Linkovi

Top priča BiH

Dan planete Zemlje: BiH bez odgovora na klimatsku krizu

Akcija 'Oslobodite nas uglja', Banja Luka, 18. decembar 2019. (CZZS)

Dok lideri zemalja širom svijeta traže rješenja kako bi se smanjile klimatske promjene, bh. ekološki predstavnici upozoravaju da se nadležni u BiH gotovo i ne bave ovim problemom, te da štiteći interese privilegovanih pojedinaca na štetu prirodnih resursa i građana, udaljavaju BiH od adekvatne borbe sa klimatskom krizom.

Već 50 godina u svijetu se 22. april obilježava kao Dan planete Zemlje. Dok 40 svjetskih lidera, na poziv američkog predsjednika Joe Bidena, učestvuju u samitu o klimatskim promjenama, predstavnici Centra za životnu sredinu, u razgovoru za Glas Amerike otkrivaju na koji način se BiH nosi sa globalnim izazovima i koliko su ove teme u fokusu bh. lidera.

Dan planete Zemlje obično je prilika da se predstavnici najviših bh. institucija osvrnu na klimatske promjene i ukažu na potrebu zaštite životnog okruženja. Međutim, situacija na terenu prikazuje jednu sasvim drugačiju sliku, tvrde ekološki aktivisti, koji gotovo svakodnovno nastoje da spriječe uništavanje i ekspolataciju prirodnih resursa BiH.

"Postoje dva principa bh. razmišljanja o ovoj temi: 'Raditi uobičajeno i kao da se ništa ne dešava' i 'Naša zemlja ne daje veliki doprinos emisijama poput Kine ili SAD-a'. Takvi stavovi će nas dovesti pred svršen čin i krizu kakvu već vidimo na pomolu sa pandemijom", kaže za Glas Amerike Majda Ibraković, koordinatorica Energije i klimatskih promjena u Centru za životnu sredinu (CZZS).

Majda Ibraković, koordinatorica Energije i klimatskih promjena u Centru za životnu sredinu
Majda Ibraković, koordinatorica Energije i klimatskih promjena u Centru za životnu sredinu

Prema njenim riječima, promjene izazvane pandemijom su samo mali talas u odnosu na „klimatski cunami“ koji dolazi i donosi probleme koje već sad osjećamo s ekstremnim temperaturama, vremenskim nepogodama, poljoprivredom i proizvodnjom hrane, nekontrolisanom sječom šuma, zagađenjem voda i enormnim emisijama u zraku.

"Bh. političari nastavljaju štititi interese lobija i profitera dozvoljavanjem eksploatacije naših resursa koji nas štite od negativnih posljedica klimatske krize. Samo potpunom promjenom paradigme i politike, okretanjem ka zelenoj tranziciji i očuvanju prirodnih vrijednosti, možemo ublažiti klimatsku i ekološku krizu i adaptirati se na promjene koje su već prisutne", kaže ona.

Pandemija i klimatske promjene

Vrbas, Banja Luka
Vrbas, Banja Luka

U trenutku kada je borba sa korona virusom u fokusu cijelog svijeta, mnogi stručnjaci brigu o javnom zdravlju dovode u vezu sa očuvanjem biodiverziteta, prirodnih staništa i različitih vrsta.

"Antropocentrični stav savremene civilizacije je nešto protiv čega se cijelo čovječanstvo, pa i naše društvo, mora boriti. Neophodno je osvijestiti opštu i političku javnost da za opstanak života na zemlji nije dovoljan samo čovjek, nego njegov održiv suživot sa drugim vrstama u zdravoj i stabilnoj životnoj sredini", objašnjava za Glas Amerike Aleksandra Dragomirović, potpredsjednica CZZS, koja dodaje da prirodu ne smijemo posmatrati kao razvojni resurs, već kao naš neophodan osnov za opstanak.

Prošle godine, obilježavanje Dana planete Zemlje u Bosni i Hercegovini proteklo je u neizvjesnoj borbi sa prvim udarima pandemije. To je bio povod da 27 ekoloških udruženja zatraže hitan sastanak sa svim relevantnim bh. institucijama kako bi se pristupilo oporavku i reformi javnih politika, a s ciljem lakšeg prevazilaženja postojeće krize izazvane pandemijom, ali i dugoročnim neodrživim upravljanjem resursima.

Pandemija promijenila životne navike i način kretanja stanovništva, Banja Luka, 2020.
Pandemija promijenila životne navike i način kretanja stanovništva, Banja Luka, 2020.

Dopis sa zahtjevima poslan je u junu na adrese entitetskih, državnih i međunarodnih institucija. Odgovor, ali ne i termin za sastanak, stigao je samo od Federalnog ministarstva okoliša i turizma.

"Ova pasivnost govori o odnosu prema životnoj sredini u Bosni i Hercegovini. Šta onda da očekujemo kada klimatske promjene pokažu svoju najtamniju stranu?", pita se Tihomir Dakić, predsjednik CZZS, koji dodaje da su reakcije domaćih i stranih institucija prespore i nedovoljne, ali da će pomenuti zahtjevi ponovno biti proslijeđeni i ove godine.

Tihomir Dakić (desno), predsjednik Centra za životnu sredinu, Evropska sedmica mobilnosti, Banja Luka, 2020.
Tihomir Dakić (desno), predsjednik Centra za životnu sredinu, Evropska sedmica mobilnosti, Banja Luka, 2020.

Ekološki predstavnici ne očekuju da se stvari promijene preko noći, ali ističu da se mnogo toga moglo realizovati prethodnih deset mjeseci.

Prema njihovim riječima, dok su inspekcije bile fokusirane na sprječavanje širenja virusa, a građani onemogućeni da javno djeluju, dešavale su se intezivnije zloupotrebe prirodnih resursa.

"Sa jedne strane smo imali investitore koji bez obzira na pandemiju započinju radove na uništavanju rijeka, a sa druge strane smo imali aktiviste koji zbog mjera nisu mogli izraziti masovnije protivljenje", kaže Dragana Skenderija, koordinatorica Koalicije za rijeke BiH, koja smatra da su zabrane javnog okupljanja pogodovale bh. vlastima.

"Javnost je bila uskraćena za blagovremeno, transparentno i pravedno učešće u postupcima koji se tiču pitanja životne sredine. Zbog toga je CZZS uložio zahtjev za da se pristup javnosti omogući korištenjem IT alata, kao i zahtjev da se olakša pristup ekološkoj pravdi. Dok prvom zahtjevu još uvijek nije udovoljeno, drugi je rezultirao Preporukom Ombudsmena za ljudska prava BiH", kaže Redžib Skomorac iz CZZS, koji se poziva na poštovanje Arhuske konvencije, koju je BiH potpisala 2008. godine, a koja predviđa da javnosti učestvuje u donošenju odluka, te ima pristup informacijama i pravosuđu u pitanjima životne sredine.

Rim: Priprema biciklističke infrastrukture za vrijeme pandemije
please wait

No media source currently available

0:00 0:00:49 0:00

S obzirom na ograničeno kretanje ljudi tokom pandemije, mnogi evropski gradovi pristupili su prenamjeni prostora, tako da je privremenim oduzimanjem saobraćajnica automobilima, omogućen veći prostor za kretanje pješaka i biciklista. Uprkos apelima ekoloških organizacija, ova mjera nije realizovana u bh. gradovima.

"Gradovi koji su uhvatili 'talas' promjena, sada svoje privremene mjere mijenjaju u trajne, a donose nove privremene. Za to vrijeme pred nama je tek promjena koncepta razmišljanja kod donosioca odluka, prije svega onih na lokalnom nivou", kaže Dragan Kabić, koordinator transporta u CZZS.

Majda Ibraković smatra da se tokom pandemije, umjesto izgovora da su kapaciteti smanjeni, trebalo raditi na jačanju inspekcijskog nadzora i povećanju sankcija kad su u pitanju aktivnosti ugrožavanja životne sredine.

"Trebalo je i revidirati sve strateške dokumente i promijeniti planove za štetne projekte koji dokazano već ugrožavaju životnu sredinu, ali i bh. društvo i ekonomiju", objašnjava aktivistica Ibraković.

Banja Luka, Šehitluci-Banj brdo
Banja Luka, Šehitluci-Banj brdo

Ovo su samo neki od koraka koji su, prema mišljenju ekoloških predstavnika, mogli biti bar započeti u prethodnom periodu. S obzirom na izostanak njihove realizacije, ostaje otvoreno pitanje na koji način će BiH odgovoriti na krupnije izazove, poput energetske tranzicije, koja je primarni uslov bh. evropskog puta.

U nedavnoj izjavi za Glas Amerike stručnjaci Regionalnog centra za održivu energetsku tranziciju – RESET istakli su da je Evropski zeleni dogovor, koji propisuje potpunu dekarbonizaciju energetskog sektora do 2050. godine, jedinstvena šansa za razvoj BiH.

Međutim, BiH, koja bi svoju energetsku strategiju trebala prilagoditi Pariškom sporazumu i Sofijskoj deklaraciji, čija je potpisnica, još se nije izjasnila u kom pravcu ide u tom pogledu, zbog čega bi se u narednim decenijama mogla suočiti sa ozbiljnim društvenim, ekonomskim i socijalnim problemima.

See all News Updates of the Day

Handke odlikovan u Banjaluci, a u Višegradu dobio "Veliku nagradu Ivo Andrić"

Nobelovac Peter Handke i reditelj Emir Kusturica u Višegradu, 7. maj, 2021.

Peteru Handkeu, austrijskom književniku i dobitniku Nobelove nagrade za književnost za 2019. godinu, koji negira genocid u Srebrenici, dodijeljena je "Velika nagrada Ivo Andrić" u Višegradu, na istoku Bosne i Hercegovine (BiH).

Osporavanom nobelovcu nagradu je uručio reditelj Emir Kusturica.

"Literatura ima jako mnogo veze s inatom i s bijesom, ali nikada s mržnjom i to je ta velika razlika", poručio je Peter Handke nakon što su mu u Višegradu uručene nagrada i priznanje.

Nagrada nosi ime po bosanskohercegovačkom piscu Ivi Andriću, dobitniku Nobelove nagrade za književnost 1961. godine za roman "Na Drini ćuprija", priči o čuvenom višegradskom mostu, koji će tri decenije kasnije postati mjesto masovnog stradanja Bošnjaka.

Osim ovog priznanja, Handkeu, čijeg Nobela je zbog njegovih stavova osporavala javnost, pojedini književnici, ali i strani novinari koji su tokom rata '92-'95 izvještavali iz BiH, u Višegradu je uručen i počasni doktorat Univerziteta Istočno Sarajevo za "doprinos umjetnosti, književnosti i istini o srpskom narodu", kako je rečeno tokom dodjela u Andrićgradu, izgrađenom u Višegradu.

"Kako se osjećaš kad dolazi jedan nacionalista, fašista koji negira genocid u Srebrenici. Negiranjem genocida, on negira i Bosnu i Hercegovinu", kazala je za Radio Slobodna Evropa Bakira Hasečić iz Višegrada, predsjednica Udruženja "Žena žrtva rata".

Za Hasečić je žalosno i tužno što je Handke opet u Višegradu, "gdje je dolazio tokom agresije i poslije".

"Gdje je spavao u najvećem mučilištu žena i djevojčica Vilina Vlas i gdje podsjeća na najgore i čak sumnjam da li je i on učestvovao u takvim nekim zločinima", kaže Hasećić.

"Višegrad je grad s čijih mostova su živi ljudi bacani, grad u kojem su živi ljudi spaljivani, civili ubijani. Mjesto u kojem je organizovano silovano na stotine djevojaka i žena", kaže za RSE Bilal Memišević, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Višegrad.

U posljednjem ratu Memiševićevi roditelji su ubijeni, a on se u Višegrad vratio prije više od 20 godina. Jedan je od hiljadu Bošnjaka koji su se nakon rata vratili.

Više od 12.000 predratnih stanovnika više ne živi u tom gradu.

Ermin Kuka, viši naučni saradnik u Institutu za istraživanje ratnih zločina, koji je tokom rata izbjegao iz Višegrada, za RSE kaže da posjete Višegradu znači da se Višegrad ponovno targetira kao mjesto za širenje "prije svega nacionalnih, ekstremističkih ideologija i velikosrpske ideologije, politike i prakse, koja je tako da kažem imala vrhunac u periodu od 1992. - 1995. godine, ali svakako ta ideologija i dan danas živi".

"I Višegrad je prepoznat kao mjesto gdje se u današnje mirno doba, kada bi se trebao širiti prije svega suživot, međuljudski odnosi, naravno Višegrad se koristi kao mjesto za slavljenje glorificiranje kako zločinaca, tako i samih počinjenih zločina", kaže Kuka.

Orden za Handkea u Banjaluci

Predsjednica entiteta Željka Cvijanović dodijelila Orden Republike Srpske Peteru Handkeu (Foto: Ured predsjednika RS)
Predsjednica entiteta Željka Cvijanović dodijelila Orden Republike Srpske Peteru Handkeu (Foto: Ured predsjednika RS)

Tokom posjete BiH, u petak, 7. maja, Handkeu je u Banjaluci, gradu u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska (RS), dodijeljen Orden Republike Srpske.

Iz Vlade RS-a kazali su da je Handke odlikovan zbog "izuzetnog rada i zasluge na polju kulturnog i duhovnog razvoja, kao i za naročiti doprinos u razvijanju i učvršćivanju sveukupnih odnosa s Republikom Srpskom".

Orden mu je dodijelila predsjednica entiteta Željka Cvijanović.

Handke je u Banjaluci izjavio da je odlučio doći u Republiku Srpsku "uprkos jakim vjetrovima koji su bili protiv toga".

"Sretan sam što sam ovdje. Ovo je veliki trenutak za mene", rekao je Handke, nobelovac čija nagrada je 2019. izazvala negodovanje javnosti u svijetu i regionu, zbog negiranja ratnih zločina.

U zgradi Vlade RS-a osporavanog nobelovca dočekali su, osim Cvijanović, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) Milorad Dodik, premijer RS-a Radovan Višković, reditelj Emir Kusturica i rektor banjalučkog Univerziteta Radoslav Gajanin.

O Handkeovim političkim preferencijama, a u povodu njegova posjeta BiH, za RSE je govorio Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari.

On kaže da su one poznate jako dugo jer je, između ostalog, "Handke jedan od ljudi koji su govorili na sahrani Slobodna Miloševića" (nekadašnji predsjednik Savezne Republike Jugoslavije i Srbije, prim. a.).

Peter Handke
Peter Handke

"Ovo je pitanje otvorenog veličanja i slavljenja zločina koji su počinjeni u ime jedne ideje, koja, nažalost, nikada nije potučena i poražena i u tom smislu treba gledati i ovu posjetu. Dakle, veličanje nasilja iz devedesetih. I kao i u svakom drugom slučaju, veličanje nasilja, koje je iza nas, u pravilu, znači i najavu nasilja u godinama ili decenijama pred nama", izjavio je 7. maja Emir Suljagić za RSE.

"Mjera odnosa bilo kakve većinski srpske vlasti ovdje, prema nesrbima su Ratko Mladić i Milan Lukić. I to je poruka koju danas šalju Milorad Dodik i Peter Handke", riječi su Suljagića.

To je meni sramotno, kaže komentarišući dolazak austrijskog pisca Petera Handkea u Banjaluku, kolumnista i pisac iz toga grada Dragan Bursać.

"To je čovjek koji je Srebrenicu pohodio više kamperski, čovjek koji ne priznaje genocid, ali koji priznaje genocidni režim", kaže Bursać za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Handke inspiraciju tražio u nekadašnjem ratnom logoru?

Prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Višegrad je bio podvrgnut "jednoj od najopsežnijih i najnemilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja tokom rata u BiH, a u zločinima koji su se desili u Višegradu i okolini ubijeno je oko 3.000 Bošnjaka, uključujući oko 600 žena i više od stotinu djece".

"Handke je čovjek, za one koji ne znaju, koji je inspiraciju tražio boraveći u hotelu Vilina vals, koji je bio silovalište", podsjeća pisac iz Banjaluke Dragan Bursać.

Dragan Bursać
Dragan Bursać

U Banjskom lječilištu "Vilina vlas", pet kilometara od Višegrada, prema izvještaju posebnog Komiteta UN-a iz 1994. godine, tokom 1992. godine silovano oko 200 žena. Neke od njih su ubijene, a neke su izvršile samoubistvo.

Taj je hotel tokom rata bio sjedište paravojne formacije "Beli orlovi" na čijem je čelu bio Milan Lukić, osuđen pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) na doživotnu kaznu zatvora za ratne zločine u Višegradu.

Za Emira Kuku, kaže, žalosno je da se osobe poput Handkea dovode u Višegrad.

"Maj je mjesec i treba napomenuti činjenicu da je samo u maju i junu 1992. godine u Višegradu ubijeno više od 60 posto svih žrtava, dakle ubijenih na ovom prostoru u vremenu agresije", kazao je Kuka iz Instituta za istraživanje ratnih zločina.

Kontinuirana politika negiranja genocida

"I u jednom takvom mjestu, imamo jednog nobelovca, dakle čovjeka čija pisana riječ ima težinu u svjetskoj javnosti, a koji je pravdao srbijanske zločine na prostoru BiH. I nije mu dovoljna pisana riječ, već dakle dolazi pohoditi mjesta na kojima su Bošnjaci organizirano ubijani", kaže Bilal Memišević.

Posjeta Petera Handkea, Milorada Dodika i Emira Kusturice Andrićgradu predstavlja nastavak kontinuirane i sistematske politike poricanja genocida i zločina koji su se desili u BIH, smatra direktorica Centra za postkonfliktna istraživanja iz Sarajeva Velma Šarić.

"Odlazak u Višegrad u kojem su postojali logori za silovanje, grad u kojem su žene i djeca spaljivani u kućama, a u kojem još nema spomenika tim istim žrtvama pokazuje da Milorad Dodik i njegov režim nije spreman da se suoči s prošlošću, već naprotiv ponovo pokušava ovakvim postupcima omalovažavati, provocirati i vrijeđati žrtve i podizati međunacionalne i etničke tenzije", kaže ona za RSE.

Prema riječima Velme Šarić, takvi postupci BiH samo vraćaju unazad i udaljavaju od evropske budućnosti.

Memišević smatra kako je Handkeova posjeta Višegradu samo nastavak priče o negiranju genocida nad Bošnjacima.

"Isprovocirati ljude koji su direktno žrtve genocida", te, dodaje, isprovocirati procese promocije negiranja genocida u međunarodnoj zajednici, poput dodjele Nobelove nagrade za književnost Handkeu.

Peter Handke dobio je Nobelovu nagradu za književnost 10. decembra 2019. godine.

U jednom dijelu BiH persona non grata

Zastupnici Skupštine Kantona Sarajevo, jednog od deset kantona u drugom bosanskohercegovačkom entitetu Federaciji BiH, dan nakon što mu je uručena Nobelova nagrada, proglasili su Handkea nepoželjnom osobom na području ovog kantona. To je uradio i grad Tuzla.

Tom prilikom je navedeno, uz ostalo, kako je "Handke u svojim javnim nastupima, u vrijeme agresije na BiH javno podržavao agresorski režim na čelu s ratnim zločincem Slobodanom Miloševićem, te više puta i pored svih presuda Međunarodnog suda u Haagu negirao zločin genocida u Srebrenici".

U drugom dijelu BiH, Udruženje književnika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska proglasilo ga je za njihovog počasnog člana.

U Srbiji austrijski pisac je 2015. godine, odlukom gradske Skupštine, proglašen za počasnog građanina Beograda.

Nagrađen je, kako je tada rekao predsjednik Skupštine grada Nikola Nikodijević "za promovisanje Beograda i podršku u teškim vremenima".

Dodjelu Nobelove nagrade Handkeu bojkotovale su Bosna i Hercegovina, Kosovo gdje je također proglašen nepoželjnom osobom, Albanija, Hrvatska, Sjeverna Makedonija i Turska.

Na dan dodjele nagrade, u glavnom gradu Švedske održana su dva protesta, a brojni ratni reporteri koji su izvještavali iz ratova u BiH i na Kosovu su se oglasili na društvenim mrežama, s tekstovima koje su pisali ratnih devedesetih.

U drugom dijelu BiH, Udruženje književnika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska proglasilo ga je za njihovog počasnog člana.

U Srbiji austrijski pisac je 2015. godine, odlukom gradske Skupštine, proglašen za počasnog građanina Beograda.

Nagrađen je, kako je tada rekao predsjednik Skupštine grada Nikola Nikodijević "za promovisanje Beograda i podršku u teškim vremenima".

Dodjelu Nobelove nagrade Handkeu bojkotovale su Bosna i Hercegovina, Kosovo gdje je također proglašen nepoželjnom osobom, Albanija, Hrvatska, Sjeverna Makedonija i Turska.

Na dan dodjele nagrade, u glavnom gradu Švedske održana su dva protesta, a brojni ratni reporteri koji su izvještavali iz ratova u BiH i na Kosovu su se oglasili na društvenim mrežama, s tekstovima koje su pisali ratnih devedesetih.

Šta posjetom Handkea poručuje Dodik?

Dragan Bursać smatra da Handkeovom posjetom Višegradu i Banjaluci Milorad Dodik poručuje da je politički živ.

"Tu uz Dodika je i čitava svita entiteta RS, plus istureni član Emir Kusturica. Nigdje taj rijaliti ne smije da se prekine. A to je da ćemo mi i dalje pričati o Miloradu Dodiku, o njegovoj provokaciji o čovjeku kojeg je ugostio koji je persona non grata u Tuzli i u Sarajevu", dodaje Bursać.

On podsjeća kako je Handke bio poštovalac Slobodana Miloševića, optuženog za ratne zločine.

Peter Handke je 1996. objavio putopisni esej "Jedno zimsko putovanje prema Dunavu, Savi, Moravi i Drini – ili pravda za Srbiju", a potom i još četiri knjige intonirane na isti način.

Zbog podrške međunarodno izolovanoj Srbiji, kasnije posjete Slobodanu Miloševiću u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala, te odlaska na njegovu sahranu – Handke je uglavnom bio kritikovan, no 2019. godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost, bez obzira na osude koje su stizale iz cijelog svijeta.

U Americi pokrenuta inicijativa da se pokret čiji se osnivač krio u BiH stavi na listu terorističkih organizacija

Robert Rundo u istočnoj Evropi. (Foto: Screenshot videa koji je naknadno uklonjen sa stranice YouTube.)

Dok policijske agencije u Bosni i Hercegovini tragaju za jednim od osnivača američke ultradesničarske organizacije a on na svojim kanalima na društvenim mrežama govori o izbjegavanju tog traganja, u SAD-u je pokrenuta inicijativa da se organizacija Rise Above Movement (RAM) stavi na listu stranih terorističkih organizacija.

Zastupnica u američkom Kongresu Elissa Slotkin nedavno je zatražila da se pojedine desničarske organizacije pred vlastima Sjedinjenih Američkih Država (SAD) proglase terorističkim.

Na predloženoj listi, na kojoj je zamišljeno da se nalaze strane organizacije bijelih supremacista, nalazi se i američka organizacija Rise Above Movement, čiji je jedan od osnivača Robert Rundo. U dodatnom objašnjenju zašto se pokret osnovan u SAD-u nalazi na listi stranih organizacija, ured zastupnice Slotkin je za BuzzFeed News objasnio kako je RAM uveden kako bi se identificirali saradnici organizacije koji djeluju u inostranstvu. Njihov vođa Rundo je, prema pisanju Radio Slobodne Evrope, gradio veze s desničarima u Ukrajini.

Kako navodi LA Times pozivajući se na FBI, Rundo se 2019. godine suočio s optužbama da je fizički nasrnuo na policajca i grupu demonstranata u Berkeleyju. Nakon dvogodišnje sudske procedure Rundo se ponovo suočava sa ovim optužbama.

Prema pisanju Bellingcata, on se 2020. godine našao u Srbiji, gdje je nastavio graditi veze, da bi potom u februaru 2021. bio protjeran, nakon čega je završio u Bosni i Hercegovini, o čemu je pisao i BIRN BiH.

Početkom maja 2021. godine Rundo je na svom podcastu, koji se emitira na društvenoj mreži Telegram, kazao kako je nakon Srbije bio u jednoj državi iz koje je pobjegao i u kojoj je njegovo prisustvo bilo proglašeno “prijetnjom za nacionalnu sigurnost”.

Robert Rundo pokazuje grafit u Beogradu. Foto: Screenshot iz videa na aplikaciji Telegram
Robert Rundo pokazuje grafit u Beogradu. Foto: Screenshot iz videa na aplikaciji Telegram

“Bio sam u jednoj zemlji kratko vrijeme. Moje prisustvo bilo je od značaja za njihovu nacionalnu sigurnost iako nije bilo kršenja zakona. Morao sam (…) na sreću sam uspješno pobjegao, a o tome ću jednog dana pričati”, rekao je Rundo.

Iz Granične policije BiH nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH da li su evidentirali Rundoov izlazak iz zemlje.

Na kanalima na Telegramu posvećenim Rundou danas se promoviraju aktivnosti virtuelne mreže organizacija Active Club. Tu se objavljuju i fotografije podrške zatvorenim bivšim članovima RAM-a, samoj organizaciji RAM te reklame za prodaju odjeće.

Prema saopćenju Državnog tužilaštva SAD-a, tri člana RAM-a se nalaze u zatvorima u SAD-u nakon incidenta u Charlottesvilleu 2017. godine.
Stavljanje neke organizaciju na listu terorističkih bilo bi bitno za vlasti u BiH i na osnovu njih bi morali djelovati brzo, objašnjava generalni sekretar Centra za sigurnosne studije u Sarajevu Benjamin Plevljak.

“Činjenica jeste da je on problematična ličnost i da je pokušavao uspostaviti kontakte s desničarima u Evropi, ali ako on nije zvanično na radaru, onda su stvari malo osjetljive”, kaže on.

BiH trenutno nema važeću strategiju za borbu protiv terorizma, a u staroj desničari nisu bili posebno označeni. Plevljak objašnjava da je strategija ipak omogućavala rad na suzbijanju krajnje desničarskih organizacija.

“Potvrda toga je kontekstualni sadržaj osnovnog cilja strategije, koji ukazuje da je potrebno ‘suzbijati sve oblike ekstremističkog i terorističkog djelovanja…’. Ipak, ono mnogo važnije jeste u kojoj mjeri se strateški dokumenti realiziraju u praksi, jer šta znači slovo na papiru ako će implementacija strategije biti neodgovarajuća?”, navodi Plevljak i dodaje kako je primjetan veći porast desničarskog ekstremizma u Evropi.

On kaže kako je broj desničarskih terorističkih napada u konstantnom porastu, pozivajući se na Global Terrorism Index (GTI) iz 2020. godine, gdje je broj smrtnih slučajeva od terorizma širom svijeta bio u padu petu godinu zaredom, ali se broj desničarskih terorističkih napada povećao za 250 posto u istom periodu.

Kako za BIRN BiH kaže Adrian Shtuni, stručnjak za sigurnost sa sjedištem u Washingtonu, na Zapadnom Balkanu postoji tendencija da se ultradesničarska prijetnja ne shvata dovoljno ozbiljno.

On za Rundoa podsjeća da se RAM predstavljao kao organizacija ljubitelja borilačkih sportova, dok je američko tužilaštvo RAM ocijenilo kao militantnu supremacističku grupu koja izražava antisemitske i rasističke stavove.

“On je dobar dio 2020. godine proveo u Istočnoj Evropi i na Balkanu, posjećujući neonacističke događaje i promovišući supremacističke poruke na društvenim mrežama. To sugeriše da je imao bazu podrške u državama u kojima je boravio”, kaže Shtuni.

Također treba imati u vidu, smatra Shtuni, da ratna prošlost Zapadnog Balkana igra značajnu ulogu u privlačenju ekstremista.

“Manifest Andersa Breivika gotovo 1.000 puta spominje ratove u Jugoslaviji, a Karadžića smatra evropskim herojem. Na sličan način Brenton Tarrant bio je inspirisan Breivikom i Karadžićem. Dakle, region privlači desničarske ekstremiste zato što rat u Bosni vide kao izvor inspiracije za svoje ‘svete ratove’”, kaže Shtuni.

Breivik je osuđen na 21 godinu zatvora s mogućnošću produženja za teroristički napad u Norveškoj izveden 2011. godine, kada je usmrtio 77 osoba, a Tarrant je 2019. ubio 51 osobu prilikom terorističkog napada u novozelandskom Christchurchu, za što je osuđen na doživotni zatvor.

Serwer za RSE: Uvjeren sam da će predsjednik SAD momentalno reagovati kada bude postojala prijetnja po državu BiH

Profesor Daniel Serwer

Evropska unija i Sjedinjene Američke Države moraju djelovati ako žele da se na Zapadnom Balkanu izbjegnu potencijalne nestabilnosti, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) profesor na američkom Johns Hopkins univerzitetu i stručnjak za Zapadni Balkan, Daniel Serwer.

Ključnu ulogu, kako smatra, igra EU kojoj Zapadni Balkan i pripada. Promjene u Bosni i Hercegovini (BiH), navodi Serwer, treba da traže građani, iako ih u tome opstruiraju politički lideri.

Osvrće se posebno na više non-paper dokumenata koji cirkulišu u diplmatskim krugovima, a od kojih je najviše odjeknuo onaj koji se pripisuje slovenačkom premijeru Janezu Janši o promeni granica na Zapadnom Balkanu. Povezivanje sa tim non-paerom su inače iz Vlade Slovenije demantovali.

Non-paper su ocjene ili mišljenja o nekom pitanju koje se dijeli između vlada ili institucija bez navođenja izvora, pri čemu nema snagu zvaničnog dokumenta.

RSE: Nakon više non-papera o budućnosti Balkana koje smo imali priliku da vidimo ili o njima čujemo, vi ste odlučili predstaviti svoj koji se tiče Bosne i Hercegovine (BiH), ali i Kosova. Kada je riječ o BiH naveli ste potrebu za promjenama koje bi učvrstile funkcionalnost zemlje, ali i jaču ulogu SAD, EU, ali i Ureda visokog predstavnika. Šta vi očekujete od njih, odnosno šta BiH može očekivati ako ne reaguju?

Serwer: Da. Oni su, čini mi se, ključni sastojci. Mislim da su oni na testu i da su na testu svakodnevno, ne samo od Milorada Dodika (član Predjedništva BiH) već i od Aleksandra Vulina, ministra unutrašnjih poslova Srbije. A test je da li će Zapad djelovati na prijedloge koji predstavljaju izazov za državne strukture na Zapadnom Balkanu.

Do sada nije bilo dovoljne reakcije. Amerikanci su savim jasno dali do znanja da podržavaju postojeće državne strukture. I u EU su, također, to uradili, Njemačka naročito, a oni se ipak mnogo pitaju. Ali, nisu uradili ništa da podupru ono što su rekli. I ja mislim da bi trebali da rade to što su rekli i smatram da bi trebali početi to da rade ili putem sankcija ili drugim sredstvima koje imaju na raspolaganju.

Napravili su jednu zajedničku izjavu neruskih članova Vijeća za implementaciju mira (PIC) i to je dobro, ali još mnogo treba da se zaista i uradi prije nego što Vulin i Dodik stanu.

Bivši senatori: BiH mora biti aktivna u održavanju odnosa sa SAD
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:50 0:00

RSE: Kako? Američki državni sekretar Anthony Blinken poslao je nedavno pismo bosanskohercegovivačkim vlastima u kojem je rečeno da se moraju pozabaviti manjim reformama najprije i osigurati da svi građani budu jednako tretirani. To je prilično mlaka poruka, naročito nakon očekivanja koja su bila poslije izbora Joe Bidena za predsjednika SAD.

Serwer: Pa, činjenica je da je BiH prilično nisko u prioritetima Washingtona danas i jako je teško iznijeti pitanja koja se tiču Zapadnog Balkana do nivoa predsjednika. Uvjeren sam da će predsjednik reagovati istog momenta kada bude postojala prijetnja po državu BiH, ali najbolji način je da se djeluje prije bilo kakve opasnosti.

Podjela u BiH nije moguća bez nasilja.
Profesor Daniel Serwer

U tom je dijelu posao ljudi kakav sam i ja da gura vladu SAD-a da uradi nešto prije, radije nego poslije, i smatram da bar svoj posao dobro radim.

Bošnjaci ne žele islamsku državu, oni su dio Evrope

RSE: Posljednji nezvanični dokument čije porijeklo nije tačno tvrđeno predlaže etničku podjelu BiH. Je li tako nešto uopšte moguće?

Serwer: Naravno da je moguće, ali nije moguće bez nasilja. Smatram da je dobra većina, više od 50 posto ljudi, posvećeno očuvanju državne strukture i veliki procenat bi bio spreman da se bori kako bi to i održao.

Prijedlog na papiru je prijedlog za ono što smo mi devedesetih govorili, da islamska država neće biti održiva. I to je smiješno iskušenje da bi se nametalo Bošnjacima. Bošnjaci žele biti dio Evrope i oni koji prakticiraju islam su umjereni muslimani. Smiješno je to što Vulin radi, a to je da Srbiji stvori veoma problematičnu državu uz njenu granicu.

RSE: Kada govorimo o Srbiji i Kosovu, upozorili ste da sve ide u pravcu toga da Priština ima mnogo toga da žrtvuje, ali da zauzvrat ne bi dobila ništa. Šta ste pod tim mislili?

Serwer: Pod tim sam mislio na prijedloge u jednom od non-papera, da još jednom urade ono što je Ahtisarijev plan uradio – da se Beogradu da sve što traži, a da se Kosovu ne da gotovo ništa, niti bilateralno priznanje, niti ulazak u Ujedinjene nacije (UN). I to je jedan jako loš prijedlog od kojeg će svi političari u Prištini da se okrenu.

Znate, svi su uvijek zabrinuti zbog nestabilne vlade u Prištini, jer se vlade mijenjaju prilično često. No, činjenica je da se svi slažu da su njihovi ciljevi, priznanje i ulazak u UN, a prije svega toga u NATO. Ne vidim nekog iskušenja u Prištini da prihvate loš dogovor.

RSE: Vidjeli smo nedavno kako je Rusija kretanje BiH ka NATO ocijenila neprijateljskom gestom. Kako gledate na tu njihovu reakciju?

Serwer: Ruski cilj na Balkanu je da spriječi napredak u pravcu Zapada, bilo članstva u EU, a naročito članstva u NATO-u. Izgubili su u Crnoj Gori, izgubili su u Sjevernoj Makedoniji i sada žele da pobijede u BiH i Srbiji, jer znaju da će, naravno, na Kosovu da izgube.

Ruski cilj na Balkanu je da spriječi napredak u pravcu Zapada, bilo članstva u EU, a naročito članstva u NATO-u.
Profesor Daniel Serwer

Vidite, ne molim ja nikoga da postane članica NATO-a, jer kada to postanete opterećujete i moju nacionalnu sigurnost, bar malo. I ja očekujem da će nove članice NATO-a unijeti u njega bar toliko koliko iz njega uzimaju ili srazmjerno riziku koji predstavljaju. Iako ne molim nikoga da uđe u NATO, moj je osjećaj da, izuzev Dodika i politike tog tipa, postoji naklonost u BiH da se ide što bliže NATO-u. Toga već nema u Srbiji i to je jasno i ja nemam problem s tim.

Sve zemlje EU treba da priznaju Kosovo

RSE: Utjecaj Rusije i Kine raste. Kažete ako regija bude ostavljena na autopilotu možemo očekivati porast nestabilnosti, slabljenje država... Šta sprječava SAD i EU da djeluju?

Serwer: Što se SAD-a tiče jasno je da postoji mnogo drugih prioriteta i Zapadni Balkan nije najvažniji dio svijeta za SAD. Ali, tokom tog unipolarnog perioda devedesetih nismo imali problem nigdje drugo i mogli smo da uradimo šta smo htjeli na Balkanu i jesmo na kraju, iako smo oklijevali tri i po godine u BiH, a onda ponovo, na Kosovu. Sada SAD ima desetke problema koji dolaze prije Zapadnog Balkana.

No, situacija s EU je malčice drugačija. Kao prvo geografski, jer je Zapadni Balkan u Evropi i on dijeli Evropu, zapravo, jer se nalazi između Grčke i ostatka Unije.

To što Evropa ne obraća pažnju na Zapadni Balkan je strateška greška, ali, u isto vrijeme, moram priznati da ima ljudi u Evropi koji obraćaju pažnju. Evropski je problem taj što su sada mnogo više zabrinuti zbog migracija, i svojeg oklijevanja da prime nove članice, jer je na sceni duboka recesija, ova najsvježija uzrokovana virusom, ali i prije toga, finansijska kriza 2008.

Tako da su Evropljani preokupirani vlastitim internim pitanjima, rekao bih, i veoma im je teško da ostave po strani ta pitanja, kako bi uradili prave stvari na Balkanu. To je veoma vidljivo prilikom počinjanja pregovora o prijemu u članstvo s Albanijom i Sjevernom Makedonijom.

Nerazumno su odlagali te pregovore, jer ministri unutrašnjih poslova nisu bili zainteresirani da se uvode nove zemlje članice i više su bili zabrinuti zbog transnacionalnih kriminalnih pitanja, pitanja migracija...

Nešto se slično desilo i s Kosovom i ukidanjem viza. Kosovo je ispunilo sve zahtjeve i opet to nije dobilo. I ponovo su ministri unutrašnjih poslova ti koji oklijevaju. Evropa mora da prevaziđe te probleme. Treba odlučniju i jasniju politiku prema Zapadnom Balkanu. Prema mom mišljenju, to treba da počne s ovih pet zemalja i priznavanjem Kosova, onih koje to nisu još uradile.

Bilo bi izuzetno važno danas, ukoliko bi Grčka priznala kosovsku državu kao nezavisnu, iako Grčka ima ambasadu u Prištini i nema nikakve poente u tome što ga nije priznala. Pomak ka priznanju bi pomogao da dalji dijalog Prištine i Beograda bude plodonosniji.

Promjene u BiH mogu donijeti samo građani

RSE: Iz EU, međutim, navode kako lokalni političari u BiH treba da dođu do rješenja. Može li se to zaista prepustiti samo njima?

Serwer: Ne. Lokalni političari profitiraju od trenutne postavke koja osigurava njihov reizbor i kontrolu nad njihovim etničkim grupama. Sastojak koji nedostaje u BiH je, mislim, javni stav i masovni pokret.

Bosanci su uplašeni idejom izlaska na ulice.
Profesor Daniel Serwer

S masovnim pokretom u BiH postoje naročiti problemi, jer su, prema mom mišljenju, Bosanci uplašeni idejom izlaska na ulice. Zašto? Zato jer je građanski rat započeo demonstracijama na koje su srpske snage pucale. Ljudi oklijevaju kada su u pitanju ti masovni pokreti, ali to nedostaje. Ja ne mogu isporučiti ustavne promjene koje bi bile jako poželjne i koje bi pomakle odlučivanje u Sarajevo i na nivo općina.

Čak i da sam najmoćniji Amerikanac na svijetu ja to ne bih mogao. To mora biti rezultat građanskog pokreta u BiH. I tu su Dodik i Izetbegović prilično uvjereni da se neće desiti, a i ako se pojavi naznaka o tome, oni to suzbiju što je jače moguće.

Zašto sam se pridružio Apelu 250?

RSE: Jedan ste od oko 250 intelektualaca koji su potpisali apel EU, SAD i zemljama članicama NATO-a u kojoj ih pozivate da preduprijede negativnu dinamiku na Zapadnom Balkanu, koja potencijalno vodi u nestabilnost. O kakvoj nestabilnosti se radi?

Serwer: Tu govorimo o potencijalnoj nestabilnosti i u BiH i na Kosovu. Na Kosovu smo to vidjeli u martu 2004. u čemu su učestvovali i Srbi i Albanci i to je bilo veoma loše. Mnogo je srpske imovine uništeno. Mnogo više Albanaca je ubijeno, istina, nego Srba, ali je uništeno jako puno srpske imovine i to je bio izgovor za krvoproliće.

Nije to loše samo za Srbe, nego i za Kosovo. Što se BiH tiče, gravitacijski centar budućeg konflikta bi bilo ono što je i devedesetih, a to je Brčko. Bez Brčkog Republika Srpska (RS) ne postoji, a i Federacija BiH bez njega bi imala jako teško postojanje.

Oboma treba Brčko i oboje imaju Brčko po Arbitražnom sporazumu. Ono što smatram da bi EU trebala da uradi, kako bi spriječila nestabilnost je da svoje snage stacionira u Brčkom i da ih i osnaži.

Činjenica da nisu imali potrebe to da rade u posljednjih nekoliko godina, ne znači da to neće morati u budućnosti, jer je sasvim jasno gdje bi bio gravitacijski centar sukoba. RS bi u roku dan dva pokušala uzeti Brčko, Federacija BiH isto tako, i to bi, makar nakratko, bio žestok okršaj koji treba spriječiti po svaku cijenu.

Svjetska banka: Ekonomski oporavak BiH neizvjestan

Svjetska banka: Ekonomski oporavak BiH neizvjestan
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:17 0:00

Bivši senatori: BiH mora biti aktivna u održavanju odnosa sa SAD

Bivši senatori: BiH mora biti aktivna u održavanju odnosa sa SAD
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:50 0:00

Učitajte još

XS
SM
MD
LG