Američki rat protiv globalnog terorizma prati niz izazova. Jedan od njih povezan je sa zaštitom građanskih prava američkih državljana. Od 11. rujna 2001. godine – kada su izvedeni teroristički napadi na Ameriku – mnogi u Sjedinjenim Državama kritiziraju vladu da o zaštiti tih sloboda ne vodi dovoljno računa.
Kritike, što je zanimljivo, dolaze i s lijeva i s desna i od liberala ali i od konzervativaca. Na kritike vlada, kao i policija te obavještajne službe, odgovaraju na sljedeći način: građanska će se prava moći zaštitit tek ako je zemlja sigurna, a to ponekad zahtjeva i neke za demokraciju neuobičajene mjere sigurnosti.
O tome što je važnije - zaštita građanskih sloboda ili javna sigurnost – raspravlja se već stoljećima. Rimski državnik Ciceron poznat je po izreci "U ratno doba, zakoni šute.” Međutim, trebaju li zakoni šutjeti u demokraciji, više od 2 tisuće godina nakon drevnog Rima? Za demokraciju zapadnog tipa, važni su i sloboda i unutrašnji mir, odnosno poredak. No, da li u kriznom razdoblju - poput recimo ovog u kojem se Amerika sada nalazi – jedan od tih prioriteta postaje važniji? I tko o tome odlučuje – što je važnije: sloboda ili javna sigurnost?
Bojazan od pogrešnog izbora
Jeffrey Rosen, profesor pravnog fakulteta Sveučilišta George Washington, zabrinut je da će se, možda, pri izboru između slobode i sigurnosti ponekad i pogriješiti.
"Zbog straha, ljudi možda pogriješe. Možda se odreknu dijela slobode, a da zauzvrat i nisu dobili toliko sigurnosti. O tome se od rujna 2001. dosta raspravlja. Zakoni koji su nakon terorističkih napada usvojeni – i u Americi i u Europi – vladi daju velike ovlasti na polju elektronskog praćenja i prisluškivanja. Te se ovlasti ne odnose samo na terorizam, već i na klasični kriminal, koji često po samu državu i nije toliko opasan. Objekt takve kontrole čak su i ljudi koji krše useljeničke propise. Mislim da je to preoštro."
Političari su pod pritiskom – od njih se traži da u borbi protiv terorizma budu proaktivni, kako bi se novi napadi efikasno spriječili. Jeffrreya Rosena upravo to brine. Naime, tehnologija koja se uvodi na planu javne sigurnosti često izmakne pozornosti, te postaje sveprisutna što ugrožava osobna prava građana. Gospodin Rosen navodi primjer kamera u Britaniji, koje se – zbog terorističke prijetnje – koriste već više od desetljeća. Međutim, danas te kamere služe i za kontrolu prometa, pri hvatanju vozača koji prebrzo voze.
Složena interpretacija Ustava
“Je li se tako nešto moglo izbjeći?” – pita se ovaj američki pravni stručnjak. Ustavnopravni stručnjaci u Sjedinjenim Državama o ovakvim pitanjima debatiraju već desetljećima. Američki je ustav kratak i razmjerno jednostavan dokument, međutim ono što je komplicirano je njegova intepretacija, odnosno prilagođavanje suvremenim prilikama. Odvjetnik Bruce Fein, bivši visoki dužnosnik Ministarstva pravosuđa u prijašnjim republikanskim administracijama navodi jedan primjer:
"Ustav zabranjuje policijski pretres i zaplijenu pronađene imovine – ukoliko su takve mjere ‘nerazumne’, odnosno neproporcionalne potencijalnoj prijetnji. U uobičajenim okolnostima, policija za pretres stana i zaplijenu mora imati sudski nalog, koji se pak osniva na utemeljenoj sumnji da se možda radi o nekoj kriminalnoj aktivnosti. E sad - tu je ključno definirati što znači izraz ‘nerazumni’, odnosno ‘neproporcionalni’? Odgovor na pitanje slijedi iz autentičnosti potencijalne kriminalne prijetnje, te što se u sličnim prilikama čini – naravno u skladu sa zakonom."
Sjedinjene su Države u nekoliko navrata prolazile kroz razdoblja kada su građanske slobode bile ugrožene, zbog zabrinutosti za sigurnost. Za vrijeme prvog svjetskog rata i neposredno nakon njega, često su uhićivani komunsiti i anarhisti. Ljudi koji su netom doselili u Ameriku bili su protjerivani – zbog iskazanih političkih uvjerenja.
Zaštita građanskih prava u SAD-u vremenom sve bolja
Neposredno nakon japanskog napada na Pearl Harbour, vlasti su u sabirne logore smjestile oko 110 tisuća Amerikanaca japanskog podrijetla – koji su bili smatrani prijetnjom javnoj sigurnosti. Douglas Kmiec, profesor pravnog fakulteta na Katoličkom sveučilištu, ovdje u Washingtonu, kaže da se takvi postupci moraju smjestiti u određeni povijesni kontekst.
"Dvadeset godina nakon njihove ratne internacije, postupak prema japanskoj zajednici s pravom je kritiziran kao preoštar. Primjerice, uvođenje policijskog sata, smještanje u sabirne logore – a radilo se o ljudima koji su bili lojalni građani. Treba naglasiti da danas, bez obzira na terorističku prijetnju, nitko ne predlaže, pa čak niti ne razmišlja, o ovakvim mjerama. Oni koji su sada – nakon terorističkih napada - u pritvoru, u pritvoru su ne zbog njihova etničkog podrijetla ili njihove rase. Oni su u pritvoru zbog toga što su prekršili zakon – recimo krivotvorili su osobne isprave, prekršili su imigracijske zakone, ili su materijalno pomagali terorističkim organizacijama. To su optužbe koje se temelje na čvrstim dokazima."
Stručnjaci se slažu da je zaštita osobnih prava građana u Sjedinjenim Državama, kroz povijest, s vremenom postajala sve bolja i bolja. Tome u velikoj mjeri doprinosi usavršeni mehanizam međusobne kontrole tri grane vlasti – izvršne, zakonodavne i sudske. O dobrim i lošim aspektima tog sustava govori Jeffrey Rosen.
"Što se tiče pozitivnih strana, ovaj je sustav kroz povijest zaista blokirao niz ekstremnih i nerazumnih zamisli, koje su se odnosile na kontrolu građana od strane vlasti. Izvršna vlast u Americi, po svojoj prirodi, ima izvjesnu crtu neefikasnosti – baš kao što su tvorci ustava i željeli. Vlast ne može činiti sve što joj padne na pamet, nju kontroliraju zakonodavna tijela i sudovi, koji za odlučivanje imaju više vremena, mogu to učiniti hladnije glave. Međutim, ipak je bilo ekscesa i neumjerenih poteza i njih će vjerojatno biti i u budućnosti. Jer, činjenica jest da javno mnijenje – koje treba utjecati na političare – često ne može valjano prosuditi koliko će u nekom konkretnom slučaju biti narušena ravnoteža između slobode i javne sigurnosti."
Težiti ravnoteži
Bruce Fein, stručnjak za ustavnopravna pitanja o ovom problemu kaže:
"Treba tražiti ravnotežu, a to ćete ostvariti tek ako u obzir uzmete obje strane. Jer, i zastupnici širokih građanskih sloboda i profesionalci na polju javne sigurnsti žele prevladati u ovoj debati, i jedni i drugi žele da njihova opcija postane zajednička. A prema ustavu, zapravo niti jedna od strana u ovoj debati ne bi trebala u konačnnici potpuno prevladati. Ustav predviđa razumnu ravnotežu u ovom pitanju, tako da su zadovoljni i jedni i drugi, ali ipak niti jedna od dvije strane nije potpuno zadovoljna."
Ključno je pitanje – je li moguća suspenzija neke od građanskih sloboda razmjerna zločinu koji se želi spriječiti? Može li se konkretni zločin spriječiti i nekim blažim sredstvom? Te, koliko izvanredne mjere trebaju trajati? Jer, svrha svake demokratske vlade jest očuvati red i zakon, kako bi se u potpunosti mogle iskoristiti građanske slobode i prava koje jamče ustav i zakoni. Kad se stvari tako postave, kažu američki pravni stručnjaci, osobna sloboda i javna sigurnost ne bi trebale biti suprotstavljene, već bi se trebale smatrati dijelovima istog demokratskog sustava.
