Organizatori ovogodišnjeg marša podsjetili su da je 2013. godine, potpisivanjem Istanbulske konvencije o sprečavanju i suzbijanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici, Bosna i Hercegovina postala obavezna da uspostavi specijalizovanu službu podrške za žrtve silovanja, ali da se to nikada nije desilo.
„Nije usklađen zakonodavni okvir, niti je sa obavezama koje proizlaze iz konvencije usklađen sistem zaštite i pomoći za žrtve, a ni sistem procesuiranja počinilaca“, navode oni.
Zbog izostanka te podrške i blagih kazni koje se izriču počiniteljima ovih djela, žene najčešće ne prijavljuju silovanje, koje kao najteži oblik seksualnog nasilja u većini slučajeva ostaje nekažnjeno.
Prema podacima, koje su tužilaštva u Republici Srpskoj dostavila organizaciji Transparensy International BiH, u posljednje tri godine od prijavljenih 36 slučajeva silovanja, optužnica je potvrđena u samo 12, dok je od 1736 prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama, optužnica potvrđena u samo 516 slučajeva.
Prema riječima organizatora, ovi podaci su zastrašujući i jasno pokazuju da sistem adekvatno ne procesuira slučajeva nasilja u porodici i seksualnog zlostavljanja. Oni ističu da statistika ne laže, te da uprkos tome što postoji jasan zakonodavni okvir, nema adekvatne usklađenosti sa međunarodnim standardima.
U takvim okolnostima žrtvama je potreba ogromna hrabrost da bi progovorile o bilo kakavom obliku nasilja i seksualnog zlostavljanja.
Za ova teška krivična dijela, nerijetko se, kao olakšavajuće okolnosti uvažavaju siromaštvo, bračni, roditeljski ili radni status nasilnika. Organizatori marša ističu da se takve okolnosti mogu posmatrati kao olakšavajuće ukoliko se radi o krađama i sličnim djelima, ali nipošto kada se radi o seksualnom nasilju.
„Dešava se da sud silovatelja osudi na minimalnu kaznu, a kao olakšavajuću okolnost navede da je nezaposlen. Zašto je nezaposlenost izgovor za silovanje? ”, pitaju se organizatori banjalučkog Osmomartovskog marša, koji su naglasili da ne žele mijenjanje zakona, već zakone usklađene sa međunarodnim standardima i njihovu dosljednu primjenu.
„Apelujemo da se vodi računa o tome da nasilnici ne dobijaju minimalne kazne u zamjenu za priznanje. Sklapanjem sporazuma o priznanju krivice izbjegava se suđenje, a prema dosadašnjoj praksi počinioci dobijaju minimalne kazne. To nam poručuje da su ova krivična djela manje važna i da ne ostavljaju ozbiljne posljedice po cijelo društvo, što nipošto nije slučaj”, navode oni.
Nakon mirne šetnje od Narodnog pozorišta RS do Trga Krajine aktivisti su pred okupljenim Banjalučanima pročitali neke od bolnih ispovijesti žrtava seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja, te dijelove sudskih presuda.
Organizatori Osmomartovskog marša su Udruženje građana Oštra Nula, Helsinški parlament građana Banjaluka, Centar za mlade Kvart, Radnička solidarnost, Transparency international BiH, Revolt, eTrafika.net i Centar za informativnu dekontaminaciju mladih.
