Posebno zabrinjavaju podaci regionalne platforme za zagovaranje medijskih sloboda i sigurnosti novinara Safejournalists, koji pokazuju da iza skoro trećine tih napada u BiH stoje političari i ostali visoki funkcioneri državnih institucija.
Posljednji takav napad usmjeren je protiv Tanje Topić, novinarke i političke analitičarke iz Banja Luke, koja se našla na meti jednog od najviših zvaničnika zemlje, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Milorada Dodika.
„Izjave Dodika da je Topić 'dokazani kvisling' i agentica njemačkih obavještajnih struktura je uvredljiv i mizogin politički i klevetnički pritisak, te izravno ugrožava sigurnost i stavlja metu na jednu od najuglednijih novinarki i analitičarki u zemlji“, saopšteno je iz Udruženja BH Novinari.
Reagovao je i predsjednik Kluba novinara Banja Luka, Siniša Vukelić, koji je podsjetio javnost da je prije ovoga bila lista „poznatih 40 britanskih špijuna“, a sada je na meti njemačka obavještajna služba.
„Godinama unazad Dodik targetira novinare i ima mizogine izjave prema koleginicama, a zabranjivao je i pristup, napadao, proklinjao. Međutim, u ovom slučaju je opet posebno zabrinjavajuće što njegove riječi bez kritike prenose javni servisi i pružaju osnovni prostor za širenje i podsticanje mržnje, što nije prekršaj, nego krivično djelo“, rekao je Vukelić komentarišući slučaj za portal Moja Hercegovina.
Iz Udruženja Novinara BH su, takođe, istakli da ovo nije prvi put da Dodik pojedine medije, novinare i analitičare etiketira kao 'izdajnike', plaćenike i 'neprijateljske medije'.
„Neutemeljene optužbe, javna poniženja, psovke i uvrede, te istjerivanja s press konferencija su uobičajeni način Dodikove komunikacije s predstavnicima medija u BiH“, ističu iz ovog udruženja, najavljujući da će Tanji Topić pružiti potpunu podršku u podizanju tužbe za klevetu protiv Dodika.
Neprocesuiranje napada na novinare
Međutim, ovo je samo jedan u nizu napada bh. političkih zvaničnika na slobodu izražavanja i novinare. Prema statistici koju vodi Safejournalists, u 2019. godini je zabilježeno 14 napada javnih zvaničnika i predstavnika institucija na novinare u BiH, dok je prošle godine prijavljeno 10 napada na novinare od strane političkih dužnosnika.
Iako medijska zajednica u BiH uporno upozorava na potrebu kreiranja adekvatnijeg zakonodavnog okvira i na propuste u poštovanju postojećih zakona – brojni napadi i prijetnje ostaju nekažnjeni.
Dejan Lučka, pravnik i direktor Banjalučkog centra za ljudska prava u razgovoru za Glas Amerike ističe da novinari nisu najbolje zakonski zaštićeni i da se napadi na njih često ne procesuiraju, jer nema nikoga da kroz institucije „pogura“ te procese, a ima mnogo onih koji ih opstruiraju.
„Slobodoumni i nezavisni novinari, koji istražuju zakulisne radnje i različite malverzacije nisu poželjni političarima, kontroverznim biznismenima, policajcima koji prekoračuju svoja ovlašćenja, korumpiranim tužiocima i sudijama, kao i velikom broju ljudi koji od njih zavise. Njima je u interesu da pravosudni sistem ne funkcioniše kako treba“, kaže on.
„Država, to sam ja“
Garantovanje slobode izražavanja i zaštite novinara, naročito putem efikasnog sudskog procesuiranja onih koji svojim postupcima ugrožavaju slobodan rad medija, preporuka je Evropske komisije donesena još u maju 2019. godine, a koju BiH mora ispuniti kako bi stekla status kandidata za članstvo u EU.
Sudeći prema navedenoj situaciji na terenu, ovu preporuku krše upravo oni koji imaju obavezu da rade na njenom ispunjavanju.
Lučka podsjeća da su novinari i mediji, kako to Evropski sud za ljudska prava često navodi, vjerni čuvari javnog interesa, ali da bi taj isti javni interes trebalo da štite i političari i javni službenici.
„Njima je on neka vrsta otirača za cipele, jer su im mnogo bitniji njihovi lični ili stranački interesi. Političari su sebe poistovjetili sa državom u smislu maksime 'država to sam ja'. A ukoliko neko pokuša da ukaže na to, on je odmah targetiran kao neprijatelj“, objašnjava Lučka.
On ističe da je zato i stvorena atmosfera u kojoj popriličan broj građana smatra da je u redu da se novinar udari i u kojoj se novinarima zastrašivanjem pokušava utjerati strah u kosti od strane partija, nosilaca vlasti, političara, njihovih porodica i biznismena.
„Novinari i mediji koji istražuju nastoje se prikazati kao pravi problemi, i što više etiketirati kao izdajnici, plaćenici i neprijatelji, a ponekada i dehumanizovati“, objašnjava za Glas Amerike ovaj pravnik.
On dodaje da je na osnovu svega toga jasno da je BiH daleko od istinski demokratskog društva, te da ljudska prava ne zanimaju političke aktere i javne službenike, osim kada njima idu u korist.
„Imam osjećaj da bi, da postoji takva mogućnost, cjelokupan politički kružok iz vrha vlasti, rado ograničio ili čak i ukinuo medijske slobode i slobodu izražavanja, a novinare koji iskaču iz obrasca i istražuju njihove nezakonitosti, pohapsio ili na drugi način eliminisao. I to zato što žele da stvore državu u kojoj je jednoumlje najveća vrlina, poltronstvo modus vivendi, a samo njima je dopušteno da rade šta im je volja“, smatra on.
Zakonski okvir
Jedna od inicijativa medijske zajednice u BiH bila je i da se napadi na novinare tretiraju kao krivično djelo sprečavanja novinara u obavljanju službene dužnosti.
Međutim, Narodna skupština RS-a nije usvojila ovu inicijativu, dok se ne stvore pretpostavke da se u Krivični zakonik uvrste i krivična djela protiv časti i ugleda.
Lučka ovakvo obrazloženje NSRS-a vidi samo kao potvrdu da političarima, koji rukovode ovom institucijom, nije u cilju da zaštite novinare i medije.
„Tu vjerovatno leži i želja da se kleveta stavi u okvire Krivičnog zakonika, ne bi li se tako pokušali zastrašiti i ućutkati istraživački novinari, odnosno novinari koji otkrivaju afere u koje su umješani predstavnici vlasti i njihove porodice“, kaže on i dodaje da je to, nažalost, standard u našem društvu, ne samo u pogledu prava novinara, nego uopšte u odnosu prema građanima i njihovim potrebama.
„Mi trenutno živimo u društvu u kome se skoro svaka kritika posmatra kao direktni lični napad, skoro svako zalaganje za bolje sutra kao uzaludan napor, skoro svaka borba za poštovanje zakona kao udar na državu, a skoro svako novinarsko pisanje koje otkriva afere, kao nešto što nije poželjno“, objašnjava Lučka.
On ističe da bi se korak naprijed u smislu zakonske zaštite novinara mogao napraviti samo ukoliko bi se dogodila velika reforma u tužilaštvima i sudovima.
„Kada bi došlo do njihovo samostalnog ojačavanja, naročito u pogledu nezavisnosti, kao i upošljavanja novog, mladog i nekorupmiranog kadra. Nažalost, previše stvari se urotilo protiv toga, od trenutnih političara i politike, pa sve do određenih ljudi koji rade u pravosudnim institucijama, te sumnjam da će se situacija u bližoj budućnosti popraviti“, ističe on.
Medijska solidarnost
Ipak, smatra da trenutnu situaciju donekle može da popravi novinarska solidarnost, odnosno bolje uvezivanje i jačanje novinara i medija.
„Ali samo to nije dovoljno. Mislim da sami novinari teško mogu da se izbore sa svim pošastima sa kojima se suočavaju bez pravilnog uključivanja države i njenih institucija“, zaključuje Lučka.
Na medijsku solidarnost ukazali su i iz Udruženja Novinara BH, reagujući na posljednji napad predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.
„Izjave Milorada Dodika o Tanji Topić i njenoj porodici, kao i svi njegovi raniji verbalni napadi na novinare, zaslužuju, u najmanju ruku, privremeni bojkot medijskog izvještavanja o Dodikovim aktivnostima.“
Podsjećamo, samo u prvoj polovini 2021. godine registrovano je preko 30 napada, prijetnji smrću, verbalnih i fizičkih prijetnji, zabrana pristupa informacijama, političkih pritisaka i drugih vidova kršenja prava novinara u BiH, podaci su Udruženja BH Novinari.
U prošloj godini zabilježeno je 69 kršenja novinarskih prava, a godinu ranije 56. Tek mali procenat, 30 posto prijavljenih slučajeva napada na novinare u BiH je procesuiran.
