Nevladina organizacija ActionAid International traži bolju kontrolu korištenja pomoci koju bogate zemlje daju siromašnijim zemljama. Anjana Pasricha iz dopisništva Glasa Amerike iz New Delhija govori o problemu nazvanom "fantomska pomoc".
ActionAid, medunarodna dobrotvorna udruga sa sjedištem u Johannesburgu, optužila je bogate zemlje za davanje tzv. "fantomske" pomoci siromašnim dijelovima svijeta. U nedavnom izvješcu pod naslovom "Stvarna pomoc", ova udruga tvrdi kako se cak 60 posto svih donacija ne utroši namjenski.
John Samuel, direktor azijskog odjela ActionAid-a, kazao je u New Delhiju kako ova studija obuhvaca donacije iz 2003. godine: "Cak 60 posto ukupne pomoci od 65 milijarda dolara bilo je lažno, zapravo -ta pomoc nije stigla na mjesta kojima je bila namijenjena."
U izvješcu se navodi kako je veliki dio donacija potrošen na skupi konzalting ili na tzv. recikliranje, kada se donirani novac uvjetuje kupovanjem robe iz zemlje donatora. Gospodin Samuel kaže da se "donacije preusmjeruju u smislu tehnicke pomoci i konzaltinga u medunarodne tvrtke. Pomoc se preusmjeruje za druge svrhe od onih prvotno namijenjenih, ili se pomoc vezuje uz kupovinu robe ili usluga iz zemlje donatora".
Takva fantomska, lažna pomoc - nastavlja naš sugovornik - "ne stiže do ljudi kojima je stvarno potrebna…Ustanovili smo kako je 18 milijarda dolara utrošeno na tehnicku pomoc… Na primjer, strani konzultant primi prosjecnu naknadu za konzalting u iznosu od 18,000 do 27,000 dolara na mjesec, u usporedbi s 1,300 dolara koje na mjesec primi vijetnamski konzultant."
Spomenuto izvješce objavljeno je upravo u trenutku žustre rasprave u kojoj razvojni strucnjaci procjenjuju koliko su zaista donacije sa Zapada utjecale na poboljšanje životnih uvjeta u siromašnim zemljama.
ActionAid se pritom poslužio statistickim podatcima koje je objavio OECD, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvitak, uzimajuci u obzir desetine vecih zemalja donatora.
No, reagirajuci na ove kritike, OECD je priopcio da se ActionAid poslužio "pristranim kalkulacijama i pretpostavkama koje su dovele do pogrešnih zakljucaka."
Richard Carey je dopredsjednik Odbora za razvojnu pomoc, kljucnog savjetodavnog tijela OECD-a, sa sjedištem u Parizu. On kaže da je ActionAid "postavio pravo pitanje, ali da je pri tome preuvelicao problem". "ActionAid je pogodio temu. No, oni ne mogu aritmeticki biti u pravu, jer je naprosto nemoguce procijeniti razliku u vrijednosti pomoci. Ipak, mi u Odboru za razvojnu pomoc smo zabrinuti zbog problema kvalitete i troška tehnicke pomoci" - rekao je Richard Carey.
Gospodin Carey kaže da njegova skupina radi zajedno s donatorima na maksimiziranju ucinka donacija, ukljucujuci i korištenje usluga kvalificiranih tehnickih strucnjaka i konzultanata iz zemalja u razvoju, koji koštaju manje od strucnjaka iz razvijenih zemalja.
Richard Carey istice kako su donatori izuzetno zainteresirani uciniti pomoc što ucinkovitijom, posebno imajuci u vidu iznose koji se krecu u milijardama dolara: "Poanta cijelog sustava medunarodne pomoci je poboljšavanje životnih uvjeta siromašnih. Naša organizacija prati kako se ostvaruje taj cilj. Cinimo sve kako bismo pomogli zemljama u razvoju u osmišljavanju vlastitih razvojnih programa, kako bismo mi onda s povjerenjem i sigurnošcu mogli financirati takve projekte."
Strucnjaci za ravoj postigli su konsenzus o žurnoj potrebi za boljim upravljanjem postojecim fondovima. Den Philips, koordinator za južnu Aziju u dobrotvornoj organizaciji Oxfam, kaže da je potrebno više novca usmjeriti u gradnju škola, zdravstvenih ustanova, ili za obuku ucitelja i medicinskog osoblja u siromašnim zemljama – a ne na skupe pilot-projekte ili inozemne konzultante.
"Problem je u tome što zemlje daju donacije iz razlicitih razloga. Jedan od razloga je pomoc ljudima u siromašnijim zemljama, i njihovi ih glasaci poticu na takve akcije. No, drugi razlog se tice vezivanja pomoci s gospodarskim ili poslovnim interesima. Potrebno je eliminirati taj aspekt iz medunarodne pomoci" kaže Den Philips.
ActionAid istice kako je nedavni tsunami u Indijskom oceanu pravi primjer fantomske, lažne pomoci. Australija je ispunila svega 7 posto od obecanog; Francuska 13 posto. SAD i Europska komisija su ispunili više od trecine svojih obecanja, a najdalje je otišla Italija koja je dostavila više od 60 posto od obecanog iznosa.
Ovakva kritika je možda preuranjena, imajuci u vidu da bi vecina od 6 milijarda dolara predvidenih za obnovu i razvoj zemalja pogodenih tsunamijem trebala biti isplacena u ratama tijekom sljedecih godina.
