Na nedavnom sastanku ministara obrane članica NATO saveza u Vilniusu u Litvi raspravljalo se o misiji NATO-a u Afganistanu. Mnogi su zabrinuti da Afganistan postupno opet postaje 'zemlja na rubu kolapsa' koja bi mogla ponovno postati utočište teroristima. Razlozi za razmjerno lošu situaciju su sve agresivniji otpor talibana kao i nezadovoljavajući napredak u obnovi zemlje. Jela de Franceschi je razgovarala o misiji NATO saveza u Afganistanu s nekoliko američkih stručnjaka.
Jedno je stručno izvješće nedavno upozorilo da se Afganistan nalazi na raskršću te da je situacija u toj zemlji kritična. Postignuća šest godina stare misije NATO saveza u opasnosti su- zbog sve jačeg nasilja talibana, slabljenja međunarodne volje da su misiji okonča uspjehom te nepostojanja samopouzdanja kod lokalnog stanovništva.
Stručno izvješće koje su sačinili stručnjaci iz Radne skupine za Afganistan – okupljeni iz Centra za proučavanje američkog predsjedništva, iz Atlantskog vijeća te Sveučilišta za nacionalnu obranu – navodi da NATO u Afganistanu nema dovoljno vojnika. Zbog toga su talibani i al-Qaida u novije vrijeme ponovno aktivni u područjima iz kojih su 2001. godine izbačeni.
Seth Jones iz Korproacije RAND kaže da su 2006. godine, talibani učetverostručili veličinu područja koje kontroliraju. 2007. godine, ta su područja povećana za još polovinu. U južnom dijelu Afganistana – kaže Seth Jones – talibani imaju snažnu mrežu podrške: "Talibani, za razliku od NATO-a, ne kontroliraju određeno područje s mnogo boraca. Oni to čine tako što ulaze u sporazume s lokalnim plemenima ili frakcijama. U nekim slučajevima, kontroliraju prometnice. U drugim slučajevima, imaju dogovor da mogu doći u određenu regiju i ubiti ljude koji surađuju s NATO savezom ili afganistanskom vojskom."
Američka vojska u Afganistanu odnedavno upošljava antropologe, stručnjake za lokalna plemena, koji joj objašnjavaju različite interese pojedinih grupa. Afganistan je složeni mozaik desetaka plemenskih skupina, od kojih se svaka sastoji od dodatnih pod-skupina. Primjerice, narod Paštuna sastoji se od nekih 600 plemena kao i 400 pod-plemena, od kojih su mnoga u međusobnom sukobu.
U takvom je okružju NATO popularan jedino ako zajamči sigurnost i ekonomsku pomoć – kaže Seth Jones: "U izvjesnom smislu, ono što se događa na terenu je borba NATO-a i talibana za naklonost lokalnog stanovništva. Na razini pojedinog okruga, pojedinog sela, u svakoj pojedinoj regiji. Većinu Afganistanaca zanimaju osnovne stvari – javna sigurnost i komunalije poput vode, struje i prometnica. Tko god to osigura, bit će popularniji."
No, misiju NATO-a sve jače kritiziraju zbog toga što svoj cilj pokušava postići s nedostatnim snagama. Također, kritizira se činjenica što se protiv talibana bore jedino američki, kanadski, britanski i nizozemski vojnici. Za vrijeme nedavnog sastanka ministara obrana zemalja članica NATO saveza u Vilniusu u Litvi, američki ministar obrane Robert Gates pozvao je i druge članica NATO saveza da u Afganistanu učine više. Američka vlada smatra da saveznici moraju odlučnije podržati misiju u Afganistanu, kako bi se porazili talibani i al-Qaida. U protivnom, u opasnost bi mogla doći budućnost Sjeverno-atlantskog saveza. Od oko 57 tisuća vojnika misije NATO saveza u Afganistanu, Amerikanaca je 29 tisuća. Ostatak dolazi iz 38 država, od kojih su neke članice NATO-a, a mnoge nisu. Očekuje se dolazak dodatnih 3200 američkih marinaca.
Na sastanku u Vilniusu, mnoge su zemlje obećale da će pojačati svoje snage u Afganistanu. Međutim, general američkog ratnog zrakoplovstva Jeffrey Kendall – koji radi u Vijeću za međunarodne odnose – kaže da je malo europskih političara koji su spremni javno reći da njihove postrojbe trebaju ići u južni, najopasniji dio Afganistana: "Neke zemlje iz unutrašnjih razloga ne mogu dopustiti da njihove postrojbe u potpunosti participiraju u operacijama protiv talibana. Zbog toga je ministar obrane Gates i rekao da je NATO u opasnosti da postane organizacija s dvije kategorije članice, onima koje se bore i s onima koje se ne žele boriti. Jer, neki nacionalni kontingenti su toliko ograničeni u tome što smiju a što ne smiju činiti, da im nedostaje fleksibilnost, kada je u pitanju borba protiv talibana."
General Kendall kaže da mnogi saveznici iz NATO-a smatraju da se američka politika previše oslanja na silu. Zemlje poput Njemačke, Italije i Francuske tvrde da će za stabilizaciju Afganistana biti potreban sveobuhvatan međunarodni napor – na ekonomskom, političkom i vojnom planu.
"Europljani su u pravu. Do sada nismo imali koordinirani pristup Afganistanu i to je velik problem" - tvrdi John Hulsman iz njemačkog Vijeća za međunarodne odnose u Berlinu. Hulsman dodaje da se, s druge strane, vojni se aspekt misije ne može ignorirati: "Misija u Afganistanu kao da potvrđuje dobro poznate klišee – Amerikance zanima samo vojni aspekt problema, i uopće ne žele razgovarati o razvojnoj, ekonomskoj i društvenoj strani problema. A Europljani s druge strane uopće ne žele razgovarati o vojnom aspektu situacije. Činjenica je da su za uspjeh potrebne obje stvari. Međutim, glavni je problem u tome što je dobre volje među saveznicima – koja je održala NATO kroz prvih pedeset godina – sve manje."
James Townsend iz washingtonskog Atlantskog vijeća kaže da čelništvo NATO saveza najviše brine činjenica što u Europi više ne postoji javna podrška da se misija u Afganistanu okruni uspjehom: "U prošlosti se smatralo da je NATO savez kompetentna i profesionalna organizacija koja će moći pomoći Ujedinjenim narodima da rješavaju svjetske krize. Međutim, ako u NATO savezu više ne postoji politička volja da se osiguraju postrojbe, oprema, da se postignu ti ciljevi, onda niti ta misija više neće biti ostvarljiva. I onda se morate upitati – kakve će misije NATO u budućnosti moći ostvarivati?"
James Townsend kaže da se NATO nalazi pred izazovima, ali da nije u krizi – s čime se u Vilniusu složio i američki ministar obrane Robert Gates. On je naglasio da se - bez obzira na razlike u vezi misije u Afganistanu -države članice slažu da međunarodna zajednica ne može dopustiti dodatnu destabilizaciju ove regije.
