Ime neprofitne, humanitarne organizacije Roots of Peace, Korijeni mira, (www.rootsofpeace.org), kao i ime Heidi Kuhn, žene koja je organizaciju, 1977. godine, utemeljila i otada je njena predsjednica, dobro su poznati mnogim našim slušateljima, jer ta organizacija, čija je misija otkrivanje i odstranjivanje protupješačkih mina, kako bi minirana područja opet bila sigurna, rehabilitirana i plodna zemlja, prikupila je, u osam godina svog djelovanja, na stotine tisuća dolara za razminiranje ratnih područja u nekoliko regija Hrvatske, ali i u više drugih zemalja – Kambodži, Angoli, Afganistanu, Iraku...
Za izvanredni rad njene organizacije i za njen osobni, nesebični i predani rad, Zaklada Skoll, u Oxfordu, u Engleskoj, uručila je Heidi Kuhn, ranije ove godine, nagradu za društveno poduzetništvo. Akciji “Mine u vino” organizacija Roots of Peace, inače jedan od privatnih partnera američkog Državnog tajništva u humanitarnoj akciji razminiranja, pokrenula je, prije nekoliko godina, i jednu drugu inicijativu – Pennies for Peace, i njome upravo obilježava 5. obljetnicu 11. rujna.
Kad je oboljela od raka, prije više od osam godina, Heidi Kuhn, tada majka troje djece, dala je, kako sama kaže, zavjet Bogu – ako ozdravi, ako preživi, činit će nešto posebno u životu. Uz podršku supruga Garyja, ali i glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Kofija Anana i njegove supruge, Heidi je osnovala Roots of Peace; bilo je to neposredno nakon smrti princeze Diane i Heidi je željela nastaviti njenim stopama. Uz financijsku podršku pojedinaca i niza vinarija u Napi, u prvom redu Grgich Hills, Robert Mondavi i Silverado (ovu zadnju, sa suprugom, vodi kćer Walta Disneyja, Diane Disney Miller), mogla je početi i akcija “Mine u vino”.....
Heidi Kuhn: “Moja obitelj je peta generacija u Kaliforniji, moji preci su, u Kaliforniji, sebi krčili zemlju, mi dobro znamo što zemlja znači, mi za nju imamo duboko štovanje, od nje se živi, ona mir jamči, ona sve granice nadilazi. Sjeme posađeno u mom vrtu proklijat će i rasti kao što je i prije tisuću godina, uz malo vode i malu pomoć čovjeka. Zašto onda ne bi opet i u Hrvatskoj, Afganistanu, bilo gdje drugdje u svijetu. Ono što znam, u svom srcu, kao majka, to je da mine postavljene u zemlju donose samo smrtnu žetvu. Jednog dana, u mojem domu, došli smo na ideju – umjesto mina, loza, umjesto krvi, vino. Loza je drevna metafora mira, za nju nema ni vjerskih ni političkih granica. ”
Kad je prvi put u Vukovar došla, prije nešto više od pet godina, Heidi, tada već majka i četvrtog djeteta, samoj sebi se zavjetovala - da će učiniti nešto što će imati značaja...
Heidi Kuhn: “Nisam mogla lice odvratiti i vratiti se kući i na nekakvim cocktail-partyjima prijateljima pričati kako je to tamo strašno bilo za vidjeti nego sam se, na samom početku novog milenija, kad su svi hrlili na neka egzotična mjesta da bi to proslavili, vratila u Vukovar i Ilok i Dragalić, sa svojom 13-godišnjom kćeri, Kyleigh. Razminirali smo tada prvo polje i jedno nogometno igralište i jednoj školi dali novu kuhinju. Neću nikada zaboraviti čvrsti stisak ruke i zagrljaje obitelji, seljaka i djece.”
Još ima, u Hrvatskoj, puno posla, kaže Heidi Kuhn. Do sada, zahvaljujući organizaciji Roots of Peace, razminirana su područja oko Dragalića, Česte Male i Česte Velike, Vukovara, Iloka, Bibinja. Ali još je puno zabačenih područja gdje “ljudi ne mogu zemlju obrađivati, ne mogu u lov ići i gdje djeca ne smiju za leptirima trčati.” Izrazila je ogromno zadovoljstvo da su obalna područja sada sigurna i da je Hrvatska postala jedna od vrlo poželjnih turističkih destinacija. Što više turista, dodala je, to bolja ekonomija. Ali treba razminirati i ona druga područja pa da lijepa Hrvatska, jednog dana, možda postane model ostatku svijeta.
Postaviti minu u zemlju košta tri dolara; odstraniti minu iz zemlje – tisuću dolara. U više od 70 zemalja, prema procjenama američkog Državnog tajništva, još uvijek je preko sedamdeset milijuna protupješačkih mina. Samo u Afganistanu, procjenjuje se, ima ih oko deset milijuna. Od njih, svake godine, u svijetu gine ili biva osakaćeno oko 25.000 osoba.
Vukovar je Heidi inspirirao da se u Hrvatsku vraća još puno puta, a njenu 13-godišnju kći, Kyleigh – na jednu novu inicijativu, kampanju Pennies for Peace. Prve godine, 2003., prikupljeno je bilo, u američkim školama, preko deset milijuna penija, otišli su djeci Hrvatske i Afganistana. Obični, mali novčić, kaže Heidi, koji tako često šutiramo nogom po pločnicima.
Prije dva dana, Heidi Kuhn je u Ujedinjenim narodima govorila o kampanji Pennies for Peace kojom njena organizacija i preko tisuću američke djece afganskog porijekla, u mjestu Freemont, kraj San Francisca, najvećoj afganskoj zajednici izvan Afganistana, žele obilježiti petu obljetnicu tragičnih događaja od 11. rujna 2001. godine.
Heidi Kuhn: “Sva ta divna djeca ovog vikenda zarađuju penije pranjem automobila, čuvanjem djece, prodajom domaćih kolača. Sami nemaju puno novaca, ali su velikog srca. Svakog građana ovog svijeta to bi trebalo podsjetiti da mir počinje odozdola, da se tako uklanja smrtno sjeme razdora i da odstraniti treba mine kako bi se ljudi zemlji mogli vratiti i saditi korijene mira.”
“Riječi koje s toliko tuge pamtim – Let’s Roll, izrečene u onom zrakoplovu nad Pennsylvanijom u kojemu je bila moja dobra susjeda, vraćala se s pogreba majci, bila je dva mjeseca trudna, za mene se bojala kad sam u Vukovar išla, te riječi sad ja ponavljam, Let’s Roll, neka krenu peniji, euri, yeni, pesosi, kune...od San Francisca do Manhattana, do Hrvatske, Kabula....Zašto je danas tako teško voljeti bližnjega svoga, a puno lakše, čini se, izreći riječ ‘mržnja’?”
U New Yorku, u zgradi UN-a, kaže Heidi Kuhn, prišao joj je jedan mladić, rekao da pohađa Manhattan College i da se želi pridružiti kampanji Pennies for Peace i da je njemu ime Mir i da na jeziku farsi, službenom jeziku Irana, Mir znači “zemlja” i da se kampanji želi pridružiti jer je Roots of Peace razminirala njegov Shomali, bogato poljoprivredno područje, pedesetak kilometara sjeverno od Kabula. Heidi kaže “bila sam u suzama.” Isto tako i kad ju je jedan devetogodišnjak u Hrvatskoj pitao: “Je li istina da u Kaliforniji djeca planinare i trče plažama, bez straha od mina. Pa to mora biti raj onda!”
Loza umjesto mina, u Kambodži riža, u Iraku žito, u Angoli ananas i mango, kraj lijepog Dubrovnika, kaže Heidi, umjesto minskih polja – golf-igrališta, pa da u rupu ide loptica, a ne iz nje mina...sve te akcije nastavak su napora koje ulaže ona i njena organizacija. I na negdašnjim minskim poljima – zdrava hrana....
Heidi Kuhn: “Jedina, JEDINA, dobra stvar koju čovjek može reći za minska polja je ta da je organički, zdravi uzgoj hrane moguć na toj zemlji jer nitko njoj dugo nije mogao imati pristupa pa na njoj nema pesticida. To treba iskoristiti, to je također naša akcija za Hrvatsku, pa da rastu i maraschino trešnja i voćnjak i maslina i da se onda dio prihoda zarađenih prodajom proizvoda s hrvatske zemlje vraća natrag u Hrvatsku, natrag korijenima mira. Tu divnu inicijativu, kaže Heidi Kuhn, kanimo proširiti na niz drugih zemalja.
Kad je primala nagradu za društvenog poduzetnika za ovu godinu, predsjednik Zaklade Skoll joj je rekao:
“Ako želite biti društveni poduzetnik, morate biti dobrim dijelom gluhi jer jednostavno ne možete slušati sve one odgovore koji počinju sa “Ne,” a koje ćete čuti toliko puta.....Ne, to ne možete postići...Ne, tamo ne možete ići...Ne, to je muslimanska zemlja...Ne, to je bila komunistička zemlja....Ne, ni slučajno da vam to na pamet ne pada, pa vi ste majka.....Naslušala sam se takvih odgovora češće nego onih koji počinju sa ‘Da’”, kaže, kroz smijeh Heidi Kuhn. “Svijesna sam da na mnogim mjestima, kad me vide, kažu – evo, opet ona. Ali da nisam dijelom bila gluha, ništa od ovoga ne bih postigla.”
Ništa Heidi Kuhn ne može zaustaviti, sve dok odstranjena ne bude i zadnja mina. Mi žene život dajemo, kaže ona, mi smo majke, djecu rađamo, mi znamo što je začetak, klica, mi doslovno korijene mira stvaramo!
