Prvostepenom presudom, Karadžić je 2016. godine proglašen krivim za progone, istrebljenja, ubistva, deportaciju, genocid u Srebrenici, terorisanje građana Sarajeva i korištenje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Oslobođen je dijela optužnice koji se odnosi na genocid u sedam bosanskohercegovačkoh općina počinjen 1992. godine – Prijedor, Bratunac, Foča, Ključ, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.
Nakon što je zatvoren Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, žalbeni postupak protiv Karadžića je u nadležnosti Mehanizma za međunarodne krivične sudove.
Obzirom za razmjere zločina i Karadžićevu ključnu i vodeću ulogu u udruženim zločinačkim poduhvatima, jedino je adekvatna najteža kazna, smatra Tužilaštvo.
„On je zloupotrijebio svoje ogromne ovlasti kako bi prolio krv bezbrojnih žrtava i zato pravda traži da dobije najtežu moguću kaznu – kaznu doživotnog zatvora”, rekla je tužiteljica Katrina Gustafson.
Dio žalbe Tužilaštvo je posvetilo oslobađajućem dijelu presude za genocid 1992. godine. Prema Tužilaštvu, Prvostepeno vijeće napravilo je grešku jer je genocidnu namjeru Karadžića i drugih svelo na „matematičku kalkulaciju broja ubijenih ljudi”.
Kao primjer najjasnijeg genocida, tužiteljica je izdvojila Prijedor, navodeći zatvaranje hiljada ljudi, ubistva, silovanja, seksualna zlostavljanja i druge zločine. Preživjeli, kako navodi Tužilaštvo, bili su prisiljeni da napuste svoje kuće.
Svjedok Idriz Merdžanić o životu u Prijedoru
Za Tužilaštvo nema sumnje da je namjera Karadžića i drugih bila da se u konačnici unište zajednice u sedam općina.
„Namjera u osnovi zločina bila je uklanjanje, a to jeste naš stav, mi smo to uvijek tvrdili da je namjera bila uklanjanje. Mi smo isto tako tvrdili da je u ostvarenju tog cilja uklanjanja namjera bila da se te zajednice unište”, rekla je tužiteljica Gustafson.
Karadžić je jučer zatražio ponovno suđenje, ujedno negirajući odgovornost za zločine počinjene širom BiH i genocid u Srebrenici.
Konačna presuda, javlja BIRN BiH, trebalo bi da bude izrečena do kraja godine.
