokom kog je saslušano oko 500 svjedoka, MMKS će 20. marta Karadžiću izreći pravosnažnu presudu.

Tužilaštvo traži kaznu doživotnog zatvora, a Karadžić, koji i dalje tvrdi da nije kriv, smatra da treba da bude pušten.

See all News Updates of the Day

Sve više poslova u uslugama za bogate Amerikance

Klasa američkih bogataša je imućnija nego ikada, i ima više novca za luksuzne usluge, kao što su masaže, manikir i pedikir i angažovanje privatnih trenera. 

Dok broj poslova za Amerikance iz srednje klase nastavlja da se smanjuje, raste broj radnih mjesta na dnu i vrhu platne ljestvice. Radnici u novoj, nižoj klasi, koji vode računa da zadovolje sve prohtjeve dobrostojećih, ponekad se nazivaju „radnicima za bogataše”.

„Ima više ljudi na vrhu, koji mogu da kupuju usluge”, kaže Mark Muro, istraživač instituta Brookings. „Ne samo da ima više bogataša nego ima i više ljudi koji su dovoljno imućni i spremni plate te usluge - bilo da je riječ o instruktorima joge, ili šetačima pasa ili kuririma koji za njih obavljaju različite sitne poslove. A na donjem dijelu društvene ljestvice ima mnogo ljudi kojima su potrebni takvi poslovi.”

Radnici u službi bogatih su najčešće žene - i Latinoamerikanci. To su često ljudi bez fakultetske diplome, koji rade nekoliko poslova, pružajući usluge ljudima koji materijalno bolje stoje od njih.

Adrianna DeJesus masira mušteriju na sajmu ljepote u Kaliforniji
Adrianna DeJesus masira mušteriju na sajmu ljepote u Kaliforniji

„Ono što nam nedostaje u ovoj zemlji su prihodi srednje klase - poslovi za koje možemo reći da su tradicionalno solidniji i dostojanstveniji”, ističe Muro.

Na tržištu rada, za radnike bez višeg obrazovanja, najbrže raste broj poslova u domenu usluga i lične nege, pokazuju podaci američkog Biroa za statistiku rada. Očekuje se da će, u narednih 10 godina, broj takvih poslova porasti za 17%, što će dovesti do otvaranja milion novih radnih mjesta.

Broj radnika koji pružaju usluge manikira i pedikira udvostručio se između 2010. i 2017, prema podacima instituta Brookings. Broj fitnes trenera i šetača pasa povećao se i do tri puta više od prosječne stope zapošljavanja. Muro kaže da najmanje tri miliona ljudi u SAD trenutno živi od takvih poslova.

„Ne brine nas toliko što takvi poslovi postoje, nego to što oni nisu posebno dobri poslovi, zbog strukture rada u Americi. Oni nisu dobro plaćeni”, kaže američki analitičar.

Kathleen Chirico je šetač pasa u Hobokenu u New Jerseyju.
Kathleen Chirico je šetač pasa u Hobokenu u New Jerseyju.

Takve radnike lako mogu da eksploatišu njihovi poslodavci i rijetko dobijaju beneficije kao što su bolovanje, plaćeni odmor ili penziono osiguranje.

Pa opet, takvi poslovi jesu prilika za nove imigrante da počnu karijeru u Americi. Trećina američke radne snage trenutno se bavi takozvanom ekonomijom honorarnih poslova. Oko 10% njih radi puno radno vrijeme u takvim zanimanjima a ostali prihvataju povremene poslove - kao što je vožnja Ubera - da dopune svoj prihod od glavnog posla.

„Mislim da je to dobro za ekonomiju jer su to ljudi kojima je potreban posao a potražnja je najvažnija za radnike”, kaže Louis Hyman​, direktor Instituta za radne studije na Univerzitetu Cornell. „Pitanje nije kako da se otarasimo ekonomije honorarnih poslova, nego kako da radnicima pružimo veću sigurnost i zaštitu? I to nije samo pitanje za honorarne radnike već za sve radnike sa niskim primanjima u Americi.”

Maya Jackson, vozačica "Lifta" u Sacramentu.
Maya Jackson, vozačica "Lifta" u Sacramentu.

Hyman kaže da je jedno od rješenja - da se uspostavi jednostavni sistem beneficija. „Svaki put kada dođe do transakcije, kada vam neko dođe na vrata i nešto dostavi, jedan dolar treba da ide u njegov penzioni fond a jedan u fond za zdravstveno osiguranje”, ističe on. „Mi želimo da omogućimo honorarnim radnicima da imaju takve transakcije.”

Potražnja za uslužnim djelatnostima ove vrste će vjerovatno uvijek postojati - za poslovima koji često služe da pokažu razliku između bogatih i siromašnih.

„Ne mislim da je to posebno lijepa struktura jednog društva”, smatra analitičar Muro. „Mislim da će proizvesti mnogo nezadovoljstva i frustracije na donjoj polovini ljestvice. Ne mislim da je, u cjelini gledano, takvo stanje stvari zdravo, i zato moramo da obezbjedimo da ti poslovi budu dostojanstveni.”

Svjedočenje savjetnice Pencea: Razgovor Trumpa i Zelenskog neprikladan i neobičan

Jennifer Williams, uoči pretresa zatvorenog za javnost, održanom 7. novembra (Foto REUTERS/Tom Brenner/File Photo)

Jennifer Williams, savjetnica za spoljnu politiku američkog potpredsjednika Mikea Pencea, ocijenila je da je telefonski razgovor Donalda Trumpa i Volodimira Zelenskog (američkog i ukrajinskog predsjednika), bio neprikladan, navodi se u tranksriptu njenog svjedočenja koji je Odbor za obavještajna pitanja Predstavničkog doma američkog Kongresa objavio u subotu.

Williams je o telefonskom razgovoru dvojice državnika koji je u fokusu istrage o opozivu Donalda Trumpa, na sesiji zatvorenoj za javnost svjedočila 7. novembra.

Williams, koja je slušala razgovor dvojice predsjednika 25. jula tekuće godine, Trumpovo insistiranje da Ukrajina sprovede politički osjetljivu istragu, ocijenila je kao neobično i neprikladno, objavio je Reuters prenoseći detalje njenog svjedočenja.

Takođe, Predstavnički dom objavio je i tranksript ranijeg svjedočenja Timothyja Morrisona, zvaničnika Savjeta za nacionalnu bezbjednost, koje je takođe održano iza zatvorenih vrata.

Kao i Williams, Morrison je posvjedočio da su ga zabrinule primjedbe koje je Trump uputio ukrajinskom predsjedniku Zelenskom.

„Neprijatno mi je zvučala bilo kakva ideja da bi predsjednik Zelenski dopustio sebi miješanje u našu politiku”, rekao je Morrison, koji je takođe slušao razgovor dvojice predsjednika.

Morrison je odbio da odgovori na pitanje smatra li razgovor Trumpa i Zelenskog nelegalnim ili nepriličnim, ističući da je mislio da će procuriti u javnost i naštetiti odnosima sa Ukrajinom.

Timothy Morrison
Timothy Morrison

Jennifer Williams i Timothy Morrison javno će svjedočiti 19. novembra.

Svjedočenje Marka Sandyja iza zatvorenih vrata

Mark Sandy, zvaničnik Bijele kuće zadužen za budžet, svjedočio je u Predstavničkom domu američkog Kongresa iza zatvorenih vrata o zadržavanju vojne pomoći Ukrajini.

Sandy, zvaničnik kancelarije, čiji je djelokrug rada raspolaganje budžetom, prvi je predstavnik te institucije koji svjedoči nakon što su tri zvaničnika odbila obavezujuće sudske pozive da se pojave na sesiji, objavila je agencija Reuters.

Sandy se povinovao obavezujućem sudskom pozivu koji mu je upućen, izjavio je neimenovani zvaničnik angažovan u organizovanju svjedočenja američkih zvaničnika.

Pritisci predsjednika Donalda Trumpa na Ukrajinu, u fokusu su istrage koje predvode njegovi politički rivali demokrate, koja pokušava da utvrdi da li je republikanac Trump zloupotrijebio američku spoljnu politiku da bi podrio svoje moguće protivnike na predsjedničkim izborima 2020. godine

Sandy se povinovao obavezujućem sudskom pozivu koji mu je upućen da svjedoči iza zatvorenih vrata
Sandy se povinovao obavezujućem sudskom pozivu koji mu je upućen da svjedoči iza zatvorenih vrata

Jamie Raskin, predstavnik demokrata i član Pravnog i Nadzornog komiteta, izjavio je da je Holmes pozvan kako bi objasnio da li je vojna pomoć stopirana iz političkih razloga.

„Riječ je o tehničkom dijelu istrage”, rekao je Raskin medijima. „Želimo da utvrdimo da li je predsjednikov politički cilj bio da uzdrma ukrajinske vlasti - kako bi mu pružile usluge zbog kojih bi ih vratio u budžetski proces”, naveo je Raskin.

Predsjednik Donald Trump je u petak objavio desetine tvitova negativne konotacije tokom svjedočenja Mari Jovanovič, bivše američke ambasadorice u Ukrajini, dok je javno svjedočila u istrazi o njegovom opozivu.

„Osjećala sam se ugroženo zbog Trumpovih riječi", odgovorila je Jovanovič tokom svjedočenja upitana kako je protumačila sve ono što je predsjednik Trump iznio o njoj u julskom razgovoru sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim.

Jovanovič je, drugog dana javnog svjedočenja koje je prenosila televizija, govorila o metodama borbe protiv korupcije u Ukrajini prije nego što je Trumpova administracija smijenila sa pozicije ambasadora u toj zemlji.

Dok je njeno javno izlaganje privuklo izrazitu pažnju javnosti u petak – tek poneki detalj procurio je o svjedočenju iza zatvorenih vrata Davida Holmesa, zvaničnika američke ambasade u Kijevu, navodi Reuters.

Holmes je posvjedočio da je čuo dijelove razgovora predsjednika SAD-a Trumpa i američkog ambasadora pri Evropskoj uniji Gordona Sondlanda u kom se, kako navodi Holmes, Trump interesovao za spremnost Ukrajine da sprovede istragu o Joeu Bidenu i njegovom sinu Hunteru – koji je bio član Upravnog odbora jedne ukrajinske energetske kompanije.

Telefonski razgovor dogodio se dan poslije telefonske konverzacije američkog i ukrajinskog predsjednika – centralne tačke istrage o opozivu Donalda Trumpa.

„Dakle, sprovešće istragu?”, bilo je pitanje koje je, prema tvrdnjama svjedoka Davida Holmesa, Donald Trump uputio Gordonu Sondlandu, aludirajući na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.

„Učiniće to”, odgovorio je Sondland, naveo je Holmes, dodajući da je ukrajinski predsjednik spreman da učini sve što se od njega bude zatražilo.

Svjedočenje Davida Holmesa, pomoćnika američkog diplomate Williama Taylora koji je u srijedu bio na javnom pretresu u Predstavničkom domu Kongresa, direktnije povezuje Trumpa sa kampanjom pritisaka na Ukrajinu da se podrobnije istraži porodica Biden – predvođena predsjednikovim ličnim advokatom Rudyjem Giulianijem.

Holmesova izjava suprotstavljena je svjedočenju koje je Gordon Sondland dao pod zakletvom – u kome nije pominjao telefonski razgovor sa Trumpom, koji je prema tvrdnjama američkog diplomate Holmesa, održan 26. jula 2019.

Sondland, koji je već jednom preinačio svoju izjavu, u istrazi o opozivu američkog predsjednika javno će svjedočiti 20. novembra. Istog dana u Predstavničkom domu Kongresa će javno govoriti i zamjenica ministra odbrane Laura Cooper i zamjenik državnog sekretara David Hale.

Dan prije, 19. novembra, na istom mjestu će se naći i Alexander Vindman, zvaničnik Savjeta za nacionalnu bezbjednost sigurnost, Jennifer Williams, pomoćnica potpredsjednika Mikea Pencea, bivši specijalni izaslanik u Ukrajini Kurt Volker i zvaničnik Savjeta za nacionalnu bezbjednost Tim Morrison.

Bivša zvaničnica Savjeta za nacionalnu bezbjednost Fiona Hill svoj iskaz će dati 21. novembra.

Trumpov brend u New Yorku nedovoljna garancija za uspjeh?

Više od dvije decenije, Trumpov hotel i Trumpove kule su neke od znamenitosti New Yorka, sa svojom prepoznatljivom, pozlaćenom fasadom i luksuznim enterijerima. Međutim, Trumpov brend u tom gradu više nije garancija uspeha.

Trumpovo ime je 2019. uklonjeno sa posljednje, iz kompleksa luksuznih stambenih zgrada, na bulevaru Riverside. Stanari su, takođe, tražili da se pozlata skine sa ulaza u zgrade. Bivši Trumpov hotel u Sohou takođe je morao da promijeni izgled jer se borio za opstanak na tržištu, djelimično i zbog političke konotacije koju sadrži Trumpovo ime.

“Svi znaju da smo mi država u kojoj je na vlasti Demokratska stranka", kaže Marco Soriano, investitor kuće "Soriano global holdings", aludirajući na državu New York u kojoj su u većini demokrate.

"Mislim da je raspoloženje prema njegovoj politici veoma jasno u državama koje ubjedljivo glasaju za demokrate. Zbog toga je njegov brend pretrpio štetu", kaže Soriano.

Soriano: Svi znaju da smo mi država u kojoj je na vlasti Demokratska stranka
Soriano: Svi znaju da smo mi država u kojoj je na vlasti Demokratska stranka

Iako nose predsjednikovo ime, ove zgrade, međutim, ne pripadaju Donaldu Trumpu – on je vlasnik samo devet zgrada na Manhattanu.

Prema internet stranici za nekretnine StreetEasy, u neboderu Trump International blizu Central parka prodaje se osamnaest stanova.

Prošle godine, dvanaest stanova je kupljeno u njegovoj drugoj zgradi – Trumpovoj kuli na Petoj aveniji, a svaki je prodat za 15 do 20 odsto manje od originalne kupovne cijene. Međutim, prema stručnjacima za investicije, to ne znači da Trumpove zgrade nisu profitabilne.

“U gradu se priča da gube novac, da se zatvaraju, da ne mogu da samostalno posluju, ali cifre govore nešto drugo. Na osnovu istraživanja i onoga što se može pročitati o njihovoj finansijskoj situaciji, oni, zapravo, sasvim dobro stoje", podvlači Marco Soriano.

Iako je kompleks kula na bulevaru Riverside promijenio izgled i izbacio predsjednikovo prezime iz svog naziva, Trumpova organizacija i dalje održava zgradu a stanari joj plaćaju te isluge kao što je bio slučaj godinama ranije.

Kompanija je, izgleda, naučila lekciju i promijenila strategiju tako što je, sasvim doslovno, minimalizovala predsjednikovo ime – kao što je slučaj sa oznakom pored slavnog klizališta u Central parku.

Marco Soriano, njujorški investitor, smatra da strategija brenda nije samo u logotipu.

“Koji svakako šalje poruku – Evo me, vidi me! Smanjivanje slova je možda pomoglo, ali to je takva turistička atrakcija da ne vjerujem da će iko prestati da dolazi tamo zbog Trumpovog imena. Ako prođete pored njegove zgrade, kule u kojoj je njegov stan, vidjećete stotine ljudi svakog dana kako se slikaju ispred. Da li je to dobar ili loš znak?", pita se Soriano.

Stručnjak za investicije Marco Soriano vjeruje da politika i ekonomija prolaze kroz cikluse razvoja, i da će i ovaj loš momenat za Trumpov brend, proći.

“To je jedan ciklus, ne vjerujem da će ga trajno pogoditi. Mislim da će njegova djeca, a svi su završili škole biznisa, smisliti korporativnu strategiju koja će mu pomoći da se izvuče. Dio strategije je to smanjivanje logotipa, manja upadljivost, i to je dobar potez. A sada se sve svodi na komunikacije – da se ljudima prenese prava poruka", zaključuje Soriano.

Ulaz u Trumpov hotel u New Yorku
Ulaz u Trumpov hotel u New Yorku

Međutim, za sada, i bar u New Yorku, Trumpovo ime njegovoj imperiji nekretnina ne donosi mnogo koristi.

Pucnjava u Kaliforniji, ima mrtvih i ranjenih

Policija u Kaliforniji (ilustrativna fotografija)

Policija grada Fresno u Kaliforniji istražuje masovnu pucnjavu na zabavi na kojoj je gledana utakmica, a u kojoj je najmanje devet ljudi ustrijeljeno.

Nekoliko je mrtvih, a ostali su u kritičnom stanju, naveo je portparol policije.

CNN jutros javlja da je najmanje deset ljudi je ranjeno, a četiri osobe su preminule nakon pucnjave.

Pucnjava se dogodila oko 18 sati po lokalnom vremenu na jugoistočnoj strani grada Fresnoa.

Nepoznati počinitelji ušuljali su se u dvorište kuće gdje su se ljudi okupili kako bi gledali nogometnu utakmicu i počeli pucati, rekao je policijski službenik Bill Dooley, a prenosi AP.

Napadač je u bjekstvu, a policija ispituje susjedstvo i pregleda sigurnosne kamere, prenio je Reuters.

Policija nije objavila broj mrtvih na konferenciji kasno u nedjelju, ali je saopštila da ima više mrtvih među devet koliko je ustrijeljeno u ovom mjestu, oko 300 kilometara sjeverno od Los Angelesa.

Pete Buttigieg vodi među demokratskim kandidatima u Iowi

Pete Buttigieg na predizbonom mitingu u New Hampshireu

Kandiat za predsjedničku nominaciju demokrata i gradonačelnik South Benda u Indiani Pete Buttigieg vodi među predsjedničkim kandiatima u saveznoj državi Iowi koja će prva glasati na primarnim izborima 2020., pokazuje istraživanje javnog mnijenja koji su sproveli Des Moines Register/CNN/Mediacom.

Podrška Buttigiegu se popela na 25 odsto, što je rast od 16 poena u odnosu na istraživanje u septembru, prenosi CNN.

Senatorka iz Massachusettsa​ Elizabeth Warren ima podršku od 16 odsto, a bivši potpredsjednik Joe Biden i senator Bernie Sanders imaju podršku od po 15 odsto.

Podrška Warren je od septembra pala za šest procenata, Bidenu za pet, dok je Sanders dobio četiri odsto podrške.

Buttigieg je za CNN rekao da ga ovi rezultati ohrabruju, ali da i dalje mora "mnogo da radi" na tome da ga birači prepoznaju.

Gradonačelnik South Benda se ipak ne kotira toliko dobro u anketama na nivou cijelih SAD, gdje ima prosečnu podršku od 8 odsto.

Buttigieg je završio treće tromjesečje ove godine sa 23,4 miliona dolara prikupljenih u kampanji od donacija. Elizabeth Warren je prikupila 25,7 miliona dolara, Bernie Sanders 33,7 milona, a Joe Biden 8,9 milona dolara.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG