Treba napomenuti da se ne radi samo o zalihama prirodnog plina, nego i ležištima rijetkih metala te poljoprivrednom potencijalu i dobrim uslovima za proizvodnju bioplina.
Zalihe plina
Ako ne računamo ruske rezerve plina, posebno one u Aziji, preciznije, Sibiru, Ukrajina danas drži druge najveće poznate rezerve plina u Evropi. Krajem 2019. godine, prema analizi ukrajinskih eksperata iz oblasti ekonomije i energetike za Harvard International Review, poznate ukrajinske rezerve iznosile su 1,09 biliona kubnih metara prirodnog plina, što je druga najveća rezerva nakon norveških resursa od 1,53 biliona kubnih metara, koji se crpe iz Sjevernog mora.
Međutim, ono što je interesantno je to da, uprkos ovoj povoljnoj energetskoj situaciji, Ukrajina još uvijek uveliko ovisi o uvozu plina. Razlog tome je nedovoljno razvijena infrastruktura koja bi mogla upravljati postojećim rezervama.
Kada je Sovjetski Savez 1970-ih započeo veliko vađenje plina u Zapadnom Sibiru, velik dio relevantne stručnosti i kapaciteta u sektoru sovjetskog istraživanja i proizvodnje plina prebačen je iz Ukrajine u rusku sovjetsku republiku i neke druge istočnoeuropske države. Kao rezultat ovog odljeva stručnosti, preostali ukrajinski resursi plina ostali su nedovoljno razvijeni, uglavnom su nedovoljno iskorišteni i djelomično neistraženi. Ukrajina, koja je bila jedna od sovjetskih republika s najviše potencijala, bačena je u zapećak, a Černobilska katastrofa dodatno je ekonomski unazadila zemlju, pretežno zbog opustošenja pogođenih regija, i odljeva intelektualne snage.
Potencijal proizvodnje bioplina
Još jedan energetski oblik visokog potencijala u Ukrajini je bioplin, koji se dobija različitim tehnološkim putevima iz poljoprivrednog otpada, posebno biljnog materijala i životinjskog otpada. Ukrajina bi imala dovoljan kapacitet za proizvodnju oko 10 milijardi kubnih metara bioplina godišnje, a to je volumen koji je otprilike jednak količini prirodnog plina koju Ukrajina uvozi svake godine. Potencijal ove zemlje za proizvodnju bioplina bi mogao i rasti, jer je Ukrajina i veliki poljoprivredni proizvođač. Ovaj kapacitet je prilično siguran za budućnost: miješanjem bioplina s vodikom nastaje biometan, ekološki prihvatljiv oblik energije.
Plodno tlo i bogata žitnica
Centralni pojas Ukrajine zauzima plodna duboka crnica, poznata i kao černozem, koja je glavni razlog zašto je Ukrajina tako produktivna žitnica, gdje se uzgaja dosta pšenice, ječma i kukuruza. Zemlja je bitan proizvođač suncokreta, koji je i ukrajinski nacionalni cvijet, ali i drugih uljarica i poljoprivredno važnih kultura poput šećerne repe. Oko 42 miliona hektara zemljišta u Ukrajini je klasificirano kao obradivo, i Ukrajina ima i bolju klimu i zemljište od Rusije za poljoprivrednu proizvodnju. Dosta zemljišta u Rusiji su podzolasta i kisela, te smrznuta neobradiva zemljišta.
U globalnoj produkciji Ukrajina rangira kao prva u svijetu u proizvodnji suncokreta, šesta u proizvodnji ječma i kukuruza, sedma u proizvodnji repičinog ulja i deveta u proizvodnji pšenice i soje. Ukrajina proizvodi 16% svjetskog kukuruza, a Ukrajina i Rusija zajedno proizvode 29% pšenice koja se prodaje na svjetskim tržištima.
Prema podacima Američkog ministarstva trgovine, 9,3% bruto dohotka Ukrajine u 2020. dolazi od poljoprivrede. Tada je 73% poljoprivredne proizvodnje činilo ratarstvo, a bruto žetva žitarica je iznosila 65,4 miliona tona, što je tri puta više od potreba domaćeg tržišta. Oko 50% ukrajinske proizvodnje kukuruza ide za Afriku i Bliski istok.
Ugrožena proizvodnja hrane
Kriza u Ukrajini će se neminovno odraziti na ugrožene zemlje Afrike, poput Etiopije, ali i na cijene hrane širom svijeta. Prema podacima Svjetskog programa za hranu (World Food Program-WFP) Ujedinjenih nacija, cijene hrane su na globalnom vrhu još prije nego što je Rusija napala Ukrajinu, a trend povećavanja cijena se nastavlja.
Eskalacija sukoba u Ukrajini prijeti i ugrožavanjem proizvodnje životno važnih namirnica, a time će biti pogođena i Evropa koja uvozi niz proizvoda i nerafiniranih produkata iz Ukrajine. Ukoliko poljoprivrednici ne budu mogli dodati đubrivo usjevima, te zbog ratnih uslova obrađivati tlo, mnogo usjeva će biti izgubljeno. Većina usjeva pšenice i ječma u Ukrajini je ozima, i taj dio sjetve nije poremećen. Međutim, suncokret i kukuruz se siju u proljeće, i poljoprivredni radovi s ovim kulturama će biti ugroženi, što znači da će ih biti manje.
U konačnici, to znači manje kukuruza, koji ne samo da je hrana za ljude, nego je je i sastavni dio stočne krme, te manjak ulja. Treba dodati i to da Ukrajina đubrivo uvozi iz Rusije, koja je stavila zabranu izvoza na ove proizvode do 1. aprila 2022. i ta zabrana će vjerovatno biti produžena.
Rijetki metali potrebni za industriju
Još jedan vrijedan resurs ove zemlje jesu rijetki metali. Ukrajina ima bogata nalazišta uranijumovih ruda, i mada nije među prvima u globalnoj proizvodnji i količini resursa, prva je u Evropi. Ukrajina je i značajan proizvođač električne energije, posebno putem nuklearne energije.
Postoje indikacije da je 20% svjetskih zaliha titanijuma, neophodnog za proizvodnju aviona i medicinske prostetike u Ukrajini. Ukrajina je šesta po redu zemlja po količini ekstrahiranog titanijuma, a druga po redu u ekstrakciji galijuma, potrebnog za poluprovodnike i LED. Anektirani region Donbasa je bogat litijumom, koji je potreban za baterije.
Osim ovih metala, Ukrajina je bogata i željeznim rudama, koje su jedan od glavnih izvoznih artikala ove zemlje čija je vrijednost oko 3.3 milijarde američkih dolara.
Sukobi obično i nastaju zbog kontrole resursa i politička retorika često je samo maska za grabljenje bogatstva. Situacija u Ukrajini će imati glabalne posljedice po privredu – od nedostatka resursa do poskupljenja ciena usluga i roba.
