U svojem govoru o stanju nacije 2002, predsjednik Bush upozorio je na "osovinu zla" – Irak, Iran i Sjevernu Koreju – koja prijeti svijetu. Otada je prošlo više od tri godine. Što se u međuvremenu dogodilo s tom osovinom?
Prije tri godine, predsjednik Bush iznio je oštro upozorenje o tri zemlje koje – kako je rekao – prijete međunarodnoj zajednici oružjem za masovno uništavanje i podržavaju terorizam.
"Takve zemlje i njihovi teroristički saveznici čine osovinu zla, koja se naoružava da bi prijetila svijetu. Pokušavajući nabaviti oružje za masovno uništavanje, te zemlje predstavljaju ozbiljnu i sve veću prijetnju."
U proteklih nekoliko godina u svim navedenim zemljama – Iraku, Iranu i Sjevernoj Koreji – dogodilo se mnogo toga. Irak je napala koalicija predvođena Sjedinjenim Državama, što je dovelo do svrgavanja Sadama Huseina, izbora prijelazne vlade i početka i jačanja krvave pobune.
U Iranu, glasači su za novog predsjednika izabrali tvrdolinijaša Mahmuda Ahmadinedžada. Teheran je također pokazao namjeru da nastavi provoditi svoj nuklearni program, bez obzira na protivljenje Sjedinjenih Država i Europske unije. A Sjeverna Koreja trenutno, nakon jednogodišnjeg bojkota, sudjeluje u šestostranim pregovorima o svojem nuklearnom programu.
Steven Cook, politički stručnjak iz Vijeća za međunarodne odnose u New Yorku, kaže da, unatoč burnim događajima u Iraku, razvoj demokracije u toj zemlji znatno utječe na cijeli Srednji istok.
"Mislim da nema previše Arapa koji trenutno žele da im zemlja izgleda poput Iraka. Međutim, istovremeno, mislim da su izbori u siječnju dali zamah pro-demokratskim snagama u zemljama poput Saudijske Arabije, Sirije, Egipta, Libanona i Jordana."
Međutim, iračkog oružje za masovno uništavanje, koje je Washington navodio kao razlog za invaziju Iraka, ipak nije pronađeno, a to je Washingtonu stvorilo probleme – kaže Cook.
"Jedno od pitanja s kojima su Sjedinjene Države suočene jest da je jasno da Irak nije imao ništa s napadima na New York i Washington 2001, unatoč nastojanjima administracije da na neki način poveže Irak s tim napadima tijekom predizborne kampanje prošle godine. No, sada smo suočeni s činjenicom da je Irak dobio ključnu ulogu u ratu protiv terorizma upravo zbog američke invazije, što je nepredviđena posljedica te invazije."
Vjeruje se da se pobuna u Iraku sastoji od skupina povezanih s bivšim baathističkim režimom Sadama Huseina i pripadnika međunarodnih terorističkih organizacija poput al-Qaide. Steven Cook iz Vijeća za međunarodne odnose kaže da je stvorilo ozbiljnu novu prijetnju.
"Jasno je da u Iraku vreba zlo u obliku pobune sastavljene od bivših pripadnika Saddamove stranke Baath, stranih boraca i članova iračkih plemena. No, to je znatno drugačija situacija od one o kojoj je predsjednik Bush govorio prije tri godine."
Predsjednik Bush također je naveo Iran kao dio osovine zla. Nedavno su iranski glasači iznenadili međunarodnu zajednicu izabravši za predsjednika tvrdolinijaškog gradonačelnika Teherana Mahmuda Ahmadinedžada. Abbas Amanat, profesor srednjoistočne povijesti na Sveučilištu Yale, kaže da je iranska islamistička šiitska vlada iz izbora izišla jača nego ranije.
"Sada iranski režim, pogotovo tvrdolinijaši, smatra da je izborom Ahmadinedžada preživio izjašnjavanje o povjerenju i da je tako dobio mandat za provođenje svoje unutarnje i vanjske politike. Režim se ne osjeća više tako ugroženo kao prije nekoliko godina, s obzirom da su Sjedinjene Države zaokupljene problemima u Iraku, te da će novi šiitski režim u Iraku neizbježno gravitirati prema Teheranu."
Najava Irana da namjerava nastaviti svoj nuklearni program ponovno je potaknula strahovanja o njegovim namjerama. Profesor Amanat kaže da su iranski predsjednički izbori i na tom planu pojačali samouvjerenost Teherana…Što se preostalog člana "osovine zla" tiče, Sjeverna Koreja vratila se pregovorima o svojem nuklearnom programu.
James Lilley, bivši američki veleposlanik u Kini i Južnoj Koreji, a danas politički analitičar u Institutu American Enterprise u Washingtonu, kaže da su sjevernokorejski dužnosnici učinili malo da bi sjevernokorejski represivni režim postao nešto umjereniji.
"Sjeverna Koreja ima stotine tisuća zatvorenika u gulagima. Oni tamo drže cijele obitelji. Režim je izazvao opću glad, jer sva sredstva ulaže u oružje. Vlasti su protjerale izbjeglice u Kinu. Režim počiva na pomalo suludoj ideologiji samodostatnosti. To pomalo podsjeća na Orwellowu "1984-tu"."
Sjevernokorejski čelnik Kim Jong-Il pokušao je provesti ograničene ekonomske reforme, no kako kaže veleposlanik Lilley, te reforme nisu uspjele. On je također skeptičan kada se radi o mogućnosti da će Pjongjang obustaviti svoj nuklearni program.
"Mislim da Pjongjang trenutno osjeća jaki pritisak i zbog ekonomskog sustava u raspadu i od svojih najbližih saveznika, poput Kine. Tu su i inicijative koje nudi Sjeverna Koreja. Kombinacija ovih faktora mogla bi navesti Pjongjang da promijeni svoju oštru retoriku."
I tri godine nakon govora predsjednika Busha o "osovini zla", Irak, Iran i Sjeverna Koreja ostaju u središtu pažnje svjetske javnosti i vjerojatno će još dugo, kažu stručnjaci, utjecati na zbivanja u međunarodnoj zajednici.
