Linkovi

Trnovit put do Kopenhagena


Za manje od mjesec dana, čelnici država i ministri za okoliš iz 192 zemlje naći će se u Kopenhagenu u pokušaju dogovora novog sporazuma o klimi koji bi zamijenio Protokol iz Kyota. Taj protokol, potpisan 1997., postavlja ciljeve smanjenja ispuštanja stakleničkih plinova za industrijalizirane zemlje. No, novi sporazum mora uravnotežiti obveze smanjenja ispuštanja takvih plinova i za bogate i za siromašne zemlje.

Nakon dvije godine pregovaranja o klimi na mnogim stranama svijeta, pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda, globalni konsenzus je da se ne može priuštiti neuspjeh u Kopenhagenu.

"Kad se uzmu u obzir upozorenja znanstvenika i promjene koje već vidimo na djelu - i, opet, u najsiromašnijim zemljama koje su prve i najteže pogođene! - onda je teško zamisliti kako bi moglo nedostajati političke volje ili hrabrosti," kaže Margot Wallstrom, dopredsjednica Europske komisije, te dodaje: "Nastaviti kao da se ništa ne događa dovest će nas do neobuzdanih klimatskih promjena s katastrofalnim posljedicama po naše ekonomije i po milijune ljudi. Ne možemo izdati te ljude niti generacije koje dolaze."

Znanstvenici kažu da za sprečavanje takvih katastrofa temperature ne smiju porasti više od dva celzijeva stupnja. Premda bogate zemlje čine tek 20 posto svjetskog stanovništva, one stvaraju 80 posto ispuštenih stakleničkih plinova u svijetu. Prema Protokolu iz Kyota, one su se složile sa smanjenjem ispuštanja do 2012. na najmanje pet posto ispod razine iz 1990. Prema najboljim procjenama, kaže Wallstrom, razvijene zemlje se sada moraju obvezati na daleko veće smanjenje - 20 ili čak 45 posto ispod razine iz 1990. do 2020. godine.

"Praktički svi naši partneri u razvijenom svijetu postavili su svoje ciljeve smanjenja ispuštanja stakleničkih plinova, ali ona su značajno manja od onoga što bi trebala biti. Za sada, ona ukupno donose smanjenje ispuštanja između 9 i 15 posto ispod razine iz 1990. do 2020. Ne samo da je to daleko od toga da se globalno zatopljavanje održi ispod pogibeljne granice od dva stupnja, nego štoviše ti ciljevi ustvari dozvoljavaju daljnji porast temperatura za tri celzijeva stupnja," kaže Wallstrom.

Margot Wallstrom kaže da bi to moglo pokrenuti ogromne probleme po okoliš. Sjedinjene Države su potpisale protokol iz Kyota, ali ga nikad nisu ratificirale. Administracija predsjednika Busha nazvala je sporazum pogrešnim u samoj osnovi jer u njemu nisu sudjelovale zemlje u razvoju.

S demokratom u Bijeloj kući i demokratskom većinom u Kongresu, očekuje se da će Sjedinjene Države preuzeti vodeću ulogu u Kopenhagenu.

No, Eileen Claussen, direktorica Centra Pew za globalne klimatske promjene, kaže da Sjedinjene Države vjerojatno neće imati mnogo za ponuditi: "Mi nismo pripremljeni jer smo prošli kroz osam godina nijekanja važnosti tog problema i ne čineći praktički ništa. Tek zadnjih devet, deset mjeseci imamo novog predsjednika, odlučnog da nešto učini po tom pitanju. No, on je sputan jer ne može učiniti sve sam - treba mu Kongres."

Kongresna zakonska mjera ne očekuje se prije prvih mjeseci slijedeće godine. Claussen nije sigurna da je to dovoljno za Kopenhagen: "Dakle, ako Sjedinjene Države ne mogu staviti na stol određene ciljeve, hoće li zemlje u razvoju biti voljne stvarno se obvezati? Mislim da smo s tim u vezi vidjeli neke ohrabrujuće znakove. Kina i Indija su obje počele ozbiljno govoriti o ciljevima i obvezama na nacionalnom planu, ali nisu još iskazale voljnost da se međunarodno obvežu. Naravno, mislim da to ne žele učiniti zato što ni mi ništa nismo stavili na stol."

Kakav god bio ishod, kaže Claussen, cilj Kopenhagena mora biti novi, sveobuhvatni i obvezujući sporazum. On, međutim, mora biti dovoljno fleksibilan da dozvoli različite vrste obvezivanja. Uz to, mora predviđati i financiranje pomoći siromašnim zemljama da se prilagode globalnom zatopljavanju. S pozitivnim signalima iz Sjedinjenih Država, očekivanja da će u Copenhagenu doći do pomaka unaprijed vrlo su velika.

XS
SM
MD
LG