S obzirom na to da će vakcina kompanije AstraZeneca najvjerovatnije imati i najnižu cijenu, te ima svoje logističke prednosti, s obzirom da će se moći proizvesti jako velik broj doza te ne traži ekstremne uslobe pohrane na vrlo niskim temperaturama, to je vjerovatno da će ova vakcina biti šire rasprostranjena, bar u prvom valu imunizacije. Koja će vakcina doći do nas, ovisi o mnogim faktorima od kojih je jedan i COVAX mehanizam nabavke i distribucije vakcina protiv COVID-19. Ipak, radna pretpostavka je da će ova vakcina doći i do nas te nas stoga i trebaju zanimati njena karakteristike.
Različiti režimi doziranja – različita efikasnost vakcine
Standardna doza vakcine iznosi 0.5ml. Vakcina AstraZeneca/Oxford, data u dvije pune doze imala je efikasnost od 62%, što je dobra i visoka efikasnost, ali niža od drugih vakcina poput Modernina i Pfizerove.
Ali, data prvo u pola doze, pa kroz mjesec dana u punoj dozi, ova vakcina je imala efikasnost od 90%. To znači da je prosjek efikasnosti ove vakcine, interpoliran iz dva različita režima doziranja oko 70%.
Ako se već otkrilo da vakcina, data u jednom režimu, ima veću efikasnost nego data po drugom režimu, AstraZeneca će zasigurno probati ići na efikasniji režim. Ali, ovdje se postavlja neoliko veoma bitnih pitanja: kako će se proizvoditi dijelom jedna doza, dijelom pola doze, zatim, kako je uopšte došlo do ovoga te zašto je vakcina data u slabijoj dozi efikasnija?
„Sretna greška“ i problemi koje ona stvara
Da se nešto drugačije dešava, naučnici koji su radili studiju efikasnosti ove vakcine shvatili su nakon što su primijetili manji broj prijava nuspojava te lakše nuspojave nakon primanja ove vakcine kod određenih grupa ispitanika. Naknadna analiza je pokazala da je došlo do manufakturne greške u doziranju vakcine, ali su regulatori odlučili ići dalje s istraživanjem. Modificirali su protokol studije kako bi na kraju mogli porediti grupu koja je primila dvije pune doze vakcine, grupu koja je primila pola, pa cijelu dozu i kontrolnu grupu. Suštinski, mogli su izbaciti iz podataka grupu koja je primila pogrešnu dozu, ali onda bi ostali bez oko 2800 učesnika u studiji.
Ovo je za AstraZeneca „srećna koincidencija“ ili još bolje rečeno „srećna greška“. Ali, za proizvođača znači mnoga preispitivanja i pitanja. Postoji mnogo varijabli koje su mogle dovesti do ovakvog ishoda.
Već se na ranijim fazama ispitivanja ove vakcine pokazalo da ona potiče i stvaranja antitijela i stvaranje specifičnih T-limfocita koji pamte oblik „uljeza“ tj. antigen (antigen je ono na šta imunološki sistem reaguje, pogledati „Rječnik pandemije“. Dakle, ova vakcina pokreće obje „poluge imunološkog sistema.
Sama vakcina koristi jedan za ljude bezazleni virus (adenovirus čimpanzi) u koji se umetne onaj dio genetičke poruke virusa SARS-CoV-2 koji daje uputu za sintezu S-proteina. Ovaj S- protein je ono što pokreće imunološki odgovor, na što naš organizam reaguje stvarajući zaštitna antitijela.
Sve ostale vakcine protiv COVID-19 se također baziraju na S-proteinu novog koronavirusa – bilo da sadrže mrtav virus, bilo da genetičku poruku za stvaranje ovog proteina ubacuju kao informacionu RNK ili ubacuju putem adenovirusa.
Razlozi različite efikasnosti
Ali, Moderna i Pfizer su koristili neke stabilizirajuće mutacije ove genetičke upute, dok AstraZeneca/Oxford nisu i to je jedna od razlika u naučnom pristupu u izradi ovih vakcina.
Međutim prema logici „više je više“, kako to da je vakcina AstraZeneca bila efikasnija u režimu s različitim dozama? Stručnjaci smatraju da ovo polagano povećavanje doze imitira prirodnu virusnu infekciju i daje organizmu više vremena da pruži bolji odgovor.
Biće potrebno još istraživanja da se razumije kako se ovo dogodilo.
Još jedan razlog „slabijeg“ rezultata AstraZeneca vakcine je i to što su imali puno strožije kriterije od Pfizera i Moderne. Dok su dvije spomenute kompanije samo bilježile broj slučajeva COVID-19 kod dobrovoljaca pri pojavi simptoma, pa poredili koliko ih je bilo u kontrolnoj, a koliko u grupi koja je primila vakcina, dotle su u AstraZeneca na sedmičnoj bazi radili briseve i metodom PCR detektovali SARS-CoV2. To znači da su uspjeli „uhvatiti“ i asimptomatske slučajeve, da su imali osjetljiviju metodu i samim time mogli naći više slučajeva zaraze.
Moguće je da će vrijeme pokazati kako je vakcina AstraZeneca jednako efikasna kao i ove.
Da li je efikasnost AstraZeneca vakcine testirana na starijim ljudima?
Još jedna od stvari vezanih za ovu vakcinu jeste i to da je javnost zbunjena time da li se ova vakcina testirala na osobama treće životne dobi.
Odgovor je da jeste, što se može vidjeti iz rada objavljenog u Lancet, ali i saopštenja AstraZeneca. Vakcina je testirana na starijim od 55 godina, što je uključivalo i one starije od 70 godina. Međutim, režim od pola doze, pa puna doza je bio samo na grupi od 18 do 55 godina, koja je imala oko 2800 učesnika. Grupa koja je primila dvije pune doze je imala oko 8900 učesnika.
Ono što znamo jeste da ova vakcina pruža dobar i robustan imuni odgovor i kod starijih, data u dvije pune doze, ali bilo bi potrebno vidjeti i djelovanje izmijenjenog režima na ovoj populaciji, koja spada u ugrožene.
Međutim, čak i ako se ispostavi da je AstraZeneca vakcine nešto manje efikasna od drugih, poput Pfizerove i Modernine, ona će vjerovatno biti i najdostupnija. Dakle zdravstveni zvaničnici će trebati birati između toga da imuniziraju manji dio stanovništva skupljim i logistički komplikovanijim vakcinama koje imaju efikasnost oko 90% ili da imuniziraju veliki dio stanovništva vakcinom koja ima efikasnost 60-70%.
Efikasnost imunizacije ovisi i o broju građana koji će se moći vakcinisati (ili željeti vakcinisati) tako da se favorizira upravo izbor vakcine koja to omogućava.
Svaka vakcina koja pruža imunitet, tim prije što sve koje su praktično pred odobrenjem imaju efikasnost veću od 50%, znači da ćemo prije moći izaći iz ovog vanrednog stanja.
