Ponovno probuđena Rusija odlučila je – tvrde mnogi zapadni analitičari – poslužiti se naftom kako bi promijenila ravnotežu snaga na svjetskoj sceni. Što bi trebao biti odgovor Zapada? Neki tvrde da je najbolje pričekati i biti strpljiv, dok se drugi zalažu za aktivniji odgovor na ruski izazov. Mišljenja stručnjaka prikupio je Brian Padden, u drugom u nizu priloga o političkim aspektima globalne energetske situacije.
Naftovod i plinovod Družba Rusiju povezuje s nizom bivših sovjetskih republika, bivšim satelitima iz Varšavskog ugovora ali i sa zemljama Zapadne Europe. Njemačka putem njega dobiva najveći dio svog plina. Ralf Borschinsky radi za firmu Verbudnnetz Gas AG, koja upravlja 'njemačkim' dijelom ruskog naftovoda. On kaže da je Rusija solidan poslovni partner: "U nedavnoj prošlosti, raspadale su se države, mijenjali politički sistemi. Međutim naši poslovni kontakti ostali su čvrsti ,a plin je stizao onako kako je bilo ugovoreno, bez prekida."
To međutim nije i iskustvo Ukrajine i Bjelorusije. U prošle dvije godine, Rusija im je barem jedan put prekidala opskrbu prirodnim plinom, stalno prijeteći novim sličnim mjerama. Vladimir Milov, direktor moskovskog Instituta za energetiku, kaže da Rusija na taj način kažnjava bivše sovjetske republike: "Korištenje energije kao sredstva političkog pritiska prilično je banalan način rješavanja spora. Rusija na taj način želi zadržati susjedne zemlje u sferi svojeg utjecaja, no to joj neće poći za rukom."
Alexi Alexiev iz Centra za sigurnosna istraživanja u Washingtonu smatra da se Amerika i Europa trebaju odlučno suprotstaviti – kako ju je nazvao – ekonomskoj agresiji od strane Moskve: "Poslovanje se osniva na ideji reciprociteta. Ruska vlada sve više ometa poslovanje zapadnih firmi u Rusiji. S druge strane, Moskva želi imati neograničen pristup našim tržištima, u skladu s načelima slobodnog tržišta. To u ovakvim uvjetima ne bi trebali dopustiti."
Alexander Rahr iz njemačkog Vijeća za međunarodne odnose smatra da se europske energetske firme trebaju koncentrirati na regiju Kaspijskog mora, zemlje poput Azerbejdžana i Gruzije, koja može postati alternativa ruskoj nafti i prirodnom plinu. Ključ je u diverzifikaciji naših izvora energije – kaže ovaj njemački stručnjak. Međutim Rahr smatra da Zapad i dalje mora surađivati s Rusijom, kako bi se oslabilo njezino nepovjerenje te ojačale šanse demokratskih reformi: "Dugoročno gledano, Rusija je naš prijatelj, a ne protivnik. Ona više treba nas, nego mi nju. Moskva nas treba da bi ograničila utjecaj Kine, koja će u budućnosti biti protivnik Rusije. Moskva treba pomoć Zapada u obrani od terorizma, a naravno, vrlo su joj važna naša tržišta na koja izvozi naftu i plin."
Vladimir Milov dodaje da je Rusiji također potrebna poslovan suradnja s velikim svjetskim korporacijama koje joj pomažu u eksploataciji njezinih energenata: "Njihovo poslovanje ovdje, njihov rad na našim naftnim poljima, treba biti podvrgnuto visokoj poreznoj stopi, međutim činjenica jest da mi te korporacije trebamo. Rusiji ne treba konfrontacija s njima."
No, bez obzira na stajalište Zapada prema Rusiji – bilo da s njom surađuje ili se konfrontira – odnos Moskve sa Zapadom se promijenio, primjećuje većina analitičara. On više nije prijateljski, već suparnički.
