Linkovi

Kako je masakr u Columbineu promijenio bezbijednost u američkim školama


Memorijal posvećen ubijenima u masakru u srednjoj školi Columbine 20. aprila 1999.
Memorijal posvećen ubijenima u masakru u srednjoj školi Columbine 20. aprila 1999.

U srednjoj školi Columbine, u Littletownu u Coloradu danas nema mnogo toga što ukazuje da se prije 20 godina dogodilo jedno od najmasovnijih ubistava u školama u Americi.

Prije dvije decenije, 20. aprila 1999. dvojica učenika ušla su u školu i ubila 12 svojih školskih drugova i jednog nastavnika.

Masakr u Kolumbajnu, najmasovnije ubistvo u nekoj američkoj školi u to vrijeme, bio je prekretnica kada je riječ o bezbjednosti u školama.

Protokol u tadašnje vrijeme je nalagao da policajci ispred škole čekaju specijalni policijski tim za oružje (SWAT) da dođe na mjesto napada.

Ipak, poslije Kolumbajna protokol u školama se promijenio.

"Danas će policajci ići na napadača i uraditi sve što mogu da identifikuju i neutrališu prijetnju i da spasu što više života", kaže šerif okruga Džeferson u Koloradu Džef Šreder.

Policijski automobil ispred srednje škole Kolumbajn
Policijski automobil ispred srednje škole Kolumbajn

Osim bržeg odgovora policije, promijenila su se i neka pravila u školama.

Recimo, ranije su posjetioci mogli slobodno da uđu u bilo koju školu u Americi.

Danas su vrata zaključana, a mnoge škole čak imaju i interfon. Vrata u učionicama zaključavaju se iznutra, a na prozore se stavljaju slojevi otporni na metke.

Kako prepoznati masovnog ubicu?

Nacionalni tim za procjenu prijetnji Tajne službe ocijenio je da napadači koji pucaju u školama obično imaju neki okidač - poput izbacivanja iz škole, maltretiranja ili neke vrste gubitka - koji vodi do napada.

Ipak, FBI je utvrdio da ubice iz Kolumbajna nisu bile maltretirane.

Samanta Hevilend, direktorka centra za savetovanje u školama okruga Denver, inače preživela masakr u Kolumbajnu
Samanta Hevilend, direktorka centra za savetovanje u školama okruga Denver, inače preživela masakr u Kolumbajnu

Danas Tajna služba preporučuje školama da same naprave tim za procjenu prijetnji sastavljen od učitelja, savjetnika, koji bi trebalo da detektuju učenike koji su pod stresom ili se čudno ponašaju.

"Ne postoji specifičan tip napadača. U većini slučajeva, to su obični učenici, odlični ili vrlo dobri. Dolaze iz različitih porodica. Neki su veoma popularni, neki su usamljeni. Ne može se utvrditi jedan profil potencijalnog ubice, neko u koga ćete moći da uprete prstom i kažete da će možda da počne da ubija", kaže Lina Alatari iz Nacionalnog centra za procjenu prijetnji Tajne službe.

Pokazatelji ipak mogu biti pogoršanje ocjena, suicidne misli, izolacija i druge promjene u ponašanju.

"Odmah treba intervenisati i ponuditi pomoć učenicima, prije nego što eskalira u nasilje", kaže Alatari.

Prema podacima Nacionalnog tima za procjenu prijetnji, u 81 odsto masovnih ubistava u školama, učenici su znali da će napadač krenuti u akciju ili da je za to zainteresovan.

Direktor škole u Kolumbajnu u vreme masakra, Frenk Deanđelis
Direktor škole u Kolumbajnu u vreme masakra, Frenk Deanđelis

"Zato je važno da odmah kažete ako nešto uočite, čujete", kaže bivši direktor škole u Kolumbajnu Frenk Deanđelis.

Danas 90 odsto škola u Americi ima plan šta da radi u slučaju da se pojavi masovni ubica, i obučava učenike kako da se ponašaju i sačuvaju život u takvim situacijama.

XS
SM
MD
LG