Za većinu Amerikanaca, događaji od 11. rujna 2001. postali su dio povijesnog sjećanja. No, za ljude koji su prije pet godina, u terorističkim napadima na New York i Washington, izgubili bližnje, uspomene su još uvijek vrlo žive i bolne. Adam Phillips posjetio je mjesto Middletown u New Jerseyu - čijih je 37 stanovnika poginulo u ruševinama Svjetskog trgovinskog centra.
Terapeutkinja Maureen Fitzsimmons radi za mrežu katoličkih humanitarnih organizacija. Nekoliko njezinih klijenata izgubilo je bližnje na Manhattanu, tog kobnog jutra prije pet godina. Bez obzira na gotovo svakodnevno podsjećanje na dramu 11. rujna, mnogima je ipak pošlo za rukom da 'okrenu novi list' i nastave sa svakodnevnim životom.
"Mislim da su neke od žena, koje su tog dana postale udovice, sada već umorne od toga da ih se stalno kategorizira kao 'obitelj žrtava' ili čak kao 'preživjele'. Počele su donositi odluke koje su odlagale posljednjih pet godina. Recimo, sele se u druge krajeve Amerike. Za neke od mlađih žena, to je primjerice, velik korak" - kaže Maureen Fitzsimmons.
Terapeuti smatraju da sposobnost psihičkog oporavka od traume najviše ovisi o tome je li klijent bio emocionalno zdrav prije tragičnog događaja. Maureen Fitzsimmons o tome kaže: "Nikad nećemo zaboraviti… međutim, s traumom se najbolje othrvaju ljudi koji se, ipak, na kraju pomire s gubitkom, prihvate ga, iako im je strašno teško. Život im nikad neće biti isti, ali svjesni su da su se ipak nekako oporavili od gubitka."
Tragedija koja se dogodila 11. rujna 2001. pogodila je i one koji u njoj nisu izgubili bliske. Šef policije u Middletownu, predgrađu New York Cityja, John Pollinger, objašnjava kako se on osjećao prošlih pet godina: "Počele su me smetati naoko trivijalne pritužbe građana. Djeca su preglasna na igralištu, u prometu je prevelika gužva, isti se susjedi uvijek svađaju oko sitnica…Dođe vam da onog koji se tuži dobro prodrmate, da ga podsjetite da je, tu u blizini, poginulo tri tisuće ljudi. Oni bi se, da mogu, vrlo rado zamijenili s nama…Stotinu puta sam kao policajac želio nekome reći – budite sretni da ste živi i uživajte…"
Louella Quiqley izgubila je 11. rujna 25-godišnju kćer, koja je radila u Svjetskom trgovinskom centru. "Vrlo je teško kad izgubite dijete, bez obzira koliko je staro. U vama se stvara praznina, koja tu ostaje zauvijek. Svaki dan. S njom se budite, s njom odlazite navečer u krevet. Moj suprug, moja druga kćer i ja, svaki se dan nje sjetimo i jako nam je teško" - kaže Louella Quigley.
Petu godišnjicu terorističkih napada na New York i Washington obilježava sjećanja na žrtve, ali i osjećaj da život neumitno ide dalje.
