Prema riječima demonstranata, nova obećanja data tokom samita - da će se smanjiti emisija ugljenika i metana, okončati sječa šuma i pružiti više finansijskih sredstava siromašnijim zemljama koje su više ugrožene zbog ekstremnog vremena - samo "šarena laža", i da su daleko od onoga što je potrebno da se zaustavi globalno zagrijavanje.
Tinejdžerska aktivistkinja Greta Tunberg opisala je dvonedeljni samit kao "praznu priču", i nazvala ga "promašajem". Bučnim, mladim demonstrantima okupljenim ispred mjesta održavanja samita, poručila je da se konferencija pretvorila u "globalni festival pretvaranja da ste ekološki svjesni".
Druge, međutim, brine da bi zapadne vlade, u žurbi da ispune obećanja u borbi protiv klimatskih promjena, mogle da idu previše brzo sa smanjenjem otpuštanja ugljenika i rizikuju da izgube podršku sopstvenog stanovništva, ako ne uzmu u obzir ekononomske posljedice ogromnih promjena koje se planiraju.
Ankete pokazuju da, širom planete, ubjedljiva većina ljudi vidi klimatske promjene kao urgentan problem koji zahtijeva dramatičnu akciju. Međutim, neke ankete proteklih nedelja takođe pokazuju da, kada se ljudima saopšti koju cijenu moraju da plate da bi pomogli u smanjenju globalnog zagrijavanja, mnogi nisu spremni da snose taj finansijski teret.
Anketa koja je objavljena u Britaniji u nedelju pokazala je da je manje od polovine Britanaca spremno da plati hiljade funti kako bi svoje domove učininila više ekološkim i pomogla da se ispune ciljevi o nultoj emisiji štetnih gasova, koje je definisao premijer Boris Džonson.
Anketiranima su postavljana pitanja o ekološkoj politici i prijedlozima o smanjenju emisije štetnih gasova, prije i nakon što saznaju procijenjenu cijenu izolacije njihovih kuća i prelazak sa bojlera na prirodni gas na pumpe za grijanje. U anketi koju je za britanski tink-tenk Onward uradila anketarska firma J.L. Partners, 50% je podržalo ideju bolje izolacije kuća i prelazak na pumpe za grijanje. Ali kada im je saopštena cijena takvog projekta - 11.000 dolara po domaćinstvu - podrška se istopila, a samo 26% je podržalo plan.
“Milioni birača, koji u principu podržavaju agendu "čistije zemlje", pitaju se koliki će teret prelaska na ekonomiju niske emisije ugljenika pasti na njih, kada već jedva spajaju kraj s krajem", napisao je ekonomista i kolumnista Liam Haligen u ponedeljak u britanskom Telegrafu.
Kako biti bolji prema planeti i finansirati prelaz sa zavisnosti od fosilnih goriva na obnovljivu, održivu energiju, te kako finansirati projekte zahvaljujući kojima će zemlje bolje odolijevati ekstremnim vremenskim uslovima - to su bile ključne teme samita. Takođe su vođene diskusije o troškovima i pitanju kako da se oni podijele između vlada (putem oporezivanja), potrošača, domaćinstava i privatnog sektora.
Prošle nedelje, velike banke, investitori i osiguravajuće kompanije obećale su hiljade milijardi dolara za finansiranje ekoloških projekata, i zajedno dale obećanje da će pitanje emisije ugljenika uključiti u svoje odluke o investiranju i davanju kredita.
Finansijska alijansa UN za nultu emisiju ugljenika, koju čini više od 450 finansijskih institucija iz 45 zemalja, a koja upravlja sredstvima koja se procjenjuju na 130 hiljada milijardi dolara, obećala je da će uložiti u program smanjenja emisije ugljenika i finansirati investicije potrebne za nove, zelene tehnologije.
Plan koji je prošle nedelje predstavio izaslanik UN za klimu, Mark Karni, podrazumijeva finansiranje u vidu bankovnih kredita i velikih investicija od strane berzanskih kompanija, privatnog kapitala, zadužbina i drugih velikih ulagača. Oni bi i dalje sticali profit, dok bi se sredstva preusmjerila ka investicijama koje pomažu u smanjenju emisije ugljen dioksida u atmosferu.
“Te naizgled tajanstvene ali ključne promjene strukturi svijeta finansija mogu da klimatske promjene pomjere sa margina u centar pažnje i preobraze finansijski sistem", rekao je Karni, bivši šef centralnih banaka Engleske i Kanade. “Arhitektura globalnog finansijskog sistema je transformisana da se ostvari plan o nultom otpuštanju ugljenika", dodao je.
"Jaz između toga šta vlade imaju i toga šta je svijetu potrebno je veliki", kada je riječ o finansiranju globalne energetske tranzicije i ostvarenju cilja nulte emisije do 2050", izjavila je u Glazgovu američka sekretarka za finansije Dženet Jelen. "A privatni sektor mora da igra veću ulogu"
Klimatski aktivisti, međutim, misle da je to još samo jedno veliko obećanje koje se neće ispuniti.
“Globalni lideri više ne mogu da vjeruju finansijskim institucijama da će se same regulisati", saopštila je Veronika Oakšot iz međunarodne nevladine organizacije Globalni svjedok.
Neki analitičari industrije i ekonomisti kažu da su planovi privatnog sektora daleko od konkretnih i da ostaju značajni problemi kada treba izmjeriti ekološke posljedice određenih investicija i uskladiti te mjere širom međunarodnih finansijskih tržišta. Ko će provjeravati tačnost onoga što prijave banke i investitori?
Druge brine da finansijske firme postoje da bi maksimalno povećale profit klijenata i dioničara i da bi rizikovale da izgube klijente ili prekrše svoje obaveze ako ne budu nastavile da održavaju traženi profit. U ovoj fazi još nije jasno koliko će profitabilne biti "zelene" investicije.
Takođe postoji zabrinutost da će u sektoru fosilnih goriva doći do daljeg odlaska investitora željnih da smanje svoje učešće u otpuštanju ugljen dioksida, što će povećati cijene energije za potrošače, dok će globalna potražnja za prirodnom naftom i gasom nastaviti da raste. Ulaganja u fosilna goriva već sada nisu dovoljna da zadovolje buduću potražnju za energijom.
To je doprinijelo sadašnjoj globalnoj nestašici energenata i rekordno visokim cijenama energije za domaćinstva i firme, podsjećaju komentatori.
