Linkovi

Teme

Godišnjica masovnog ubistva u školi na Floridi: Kako je tragedija prerasla u aktivizam

Ema Gonzales, jedna od preživjelih učenica na Maršu za naše živote u Vašingtonu, 24. marta 2018.

Pre tačno godinu dana, u srednjoj školi "Mardžori Stonmen Daglas" u Parklendu na Floridi desilo se masovno ubistvo koje je promijenilo deabatu o kontroli oružja u Americi. U školi je ubijeno 17 ljudi.

Optužen za ubistvo je 20-godišnji Nikolas Kruz koji je ušao u školu i automatskom puškom AR-15 ubio 17 učenika i nastavnika.

Učenici koji su preživjeli, tragediju su pretvorili u aktivizam: širom zemlje održavani su protesti, a izlaznost mladih glasača na kongresnim izborima 2018. bila je veća nego ikad - glasalo je 31 odsto birača od 18 do 29 godina.

Na protestu Marš za naše živote, održanom 24.marta 2018. u Vašingtonu, bilo je 500 hiljada ljudi.

Protest Marš za naše živote
Protest Marš za naše živote

Pitanje bezbjednosti oružja je pokrenulo mnoge milenijalce da izađu na glasanje, a Drugi amandman kojim se dozvoljava posjedovanje oružja, bio je među top temama koje su motivisale birače da izađu na izbore.

"Od kraja 2017. i prvoj polovini 2018. pitanje oružja popelo se na ljestvici najvažnijih pitanja za Amerikance", kaže Džon Dela Volp, direktor IOP.

Po anketi univerziteta Kvinipijak, 97 odsto Amerikanaca podržava univerzalne bezbjednosne provjere kupaca oružja - najviše u proteklih 5 godina.

Marš za naše živote u Vašingtonu
Marš za naše živote u Vašingtonu

Demokrate su u Predstavničkom domu predstavile zakon o obaveznim bezbjednosnim provjerama kupaca oružja, ali je malo vjerovatno da će taj prijedlog proći i Senat koji kontrolišu republikanci.

Neki republikanci, poput senatora sa Floride Marka Rubia, su u protekloj godini optuživani da primaju novac od Nacionalnog udruženja vlasnika oružja (NRA). Rubio je rekao da vjeruje da se pitanje masovnih ubistava u školama može riješiti zakonima o oružju.

Aktivisti pokreta Marš za naše živote
Aktivisti pokreta Marš za naše živote

Ipak, na Floridi se nije došlo do jedinstvenog rješenja kako škole učiniti bezbjednijim.

Komisija za javnu bezbjednost škole "Mardžori Stonmen Daglas" objavila je prije mjesec dana izvještaj od 400 strana o pucnjavi koja se desila 14. februara 2018. U izvještaju se preporučuje da nastavnici i školsko osoblje nose oružje kako bi odbranili učenike od masovnog ubice.

Te preporuke, međutim, nisu prihvatili roditelji djece koja su stradala, kao ni nastavnici u školi.

Slike žrtava ispred škole u Parklendu
Slike žrtava ispred škole u Parklendu

Iako su poslije godinu dana promijenjeni zakoni o bezbjednosti oružja u nekim državama, na federalnom nivou nije donijet zakon o bezbjednosti u školama.

Prema podacima projekta "The Trace" i Majami Heralda, od masovnog ubistva u Parklendu od vatrenog oružja ubijeno je 1200 Amerikanaca mlađih od 8 godina.

Većina tinejdžera i dalje je zabrinuta da bi pucnjava mogla da se dogodi i u njihovoj školi.

See all News Updates of the Day

Bivša predsjednica Suda BiH: Međunarodna zajednica se mora više uključiti u spašavanje pravosuđa

Arhiv - Meddžida Kreso, nekadašnja predsjednica Suda BiH

U osvrtu na stanje u pravosuđu, nekadašnja predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso kaže za Glas Amerike da je na sceni „početak kraja jedne pravosudne ere koja je strmoglavo krenula ka dnu”.

Sistem, prema riječima Kreso, počeo je slabiti onog trenutka kada je međunarodna zajednica odlučila pravosuđe predati u ruke domaćim ljudima.

Gledajući danas na to vrijeme, Kreso je uvjerenja da je riječ o slaboj procjeni iako se radilo o dobrim namjerama iz razloga što se pokazuje da su mnogi nedorasli izazovima sadašnjeg vremena da vode pravosuđe.

„Mislim da se i međunarodna zajednica ponovo mora energičnije uključiti probleme rješavanja i spasiti ono što se spasiti da”, kaže Kreso.

Pravosudni kompleks u kojem je smješten Sud BiH, Tužilaštvo BiH i Visoko sudsko i tužilačko vijeće
Pravosudni kompleks u kojem je smješten Sud BiH, Tužilaštvo BiH i Visoko sudsko i tužilačko vijeće

Kada je počela reforma pravosuđa 2001. godine, Kreso se vraća u pravosudni sektor, a tri godine poslije je imenovana za predsjednicu Suda BiH, gdje se zadržala narednih 12 godina.

Iz riječi nekadašnje prve žene Suda BiH proizilazi da su Visokm sudskom i tužilačkom vijeću potrebne zakonske i ljudske promjene.

Visoko sudsko i tužilačko vijeće je je krovna nezavisna pravosudna institucija nadležna za nezavisno, nepristrasno i profesionalnoo pravosuđe.

Neopohdno je, kaže, mijenjati Zakon o visokom sudskom i tužilačkom vijeću, krovnoj pravosudnoj instituciji u zemlji.

Važeći zakon, pojašnjava, članovima Vijeća nudi široke ovlasti koje se mogu zloupotrijebiti u slučajevima poput imenovanja sudija i tužilaca, ocjenjivana i dovođenja podobnih ljudi.

Nekadašnja predsjednica Suda BiH je iznijela svoje viđenje afere u kojoj se našao prvi čovjek Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija.

Nedopustivo je, kaže, u kafani voditi bilo kakav razgovor o predmetima, a što je, kako smatra, bio razlog za raspravu među članovima Vijeća jer je riječ o kršenju etičkih normi.

„Nikome to nije palo napamet da pokuša razgovarati o tome. Naprotiv, svi su jednoglasno dali podršku”, kaže Kreso.

Ona kaže da sadašnji članovi Visokog sudskog i tužilačkog vijeća vuku poteze zbog kojih se ne bi trebali nalaziti na tim pozicijama.

Na video snimku kojeg je objavio magazin Žurnal, Tegeltija se sastao sa biznismenom Nerminom Aleševićem i inspektorom SIPA-e Markom Pandžom. Alešević je nastojao preko Tegeltije ubrzati predmet u koji je uključen, a koji se vodi pred sarajevskim tužilaštvom.

Tegeltija je u kafani od Aleševića tražio detaljnije informacije: „Broj predmeta, ko je prijavljen. Ja ću vidjeti s Dalidom (tadašnja glavna tužiteljica Tužilaštva Kantona Sarajevo) šta je i kako je, pa ću ti onda moći reći.”

Za Tegeltiju i članove Vijeća sastanci u kafanama i razgovori o predmetima sasvim su prihvatljivi. Predsjednik Vijeća kaže da je to uradio kako bi saslušao Aleševićeve probleme i sve uveo u službenu proceduru.

Kreso je povukla paralelu sa slučajem nekadašnjeg glavnog tužioca Tužilaštva BiH koji je kažnjen smjenom sa pozicije zbog kontakata koji su neprimjereni.

„Barašin je disciplinski odgovarao što se u kafani sastao sa čovjekom za kojeg se sumnjalo da je švercer oružjem, a nije bilo nikakvog postupka protiv njega”, kaže bivša predsjednica Suda BiH.

Tegeltija: Ni ja ni Vijeće ne vidimo ništa sporno da se sastajem na kafama i pićima
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:16 0:00

U čitavom haosu, kako kaže, Kreso primjećuje i jednu pozitivnu stvar, a to su pojedinci poput sudija Suda BiH Branka Perića koji se bune protiv trenutnog stanja koje se „kosi sa svim principima časne struke”.

Svađa po svađa, dok evropske reforme čekaju

U okviru Izvještaja Evropske komisije o proširenju, koji će obuhvatiti zemlje Zapadnog Balkana, Bosna i Hercegovina bi trebala dobiti mišljenje o zahtjevu za članstvo u Evropskoj uniji. Međutim, postavlja se pitanje mogu li lideri, koji se spore o brojnim pitanjima, provesti reforme koje bi zemlju približile Uniji?

Umjesto dijaloga i razgovora o (boljoj) budućnosti zemlje, bosansko hercegovački zvaničnici upućuju jedni drugima teške riječi. Nema dogovora o formiranju vlasti na državnom i federalnom nivou, o pristupu NATO-u, o izmjenama Ustava, o novom Izbornom zakonu, o odnosu prema migrantima i izbjeglicama i td. U verbalnom ratu su član Predsjedništva BiH Željko Komšić i predsjedavajući Milorad Dodik, te ministar sigurnosti Dragan Mektić i predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija.

Član Predsjedništva BiH, Željko Komšić podnio je krivičnu prijavu protiv predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika zbog njegovog poziva pripadnicima Trećeg pješadijskog puka Oružanih snaga BiH da na narednom obilježavanju svog dana obuku uniforme bivše Vojske RS. Dodik je odgovorio: "Sa Komšićem sam završio personalno i politički". Komšić je uzvratio lopticu: "Ne znam ni da sam nešto s Dodikom započeo".

Nakon napisa u medijima da je predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog Vijeća (VSTV) Milan Tegeltija navodno učestvovao u krivičnom djelu koruptivnog karaktera, oglasio se ministar sigurnosti Dragan Mektić, uz više poruka upućenih Tegeltiji, a jedna od njih je i ova: "Lažeš Milane, u ovom predmetu su uzete pare, vidjećeš da će biti dokazano, a da je i tako, ako si moralan podnesi ostavku i tako omogući tužilaštvu neovisnu istragu".

Posvađani su i socijaldemokrati, pokušaj njihovog ujedinjenja samo je donio nove optužbe i razdore.

U takvoj atmosferi se očekuje hoće li Evropska komisija dodijeliti status kandidata Bosni i Hercegovini. Ukoliko ga dobije, tek onda počinje pravi posao.

'Opasno je samo ono što političari rade'

A situaciju u BiH, po riječima fra Ive Markovića, profesora na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, dovoljno opisuje jedna riječ: katastrofa.

"Nije BiH katastrofa, nije narod katastrofa, katastrofa su samo lideri. Situacija među liderima je zastrašujuća, koji izluđuju narod. Oni sarađuju samo dok ne dođu na vlast, a zatim je jedina saradnja u podjeli teritorije. Nije njima cilj Evropa. Bez Evrope oni imaju moć, neizmjernu moć. Ali, za BiH je jedino rješenje da ide u EU, da ide u NATO, da ide tim putem. Nije Rusija rješenje za BiH. Treba na tom političkom kursu stajati i ne popuštati", kaže fra Marković.

"Ako se u politici želi nešto postići, nastavlja fra Marković, "mora se imati ideja, strategija, vizija".

"Neki govore da je BiH opasna zemlja. To je izmišljotina, nema ovdje velikog broja mudžahedina i terorista kao što se nekad želi predstaviti. Ljudi ipak sarađuju, susreću se dok političari iz vrha vlastina njih žele prenijeti svoju netrpeljivost. Opasno je samo ono što lideri rade", kaže fra Ivo Marković.

Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH, poznatiji iz presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu "Sejdić-Finci" podsjeća da će se krajem ove godine navršiti puna decenija neprovođenja ove odluke, ili neotklanjanja diskriminacije iz Ustava BiH.

"S obzirom da ignoriše provođenje presude 'Sejdić-Finci' i brojnih drugih, BiH ne može ostvariti približavanje evropskoj zajednici, jer je dokazano da krši ljudska prava i Evropsku konvenciju o osnovnim pravima i slobodama čovjeka. Umjesto da provode reforme političari su okupirani internim svađama", kaže Finci.

On podsjeća "da je prilikom posjete Predsjedništva BiH Briselu početkom ove godine rečeno da će kandidatski status ova zemlja dobiti pod uslovom da se formira vlast", te naglašava kako "još uvijek nema naznaka da bi uskoro moglo biti formirano Vijeće ministara ili Vlada Federacije jer su na djelu interne svađe".

Finci: 'Sve otvorenije se čuju glasovi da bh. rukovodstvu ne odgovara ulazak u Evropsku uniju'
Finci: 'Sve otvorenije se čuju glasovi da bh. rukovodstvu ne odgovara ulazak u Evropsku uniju'

"Vidimo da je cijeli region, da su sve zemlje u našem susjedstvu daleko više napredovale na svom evropskom putu nego što je to napravila Bosna i Hercegovina, a sve otvorenije se čuju glasovi da bh. rukovodstvu ne odgovara ulazak u Evropsku uniju. To podrazumijeva disciplinu, pridržavanje standarda i pravila, i posebno, vrlo oštru borbu protiv korupcije", komentariše Finci.

"Međutim", dodaje, "sad smo okruženi visokim zidom zemalja koje su već u Evropskoj uniji ili su u NATO-u, tako da smo ostali crna rupa na Balkanu".

"Jednostavno, Evropa je osigurana da ne možemo eksplodirati i svoju eksploziju prenijeti na njih. A kako će nama biti u onome što se može nazvati bosanskim loncem - ostaje da se vidi. Do tada ništa od Bosne u Evropskoj uniji, kandidatskog statusa ili, jednog dana, članstva", smatra Finci.

O foteljama, a ne o kandidatskom statusu za EU

Psiholog Srđan Puhalo navodi da u BiH nema atmosfere koja bi mogla bar nagovijestiti da se naredne sedmice očekuje značajna odluka za ovu zemlju.

"U BiH očito niko ne razmišlja o odluci Evropske komisije, odnosno o tome hoće li BiH dobiti status kandidata, što se najbolje može vidjeti kroz medije. To nije tema o kojoj se govori, što znači da postoje neki drugi prioriteti, a to su zauzimanje što boljih položaja u novim organima vlasti. Političari se svađaju oko MAP-a (Akcioni plan za članstvo u NATO), ali niko se ne sekira oko kandidatskog statusa", komentariše Puhalo.

"Problem u BiH je", ocjenjuje Puhalo, "što bazično nisu razjašnjene stvari budućnosti zemlje - gdje ona treba da ide, gdje želi da se pozicionira?"

"Tu imamo ne samo različite stavove nego i neiskrenost političara. Oni su neiskreni prema svojim političkim partnerima, ali i prema građanima, pogotovo kada se radi o EU i NATO: jedni su za NATO, drugi su protiv, treći mudro šute. Ali, i jedni i drugi i treći ne pokazuju da bilo šta rade da se to realizuje", kaže Puhalo.

Prema njegovim riječima, "postupci bh. lidera apsolutno nemaju veze s euroatlantskim integracijama u koje se zaklinju".

"Ako Mišljenje Evropske komisije bude negativno, nikome neće pasti na pamet da kaže da je odgovoran ili da ponudi ostavku. Ali, ako bude pozitivan, mnogi će se busati u prsa i uspjeh pripisivati sebi", kaže Puhalo.

Fra Ivo Marković naglašava da je razočaran i u političare koji predvode nenacionalne ili, kako kaže, nenacionalističke stranke koje se svađaju.

"Ima i među njima mnogo narcisa. Najavljivao se pokret, platforma za progresivne snage, mislio sam da je došlo vrijeme da se narod probudi, uključi. A, organizatori su dali naziv - Socijaldemokratski pokret. Pokret mora biti za demokraciju, za Bosnu, ne smije biti sa političke razine. Pokret je nešto mnogo dublje motivacijske razine", zaključuje Marković.

Bosna i Hercegovina je 15. februara 2016. godine podnijela Aplikaciju odnosno zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji. Kako je najavljeno, 29. maja bi trebalo da bude objavljen Izvještaj o proširenju koji će obuhvatiti Srbiju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Albaniju i BiH. Za BiH bi trebalo da bude objavljeno Mišljenje o spremnosti zemlje da dobije kandidatski status za punopravno članstvo u EU.

U kabinetu Johannesa Hahna se, međutim, ozbiljno razmatra mogućnost da se odloži objavljivanje paketa o proširenju, javila je dopisnica Radija Slobodna Evropa iz Brisela, pozivajući se na dobro obaviještene izvore u Evropskoj komisiji. Ova nesigurnost je posledica pritiska iz nekih zemalja članica EU, koje nisu spremne da raspravljaju o proširenju na sastanku u junu.

SAD: Važni zakoni na čekanju zbog stranačkog neslaganja

SAD: Važni zakoni na čekanju zbog stranačkog neslaganja
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:41 0:00

Afrika: Terorizam dolazi iz siromaštva

Afrika: Terorizam dolazi iz siromaštva
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:20 0:00

"SAD Srbiji da ponude veći podsticaj za priznanje Kosova ili 'neprijatnu alternativu' ako to odbije"

Profesor na Univerzitetu Džons Hopkins Edvard Džozef (arhivska fotografija)

Washington Srbiji za priznanje Kosova treba da ponudi značajniju finansijsku i vojnu pomoć, ali i da spremi “neprijatnu alternativu” u vidu jače podrške vojsci Kosova ili uskraćivanju evropske pomoći Srbiji ako Beograd odbije da prizna Kosovo, piše američki profesor na Univerzitetu Džons Hopkins i stručnjak za Balkan Edvard Džozef u autorskom tekstu za časopis “Foreign Policy”.

Džozef hvali lidere Grčke i Sjeverne Makedonije koji su došli do sporazuma o imenu, ističe njihovu „hrabrost i viziju“ i konstatuje da su „Srbija i Kosovo zaglavljeni u decenijskom neprijateljstvu i da ne mogu da nađu način da Beograd prizna svoju nekadašnju pokrajinu u sadašnjim granicama".

Ističe i da su pregovori pod pokroviteljstvom EU i uz podršku SAD propali, a da istovremeno rastu nacionalističke težnje. Zato ocijenjuje da je "popunjavanje političke praznine vezane za Kosovo - pitanje koje mora hitno da se riješi".

"Sa klimavom Bosnom i Hercegovinom, Rusijom koja nastavlja da podstiče podjele i Evropom koja oklijeva, riješavanje teških problema na Balkanu ponovo pada na SAD. Kako bi se oporavio od nedavnih zapadnih neuspjeha, Washington mora da srž onoga što je donijelo proboj oko Makedonije i primjeni na Kosovo", navodi Džozef.

"SAD Srbiji da ponude afirmaciju, a ne kompenzaciju"

Džozef konstatuje da "ni Vučić ni Tači nemaju viziju svojih kolega iz Grčke i Sjeverne Makedonije".

"Njihov pristup, koji su podržali Brisel i Washington, da podijele Kosovo tako da Srbi na sjeveru žive u Srbiji, a Albanci sa juga Srbije dobiju svoje dijelove. Osim što bi manjine ostale da žive sa pogrešne strane nove granice, takva podjela bi dala vjetar u leđa silama koje prijete rasparčavanju Bosne i otvorila pitanje granica širom regiona”, navodi Džozef.

Zbog toga je, piše Džozef, njemačka kancelarka Angela Merkel odbacila plan podjele Kosova na samitu u Berlinu prošlog mjeseca, ali ni ona, kao ni drugi evropski lideri, nije ponudila nikakvo rješenje. Francuska je domaćin novog samita u julu, ali nije jasno koja je osnova dijaloga o Kosovu. Ipak, jedna je novost: i Vučić i Tači su pozvali na angažovanje SAD na visokom nivou, piše Džozef.

To, kaže, "donosi premoć", a "Washington bi najprije trebalo da zahtjeva od strana da odmah prekinu ciklus provokacija".

"Do sada se zapadna strategija u pogledu Kosova zasnivala na pogrešnoj pretpostavci: nečemu što je viđeno kao potreba da se srpskom predsjedniku kompenzuje to što vodi zemlju kroz gubitak bivše pokrajine. Kompenzacija, koja vodi destabilizujućoj logici ili podjeli, promašuje poentu. Srbi Kosovo vide kao srce i dušu nacije…Stoga, gubitak Kosova ne može biti nadoknađen, jer se smatra izdajom. Zbog toga se i SPC protivi podjeli Kosova koju je Vučić zagovarao…Podjela će Srbe ostaviti da se nose sa vječnom nepravdom, opterećujući njihove odnose sa Kosovom i drugim susjedima", tvrdi Džozef.

Kao i u slučaju Makedonije, rješenje problema Kosova leži u priznanju – u punom smislu te riječi.

"Kako bi se omogućilo da Srbija prizna nezavisno Kosovo u okviru sadašnjih granica - što je jedini stabilizujući ishod - Kosovo mora da prizna legitimitet srpske tvrdnje. To znači zamjenu 'kompenzacije Srbije' suprotnim ciljem: afirmacijom Srbije. Nova zapadna strategija imaće za cilj da očuva, poštuje i učini dostojnom održivi srpsku vezu sa Kosovom, u kontekstu punog, međusobnog priznanja", navodi Džozef.

On piše da će "umjesto odsijecanja sjevernog dijela zemlje u zaludnom pokušaju da se Srbi utješe, nova strategija učiniti stalnim srpsko prisustvo na Kosovu - u obliku koji je u skladu sa suverenitetom i funkcionalnošću države".

"Na primjer, kosovski ustav, koji je nametnula međunarodna, zajednica iziskuje od Prištine da štiti imovinu SPC, što je obaveza koja bi odmah nestala u slučaju podjele. Po novoj strategiji, Priština bi predala potpuni suverenitet Srpskoj pravoslavnoj crkvi...Strane bi se dogovorile o obavezujućem ovlašćenju generalnog sekretara OEBS-a u Evropi (kao treće strane) za riješavanje bilo kakvih sporova", navodi američki profesor.

"Ponikve - idealna vojna baza SAD"

Džozef smatra da "SAD, koje su bile na čelu NATO kampanje protiv Srbije 1999, treba da obave svoj dio posla koji se tiče prošlosti” i vjeruje da se ispod “srpskog bijesa prema SAD, krije naklonost”. Podsjeća da je prošle godine obilježeno 100 godina od kako se zastava Srbije vijorila na Bijeloj kući.

"Washington bi mogao da iskoristi moć simbola kao dodatak svojoj diplomatiji u pogledu Kosova. Pentagon bi mogao da teži dugoročnom raspoređivanju američkih trupa na fiksnoj lokaciji u Srbiji. Prvobitno bi bio raspoređen kontingent inženjera Vojske SAD čija bi misija bila da sarađuju sa srpskim kolegama na obnavljanju uništene infrastrukture, počevši od uništene zgrade Ministarstva odbrane. Idealna vojna baza SAD bi bila na aerodromu Ponikve, koji je NATO gađao. Ponikve su blizu granice sa Bosnom, što bi poslalo poruku da SAD štite integritet BiH", piše Džozef.

Washington bi Beogradu ponudio i značajno unaprijeđenje vojnih i civilnih odnosa, potencijalno na nivou strateškog partnerstva, navodi američki profesor.

"Uporedo s investicijama SAD u sferi odbrane, EU bi ponudila Srbiji i Kosovu paket razvojnih mjera, koji bi bio u skladu sa ciljem koegzistencije dvije zemlje. Ovaj plan bi pružio novu perspektivu Srbima na sjeveru, ali bi se izbjeglo stvaranje bilo kakve proto-države poput Republike Srpske u Bosni. Preostali skromni ekonomski interesi Srbije na Kosovu bi bili zaštićeni".

On piše da će "cjelokupni pristup ponovnog i trajnog potvrđivanja vezanosti Srba za Kosovo i predavanja suvereniteta Srpskoj pravoslavnoj crkvi izazvati negodovanje opozicije među Albancima", ali ocjenjuje da je " Kosovo u slaboj poziciji da odbije svog američkog patrona kojeg i dalje voli, ukoliko Washington bude sugerisao da Priština ispregovara takav sporazum".

"Neprijatna alterantiva Vučiću"

Ukoliko Aleksandar Vučić odbije ili sabotira takav pristup, zbog Rusije ili sopstvene neodgovornosti, Washington treba da ima spremnu "neprijatnu alternativu”.

"Vučićev izbor će biti ili da pregovara o rješenju koje vodi Srbiju ka EU do 2025. ili da gleda kako SAD i ključne evropske prijestonice predstavljaju 'Kosovo 2025', intenzivan, transatlanski napor na izgradnji države. Umjesto da Ministarstvo odbrane Srbije ostvari specijalan, potencijalno unosan odnos sa Pentagonom, ta privilegija bi otišla Kosovu", navodi Džozef.

U sklopu tih mjera, Sekretarijat za odbranu SAD bi postavio specijalnog izaslanika za ubrzavanje razvoja kosovskih snaga. State Department bi postavio specijalnog izaslanika za pitanje priznanja Kosova, koji bi obavezao evropske zemlje koje priznaju Kosovo da se pridruže SAD u globalnim naporima za povećanje bilateralnih i multilateralnih priznanja Kosova. Izdašna pomoć za razvoj iz EU koju Srbija i Kosovo dijele bi umesto toga išla samo Kosovu, zaključuje američki profesor.

A srpski predsjednik Aleksandar Vučić više ne bi bio viđen kao “faktor stabilnosti”, već bi ga Zapad posmatrao kao još jednog problematičnog balkanskog političara.

“Bilo bi pametno da Vučić još jednom razmisli o svom pristupu Kosovu. Kosovo kakvo je nekad bilo, da bude pod srpskom vlašću, odavno ne postoji. Ali, srpska istorija neće blagonaklono gledati na lidera koji odustane od zahtjeva Srbije za cjelokupnim, mitološkim Kosovom zbog nekoliko nevažnih opština", smatra Džozef.

Za Beograd je bolje, zaključuje Džozef, da uz vođstvo SAD i pomoć EU dođe do ovakvog dogovora koji bi očuvao sponu Srba sa Kosovom, a bez tereta da njime vladaju.

"Sporazum u skladu s ovim linijama zaštitiće Vučića od bastiona srpskog reakcionarnog nacionalizma i ispuniti osnovnu želju većine građana na Kosovu - da dostojanstveno krenu dalje", piše Džozef.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG