Javile su se tvrdnje niza ljekara da SARS-CoV-2 slabi te čak tvrdnje kako bi mogao nestati sam od sebe. Međutim, u svijetu se bilježi ponovni porast slučajeva, a posebno u našem regionu. Dr. Matteo Bassetti, šef Klinike za infektivne bolesti u italijanskom gradu San Martino je u izjavi za The Telegraf od 20. juna rekao kako se čini da virus slabi i da bi mogao nestati. Još jedan italijanski ljekar, Alberto Zangrillo, direktor bolnice San Raffaele u Milanu je rekao nešto slično.
Zangrillo je, u izjavi za Glas Amerike rekao kako su primijetili da je virusno opterećenje kod novih pacijenata oboljelim od COVID-19 znatno manje nego kao kod pacijenata koje su primali prije mjesec-dva dana.
Zapažena lakša klinička slika
Ova mišljenja i hipoteze se zasnivaju na opservaciji kako osobe kojima se sada testiranjem detektuje prisustvo SARS-CoV-2 u organizmu pokazuju slabije simptome, a neke osobe su i asimptomatske, odnosno, ne prijavljuju karakteristične simptome poput suhog kašlja i temperature te bolova u grudnom košu. Čak i kod nas nije visok broj pacijenata kojima je potreba hospitalizacija, odnosno liječenje u jedinicama intenzivne njege. Većina novih slučajeva nema potrebu za vještačkom ventilacijom, priključivanje na respirator te to navodi na zaključak da je klinička slika lakša.
Najlakše bi bilo objasniti nešto ovako hipotezom da je virus mutirao, odnosno, da se prilagodio nama kao domaćinu. Cilj savršenog virusa je da koegzistira s domaćinom, a da ga pri tome ne ubije. Mnogi virusi su razvili različite mehanizme kako da ublaže imunološki odgovor organizma koji inficiraju, jer upravo taj jak imunološki odgovor, poznat kao „citokinska oluja“ ne samo što ubija virus, nego iscrpi, a u nekim slučajevima, ubije i domaćina, recimo zaraženu osobu. Modulacija imunog odgovora je jedan od osnovnih mehanizama koji regulišu „bitku“ između domaćina i virusa.
Šta znači „virus slabi“?
Zapravo, jako je teško definisati šta to znači da je neki virus „jak“, „slab“ ili da slabi? Da li je to stopa smrtnosti? Da li je to infektivnost virusa? Procenat slučajeva koji su morali biti smješteni na intenzivnu njegu i tipična klinička slika?
Treba imati na umu da sama konstatacija da trenutno ima više slučajeva s blažom kliničkom slikom, koji ne moraju biti smješteni na intenzivnu njegu nije ujedino dovoljna da se kaže kako „virus slabi“. To je tek opservacija, prvi korak u naučnoj metodi koji bi mogao da dovede do odgovora. Opservacija stvara hipotezu, potencijalno objašnjenje neke pojave, koje se treba testirati. Ako je hipoteza da je trenutni broj pacijenata s blažom kliničkom slikom rezultat mutacije, to se onda treba i dokazati. Pri tome ne treba smetnuti s uma ni druge potencijalne razloge toga da imamo sve više pacijenata sa blažom slikom.
Šta kažu naučni radovi i stručnjaci?
„Do sad nisam našao uporište u naučnim radovima da virus slabi“, govori za Glas Amerike prof. dr. Jasenko Karamehić, internista i imunolog u penziji i dodaje kako postoje različiti razlozi zašto je klinička slika COVID-19 sada nešto slabija. „U ovo doba godine imunitet je najjači, a ljudi su uglavnom napolju, ne provode puno vremena u zatvorenim prostorima gdje je koncentracija virusa i najveća, zatim ishrana je ljeti raznovrsnija, što sve jača organizam“, naglašava prof. dr. Karamehić.
Pitanje da li virus slabi izazvalo je niz polemika među stručnjacima – neki su, poput dr. Dragana Primorca iznijeli opservacije o slabijoj kliničkoj slici i pokušali da to objasne hipotezom o mutiranju virusa. Također, grupa naučnika s Northwestern University Feinberg School of Medicine, koju je predvodio infektolog dr. Egon Ozer, primijetila je jednu veoma malu promjenu u genetičkoj sekvenci SARS-CoV-2, koju su okarakterisali kao mutaciju koja dovodi do slabljenja virusa. U tom virusu, genetičke upute za samo jednu od tih aminokiselina spike proteina (protein kojim se virus infiltrira u ljudske stanice) promijenjenje su od "D" (skraćenica za asparaginsku kiselinu) u "G" (skraćeno za glicin).
Ipak, stopa mutacija novog koronavirusa nije tako brzo, a on čak ima i mehanizme kojima sprječava mutiranje te je potrebno bolje razumjeti ovaj problem. Sam rad o ovome još nisu pregledali stručnjaci iz oblasti i još uvijek je u tzv. preprint verziji na biorXiv platformi.
Imunolog prof. dr. sc. Zlatko Trobonjača s Medicinskog fakulteta Univerziteta u Rijeci je kritikovao mišljenja da virus slabi, rekavši kako, premda nije dobro izazivati prekomjernu paniku među ljudima, nije dobro ni ljude prekomjerno relaksirati neutemeljenim podacima o slabljenju virusa. „SARS-CoV-2 virus relativno sporo mutira. Izolirane forme virusa u odnosu na izvorni virus iz Wuhana imaju maksimalno tridesetak mutacija, a forme iz hrvatske populacije desetak do petnaest. To je u virusnoj evoluciji praktički zanemarivo“, napisao je u svom FB statusu dr Trobonjača koji prenosimo s dozvolom. „Dojam o slabljenju virusa može biti posljedica činjenice da je zahvaćena mlađa populacija, koja i inače oboljeva od blažih oblika bolesti ili činjenica da se još nisu razvile komplikacije kod inficiranih osoba u ovom drugom valu, za što je potrebno obično sedam do deset dana ili više od početka bolesti“, zaključuje Trobonjača.
Upitan da li postoje dokazi da novi koronavirus slabi, dr. Ivan Đikić, hrvatski molekularni biolog, direktor Instituta za biokemiju (IBC2) u Frankfurtu za Glas Amerike također odgovara kako za sada ne postoje naučni podaci koji bi potvrdili da je koronavirus CoV2 oslabio. „To znači da sve promjene koje smo do sada primijetili u virusima od siječnja do dana nisu promijenile njegovu sposobnost uzrokovanja bolesti COVID-19 kod ljudi. Virus u prosjeku mutira 2-4 mutacije svaki mjesec. Prema znanstvenim podacima detektirano je u CoV-2 oko 30-tak mutacija unutar 6 mjeseci. Sve te mutacije su neutralne, odnosno niti slabe virus, a niti ga ne čini opasnijim.“, kaže dr. Đikić.
Da bismo utvrdili da se virus mijenja, potrebno je izvršiti niz testova. „Prvenstveno se radi sekvencioniranje genoma, zatim izoliranje primarnog virusa iz lokalne populacije odnosno oboljelog pacijenta te nakon toga možemo testirati sposobnost virusa da uzrokuje niz patoloških promjena na stanicama poput epitelnih stanice u kulturi ili na životinjskim modelima kakav je zamorac“, objašnjava dr. Đikić i dodaje: „Mi u Frankfurtu imamo nekoliko izolata i prvi smo koji smo izolirali virus od asimptomatskih osoba koje su stigle iz Wuhana 2. siječnja. Njihova sposobnost je ostala ista kao kod virusa izoliranih u zadnjih par tjedana“.
Još jedna stvar bi mogla stvarati privid „slabljenja virusa“, a to je da UV zraci uništavaju virus, ali i vlažnost zraka djeluju tako da virusne čestice vrlo brzo dospijevaju na tlo, van nivoa našeg respiratornog sistema. Ovo može rezultirati time da se ljudi inficiraju s manjom količinom virusa, s čim se organizam lakše izbori. To znači da promjena meteoroloških uslova najesen može značiti ponovno pogoršanje situacije jer tada nastupaju uslovi koji pogoduju virusu. Odnosno, ljudi koji se zaraze opet bi se zaražavali velikom količinom infektivnog virusa, koji nije oslabljen ili ubijen UV zracima te lebdi u zraku, koji je suh, što rezultuje težom kliničkom slikom.
Đikić je također mišljenja da su glavni razlozi za blažu kliničku sliku ti da su sada zaražene uglavnom mlađe osobe, ljudi dobi do 40-50 godina te da su oni zaraženi manjom dozom virusa. To je uzrokovano i vremenskim uslovima te većim boravkom na otvorenom, gdje je doza (titar) virusa manji, razrjeđeniji. „No uđe li virus u visokoj koncentraciji u organizam starije osobe, posebno osoba oko 70-80 godina, smrtnost će biti visoka. Znači, virus i dalje moze uzrokovati smrtonosnu COVID-19 bolest“, naglašava Đikić.
Što se tiče članka u kojem se pokazuje kako postoji mala mutacija virusa, dr. Đikić pojašnjava da se radi samo o sposobnosti inficiranja ljudskih stanica prirodnom selekcijom koja se dogodila ranije tokom pandemije i nema povezanosti s današnjim diskusijama o slabljenju virusa. „Taj isti virus, kad uđe u stanicu ima sposobnost uzrokovanja patoloških promjena“, rekao je za kraj dr. Ivan Đikić.
Trebali bismo zapitati i da li možemo vjerovati podatku da je većina pacijenata oboljelih u junu, u odnosu na one iz marta, aprila i maja zaista s blažom kliničkom slikom? Primjerice, krajem juna u nekoliko članaka je objavljeno kako se teksaške bolnice, primjerice one u Houstonu, bliže pragu dostizanje kapacita jedinica intenzivne njege s bolesnicima s COVID-19. Sličan problem se sada pojavio i u Novom Pazaru, gdje ljekari jedva izlaze na kraj s pacijentima od COVID-19, od kojih je mnogima potrebna i hospitalizacija.
Također, treba imati na umu da su restriktivne mjere, držanje fizičke distance i nošenje maski, što bar vidimo kod dijela stanovništva, utjecale na usporavanje širenja. Najveća širenja danas se dešavaju kao posljedica suživota u domaćinstvu ili okupljanja – sportskih događaja, političkih okupljanja i slično, odnosno, često nastaju usljed nepoštovanja prilično jednostavnih epidemioloških pravila i preporuka.
U vremenu kada svaka dobra vijest budi nadu, čak i one konstatacije koje nisu zasnovane na naučnim dokazima, ispitivanju i provjeri, postaju slamka psihološkog spasa. Ipak, ove konstatacije mogu biti opasne jer smanjuje oprez građana i navode na opuštanje. Mišljenja ostaju to, ako iza njih ne stoje čvrsti dokazi i čisti brojevi koji podupiru ili opovrgavaju hipotezu. U slučaju novog koronavirusa, za sada se još ne može govoriti o slabljenju, nego samo o opservaciji da je klinička slika kod dosta pacijenata nešto blaža, ali to nije uzrokovano mutiranjem virusa, nego vanjskim faktorima.
