Agencija Ujedinjenih naroda za ljudska naselja, U.N. Habitat, objavila je da preko pola svjetske populacije živi u gradovima te da se očekuje da će ta brojka narasti za više od 67 posto, ili na oko pet milijardi ljudi do 2030. godine. Ova agencija tvrdi da će se preko 90 posto porasta urbanizacije dogoditi u zemljama u razvoju, osobito u Aziji i ekonomijama u nastajanju.
U.N. Habitat, agencija Ujedinjenih naroda za ljudska naselja, bilježi da u svijetu postoji najmanje 40 mega gradova s 10 ili više milijuna stanovnika, te da je taj broj u porastu. Ona upozorava da je to recept za propast ukoliko se u obzir ne uzmu potrebe siromašnog stanovništva u gradovima.
Viši savjetnik pri ovoj agenciji sa sjedištem u Ženevi, George Deikun, kaže da će do 2030. godine više od tri milijarde stanovnika, ili oko 40 posto ukupnog svjetskog stanovništva, trebati stambeni smještaj i osnovnu urbanu infrastrukturu i usluge.
George Deikun: Dakle, jedna milijarda i šesto tisuća, ili oko 25 posto svjetske populacije, živi u sirotinjskim četvrtima, s nekim od najgorih elemenata siromaštva, oskudice i isključenosti. A s preko 60 posto ljudi u afričkim gradovima, oko 40 posto Afrike je urbanizirano. Dakle, 60 posto od tih 40 posto, ili jedna četvrtina cijele Afrike, živi u sirotinjskim četvrtima. Zbog toga smatramo da se tekući pristupi planiranju moraju promijeniti kako bi se osiguralo planiranje koje će doprinijeti održivom urbanom razvoju.
U.N. Habitat upozorava da će sirotinjske četvrti i improvizirana naselja rasti s dolaskom raseljenih osoba i izbjeglica u gradove. Agencija nadalje dodaje da će to stvoriti konkurenciju za ionako ograničena utočišta, zemlju, vodu, radna mjesta, zdravstvene usluge i hranu. To bi, kaže U.N. Habitat, moglo dovesti do pojačanih društvenih napetosti i nasilja između migranata i lokalnog stanovništva. George Deikun također kaže da su sirotinjske četvrti puno podložnije prirodnim nepogodama i izvanrednim situacijama.
George Deikun: Mislimo da je gubitak života zbog ciklona, uragana i poplava među siromašnom urbanom populacijom neproporcijalno veći jer ona živi u područjima visokog rizika. Neformalna naselja obično su puno slabije povezana sa sanitetskom infrastrukturom. Zdanja u kojima ljudi žive i rade puno su nesigurnija. Ona nemaju dovoljno vode, sanitarija niti ostalih osnovnih usluga.
George Deikun kaže da su jedna od prijetnji i klimatske promjene, posebice u niskim, priobalnim gradovima, te širenje epidemija u urbanim sredinama, kao rezultat loših životnih uvjeta i prenapućenosti. U.N Habitat kaže da je bolje i pravičnije urbanističko planiranje neophodno, te dodaje da su svim gradovima potrebni sigurniji i ekološki čišći javni prijevoz, stambeno osiguranje, klinike i javne usluge. Ova agencija naglašava da će planiranje funkcionirati samo tamo gdje postoji dobra urbanistička uprava. U.N. Habitat dodaje da je ključno da siromašno urbano stanovništvo postane angažirano u procesu donošenja odluka koje će izravno utjecati na njihove živote.
