Gospodine Palmer, kako komentarišete nedavni dogovor bosanskohercegovačkih političara o formiranju vlasti, kao i činjenicu da se 10 dana nakon toga zapravo ništa nije promijenilo i da se oni i dalje uglavnom raspravljaju?
Hvala vam na pitanju. Smatramo da je pozitivan razvoj događaja to što su se lideri tri velike stranke okupili i utvrdili kompromis kao put naprijed kad je riječ o Evropskoj uniji (EU), NATO-u i formiranju vlasti. Razumijemo da postoje diskusije o tome kako će taj dogovor postati operativan. Posebno razumijemo da su članovi Predsjedništva Komšić i Džaferović jasno dali do znanja da žele dogovor o podnošenju Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) NATO-u, kao dio sporazuma o formiranju vlasti. Podržavamo njihovo pravo na to. Nadamo se da će se Predsjedništvo okupiti i dogovoriti o putu prema naprijed koji svima odgovara.
Predsjedništvo je zakazalo sjednicu za naredni utorak. Ali Milorad Dodik juče je rekao da neće slati ANP u Brisel. Njegov savjetnik rekao je da još nije sigurno ni da će se o tome razgovarati, dok je, na primjer, Željko Komšić rekao da ako nema dogovora o ANP-u, neće biti dogovora ni o Vijeću ministara. Kako to komentarišete?
To je politika, zar ne? A ono što je važno u politici jeste da ljudi odrede svoje stavove, iznesu ih i zatim pregovaraju o kompromisu na putu prema naprijed. To je nešto od temeljnog značaja za Bosnu i Hercegovinu (BiH). Postoji dogovorena politika na državnoj razini koja podržava i put ka EU i put ka NATO-u. Ne vjerujemo da su ti putevi na bilo koji način kontradiktorni, upravo suprotno. Komplementarni su. U suštini, reforme koje su dio NATO procesa podržavale bi reforme koje su potrebne da i BiH krene prema EU.
Dosta se raspravljalo o tome kakav će ANP biti. Sada se govori da bi to mogla biti reducirana verzija ANP-a. Mislite li da je to dovoljno?
To je stvarno do BiH, zar ne? Država je ta koja odlučuje o brzini i opsegu angažmana s NATO-om kao institucijom. Važno je, kako mi na to gledamo, da se ANP preda, kako bi BiH mogla biti partner NATO-u u promovisanju reformi u odbrambenom i sigurnosnom sektoru. NATO donosi puno toga i može pomoći BiH da ojača svoje sposobnosti u ovim vrlo važnim područjima. I smatramo da će te reforme olakšati napredak ka članstvu u EU.
Gospodin Dodik također je jučer rekao da ako u roku od 30 dana ne bude postignut dogovor o vlasti, što je rok zasnovan na dogovoru lidera, da će u pitanje dovesti nadležnosti, koje su, po njegovom mišljenju, prebačene sa entitetskog na državni nivo, poput pravosuđa, oružanih snaga ili poreza. Mislite li da bi to mogao biti uvod u pogoršanje stanja i veće probleme u zemlji?
Znate, ne mislim da će takve prijetnje zaista pomoći u stvaranju političke klime koja vodi ka kompromisu i dogovoru. Tako da se nadam da predsjednik Dodik neće zadržati takvu tvrdokornu retoriku. Mislim da je to u osnovi beskorisno i da stvara političku klimu u kojoj imate pobjednike i gubitnike, a ne priliku da svi dobiju dio onoga što žele i da budu u poziciji da prihvate da su nešto uspjeli.
Milorad Dodik je pod američkim sankcijama, ali je i dalje jedan od najvažnijih političkih lidera u državi. I vi i druge diplomate se sastajete se s njim - rekli ste da iz poštovanja za instituciju Predsjedništva to morate činiti. Mislite li onda da su te sankcije imale efekta?
Mislim da je važno imati na umu da su Sjedinjene Države gospodinu Dodiku nametnule sankcije kao odgovor na niz koraka koji su trebali kulminirati referendumom o otcjepljenju Republike Srpske od BiH. Mislim da je ta odluka u potpunosti bila opravdana s obzirom na tadašnje okolnosti. I mislim da činjenica da je retorika o referendumu o otcjepljenju znatno oslabila, nakon što su uvedene sankcije, pokazuje da je bila učinkovita u postizanju tog cilja.
BiH je i dalje prilično ranjiva i nestabilna. Mnogo se diskutuje o tome da je Dayton donio mir, ali da je sada vrijeme za neko poboljšanje. Mislite li da je potreban Dayton 2 ili neka vrsta poboljšanja Daytonskog sporazuma?
Ono što je jasno jeste da su BiH potrebne reforme. Potrebne su joj ekonomske reforme i političke reforme. I to je nešto što narod BiH ima svako pravo da očekuje od svojih lidera. To nije lako, to je teško učiniti. Da je lako, mislim da bi lideri već pronašli put prema dogovoru. Ali Sjedinjene Države se i dalje se nude kao partner BiH. Podržali bismo proces reformi koji bi prihvatile političke partije i lideri u BiH. I voljeli bismo vidjeti reforme koje su potrebne da BiH krene ka evropskoj i evroatlantskoj budućnosti.
Mislite li da bi EU, pa i Sjedinjene Države, trebali biti aktivniji kad je riječ o BiH? Ponekad se čini da Rusija, a sada i Kina, koriste prazan prostor, s obzirom da se puno toga događa u Sjedinjenim Državama i na drugim mjestima u svijetu, pa fokus više nije na BiH?
Ne bih to opisao kao prazan prostor. Svakako da su Sjedinjene Države vrlo prisutne u BiH. Veliki dio vremena provodim u Sarajevu, u Banjoj Luci i drugdje u zemlji. Imamo veoma aktivnu Ambasadu. Redovno smo imali visoke zvaničnike iz Sjedinjenih Država u Sarajevu, kao i zvaničnike iz Evrope koji su tamo putovali. Dakle, mi smo angažovani, mi smo posvećeni. A ako pogledate gdje leži budućnost BiH - to je Zapad, to je EU, to je NATO, to je partnerstvo sa Sjedinjenim Državama. O Rusiji i Kini se puno govori, ali kad pogledate što je zaista važno, ko donosi ekonomsko partnerstvo, šta poboljšava život ljudi - to su Evropa i Sjedinjene Države. Nisu Rusija i Kina ti koji prave razliku.
