U trenutku kada je raketa Saturn V sa posadom misije Apolo 13 lansirana iz Kejp Kanaverala na Floridi, 11. aprila 1970, američka javnost je za putovanja do Mjeseca bila zainteresovana skoro podjednako kao za vožnju do posla.
Na kraju krajeva, bio je to treći američki pokušaj slijetanja na Mjesec, što je podvig koji je devet meseci ranije izvela slavna misija Apolo 11.
“Poslije sletanja na Mjesec, došlo je do izvjesnog razočarenja, ne samo u javnosti nego i samoj NASA-i", objasnio je za Glas Amerike Džim Lovel, komandant misije Apolo 13, u intervjuu koji je 2015. godine sniman u Planetarijumu Adler u Čikagu.
"Entuzijazam za letove do Mjeseca je u velikoj mjeri opao... Kada je došlo vrijeme za misiju Apolo 13, mislim da je jedino spomenuta na 67. stranici Njujork Tajmsa, zajedno sa vremenskim podacima, jer su svi zaboravili na to."
"Malo je ljudi u medijima pratilo dešavanja u Svemirskom centru Džonson", dodao je Lovel.
Međutim, sve se promijenilo u trenutku, kada je eksplozija zatresla letjelicu drugog dana misije. Lovel i njegove kolege Džek Svajgert i Fred Hejz bili su u velikoj nevolji.
"Kroz letjelicu se čulo kako nešto odzvanja, metalni zvuk, kao udarac", priča Hejz. "Znali smo da to nije normalno, da se nešto loše dogodilo."
Dok su se na kontrolnoj tabli svemirske letjelice - kao i u NASA-inoj kontroli misije u Hjustonu u Teksasu - palila svjetla upozorenja, Lovel je izgovorio rečenicu koja je ušla u istoriju.
“Hjuston, imamo problem."
"Moj tim je bio taj koji je odgovorio na poziv Džima Lovela", priča Džin Krenc, direktor leta NASA-e zadužen za misiju Apolo 13. "To je bio treći pokušaj slijetanja na Mjesec, i sve vrijeme smo imali probleme."
“Nismo bili pripremljeni za tako veliki problem kao što je bio Apolo 13", izjavio je Džerald "Džeri" Grifin, direktor leta NASA-e, koji je zajedno sa Krencom vodio kontrolu misije kroz krizu. "Nikada nismo očekivali ništa tako drastično."
“Imali smo trojicu astronauta u pokvarenom svemirskom brodu 200.000 milja daleko od Zemlje koji se kretao ka Mjesecu", objašnjava Krenc. Da bi se astranauti živi vratili na Zemlju, bilo je potrebno danonoćno rješavanje problema u okolnostima ogromnog stresa, jer je sve bilo pitanje života ili smrti.
“Bili smo obučeni da, sve dok imate opcija, ne odustajete, samo gurate naprijed", priča Grifin. "Nikada nismo ostali bez opcija."
Međutim, jedna opcija koja je brzo iščezla čim se eksplozija dogodila, bila je da će se misija završiti kao što je planirano.
“Osjetio sam mučninu jer sam znao da nećemo moći da sletimo na Mjesec", ispričao je Hejz za Glas Amerike.
Dok je svijet pratio šta se dešava sa Apolom 13 na radiju i televiziji, Krancova mantra bila je "Neuspjeh nije opcija", koja je kasnije postala i naslov njegove knjige.
“Kriza je trajala skoro četiri dana, a pažnja cijelog svijeta bila je fokusirana na taj događaj možda više nego na druge misije kojima smo bili posvećeni"
Koristeći lunarni modul kao privremeni čamac za spasavanje, Lovel i njegova posada su uspjeli da izvedu manevar oko Mjeseca i vrate se na Zemlju. Milioni ljudi su uz ogromno uzbuđenje - i olakšanje - gledali kako se letjelica spušta u Tihi okean, zbog čega je NASA tu misiju prozvala "uspješnim neuspjehom."
Međutim, povratak u bezbjednost je takođe značio kraj jednog sna. Cilj nije bio ostvaren. Ni Džim Lovel ni Fred Hejz nikada nisu hodali po Mjesecu.
“Godinama kasnije, kada smo odlučili da napišemo knjigu o priči Apolo 13 - imao sam osjećaj da taj let jeste bio neuspjeh", ispričao je Lovel. "Ali u drugom smislu, to je bio trijumf - priča o tome kako ljudi mogu da spriječe gotovo izvjesnu katastrofu - tako što će sarađivati, smišljati rješenje za krizu koju nismo planirali i za koju se nismo obučavali, i zajednički vratiti svemirsku letjelicu kući."
Lovelova knjiga o cijelom iskustvu, "Izgubljeni Mjesec", bila je osnova za holivudski blokbaster iz 1995 "Apolo 13", u kojem Tom Henks glumi Lovela, Kevin Bejkon je Svajgert a Bil Pakston - Fred Hejz.
“Mislim da je taj film i publicitet doprinio tome da u ovom trenutku oko cijele priče postoji izvjestan mit", kazao je Hejz.
“Film Apolo 13 je bio blagoslov zato što je mladim ljudima koji nisu bili ni rođeni u to vrijeme pružio priliku da vide šta se zaista događalo", ispričao je Lovel.
“Ponekad, kod filmova koji su zasnovani na stvarnim događajima, potrebno je pojačati dramu", priča Endru Džonson, potpredsjednik za astronomiju i kolekcije u planetarijumu Adler. "Ovo je bila prava drama. Nije bilo sigurno da će se ti momci ikada vratiti kući živi. Zbog toga je to tako dobra priča i zato je zaokupila pažnju."
To je priča koju planetarijum ističe u svojoj izložbi "Misija na Mjesec", gdje posjetioci mogu da vide opremu Apola 13, koju je donirao Lovel, koji je i sam, kao dječak, posetio čikaški planetarijum. On se nada da će njegova priča i iskustva inspirisati novu generaciju istraživača koji posjećuju Adler.
Dok je obilježavanje 50-godišnjice misije Apolo 13 u planetarijumu Adler odloženo zbog izbijanja koronavirusa, proslava se preselila na internet, gdje posjetioci Adlerovih i NASA-inih društvenih medija mogu da vide i čuju - u digitalnom formatu - najvažnije elemente priče o uspješnom neuspjehu američkog svemirskog programa.
