Iako Barack Obama nize uspjeh za uspjehom u svojoj kampanji za predsjednickog kandidata Demokratske stranke, politicarima iz manjinskih skupina u Evropi jos uvijek tesko ide. Oni cine mali postotak u evropskim parlamentima i tek nekolicina drzi visoke polozaje u vladi. No, iz mjesta Thiais, kraj Pariza, Lisa Bryant javlja o nekim promjenama.
Hladnog nedjeljnog jutra u Thiaisu 44-godisnja Zohra Bitan dijeli letke za svoju kampanju za gradonacelnika tog konzervativnog pariskog predgradja. Ovo je prvi puta da se kandidirala i nije jos dobro poznata. Mnogi prolaze mimo nje, zure poslom, na trznicu, u trgovine.
Zohra Bitan je kandidatkinja oporbene Socijalisticke stranke. Ali mjesto vec vise od dva desetljeca bira istog kandidata, iz konzervativne UMP stranke. Pred njom je jos jedan izazov – bude li izabrana, na opcinskim izborima iduci mjesec, bit ce prva zena-gradonacelnik iz sjeverne Afrike.
Njeni su roditeji u Francusku dosli iz Alzira, ali njeno porijeklo, kaze ona, ne bi trebao biti nikakav faktor.
Zohra Bitan se slaze da bi imigranti morali vise i odlucnije raditi na tome da se brisu predrasude. Ona sebe, medjutim, vidi vise kao Francuskinju nego kao Alzirku.
Ipak, manjinski politicari poput nje, u Francuskoj i u cijeloj Evropi, tesko postizu da se i njihov glas cuje. Mnogi od njih su crnci ili muslimani, a njihove su obitelji dosle, trbuhom za kruhom, prije vise desetljeca.
U Francuskoj, primjerice, samo jedan na gotovo sest stotina clanova parlamenta drugog je etnickog porijekla. U Senatu, nema nijednoga.
Patrick Lozes je na celu organizacije CRAN, krovne udruge za crnacke skupine u Francuskoj. Na izborima u ozujku, kaze Lozes, dvije vodece stranke u Franucuskoj – UMP i Socijalisti – nude tek sacicu manjinskih kandidata, u najvecim gradovima. Trebalo bi ih, smatra on, biti vise.
Slicne se kritike cuju i u drugim evropskim zmeljama. U Njemackoj, Turci cine 10 posto stanovnistva, a drze manje od jedan posto mjesta u parlamentu. Manjine su jos manje zastupljene u Italiji i Spanjolskoj gdje su one nesto noviji fenomen.
Cak i u Britaniji, koju cesto smatraju evropskim modelom multikulturalizma, politicari poput Diane Abbott zale se da se napredak ostvaruje presporo. Ona je postala prvom clanicom parlamenta prije 20 godina. Danas je medju samo 15 manjinskih clanova parlamenta. "Problem je, zapravo, rasizam. Ako nakon 20 godina, nakon prvog vala ulaska manjina u britanski parlament, nismo postigli vise, onda treba razmotriti problem rasizma" - smatra Diane Abbott.
Evropa s velikom pozornoscu prati izbore u Sjedinjenim Drzavama, dobrim dijelom stoga, kaze Thomas Valasek, sto se Evropljani nadaju promjenama nakon administracije predsjednika Busha. Valasek, analiticar u Centru za evropsku reformu, u Londonu, dodaje da mnogi Evropljani smatraju da dvoje demokratskih pretendenata – Baracka Obamu i Hillary Clinton – mogu donijeti najvise promjena: "Od dvoje demokrata, Obama obecaje vise u tome smislu nego Hillary Clinton. Mislim da je to i zbog toga tko je i sto je Obama. Za mnoge, one je olicenje 'americkog sna'.”
U Thiaisu, Zohra Bitan takodjer prati Baracka Obamu i njegove izglede da postane prvi crnacki predsjednik Amerike. Ali sumnja u to da ce se u Francuskoj neki 'Obama' pojaviti na sceni tako skoro. Francuska je spremna, kaze ona, izabrati gradonacelnike ili clanove parlamenta iz redova manjina. No, nije jos spremna da ima takvog predsjednika.
Pap Ndiaye je strucnjak za americku politiku pri EHESS-u, Fakultetu za drustvene studije u Parizu. On kaze da Francuska zaostaje za Sjedinjenim Drzavama kad je u pitanju etnicka raznolikost medju politicarima: "Situacija se mijenja, ali vrlo, vrlo sporo, zbog konzervatizma u politickom zivotu Francuske i zbog politickih organizacija koje samo govore o raznolikosti, ali ne cine mnogo kad treba nekog od manjinskih kandidata imenovati na razlicite polozaje."
Ipak, postoje i neki pozitivni zmaci. Prosle godine, predsjednik Nicolas Sarkozy je sastavio neubicajeno raznoliku vladu, postavivsi tri zene africkog i arapskog porijekla na visoke polozaje, jednu od njih na polozaj ministrice pravosudja.
U Italiji, mlada Nova stranka imigranata ima kandidate za travanjske parlamentarne izbore, po prvi puta. U Nizozemskoj, dva su muslimana na visokim polozajima u vladi. Coskun Coruz, clan parlamenta koji je u Nizozozemsku dosao iz Turske, kaze da nizozemski parlament ima najraznolikiji manjinski sastav u Evropi. I Coruz prati izborne kampanje u Americi. Ukoliko Obama pobjedi, smatra on, to ce poslati poruku i Evropi: "Obama je, naravno, konkretni dokaz 'americkog sna'. Biti crn i postati americkim predsjendikom. To znaci – ako ozbiljno radis i vjerujes u sebe i nosis dobru poruku, sanse za visoki polozaj postoje.
Coruz ima vlastitu poruku za manjine u Nizozemskoj. Ako nisu zadovoljni, morat ce se zauzeti za promjene. Imigranti, dodaje on, morat ce nauciti kako biti evropski gradjani. Coruz je iz Turske dosao kad mu je bilo sest godina. Danas, kaze on, osjeca se “200 postotnim Nizozemcem.”
