Na ovotjednom godišnjem sastanku krovne organizacije američkih sindikata AFL-CIO došlo je do raskola. Dva najveća sindikata su odlučila osnovati svoju udrugu, nazvanu Promjenama do pobjede (Change to Win). Ovaj potez dolazi nakon koncentriranog sindikalnog napora za većim utjecajem na američki politički i gospodarski život.
Sindikat zaposlenih u prijevozu te Sindikat zaposlenih u sektoru usluga više nisu članovi krovne organizacije AFL-CIO. Riječ je o velikom gubitku za ovu sindikalnu organizaciju koja postoji već 50 godina. Dva spomenuta sindikata su činila četvrtinu članstva i osiguravala šestinu proračuna. Problemi su se u američkom radničkom pokretu gomilali desetljećima, a članstvo se postupno smanjivalo.
Godine 1955, 35% američkih radnika bilo je učlanjeno u sindikate; danas ih je svega 8%. Prema Robertu Brunu, stručnjaku za radnički pokret pri Sveučilištu Illinois, ovotjedni raskol unutar AFL-CIO odraz je želje za preokretanjem negativnog trenda: "Sindikati koji su napustili članstvo uvjereni su da je AFL-CIO bio preblag i neodlučan utrošiti novac i energiju i organizirati milijune radnika. Uvjereni su kako mogu napraviti bolji posao oko pridobivanja novih članova ako se odvoje od AFL-CIO."
Postavlja se pitanje jesu li posljednji događaji prije i poslije godišnjeg sastanka u Chicagu zapravo pokazatelj vrlo ranjivog, a možda i slabog položaja radničkog pokreta u Sjedinjenim Državama? Gospodin Bruno objašnjava kako su sindikati postali slabiji i u političkom i u gospodarskom smislu. Postotak sindikalnog udruživanja se nastavlja smanjivati do zastrašujuće niskih brojki kakve nisu viđene od 20-ih godina prošloga stoljeća.
Organizirani sindikati i dalje nemaju dovoljnu moć utjecati na Demokratsku stranku ili otežati desničarskim republikanskim kandidatima pobjedu na izborima. Pitali smo gospodina Bruna što je uzrok ovakvog pada američkih sindikata?
Robert Bruno: "Došlo je do velikih strukturnih promjena u gospodarstvu, do prelaska iz proizvodnog sektora, koji je bio vrlo dobro sindikalno organiziran, u sektor usluga i informatičkih tehnologija, područja u kojem se američki radnički pokret nije snašao, nije se učinkovito organizirao. Drugi bitan razlog je činjenica da je američka javnost postala konzervativnijom, svakako u svojim kulturnim motrištima. Zaposlenici su prestali doživljavati Demokratsku stranku kao čimbenika koji može učinkovito zastupati niti njihove gospodarske interese, niti njihova kulturna motrišta. Događa se da glasači, koji bi trebali glasovati u skladu sa svojim gospodarskim interesima, zapravo glasuju na temelju stavova političara o pobačaju, homoseksualnim brakovima, zabrani posjedovanja oružja i slično. Možda najbitniji razlog je strah od terorističkih napada nakon 11. rujna, podrška našim vojnim postrojbama i, u sklopu toga, podrška sadašnjem predsjedniku. Sva ova ne-gospodarska pitanja odvraćaju pozornost zaposlenika od glasovanja za stranku koja bi najbolje zastupala njihove gospodarske interese.
Trebaju li američki zaposlenici sindikate u budućnosti? Gospodin Bruno je u to uvjeren. Prema njegovim riječima, u Chicagu se u tzv. "sweatshopovima" ponovno pojavio svojevrsni robovski rad, jednom već eliminiran. Robert Bruno objašnjava: "Zaposlenici u lošim uvjetima rade sve od proizvodnje pilića do kartonskog papira i pakiranja u plastiku. Lanac supermarketa Walmart bio je vrlo loš primjer sa svojim načinom vođenja posla: privremeni rad, nedostupna zdravstvena skrb, manjak brige o mirovinama. Prosječna plaća direktora sada je 535 puta veća od prosječne plaće radnika, najveća razlika u industrijaliziranom svijetu. Zbog svega navedenog, radni uvjeti su danas mnogo lošiji. "
Neki promatrači situacije smatraju kako će raskol u AFL-CIO oslabiti američke sindikate u budućnosti. Profesor Robert Bruno sa Sveučilišta Illinois je međutim 'oprezno optimističan'. Kaže da se američki radnički pokret može oživjeti "ako se obje skupine sindikata koncentriraju na zajedničke probleme umjesto da se upuste u međusobno natjecanje".
