Na naslovnicama današnjih izdanja americkih dnevnih listova teško je naci druge teme uz konacno otkrice tko je bio 'Duboko grlo'. Evo i nekih reakcija, prvo iz lista odakle je nekad davno i krenuo "skandal Watergate" – Washington Posta.
Istaknute licnosti americke politicke scene iz ranih sedamdesetih izrazile su citav spektar reakcija – od šoka do divljenja – na vijest da je drugi po rangu dužnosnik FBI-ja bio 'Duboko grlo', odnosno informant izvjestitelja washingtonskog dnevnika. Richard Ben-Veniste, glavni tužitelj u skandalu Watergate, izjavio je da priznanje Marka Felta o njegovoj ulozi u tom slucaju pokazuje da 'važnost pojedinaca voljnih da odaju stvari koje smatraju nepravilnima u svojoj radnoj sredini ne treba podcjenjivati, posebice kada se radi o ekscesima izvršne grane vlasti … koji su , u slucaju Watergate, išli do samog ureda predsjednika'.
No, Charles Colson, visoki savjetnik predsjednika Nixona, koji je odlužio kaznu od 7 mjeseci zatvora za opstruiranje provodenja pravde u slucaju Watergate, izjavio je da je 'osobno bio šokiran'. "Kada bilo koji predsjednik mora brinuti hoce li mu se zamjenik direktora FBI-ja smucati po mracnim zakutcima u gluho doba noci i tržiti informacije, onda on ima veliki problem. … Bili su trenuci kada sam i sam razmišljao da 'propjevam', ali nisam, jer se ne slažem s takvim nacinom'. 'Izdajnikom' je Marka Felta okarakterizirao Pat Buchanan, nekad pisac govora za predsjednika Nixona, a danas istaknuti konzervativni kolumnist.
Upravo su takve reakcije, prema pisanju Posta, Felta sprecavale u prethodnih tridesetak godina da objelodani svoj identitet. Uz to, kako piše ovaj list, Felt je mogao imati i osobne razloge da naudi administraciji. Nakon smrti dugogodišnjeg direktora FBI-ja Edgara Hoovera, on je bio vjerojatni nasljednik. Umjesto toga, Bijela kuca je imenovala potpunog autsajdera, Patricka Graya, tada pomocnika ministra pravosuda. Kasnije se Bijela kuca upravo na njega oslanjala da sazna što je tocno vec saznao FBI. No, brojne su reakcije hvale, cak i nazivanje Felta herojem, posebice iz redova demokrata, kao i medija.
Upravo, što se medija tice, uloga 'Dubokog grla' utjecala je na nacin rada medija i onda kada je administracija predsjednika Nixona vec odavno postala povijest. Odjek takvog nacina izvještavanja ostao je sve do danas i odražava se u nacinu na koji mediji izvješcuju o etickim propustima celnika republikanske vecine u Zastupnickom domu, Toma DeLaya. Za neke koji su svih ovih godina bili spominjani kao moguca lica iza nadimka 'Duboko grlo', ovo je trenutak kada mogu konacno odahnuti. Tako se citiraju rijeci Alexandera Haiga, koji je zamijenio Haldemana na mjestu šefa ureda predsjednika Nixona, da je samo jednom u životu razgovarao s novinarom Posta Bobom Woodwardom, i to nakon Nixonove ostavke, ali je svejedno 30 godina bio spominjan kao vjerojatni informant.
