Linkovi

Teme

Godišnjica masovnog ubistva u školi na Floridi: Kako je tragedija prerasla u aktivizam

Ema Gonzales, jedna od preživjelih učenica na Maršu za naše živote u Vašingtonu, 24. marta 2018.

Pre tačno godinu dana, u srednjoj školi "Mardžori Stonmen Daglas" u Parklendu na Floridi desilo se masovno ubistvo koje je promijenilo deabatu o kontroli oružja u Americi. U školi je ubijeno 17 ljudi.

Optužen za ubistvo je 20-godišnji Nikolas Kruz koji je ušao u školu i automatskom puškom AR-15 ubio 17 učenika i nastavnika.

Učenici koji su preživjeli, tragediju su pretvorili u aktivizam: širom zemlje održavani su protesti, a izlaznost mladih glasača na kongresnim izborima 2018. bila je veća nego ikad - glasalo je 31 odsto birača od 18 do 29 godina.

Na protestu Marš za naše živote, održanom 24.marta 2018. u Vašingtonu, bilo je 500 hiljada ljudi.

Protest Marš za naše živote
Protest Marš za naše živote

Pitanje bezbjednosti oružja je pokrenulo mnoge milenijalce da izađu na glasanje, a Drugi amandman kojim se dozvoljava posjedovanje oružja, bio je među top temama koje su motivisale birače da izađu na izbore.

"Od kraja 2017. i prvoj polovini 2018. pitanje oružja popelo se na ljestvici najvažnijih pitanja za Amerikance", kaže Džon Dela Volp, direktor IOP.

Po anketi univerziteta Kvinipijak, 97 odsto Amerikanaca podržava univerzalne bezbjednosne provjere kupaca oružja - najviše u proteklih 5 godina.

Marš za naše živote u Vašingtonu
Marš za naše živote u Vašingtonu

Demokrate su u Predstavničkom domu predstavile zakon o obaveznim bezbjednosnim provjerama kupaca oružja, ali je malo vjerovatno da će taj prijedlog proći i Senat koji kontrolišu republikanci.

Neki republikanci, poput senatora sa Floride Marka Rubia, su u protekloj godini optuživani da primaju novac od Nacionalnog udruženja vlasnika oružja (NRA). Rubio je rekao da vjeruje da se pitanje masovnih ubistava u školama može riješiti zakonima o oružju.

Aktivisti pokreta Marš za naše živote
Aktivisti pokreta Marš za naše živote

Ipak, na Floridi se nije došlo do jedinstvenog rješenja kako škole učiniti bezbjednijim.

Komisija za javnu bezbjednost škole "Mardžori Stonmen Daglas" objavila je prije mjesec dana izvještaj od 400 strana o pucnjavi koja se desila 14. februara 2018. U izvještaju se preporučuje da nastavnici i školsko osoblje nose oružje kako bi odbranili učenike od masovnog ubice.

Te preporuke, međutim, nisu prihvatili roditelji djece koja su stradala, kao ni nastavnici u školi.

Slike žrtava ispred škole u Parklendu
Slike žrtava ispred škole u Parklendu

Iako su poslije godinu dana promijenjeni zakoni o bezbjednosti oružja u nekim državama, na federalnom nivou nije donijet zakon o bezbjednosti u školama.

Prema podacima projekta "The Trace" i Majami Heralda, od masovnog ubistva u Parklendu od vatrenog oružja ubijeno je 1200 Amerikanaca mlađih od 8 godina.

Većina tinejdžera i dalje je zabrinuta da bi pucnjava mogla da se dogodi i u njihovoj školi.

See all News Updates of the Day

Analitičari: NATO trpi zbog sukoba ličnosti

Analitičari: NATO trpi zbog sukoba ličnosti
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:34 0:00

Smanjuje se broj studenata koji dolaze u SAD

Smanjuje se broj studenata koji dolaze u SAD
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:07 0:00

Žene koje su doprinijele razvoju Banjaluke nepravedno zaboravljene

Dragana Dardić izvršna direktorica HPBL

Bh. umjetnica za koju je slavni Richard Strauss rekao da je čekao cijeli život, prva diplomirana inženjerka u Njemačkom carstvu, prve bh. doktorice i borkinje za ljudska i ženska prava krajem 19. vijeka, samo su neki od primjera žena koje su ostavile neizbrisiv trag u Banjaluci, a koje su većinom zaboravljene.

Ukoliko prošetate Banjalukom primijetićete mnoštvo spomen bista posvećenih uglednim muškarcima - od Svetislava Tise Milosavljevića, Puškina, Njegoša, pa sve do ruskog cara Nikolaja Drugog. Žene kao da nisu živjele, radile i stvarale u gradu.

Takvu sliku u narednom periodu mogla bi da promijeni Feministička tura koju realizuje Helsinški parlament Banja Luka (HPBL), a koja predstavlja aktivistički odgovor na zanemarivanje značajnih žena. Ovaj vid turističko-edukativne šetnje prati život, borbe, uspjehe i stradanja više od 30 žena, a obuhvata istraživački rad, podatke, sugestije i entuzijazam brojnih osoba.

Tura počinje pričama o banjalučkim legendama. Najpoznatija je ona o ljubavi lijepe Safikade i vojnika (turskog/austrougarskog), koji gine na ratištu, nakon čega se Safikada, koja se zaklela na vječnu ljubav, ubija. Manje su poznata imena Bilbije Petronije Petre koja je učestvovala u podizanju ustanka na turske dahije u Hercegovini, te hajdučice Mare koja se odmetnula u hajduke, a koja se spominje u pjesmama Vuka Karadžića i Ivana Franje Jukića. Prva žena koja se povezuje sa istorijom grada na Vrbasu je Šemska – Kaduna, rođena sestra Mehmed-paše Sokolovića, koja je bila zadužbinarka jednog od četiri mosta koje je Banjaluka imala u 16. vijeku.

Banjalučka Koko Šanel

Malo je onih koji znaju da je Banjaluka prije Drugog svjetskog rata imala svoju Koko Šanel – Ravijojlu Jovetić Ravku, koja je držala prestižni krojački salon u Gospodskoj ulici. Nakon što je banici Nadeždi Lazarević sašila haljinu za bal, koja je, prema svjedočenjima, prisutne „ostavila bez daha“, počinje njena uspješna karijera. Imućnije Banjalučanke počele su da posjećuju Ravkin salon, a za njene kreacije pročulo se i van granica grada na Vrbasu. Istoričarka Dragojla Tošić opisala je Ravku kao „umjetnicu koja je Banjaluci udahnula smisao za modu i estetiku zbog čega je prozvana banjalučkom Koko Šanel“. Ravka je u svom salonu zapošljavala pet krojačica i jednog šegrta i bila je vrlo rijedak primjer mlade žene koja samostalno vodi sopstveni posao. Početkom Drugog svjetskog rata napušta Banjaluku i otvara salon u Beogradu, koji su posjećivale brojne domaće i svjetske ugledne dame.

Malo je poznata i činjenica da iza idejnog rješenja izgleda Banskog dvora stoje dvije žene Jovanka Bončić Katerinić i Anđelija Pavlović, te jedan muškarac Jovan Ranković. Inače, Jovanka je bila prva žena koja je stekla diplomu arhitekte na Visokoj tehničkoj školi u Darmštatu u Njemačkoj. Tom izuzetnom događaju, predaji diplome inženjera prvoj ženi, berlinske „Ilustrovane novine“ posvetile su naslovnu stranu, a nagrada koju dodjeljuje Univerzitet u Darmštatu, kao i jedna ulica u studentskom kampusu ovog grada nose ime ove izuzetne žene. Nijemci nisu zaboravili prvu školovanu arhitekticu, dok u Banjaluci niko ne zna da je ona uopšte postojala, iako je osmislila jedan od najreprezentativnijih objekata u gradu.

Feministička tura vodi nas i do Palate Republike ispred koje se nalaze dva kipa koja predstavljaju Krajišnike u narodnjoj nošnji. Figura žene sa srpom simbolizuje domaćinsto, a muškarca s kantarom u ruci trgovinu, te je ovo jedan od rijetkih prikaza oba pola ravnopravno.

Mimo ove figure, one rijetke ženske biste u gradu pripadaju narodnim heroinama Vahidi Maglajlić i Radi Vranješević, a nalaze se na Trgu palih boraca.

Spomen bista Vahide Maglajlić
Spomen bista Vahide Maglajlić

Uprkos patrijarhalnim stavovima Vahida Maglajlić je nakon završene Ženske stručne školu nastavila da ide na javna predavanja u Radnički dom i da od braće, koji su bili aktivni u društveno-političkom životu, uzima i čita knjige iz različitih oblasti. Kruti običaji nisu je spriječili da postane članica Ženskog pokreta, a kao i ostali iz njene porodice borila se protiv tadašnje ustaške vlasti, te je bila uhapšena i zatvorena u „Crnoj kući“. Uspjela je da pobjegne i priključi se partizanima, a pošto je bila izrazito politički aktivna brzo je postala članica Centralnog odbora Antifašističkog fronta žena. Poginula je 1943. godine. Prije prethodnog rata Medicinska škola u Banjaluci nosila je njeno ime, a danas je samo ova bista podsjećanje na heroinu koja je stradala u Drugom svjetskom ratu.

Rada Vranješević imala je samo 26 godina kada je poginula u Drvaru 1944. godine. Bila je jedna od prvih osnivačica “Glasa” današnjeg “Glasa Srpske”, čije je prvo izdanje objavljeno 1943. godine. Njeno ime danas nosi Dom za nezbrinutu djecu i jedna ulica u naselju Borik.

„Oni koji su je poznavali opisivali su je kao vrlo energičnu borkinju koja je žustro i sa puno žara propagirala ideje antifašističke borbe. Jedno vrijeme krila se u kući Vahide Maglajlić, jer su je vlasti zbog tog djelovanja proganjale“, kaže Dragana Dardić, izvršna direktorica HPBL.

Spomen bista Rade Vranješević
Spomen bista Rade Vranješević

Opismenjavanje žena u Banjaluci

Na mjestu nekadašnjeg kina Kozara davne 1898. godine nalazila se Viša djevojačka škola od koje je danas ostao samo jedan zid. Dvije najznačajnije upravnice ove škole bile su Jagoda Truhelka i Jelica Belović Bernadžikovska.

Jagoda je bila borkinja za ženska prava i smatra se začetnicom feminizima kako u BiH, tako i u Hrvatskoj. U svojim djelima u prvi plan stavlja samouvjerenu, obrazovanu i samostalnu ženu koja se ne povinuje društvenim stereotipima. Njeno ime danas nose jedan vrt i škola u Osijeku, kao i jedna ulica u Zagrebu.

“Rad ove žene u Banjaluci je zaboravljen. Ta škola je značajna za opismenjavanje i obrazovanje žena krajem 19. i početkom 20. vijeka i naša inicijativa će ići u tom pravcu da se bar postavi spomen ploča kao podsjećanje na taj period”, ističe Dragana Dardić.

Prema njenim riječima i Jelica je bila jedna od borkinja za ženska ljudska prava i mnogo je pisala o položaju žena tog vremena.

“1899. godine objavljuje članke ‘Žena u budućnosti’ i ‘Moderne žene’ u kojima se bavi pitanjima ženske samostalnosti, obrazovanja i usklađivanja porodičnog i poslovnog života zaposlenih žena tog vremena. To je tema o kojoj i danas pričamo”, objašnjava Dragana Dardić.

Ispred Narodnog pozorišta RS pričom je oživljeno i sjećanje na umjetnice koje su obilježile jednu epohu na banjalučkim pozorišnim daskama. Na njima je nastupala i Bahrija Nuri Hadžić bh. operska pjevačica čiji dometi na internacionalnoj sceni spadaju među najveće. Ostala je upamćena po ulozi Salome za koju je Richard Strauss rekao da je ona Saloma koju čeka 35 godina. Bahrija je vježbala 10 sati dnevno, a danas ne postoji nijedan tonski zapis njenog glasa.

Banjaluka poznata i po prvim doktoricama u BiH

Zgrada u kojoj se nalazi Higijenski zavod sagrađena je 1933. godine i bila je pravi reprezent modernističke arhitekture na prostoru Vrbaske banovine. Prvonagrađeno konkursno rješenje za ovu zgradu potpisivala je žena, arhitektica Zoja Petrovna Dumenglić. Zavod treba pamtiti i po nekoliko briljantnih žena koje su svoj život posvetile liječenju i to u vremenu kada se o obrazovanim doktoricama gotovo nije ni govorilo.

Prva žena doktor u Banjaluci bila je Gizela Januševski, Čehinja koja je diplomirala na Univerzitetu u Cirihu. U Banjaluku je došla 1899. godine i vrlo brzo stekla reputaciju vrsne doktorice. Prva žena u BiH sa diplomom medicinskog fakulteta, i to onog u Pragu bila je Staka Čubrilović Bokonjić, rođena 1884. godine u selu Ledenice nadomak Banjaluke.

Žene - zaboravljeni dio istorije

Kipovi ispred Palate Republike
Kipovi ispred Palate Republike

Banjalučani koji su imali priliku da učestvuju u prvim Feminističkim turama za većinu ovih žena nikad nisu čuli.

Književnica Tanja Stupar-Trifunović ističe za Glas Amerike da je veoma važno da oživimo onaj dio istorije koji smo iz nekog razloga potisnuli.

“Tura je veoma interesantna, edukativna i emotivno potresna, jer osvijestite činjenicu da sjećanje na veliki broj žena, koje su u ovom gradu nešto radile, stvarale i doprinijele, gotovo da ne postoji. Jednostavno je izbrisano, one nisu upamćene, niti su obilježena mjesta gdje su živjele ili radile”, objašnjava Stupar – Trifunović.

Cilj je da se ova tura nastavi razvijati i dograđivati novim pričama o znamenitim ženama iz prošlosti Banjaluke. Na taj način će se bar na trenutak otrgnuti od zaborava sve one koje su prkosile pravilima, pomjerale granice i popločavale put narednim generacijama žena i muškaraca.

Pelosi tražila da se napiše prijedlog opoziva Trumpa

Nancy Pelosi tokom današnjeg obraćanja na Capitol Hillu (Foto: Reuters/Erin Scott)

Predsjedavajuća Predstavničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi zatražila je u četvrtak od predsjednika Odbora za pravosuđe da napiše prijedlog opoziva protiv predsjednika Donalda Trumpa, proglašavajući da je on "zloupotrijebio moć svog položaja". 

"Predsednik je zloupotrijebio svoju moć kako bi ostvario ličnu političku korist na račun naše nacionalne bezbjednosti, tako što je zadržavao vojnu pomoć i ključni sastanak u ovalnoj kancelariji u zamjenu za objavljivanje pokretanja istraga svog političkog rivala", rekla je Pelosi u obraćanju, koje su uživo prenosile američke nacionalne televizije.​

Pelosi je izašla pred novinare uživo u televizisjkom obraćanju, dan poslije pretresa u Odboru za pravosuđe, na kojem su troje stručnjaka za ustavno pravo rekli Kongresu da je američki lider počinio prekršaje koji podliježu opozivu jer je vršio pritisak na Ukrajinu da otvori istrage koje bi mu donijele političku korist.

Četvrti stručnjak kojeg su da svjedoči pozvali republikanci, tvrdio je da ne postoji dovoljno dokaza da bi predsednik Trump bio opozvan.

Predsjednik Trump je ubrzo reagovao na Twitteru porukom da su "radikalne ljevičarske demokrate koje ne rade ništa, upravo saopštile da će probati da me opozovu zbog NIČEGA", a onda dodao "da će potez Predstavničkog doma značiti da će ta izuzetno važna i rijetko korištena institucija opoziva biti korištena rutinski za napad na buduće predsjednike".

Donald Trump
Donald Trump

"To nije ono što su naši osnivači imali na umu. Dobra stvar je da republikanci NIKAD nisu bili više ujedinjeni. Mi ćemo pobijediti", poručio je Trump.

Iako predsjedavajuća Predstavničkog doma Nancy Pelosi nije pomenula nikakakve vremenske odrednice, tijelo koje je pod kontrolom demokrata moglo bi da glasa o opozivu predsjednika Trumpa prije kongresne Božićne pauze, krajem ovog mjeseca.

Tako bi sve bilo spremno za januarsko suđenje u Senatu, u kojem većinu imaju republikanci, i gdje su i dalje vrlo mali izgledi da Trump bude proglašen krivim i smijenjen s položaja.

Jones: Kina zavarala Zapad, teži globalnoj dominaciji

Arhiv - James L. Jones

Iako su bezbjednosni izazovi i prioriteti u velikoj mjeri izmijenjeni, NATO je danas jednako relevantan kao na svom početku prije 70 godina, kada je uspostavljen kao odbrambeni bedem protiv Sovjetskog Saveza, smatra penzionisan marinski general James Jones, predsjednik Upravnog odbora uticajnog Atlantskog savjeta u Washingtonu.

On kao najveću bezbjednosnu opasnost za Zapad ističe Kinu, koju opisuje kao supersilu na usponu koja želi da dominira u svjetskim razmjerama.

Najveći propust Zapada je pogrešna procjena proteklilh više od decenije razvoja Kine na svim poljima - od ekonomskog do političkog i vojnog, tvrdi general Jones i ističe da Kina od početka ima cilj da preuzme globalno vodstvo od Zapada, posebno SAD.

“Zapad je jedan prilično dugi period spavao na lovorikama, vjerujući da je Kina na putu da ostvari slobodno tržište, kao i slobodno društvo. Godinama su svi hvalili Kinu da sprovodi reforme i da je na putu da postane pravi prijatelj Zapada. Ispostavilo se, međutim, da je Kina imala sasvim suprotan strateški cilj - da stigne i prestigne prije svega Ameriku prvo na ekonomskom, zatim tehnološkom, a sada i na vojnom planu. Predsjednik Xi Jinping ne krije da teži dominaciji u globalnim razmjerama”.

Ekonomska prednost SAD oduvijek je počivala na tehnološkoj inovativnosti zemlje. Kina je promućurno odlučila da slijedi upravo američki primjer:

“Kina sprovodi investicije na gotovo kapitalistički način, preuzimajući tehnološke inovacije i sve to objedinjuje cyber špijunažom. Ključ u svemu tome je 5G tehnologija, koju uspješno razvija, velikim dijelom pomoću krađe američke intelektualne svojine. I sada finansira svoje širenje u svim krajevima svijeta. Uspostavljanje kineske kontrole nad digitalnom infrastrukturom 21. vijeka, znači osposobljanje Kine za globalnu špijunažu usmjerenu protiv Sjedinjenih Država i njenih saveznika. Zamislite samo NATO u uslovima u kojima globalni protok informacija kontroliše Peking”.

Prema Jonesu, riječ je o urgentnom problemu, koji bi potencijalno mogao da definiše ne samo pojedinačne ekonomije, već čitava društva, uključujući i ona na Zapadu, za buduće generacije.

Međutim, Jones nije pesimista i ističe da Googleovo otkriće kvantnog kompjutera predstavlja neuporedivo veće dostignuće od 5G tehnologije. Amerika ima još jednu važnu prednost nad Kinom, dodaje on:

“Amerika uživa ugled slobodnog društva u kojem se ‘greške popravljaju pod budnim okom javnosti’. Kao otvorena demokratska zemlja SAD nude svoju tehnologiju bez ikakvih uslova. Politika Kine, u skladu sa njenim zatvorenim i nedemokratskim sistemom nije privlačna za druge zemlje”.

Naprotiv, sve veći broj zemalja uočava krajnje ciljeve Kine, donedavno univerzalno prihvaćene kao zemlje sa prijateljskim namjerama prema svima, zaključuje Jones.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG