Cijene sirove nafte ponovno su dostigle rekordne vrijednosti: barel nafte sada košta 50 posto više nego prošle godine, u kolovozu. Dostigavši gotovo 67 dolara, barel nafte se sve više bliži rekordu od – preračunato u današnje cijene – 80 dolara, na koliko je skočio 1979, nakon revolucije u Iranu.
Vahan Janjigian prati zbivanja na tržištu nafte za potrebe tvrtke Forbes Investor Advisory Institute. On kaže da skoku cijena nafte pridonosi nekoliko čimbenika. "Nalazimo se u situaciji da se potroši sve što bude proizvedeno, uz vrlo malo prostora preostalog za promjene, čime problem postaje to važniji. U Saudijskoj Arabiji ima razloga za zabrinutost oko sigurnosnog stanja. Politička nestabilnost ugrožava Irak, ali i Venecuelu i Nigeriju, a sada je i Iran, jedan od najvećih proizvođača nafte, svakodnevno u vijestima. Dakle, postoje veliki razlozi za zabrinutost".
Nastavak programa konverzije urana u Iranu odrazio se na tržištu nafte strahovanjima oko mogućih posljedica na opskrbu iz druge po proizvodnji članice OPEC-a ukoliko bi Ujedinjeni narodi uveli sankcije protiv Irana, zemlje koja drži oko 10 posto svjetskih naftnih rezervi. Smanjenje proizvodnih i rafinerijskih kapaciteta isto je tako pridonijelo skoku cijena nafte. Od 20. srpnja, četrnaest prekida rada u američkim rafinerijama podgrijalo je spekulacije da opskrba neće uspjeti udovoljiti potražnju.
Neki analitičari prognoziraju da će cijena barela nafte najvjerojatnije prijeći 70 dolara ukoliko se nastave problemi s rafinerijama, te napetost na Srednjem Istoku. Za zemlje izvoznice nafte to su dobre vijesti: Iran, primjerice, ocjenjuje da će ove godine ostvariti 43 milijarde dolara od izvoza nafte, najviše otkako je počeo izvoz nafte iz te zemlje, prije 98 godina. Rusija, pak, ostvaruje skoro milijardu i pol dolara više u prihodu za svaki dolar porasta cijene nafte po barelu. No, previše petro-dolara može stvoriti i probleme za zemlje izvoznice.
William Cline, ekonomist u washingtonskom think-tanku Centar za globalni razvitak, kaže da je nekim zemljama vrlo teško izbjeći korupciju u izobilju prihoda od nafte. Jedan od takvih primjera je Nigerija, gdje su se tijekom godina prihodi od izvoza nafte odlijevali u džepove korumpiranih vladinih dužnosnika. Visoke cijene nafte, uz to, ističe gospodin Cline, zabrinjavaju stručnjake zbog potencijalnog učinka na globalnu ekonomiju. "Ne vjerujem, međutim, da se radi o katastrofičnom scenariju. Vjerujem da ponovno postaje akutno pitanje čine li Sjedinjene Države dovoljno da ublaže svoju veliku ovisnost o uvoznoj nafti i okrenu se prema obnovljivim izvorima energije. Što se zemalja proizvođača nafte tiče, ovakvo stanje ponovno otvara pitanje koriste li svoje resurse mudro ili ne".
William Cline kaže da će se trajni učinak visokih cijena nafte ovog ljeta vidjeti tek za oko šest mjeseci. Za sada, kaže on, globalna ekonomija, kako izgleda, uspijeva amortizirati udarce tih cijena. Međunarodni monetarni fond i dalje procjenjuje da će i ove i slijedeće godine ukupni globalni ekonomski rast biti veći od 4 posto.
