Linkovi

Top priča BiH

Zukić, Špirić, Dodik: Kako i zašto SAD sankcioniraju korumpirane zvaničnike stranih vlada

State Department Building

Sjedinjene Američke Države imaju više načina sankcioniranja zvaničnika stranih vlada za koje State Department ima dokaze da su umiješani u korupciju ili kršenje ljudskih prava. Jedan od načina, javno ukazivanje, upotrijebljeno je u zadnjem slučaju Amira Zukića iz Bosne i Hercegovine, bivšeg visokog funkcionera Stranke Demokratske Akcije.

Amir Zukić biši visoki funkcioner Stranke demokratske akcije (SDA) i Nikola Špirić aktivni visoki funkcioner Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) su sankcionirani u skladu sa Zakonom o odobravanju sredstava za Državni sekreterijat, međunarodne operacije i povezane programe (Department of State, Foreign Operations, and Related Programs Appropriations Act).

Amir Zukić, bivši Generalni sekretar SDA
Amir Zukić, bivši Generalni sekretar SDA

Ključan dio tog zakona je sekcija pod nazivom „Antikleptokratija i ljudska prava“, gdje piše da „Službenicima stranih vlada i članovima uže porodice o kojim Državni sekretar ima vjerodostojne podatke o umiješanosti u značajnu korupciju, uključujući korupciju vezanu za eksploataciju prirodnih resursa ili grubih kršenja ljudskih prava će biti zabranjen ulazak u Sjedinjene Države“

Nikola Špirić je na ovu listu dospio u septembru 2018. godine. Ipak, to nije zaustavilo njegov politički put. Danas je delegat u Domu naroda BiH, a domaće pravosudne institucije nisu ispitale i razjasnile podatke koje o Špirićevoj umiješanosti u korupciju imaju Sjedinjene Američke Države.

Nikola Špirić, visoki funkcioner SNSD-a
Nikola Špirić, visoki funkcioner SNSD-a

Amir Zukić na listu je dospio 29. maja. 2020. Već tri godine njemu se pred Općinskim sudom u Sarajevu, sa grupom drugih sudi, za korupciju i nezakonito zapošljavanje u javnim preduzećima.

U optužnici je navedeno je da su Amir Zukić i Safet Bibić tokom 2016. godine organizovali grupu koja je pronalazila osobe koje su spremne da daju novac za zaposlenje u podružnicama Elektroditribucije pri Elektroprivredi BiH. Nakon toga su koristeći svoj utjecaj preko jednog od direktora u Elektroprivredi BiH, Eseda Džananovića, koji se tereti za zloupotrebu položaja, realizirana nezakonita zapošljavanja u tom preduzeću.

Suđenje prati Balkanska istraživačka mreža BiH.

U Sjedinjenim Američkim Državama postoje dvije kategorije tzv. crnih lista, „Public“ (javna) ili „Private“ (tajna).

Javno označenih osoba, poput Zukića i Špirića, ima oko 150. Među njima su četiri visoka vojna zvaničnika Burme zbog ubistava Rohindža, 13 državljana El Salvadora zbog ubistava šest katoličkih svećenika i 17 Saudijaca zbog ubistva Jamala Khashoggija.

Milorad Dodik, član Predsjedništva i šef SNSD-a je na drugom spisku - spisku ministarstva finansija. Dodikove sankcije su mnogo šire (na primjer zabranjuje se američkim državljanima da posluju sa njim) i zahtijevale su odobrenje ne samo State Departmenta, nego kompletnog obavještajnog sektora SAD i brojnih drugih ministarstava. Sam proces uvođenja tih sankcija obično traje oko godinu dana.

Špirić i Zukić su sankcionisani po kraćem postupku. Dovoljno je bilo da State Department donese odluku o zabrani ulaska u SAD.

U izvještaju iz marta 2019. State Department je ukazivao na korupciju među političarima Bosne i Hercegoovine.

"Struktura vlasti na više nivoa daje korumpiranim zvaničnicima više mogućnosti da traže "naknade za usluge", posebno u institucijama lokalne uprave.", navedeno je.

I nekoliko mjeseci kasnije State Department je u izvještaju o investicijskoj klimi u svijetu još jednom ukazao na korupciju u BiH.

Prema indeksu Transparency internationala koji mjeri korupciju u 198 zemalja svijeta Bosna i Hercegovina je na 101. mjestu i u zadnjoj godini zabilježila je pad od 12 mjesta.

Kao jednu od najvećih prepreka za "pročišćavanje" korupcije u Bosni i Hercegovini eksperti navode pravosudni sistem koji je pod kontrolom korumpiranih političara.

See all News Updates of the Day

Milan Tegeltija postaje savjetnik Milorada Dodika

Milan Tegeltija (Foto: CIN)

Nakon što je podnio ostavku na mjesto predsjednika VSTV-a i sudije u Osnovnom sudu u Banjaluci, Milan Tegeltija postat će savjetnik člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika.

„Koliko znam, sinoć je napisano rješenje. On će se baviti pitanjima pravosuđa na nivou Bosne i Hercegovine”, odgovorio je Dodik na upit novinara.

Tegeltija je novo radno mjesto komentarisao na Twitteru: „Biće mi čast, zadovoljstvo kao i profesionalna i patriotska obaveza, da od ponedeljka, sve svoje znanje i iskustvo, u svojstvu savjetnika, stavim na rapolaganje srpskom članu i predsjedavajućem Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku a time i Republici Srpskoj.”

U izvještaju stručnjaka o vladavini prava u BiH, kojeg je krajem 2019. godine predstavio nezavisni strušnjak EU Reinhard Priebe, kaže se kako je VSTV posljednjih godina i sam postao dio problema. U to vrijeme, predsjednik VSTV-a bio je Tegeltija.

„Građani, pa čak i članovi pravosudne zajednice često percipiraju VSTV kao centar neotuđive moći u rukama osoba koje služe interesima mreže političkih pokrovitelja i utjecaja”, stoji u izvještaju.

Mandat u VSTV-u obilježen skandalima

Tegeltija, koji je u pravosuđu radio posljednjih 20 godina, poziciju prvog čovjeka VSTV-a, krovne pravosudne institucije, napustio je nakon skandala povezanog sa zapošljavanjem.

Na audio snimku kojeg je objavio portal Istraga moglo se čuti kako Tegeltija razgovara sa tadašnjom članicom VSTV-a Milijanom Buhom o zapošljavanju njene sestre u pravosuđe.

Poslije Tegeltijine ostavke u VSTV-u, američka ambasada u BiH je navela kako je to samo jedan od koraka koje ta institucija mora poduzeti na putu da vrati izgubljeno povjerenje građana.

Tegeltija je bio i akter afere „Potkivanje”. Video snimak, kojeg je objavio magazin Žurnal, vidi se kako Tegeltija, kao predsjednik VSTV-a, u kafani razgovara o sudskim predmetima.

Tegeltija je poslije oslobođen disciplinske odgovornosti uz obrazloženje da je Disciplinska komisija VSTV-a tužbu Ureda disciplinskog tužioca odbacila kao neosnovanu.

Učesnici snimka su krajiški biznismen Nermin Alešević i Marko Pandža, koji je u to vrijeme bio inspektor SIPA-e, a danas je suspendovan.

U jednom momentu nakon što je Tegeltija napustio sastanak, Alešević, koji je sastanak tajno snimao, Pandži je vani predao novac sa namjerom da mu se riješi sudski predmet u koji je uključen.

Protiv Aleševića i Pandže vodi se sudski postupak pred Sudom BiH.

Obustava disciplinskih postupaka

Odlaskom Tegeltije iz pravosuđa znači i obustavljanje disciplinskih postupaka protiv njega, javlja BIRN BiH.

Zbog stavova Tegeltije na društvenim mrežama, a dok je još bio na poziciji sudije u banjalučkom osnovnom sudu, Ured disciplinskog tužioca je otvorio predmet.

Ali, kako je objašnjeno BIRN-u iz Ureda, postupci se ne mogu voditi kada neko prestane biti sudija ili tužilac.

Rastezljiva pravda za sudije i tužioce

VSTV putem Ureda disciplinskog tužioca kažnjava neprihvatljiva ponašanja sudija i tužilaca (Foto: CIN)

U posljednje četiri godine disciplinske komisije VSTV-a BiH oslobodile su odgovornosti 12 sudija i tužilaca nakon provedenog disciplinskog postupka, a u jednom slučaju disciplinski postupak nisu ni provodili.

Sudija Milan Tegeltija je ušetao nasmijan i opušten u Osnovni sud u Banjoj Luci, na svoje staro-novo radno mjesto. Upravo se vratio sa bajkovitih plaža Maldiva gdje je, između dva posla, sa suprugom proveo godišnji odmor.

Tegeltija je krajem prošle godine dao ostavku na mjesto predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), a karijeru je nastavio u Banjalučkom sudu, iako je iz VSTV-a otišao nakon događaja koji su doveli u pitanje njegov kredibilitet. Dvaput je snimljen kako razgovara o nezavršenim predmetima i zapošljavanju u pravosuđu. On tvrdi da je dao ostavku radi lične sigurnosti i gubitka povjerenja u kolege.

„Problem nije u snimku. Problem je što su članovi Savjeta dozvolili da im nešto nezakonito (snimci, op. a.) bude uopšte predmet razgovora“, kaže Tegeltija za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

Disciplinska komisija VSTV-a je odbila provesti postupak za utvrđivanje njegove disciplinske odgovornosti jer „za to nije bilo zakonske osnove“ i to je bio presedan u njihovim odlukama.

Istovremeno su tokom prethodne četiri godine oslobodili optužbi još 12 sudija i tužilaca koje je Ured disciplinskog tužioca (UDT) teretio za propuste u radu i ponašanja koja štete ugledu zajednice.

„To, zaista, djeluje obeshrabrujuće u pogledu daljeg postupanja Ureda diciplinskog tužioca“, kaže zamjenik glavne disciplinske tužiteljice Mirza Hadžiomerović.

Izuzimanje predsjednika iz zakona

Protiv bivšeg predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije nije vođen disciplinski postupak iako su objavljeni video i audiosnimci koji kompromituju njegov rad (Foto: CIN)
Protiv bivšeg predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije nije vođen disciplinski postupak iako su objavljeni video i audiosnimci koji kompromituju njegov rad (Foto: CIN)

U maju 2019. godine je podignuta disciplinska tužba protiv tadašnjeg predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije zbog nedoličnog ponašanja koje narušava sliku pravosuđa u javnosti. U to vrijeme je objavljen videosnimak na kojem Tegeltija u kafani razgovara sa biznismenom Nerminom Aleševićem o problemima u njegovim sudskim postupcima. Na snimku se čuje kako bivši predsjednik VSTV-a traži od Aleševića broj predmeta kako bi „vidio što može uraditi“ za njega. Alešević je ispred kafane dao novac inspektoru Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Marku Pandži koji ga je, navodno, trebao proslijediti Tegeltiji za „potkivanje“.

„Žurnal“ je objavio snimak koji je izazvao veliki revolt i ljutnju građana zbog ponašanja predsjednika VSTV-a. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) je pokrenulo istragu i utvrdilo da nije prekršio krivični zakon, ali je disciplinski tužilac Mirza Hadžiomerović smatrao da mora disciplinski odgovarati. Podigao je tužbu pred Disciplinskom komisijom VSTV-a, navodeći da je Tegeltija svojim ponašanjem doveo u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudova.

Tegeltijina odbrana je tokom postupka tvrdila da se na predsjednika VSTV-a ne mogu primijeniti odredbe zakona koje se tiču disciplinske odgovornosti jer on, iako ima status suca, ne radi taj posao već obavlja predsjedničku funkciju.

„Ono što je dozvoljeno članovima Savjeta, odnosno potpredsjednicima, nije dozvoljeno sudijama“, kaže Tegeltija, objašnjavajući da članovi VSTV-a, za razliku od sudija i tužilaca, moraju imati slobodu da govore o problemima pravosudne politike.

Članovi komisija su prihvatili ove argumente i zaključili da se protiv predsjednika VSTV-a ne može voditi postupak kojim se propituje ponašanje sudija. Nisu uzeli u obzir da je Tegeltija imenovan u VSTV kao sudija Osnovnog suda u Banjoj Luci i da uz naknadu za poziciju predsjednika prima i plaću sudije.

“Ja sam vrlo dobro obrazložila u toj odluci da predsjednik i dopredsjednik, znači, ne odgovaraju disciplinski zato što je njima zaleđen mandat (u sudu, op. a.) i oni obavljaju sasvim neku drugu vrstu poslova“, kaže članica Prvostepene komisije Ružica Jukić.

Disciplinska tužba je prvi put u 16 godina rada UDT-a odbačena bez provođenja disciplinskog postupka.

I Jukić i Tegeltija smatraju da rukovodioci VSTV-a mogu biti kažnjeni za kršenja pravila, ali ne kroz disciplinski postupak već glasanjem članova Vijeća.

„U izvještaju OSCE-a vrlo je jasno rečeno da ta interpretacija propisa, blago rečeno, nije odgovarajuća“, kaže disciplinski tužilac Hadžiomerović.

Većinu odbijenih i odbačenih disciplinskih tužbi zastupao je zamjenik glavnog disciplinskog tužioca Mirza Hadžiomerović (Foto: CIN)
Većinu odbijenih i odbačenih disciplinskih tužbi zastupao je zamjenik glavnog disciplinskog tužioca Mirza Hadžiomerović (Foto: CIN)

S njim je saglasan i sudija Selim Karamehić, jedini od ukupno šest članova Prvostepene i Drugostepene disciplinske komisije, koji je zagovarao provođenje disciplinskog postupka.

„Milan Tegeltija je sudija i kao takav je sudija cijelo vrijeme. Dok je nosilac pravosudne funkcije - i kao član Vijeća i kao predsjednik Vijeća - on je sudija i kao takav moraju se još uvijek tumačiti odredbe zakona i Poslovnika o disciplinskoj odgovornosti“, kaže Karamehić za CIN.

Tegeltija je ostao predsjednik VSTV-a godinu i po dana nakon odbačene tužbe, a onda je krajem 2020. objavljen novi snimak na kojem razgovara sa bivšom članicom VSTV-a Miljanom Buha o zaposlenju njezine sestre na mjesto sudije. Nezadovoljstvo u javnosti je eskaliralo i on je podnio ostavku na poziciju predsjedavajućeg VSTV-a. Kaže da neće dugo ostati ni u Osnovnom sudu u Banjoj Luci: „Zato što ne vidim sebe u pravosuđu“.

Sporna fotografija u nespornim okolnostima

Komisija je zaključila da državni tužilac Ivan Matešić nije narušio povjerenje javnosti u pravosuđe kada se fotografisao sa bivšim hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom, višestruko optuženim za korupciju (preuzeto sa Oslobodjenje.ba)
Komisija je zaključila da državni tužilac Ivan Matešić nije narušio povjerenje javnosti u pravosuđe kada se fotografisao sa bivšim hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom, višestruko optuženim za korupciju (preuzeto sa Oslobodjenje.ba)

Granice prihvatljivog profesionalnog ponašanja testirane su i u disciplinskom postupku protiv tužioca Tužilaštva BiH Ivana Matešića.

U junu 2018. godine objavljena je fotografija na kojoj Matešić pozira sa bivšim premijerom Hrvatske Ivom Sanaderom i prijateljima na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. Slika se brzo proširila društvenim mrežama i izazvala negativne reakcije javnosti.

Disciplinski tužilac Hadžiomerović je podnio disciplinsku tužbu u kojoj je naveo da je Matešićevo ponašanje štetilo ugledu tužilačke funkcije. Objasnio je da se protiv Sanadera vodi više sudskih procesa i da ga javnost doživljava kao simbol političke korupcije.

Matešić je odbio razgovarati za CIN, ali je u disciplinskom postupku rekao da je fotografija nastala na godišnjem odmoru dok je sa prijateljima čekao početak utakmice Hrvatska−Nigerija u ruskom Kaliljingradu. U istom kafiću je bio i bivši hrvatski premijer sa društvom. Matešić je ispričao Komisiji da su se grupe posvađale jer je njegov prijatelj pokušao krišom uslikati Sanadera pa je neko predložio zajedničku fotografiju da smiri svađu. Sanader tada nije bio pravosnažno osuđivan, dodao je Matešić u svoju odbranu.

Član Disciplinske komisije i sudija Suda BiH Dragomir Vukoje smatra da je Komisija ispravno postupila kada je prihvatila obrazloženje tužioca Matešića i odbila tužbu.

Na upit novinara CIN-a da li se na ovaj način šalje poruka sudijama i tužiocima da je fotografisanje sa optuženicima prihvatljivo, rekao je da to nije njegov posao i da se u postupku mora držati samo činjenica navedenih u disciplinskoj tužbi.

„Preko toga ja niti šta znam, niti želim da znam“, kaže sudija Vukoje.

Članovi Komisije su u objašnjenju odluke napisali da disciplinski tužilac nije dokazao ni da je Ivo Sanader simbol političke korupcije, ni da je fotografijom narušeno povjerenje javnosti u rad Tužilaštva BiH i pravosuđa.

“Prihvatam, evo, da sada ne filozofiram puno, da je nakaradno - nakaradno malo, neprofesionalno i neprecizno obrazloženje kako smo napisali“, kaže sudija Karamehić, dodavši da je bilo rasprave i zagovaranja da se ovaj prekršaj kazni, ali je većina članova Prvostepene, a potom i Drugostepene komisije odlučila da odbije tužbu.

“Priznat ću da je greška sa takvom odlukom i očito da sada imamo poslije toga i ove slučajeve fotografisanja - druženja (Tegeltija, op. a.).“

Krivična prijava zbog disciplinskog postupka

Član VSTV-a Selim Karamehić kaže da su se mišljenja članova komisija o disciplinskoj odgovornosti u nekim predmetima potpuno razlikovala (Foto: CIN)
Član VSTV-a Selim Karamehić kaže da su se mišljenja članova komisija o disciplinskoj odgovornosti u nekim predmetima potpuno razlikovala (Foto: CIN)

Sudija Karamehić kaže da UDT u nekim slučajevima tuži i za ponašanje koje nije disciplinski prekršaj, kao što je bilo u slučaju protiv državnog tužioca Olega Čavke.

Njemu je u 2020. godini na teret stavljeno “očigledno kršenje obaveza ispravnog postupanja” zbog načina na koji je ispitivao novinare - prijavitelje krivičnog djela - o njihovim izvorima, pravio službene zabilješke o namjeri direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Osmana Mehmedagića da ga diskredituje u medijima, a potom pokrenuo istragu o valjanosti njegove diplome. UDT je u prilog optužbi dao 26 materijalnih dokaza, uglavnom tužilačkih naredbi, zahtjeva i poziva za saslušanje. Smatrali su da tužilac koristi funkciju da se obračuna sa direktorom OSA-e.

Optuženi Čavka je Disciplinskoj komisiji rekao da je tokom istrage, koja je uslijedila na osnovu krivične prijave novinara „Žurnala“, dobio informacije da su diplome rukovodioca policijskih agencija sumnjive pa je to odlučio provjeriti. Od svih direktora policijskih tijela, osim od direktora OSA-e, dobio je podatke o obrazovanju i nakon toga je otkrio da je Mehmedagić upisao fakultet na osnovu poništenog indexa. Na pitanje novinara CIN-a zašto mu je bilo interesantno da provjerava Mehmedagićevu diplomu, rekao je: „Zato što je za jednog normalnog tužioca apsolutno neprihvatljivo da direktor te Agencije ima srednju školu“.

Disciplinska komisija je ocijenila da je Čavka postupao u skladu sa zakonskim ovlaštenjima i oslobodila ga odgovornosti.

„Ja nisam vidio elemente, nisam našao elemente koje je UDT naveo u tužbi”, kaže Karamehić.

Pokretanjem disciplinske tužbe Čavka se morao izuzeti iz istrage o diplomi direktora OSA-e te je ona i zaustavljena. Za to krivi disciplinskog tužioca Hadžiomerovića pa ga je prijavio za „krivično djelo ometanja pravosuđa“.

„Ovdje cilj nije bio da nikoga zaustavimo u postupanju nego, jednostavno, je cilj bio da se povrede dužnosti, koje su uočene prilikom postupanja u tom predmetu, disciplinski sankcionišu“, kaže Hadžiomerović.

Kazna za javnu riječ

Sudija Suda BiH Branko Perić kaže da bi se disciplinskim postupcima trebali uspostavljati standardi za ponašanje sudija i tužilaca kako bi svima bilo jasno šta je dozvoljeno, a šta ne.

„Mi tek sada ne znamo ništa - jedna diciplinska komisija osuđuje, druga oslobađa“, kaže Perić.

UDT je protiv njega podigao tužbu 2017. godine, uz ostalo, i zbog javnog komentarisanja „živih“ predmeta. Smatrali su da je riječ o ponašanju koje može štetiti pravičnom postupku i predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti te „dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva“.

Optuženi Perić se tada branio tvrdnjom da sudija ima pravo na slobodu izražavanja i komentarisanje rada pravosudnih institucija i da niko nije pozvaniji da o tome govori. Tvrdio je da je UDT u svojoj tužbi izvadio rečenice iz konteksta.

Disciplinska komisija je prihvatila njegove argumente i odbila tužbu. Obrazložili su da postupci sudije Perića nisu utjecali na suđenja niti su narušili povjerenje javnosti u sudove.

„Ne možete dozvoliti situaciju da se pokreću suspenzije za suce i tužitelje i da se podnose prijave protiv njih koje ćete vi na kraju odbacivati i ljude oslobađati. To je nedopustivo“, rekao je Perić tokom postupka.

Probleme u postupcima sankcionisanja disciplinskih prekršaja vide i članovi UDT-a. Hadžiomerović smatra da odbijanje tužbe nije problem ako disciplinski tužioci dobiju jasna objašnjenja zašto su tako odlučili, jer bi tako imali putokaz za dalja postupanje. „Nažalost, u disciplinskim postupcima vrlo često imamo situaciju da ključne činjenice nisu obrazložene adekvatno i na jasan način“, kaže on.

Sudija Perić je očekivao da će njegov predmet inicirati raspravu u pravosudnoj zajednici i donijeti standarde u vezi sa postupanjima nosilaca pravosudnih funkcija, ali se to nije dogodilo.

„Kako će disciplinski tužitelj odlučiti da sam ja prekoračio, ako nema objektivne kriterije?“, komentariše Perić.

Glavna disciplinska tužiteljica Alena Kurspahić Nadarević je pred Parlamentarnom komisijom za utvrđivanje stanja u pravosuđu rekla da zabrinjava povećani broj postupaka koji se tiču etičkih problema u radu sudija i tužilaca, a da istovremeno članovi komisija imaju totalno suprotna mišljenja u vezi sa sankcijama. Tako je bilo situacija da se u istom predmetu predlažu različite kazne – od vrlo blagih do najtežih, poput razrješenja.

„Takav široki raspon i takvo iznošenje mišljenja od strane članova Vijeća - od 'osloboditi' do 'potpuno razriješiti sudijske funkcije' - mislim da poslije ovoliko godina (...) ne bi trebalo da bude tako“, kaže Kurspahić Nadarević.

COVID-19: Skok broja oboljelih u BiH

A medical staff measures a body temperature to people arriving to tests for coronavirus, at a hospital in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina, 21 September 2020.

U Bosni i Hercegovini (BiH) u posljednja 24 sata registrirano je 757 novih slučajeva zaraze korona virusom, objavili su entitetski zavodi za javno zdravstvo. Preminulo je 11 osoba. Testirano je ukupno 3.248 uzorka.

Zavodu za javno zdravstvo Federacije BiH (FBiH) prijavljeno je 2.366 uzoraka, od kojih su 542 pozitivna na korona virus.

Novi slučajevi registrirani su u svim kantonima u FBiH, osim u Posavskom.

Do sada su testirana ukupno 445. 893 uzorka, a korona virus je potvrđen kod 84.367 osoba.

U tom bh. entitetu prijavljeno je devet novih smrtnih ishoda.

Sa 25. veljače, broj smrtnih ishoda na području FBiH je 2.655.

U Rеpublici Srpskој (RS) tеstirаno jе 816 lаbоrаtоriјskih uzоrаkа, а virus kоrоnа pоtvrđеn је kоd 202 оsоbe.

U tom bh. entitetu priјаvljеna su dvа smrtnа slučаја kоd kојih је pоtvrđеnо prisustvо virusа kоrоnа. Rаdi sе о оsоbаmа stаriје živоtnе dоbi.

Dо sаdа је u RS-u pоtvrđеno 42.804 slučаја virusа kоrоnа, а prеminule su ukupnо 2.232 оsоbе kоd kојih је pоtvrđеn tеst nа virus kоrоnа.

U RS-u pоd zdrаvstvеnim nаdzоrоm trеnutnо је 2.919 оsоbа, а nаdzоr је zаvršеn kоd 139.505 оsоbа, saopćeno je iz Instituta za javno zdravstvo RS.

U Brčko distriktu registrirano je 13 novih slučajeva zaraze od 66 testiranih. U tom dijelu BiH trenutačno je pod zdravstvenim nadzorom 868 osoba zaraženih ovim virusom.

Matthew Palmer: Kada BH političari pokažu napredak, imat će pažnju administracije Biden-Harris

Matthew Palmer: Kontinuiran angažman SAD i partnerstvo sa Zapadnim Balkanom
please wait

No media source currently available

0:00 0:07:45 0:00

U intervjuu za Glas Amerike, Matthew Palmer, zamjenik pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Država za Evropu i Evroaziju, te specijalni predstavnik za Zapadni Balkan, govorio je o tome šta se na Balkanu i u Bosni i Hercegovini (BiH) može očekivati od nove američke administracije, kao i o važnosti usvajanja 14 preporuka Evropske komisije, izmjenama Izbornog zakona BiH i drugim reformama koje se nalaze pred BH političarima.

Sadržaji Glasa Amerike su besplatni i slobodni za prenošenje i republikaciju ukoliko su zadovoljena dva uvjeta:

1. Navođenje izvora

2. URL link na orginalni sadržaj na našem web site-u

Prenošenje bez ispunjavanja ovih uvjeta smatraćemo neovlaštenim korištenjem autorskog materijala.

GLAS AMERIKE: U zavisnosti od toga iz kojeg dijela BiH dolazite ili iz koje ste države Zapadnog Balkana, očekivanja od nove američke administracije su veoma različita. Ona su u rasponu od stava „sada će sve biti bolje" do „ovo je katastrofa za nas", što uglavnom ima veze sa angažmanom Joe Bidena i nekih članova njegovog tima na Balkanu 90-ih godina. Kao specijalni predstavnik Sjedinjenih Država za Zapadni Balkan, šta možete reći o američkom angažmanu i politici u BiH i regionu u naredne četiri godine?

PALMER: To je važno pitanje. Jedna od stvari koje smo vidjeli na Zapadnom Balkanu tokom desetljeća, kroz administracije, jeste da su američka politika, američki angažman i američka strategija na Zapadnom Balkanu bili uglavnom dosljedni, od administracije do administracije. I to je zbog toga što su američki interesi dosljedni. Ono što bismo željeli vidjeti je snažan, vrlo živ, prosperitetan Zapadni Balkan, zemlje u miru same sa sobom, u miru sa svojim susjedima i integrirane u evropske institucije. To znači članstvo u Evropskoj uniji (EU) za sve države Zapadnog Balkana, članstvo u NATO-u za sve koji bi donijeli odluku da to učine, sve koji tome teže. Jedna od stvari koju čujem u Sarajevu, koju čujem u BiH je ideja koja glasi: Ne bismo trebali sami raditi na reformama. Trebali bismo pričekati da nova Biden-Harris administracija dođe preko brežuljka, na bijelom konju, sa Daytonom 2 ili novim Aprilskim paketom, i riješi probleme za nas. A to je upravo suprotno od toga kako bi trebalo razmišljati i kako bi trebalo raditi.

Biden - Harrris
Biden - Harrris

Ono što je zaista potrebno jeste da se politički lideri, izabrani lideri i lideri političkih partija, obavežu na reformski program i napreduju u ključnim reformama. Mi znamo šta je neophodno: izborne reforme, ograničene ustavne reforme za provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH, ciljane reforme za poboljšanje integriteta pravosuđa, te zdravorazumske ekonomske reforme koje će stvoriti prilike za ljude.

A kada se političko rukovodstvo posveti reformama i pokaže napredak na tim ključnim reformama, koje će otvoriti put ka prosperitetnoj evropskoj budućnosti, BiH će imati pažnju Biden-Harris administracije. 
Matthew Palmer

GLAS AMERIKE: Godinama pratite tamošnja dešavanja. Koliko je sve to realno imajući u vidu ranija iskustva s bosanskohercegovačkim i balkanskim liderima koji puno obećavaju, ali obično ne ispunjavaju mnogo toga?

PALMER: Mislim da su pregovori koji su doveli do izbora u Mostaru otvorili vrata za izbornu reformu i uvjeren sam da političko rukovodstvo u BiH razumije kakva je to prilika i spremno ju je iskoristiti. O ovim se reformama razgovaralo dovoljno dugo. Dosta dugo ih se odgađalo. Sada je vrijeme za akciju. Ono što bismo željeli vidjeti odmah, bez odgađanja, je sastanak Interresorne radne grupe, kako bi se sastali, razgovarali i proveli preporuke GRECO-a (Grupe država za borbu protiv korupcije Vijeća Evrope) i ODIHR-a (Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OSCE-a) za pokretanje ovog procesa i početak hvatanja u koštac sa 14 prioriteta koje je izložila EU, te za napredak u agendi 5+2, odnosno, smjernicama za eventualnu tranziciju sa supervizije od Ureda visokog predstavnika, kako bi se BiH zaista čvrsto stavila na evropski put. To je apsolutno ostvarivo. Potrebna je samo politička volja i posvećenost dobrom upravljanju.

GLAS AMERIKE: Izborni zakon je jedna od tema koju ste spomenuli, a sve ga više spominju lokalni lideri i članovi međunarodne zajednice u BiH. Šta Sjedinjene Države očekuju od promjena izbornog zakonodavstva?

PALMER: Mislim da je bismo željeli vidjeti napredak u skladu s evropskim normama, evropskim vrijednostima i sa 14 prioriteta koje je postavila EU, kao i međusobnu saradnju i saradnju sa predstavnicima međunarodne zajednice u BiH na utvrđivanju puta naprijed, bez obzira na to kakvi bi kompromisi mogli biti potrebni. Ali to je promjena koja je u skladu s utvrđenim principima koje su opisali ODIHR i GRECO i u skladu s presudama relevantnih sudova, ne samo sudova u BiH, već i sudova na nivou EU, sistema kojem BiH teži da se pridruži.

GLAS AMERIKE: Vlada Federacije BiH nije formirana duže od dvije godine nakon posljednjih općih izbora, tako da je zapravo u tehničkom mandatu. Slušajući bosanskohercegovačke političare, često izgleda da je formiranje nove Vlade povezano s promjenom izbornog zakonodavstva i da su ti procesi nekako povezani. Kako komentarišete sporost u formiranju Vlade i mislite li da bi svi ti procesi trebali biti dio istog dogovora?

PALMER: Razumijemo da će tu morati doći do kompromisa. To je normalan dio demokratske vlasti. Kompromis je normalan u bilo kojem pregovaranju. Ali u isto vrijeme, sve se ne može povezati sa svime drugim jer se ništa neće uraditi. Mislim da smo to vrlo jasno vidjeli u slučaju Mostara, gdje je bilo važno da se pitanja koja se tiču izbora i formiranja nove vlasti u Mostaru rješavaju kao zasebna tema. Ako povežete previše stvari, onda je sve to recept za zastoj.

Dakle, ono što očekujemo je da stranke i politički lideri zajedno rade na utvrđivanju prioriteta, utvrđivanju neophodnih kompromisa i da zajedno rade u duhu dobre vjere i kompromisa kako bi pomogli BiH da krene naprijed i narodu u BiH da napreduje. Oni to s punim pravom mogu očekivati od svojih vođa. 
Matthew Palmer

GLAS AMERIKE: Visoki predstavnik Valentin Inzko u posljednje vrijeme je vrlo aktivan. Nedavno je zatražio od vlasti Republike Srpske da povuku priznanja bivšim političarima koji su osuđeni za ratne zločine, poput Radovana Karadžića i Biljane Plavšić, a sve to nakon uklanjanja table sa imenom Radovana Karadžića sa studentskog doma. Zašto se sve to sada događa i da li je to znak povećanog angažmana i uključenosti međunarodne zajednice u procese, umjesto da se sve prepušta samo bosanskohercegovačkim političarima?

PALMER: Prije svega, dozvolite mi da pohvalim i čestitam Miloradu Dodiku na odluci da ukloni ime Radovana Karadžića sa studentskog doma na Palama. Mislim da je to pozitivan signal, da je to važan korak. Mislim da je to bio čin državništva i nešto što itekako pozdravljamo. U pogledu nedavnih aktivnosti Visokog predstavnika ili OHR-a, preporučujem da razgovarate s OHR-om o tome. Ali iskoristio bih ovu priliku da naglasim i pojačam našu podršku OHR-u kao instituciji i važnoj ulozi koju Visoki predstavnik nastavlja imati u BiH. Podržavamo uslove 5+2, kao okvir za zaključivanje rada OHR-a. Još nismo stigli do toga. Željeli bismo da Visoki predstavnik nastavi sa tom agendom. Ko god bio Visoki predstavnik, on ili ona, može računati na našu podršku u izvršavanju te misije i mandata. I nadamo se i očekujemo da će strane surađivati u ispunjavanju tih uvjeta.

Prazno mjesto sa lijeve strane pored ulaznih vrata, gdje je do 10. decembra stajala ploča sa imenom haškog osuđenika za ratne zločine Radovana Karadžića.
Prazno mjesto sa lijeve strane pored ulaznih vrata, gdje je do 10. decembra stajala ploča sa imenom haškog osuđenika za ratne zločine Radovana Karadžića.

GLAS AMERIKE: Spomenuli ste Dodika, a ranije smo razgovarali o 14 preporuka Evropske komisije koje bi trebale biti usvojene u BiH. Je li to uopšte izvedivo, imajući u vidu da je Dodik već govorio da Republika Srpska neće podržati sve to?

PALMER: Apsolutno je izvedivo. Uvijek će biti zauzimanja stavova u vezi sa tim stvarima. Ali to je u osnovi u interesu svih ljudi u BiH, bilo da žive u Federaciji ili u Republici Srpskoj, bilo da su Hrvati, Bošnjaci, Srbi ili nešto drugo, da imaju jasan evropski put, stabilan politički sistem i dinamičnu i živu ekonomiju. To su ciljevi i ambicije koje reforme imaju namjeru podržavati i unaprijediti. Ako se BiH nada da će krenuti naprijed na svom evropskom putu, morat će učiniti ono što je neophodno na uvođenju reformi koje će joj omogućiti da se kvalificira za eventualno članstvo. A to započinje sa 14 prioriteta. Mislim da to razumiju svi koji su uključeni.

GLAS AMERIKE: Za razliku od Srbije, pa čak djelimično i Republike Srpske, koje vakcine za Covid dobijaju iz Kine, Rusije, drugih zemalja, Federacija BiH se u potpunosti pouzdala u sistem Covax i ostala bez vakcina, bilo da je željela pokazati stvarnu privrženost Zapadu ili zato što njeni lideri nisu bili sposobni da postignu više. Sada se ljudi tamo počinju pitati da li su i oni trebali igrati igre između Istoka i Zapada, a ne staviti svo povjerenje na Zapad da bi dobili nešto veoma vrijedno u kriznim vremenima. Kako to komentirate i vidite li to kao dugoročnu opasnost za Zapad i posebno za Sjedinjene Države?

Vakcinacija protiv koronavirusa u BiH počela je u entitetu Republika Srpska ruskom vakcinom Sputnik V.
Vakcinacija protiv koronavirusa u BiH počela je u entitetu Republika Srpska ruskom vakcinom Sputnik V.

PALMER: Razumijem frustracije zbog sporog tempa vakcinisanja. Mislim da bi svi željeli da je ovaj proces brži nego što jeste. Administracija Biden-Harris potvrdila je svoju posvećenost međunarodnoj solidarnosti u vezi sa vakcinama, tako što je opredijelila četiri milijarde dolara za podršku Covaxu i radu kroz GAVI sistem u pokušaju da vakcine budu dostupne širom svijeta na pravničnoj osnovi. To će potrajati. Trebat će neko vrijeme da proizvodne mogućnosti sustignu potražnju. Ali uvjeren sam da će se ova situacija brzo poboljšati.

GLAS AMERIKE: Često se ovdje u Sjedinjenim Državama, među ekspertima, pa i među nekim zvaničnicima, pitanja BiH i odnosa Kosova i Srbije povezuju, kao da su dio istog rješenja. Da li je to po vama dio istog procesa u američkoj vanjskoj politici? I možemo li očekivati da Sjedinjene Države možda više učine na podsticanju dijaloga između Kosova i Srbije nakon formiranja nove kosovske vlade?

PALMER: Mi vidimo sva ta pitanja kao odvojena. Postoji dinamika specifična za napore na normalizaciji između Kosova i Srbije, ona je važna i Sjedinjene Države u nju ulažu znatan napor, energiju i politički kapital. U potpunosti podržavamo proces dijaloga koji vodi EU i rad Miroslava Lajčaka kao posebnog predstavnika EU. Istovremeno bismo željeli vidjeti napredak u BiH na reformskom planu, ali ne povlačimo nikakvu vezu između procesa dijaloga Beograda i Prištine i onoga što se događa u BiH. Kada to kažem, mislim da je svima jasno da su dobre stvari na Balkanu proizvodile pozitivne posljedice na drugim mjestima na Balkanu. Ako može doći do pomirenja i normalizacije između Srbije i Kosova, rekao bih da je to dobro za sve u regionu, uključujući i BiH. Ako BiH može uvesti reforme potrebne za napredak na evropskom putu, mislim da je to dobro za njene susjede. Mislim da je to dobro za Crnu Goru, za Srbiju. To je dobro za Hrvatsku, dobro za čitav region. Dakle, iako ne postoji formalna veza, sigurno je da kada se dobre stvari dogode na jednom mjestu, to pomaže da se dobre stvari dogode i drugdje, a ako se loše stvari dogode na jednom mjestu, to olakšava negativnim stvarima da se dogode drugdje u regionu. Stoga smo posvećeni pomaganju u osiguranju pozitivnih ishoda na sve načine.

GLAS AMERIKE: Dakle, možemo očekivati kontinuitet u politici Sjedinjenih Država?

PALMER: Možete očekivati kontinuiranu posvećenost regionu i kontinuirani angažman na Zapadnom Balkanu, te kontinuiranu viziju evropske budućnosti za sve zemlje Zapadnog Balkana. Kao i snažno i trajno partnerstvo sa Sjedinjenim Državama.

Zbog sporog procesa repatrijacije na Balkanu, više od 100 djece još u sirijskim kampovima

Women and children are seen in the Kurdish-run al-Hol camp which holds suspected relatives of Islamic State (IS) group fighters, in Hasakeh governorate in northeastern Syria, Jan. 28, 2021.

Nakon pada “kalifata” Islamske države, nesistematski pristup balkanskih zemalja repatrijaciji njihovih državljana iz izbjegličkih kampova u Siriji znači da preko 100 djece još uvijek živi u prenatrpanim i nesigurnim uvjetima.

Piše: BIRN

Sa svoje troje djece, Floresha Rasha ima novi dom – trospratnu priobalnu zgradu okruženu visokim zidom, bodljikavom žicom i stražarnicama.

Skupa s jednim 13-godišnjim dječakom, oni su prvih pet stanovnika tog vojnog turističkog kompleksa u blizini albanskog lučkog grada Drača, koji je pretvoren u državni rehabilitacioni centar za albanske građane povratnike iz dijelova Sirije koje je nekad kontrolirala Islamska država.

Dječaci igraju nogomet u dvorištu, a stanovnicima je dozvoljen izlazak određenim danima u sedmici kako bi se sreli sa svojim rođacima. Stalno im dolaze posjetioci, i to socijalni radnici, psiholozi, nastavnici, ljekari i arapski prevodioci.

“Najveći izazov s kojim se suočavaju djelatnici na terenu koji direktno rade s povratnicima jeste njihov trenutni nedostatak znanja o specifičnim vjerskim tradicijama koje su ti povratnici usvojili tokom boravka u Siriji ili u tamošnjim kampovima”, kaže Iris Luarasi, direktorica Linije za savjetovanje za žene i djevojčice, koja, putem Centra za sigurnost i mir Albanije, nudi obuku i podršku lokalnim tijelima koja se bave povratnicima i pitanjima ekstremizma.

Rad s njihovim srodnicima van centra je također važan, kaže Luarasi za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN), “kako bi se ponovno uspostavile veze i članovi porodice uputili kako mogu podržati proces reintegracije povratnika u njihove zajednice”.

Za Albaniju, ovaj centar predstavlja prvi mali korak u repatrijaciji njenih građana, uključujući i djecu rođenu pod Islamskom državom. Ali ovdje, kao i u drugim balkanskim zemljama, postoji značajna politička uznemirenost, te mnogi potencijalni povratnici žive u neizvjesnosti, jer ostaju zaglavljeni u pretrpanim kampovima na sjeveroistoku Sirije, gdje su visoki sigurnosni rizici.

Al Hol Camp
Al Hol Camp

‘Najpogođenija’ su djeca

Osmog februara, eksperti Ujedinjenih nacija (UN) za ljudska prava ponovo su pozvali države da repatriraju svoje građane iz prenatrpanih kampova na sjeveroistoku Sirije. U kampovima se nalazi otprilike 27.000 djece, uključujući oko 19.000 njih iz Iraka i 8.000 iz drugih zemalja.

Pet zemalja Zapadnog Balkana, međutim, oklijeva po pitanju dovođenja svih svojih državljana kući, a to uključuje i najmanje 130 djece.

Prema procjenama BIRN-a, trenutno se oko 50 albanskih državljana još uvijek nalazi u sirijskim kampovima, i to oko dvije godine nakon pada samoproglašenog kalifata Islamske države. Približno 40 njih su djeca.

Albanija je našla načina da vrati manji broj njih bez posredovanja Sjedinjenih Američkih Država (SAD), ali neke zemlje, kao što je Bosna i Hercegovina, kažu da nisu u mogućnosti uspostaviti kontakt s kurdskim snagama koje kontroliraju kampove s obzirom da one nisu međunarodno priznate.

S približnim brojem od 70, BiH je na vrhu balkanskih zemalja kad govorimo o broju djece koja se još uvijek nalaze u sirijskim kampovima, ali zemlja ovisi o međunarodnim partnerima kako bi njih i još 29 žena vratila na svoju teritoriju.

To se desilo i s prvom organiziranom repatrijacijom bosanskohercegovačkih državljana iz Sirije kada su 24 osobe u decembru 2019. vraćene vojnim avionom SAD-a. Sedmorica muškaraca su izvedeni pred sud, dok je šest žena i 11 djece ušlo u program rehabilitacije.

“Imamo troje djece školske dobi koja se veoma dobro uklapaju u školi u smislu socijalizacije i u smislu uspjeha”, kaže psihologinja i psihoterapeutkinja Elma Omersoftić.

Omersoftić navodi da su žene i djeca s kojima radi iskusili znatne traume.

“Djeca su najčešće pogođena tim ratnim dejstvima”, kaže ona. Neka od njih se također nose i sa činjenicom da su njihovi očevi još uvijek u Siriji.

“Njihovim se majkama pruža psihološka pomoć kako bi mogle pomoći svojoj djeci u smislu prevazilaženja tih trauma”, kaže Omersoftić za BIRN.

Potrebno je učiniti još više u smislu integracije u društvo, smatra ona.

“Kroz školski sistem, mislim da su i djeca i roditelji prihvaćeni i da imaju veoma dobru saradnju sa svojim nastavnicima i da djeca imaju dobar odnos sa svojim vršnjacima.”

Protest of Bosnia citizens families whose children are in camps in Syria, 24 September, 2020, Sarajevo
Protest of Bosnia citizens families whose children are in camps in Syria, 24 September, 2020, Sarajevo

Povratak kao logistički izazov

Stanovnici centra u Draču vraćeni su krajem prošle godine, ali je sam proces bio daleko od jednostavnog.

Vlada je radila s vlastima u Libanu prije nego što su dva albanska službenika za borbu protiv terorizma uspostavila kontakt s kurdskim snagama, te otputovala u izbjeglički kamp Al-Hol, gdje je smješteno više od 60.000 izbjeglica. Oni su preuzeli Rashu i djecu, te ih cestom doveli do Libana, gdje ih je dočekao albanski premijer Edi Rama.

U to vrijeme Albanija je pregovarala o prebacivanju oko 35 albanskih žena i djece iz kampa Al-Hol u kamp Roj, koji je manji i smatra se sigurnijim. Oko 15 njih je i dalje u Al-Holu, gdje je niz ubistava u januaru potaknuo zabrinutost zbog pogoršanja sigurnosne situacije unutar kampa.

Zvaničnici albanske vlade kažu da im je cilj da vrate sve albanske žene i djecu, ali ostaje nejasno kada i kako.

Leonie Vrugtman, koja se bavi istraživanjem nasilnog ekstremizma pri Albanskom institutu za demokratiju i posredovanje, kaže da podrška koju Albanija dobija od međunarodne zajednice kako bi razvijala kapacitete za rehabilitaciju i reintegraciju povratnika ukazuje da postoji politička volja za povratak tih ljudi.

“Postoji generalna podrška za povratak albanske djece i žena, tako da je moguće da budu vraćeni u narednih nekoliko mjeseci”, kaže Vrugtman za BIRN. “Međutim, ne očekujem da će se svi Albanci vratiti iz Sirije tako brzo.”

“Sumnjam da bi vlada razmotrila povratak ostalih Albanaca uoči aprilskih izbora”, kaže ona govoreći o parlamentarnim izborima planiranim za 25. april.

Ahmad Hamra, stands with his children outside a tent at an internally displaced Syrian camp, in northern Aleppo near the Syrian-Turkish border, Syria, Feb. 17, 2021.
Ahmad Hamra, stands with his children outside a tent at an internally displaced Syrian camp, in northern Aleppo near the Syrian-Turkish border, Syria, Feb. 17, 2021.

Socijalni radnici preuzimaju vodstvo u Sjevernoj Makedoniji

U Albaniji susjednoj zemlji Sjevernoj Makedoniji državni plan za reintegraciju, resocijalizaciju i rehabilitaciju vojnika povratnika sa stranih ratišta i njihovih porodica u proceduri je još od 2017., a konačno je usvojen u junu prošle godine.

Prema zvaničnim podacima, od oko 150 građana koji su otputovali u Islamsku državu u Siriji i Iraku, oko 80 njih se vratilo, a od toga je 27 osoba u raznim fazama krivičnog gonjenja.

Trenutno se u Siriji i Iraku nalazi devet muškaraca, sedam žena i oko 20 djece.

Među povratnicima je bila i jedna žena, njena 13-godišnja kćerka i unuče, a u zemlju su se vratili početkom 2020. godine.

“Oni prolaze kroz taj proces sa Centrom za socijalni rad, jer želimo da ta institucija vodi cijeli proces”, govori Borče Petrevski, nacionalni koordinator Sjeverne Makedonije za borbu protiv nasilnog ekstremizma i terorizma.

“Vjerujemo da socijalni radnici mogu ponuditi veću dostupnost i bolju komunikaciju”, kaže on za BIRN.

Što se tiče građana Crne Gore, iz Ministarstva unutrašnjih poslova te zemlje kažu da su tri muškarca, četiri žene i dvoje djece još uvijek u Siriji, dok se još jedan građanin nalazi u pritvoru u Turskoj. Iz Sirije se vratilo osam muškaraca, jedna žena i jedno dijete.

“Svi su se vratili u svoje zajednice i stavljeni su pod nadzor”, stoji u pisanom odgovoru Ministarstva. “Iako je prijetnja od ovih pojava u Crnoj Gori niska, posvećeni smo tom pitanju”, navode za BIRN.

“Državne institucije posvećene su procesu deradikalizacije, te sarađuju s bivšim vojnicima, ali i njihovim porodicama i mladim ljudima iz zajednice.”

Ne postoje zvanične brojke o tome koliko je muškaraca, žena i djece napustilo Srbiju i otišlo u Siriju, koliko ih se vratilo i koliko ih je još tamo. Prema procjenama BIRN-a, približno 20 građana Srbije je u kampovima u Siriji. Ta zemlja nije pokušavala vratiti bilo koga od njih.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG