'Nepripremljeni za nuklearni terorizam' naslovljuje svoj članak "Washington Post", te piše: 'Upitani tijekom debate u vrijeme predsjedničke predizborne kampanje da imenuju najveću opasnost koja se postavlja pred Sjedinjene Države, predsjednik Bush i njegov izazivač senator John Kerry dali su jednak odgovor: nuklearna naprava u rukama terorista.' No, više od 3 i pol godine nakon napada od 11. rujna 2001, američka vlada još uvijek nije odgovarajuće pripremila niti one koji prvi trebaju reagirati na takav napad, ni javnost na mogućnost nuklearnog udara, tvrdi se u izvješćima savezne vlade, kako piše washingtonski list.
Premda stotine tisuća života mogu biti spašene izvanredno brzom evakuacijom stanovnika koji se nalaze niz vjetar od mjesta napada, tek je malen broj ljudi obučen za hitnu reakciju. Informacije, pak, koje dobiva javnost pune su netočnosti i nepotpunosti, slažu se mnogi stručnjaci, kako piše Post. Dva dobro čuvana vladina izvješća – jedno od Vijeća Bijele kuće za domovinsku sigurnost, drugo od Ministarstva energetike -, koje je washingtonski list pribavio, opisuju do vrlo zabrinjavajućih detalja učinke nuklearne detonacije u slučaju udara na Washington. Iz izvješća se jasno vidi potreba za donošenjem odluka u djeliću sekunde – od strane najviših dužnosnika Ministarstva domovinske sigurnosti – ukoliko se žele spasiti gradovi i mjesta udaljeni desetke kilometara od Washingtona, u smjeru kretanja vjetra. Kako piše "Washington Post", takva razina znanja i vještine – prema mišljenju nekih stručnjaka – daleko je od sadašnje sposobnosti dužnosnika.
O sličnoj temi, ali iz drugog kuta, govori članak u bostonskom "Christian Science Monitoru", koji opisuje slučaj jednog trgovca elektroničkom opremom – Izraelca koji je živio u Južnoj Africi – koji je tijekom godina prešao iz posredovanja u kupnji osciloskopa u nabavu naprava koje se uz gotovu nikakvu prepravku mogu koristiti kao detonatori za nuklearne bombe za potrebe pakistanskog kupca. Taj je slučaj američka vlada otkrila i spomenuti trgovac je bio izručen, priznao svoje djelo i čeka izricanje kazne pred Okružnim sudom u Washingtonu. No, kako ističe bostonski list, slučaj spomenutog Ashera Karnija samo je jedan. Pitanje je, ističe Monitor, da li proliferatori proliferiraju. Individualni trgovci i nabavljači i njihove mreže koje nemaju veze sa vladama pojedinih država operiraju u dubokoj sjeni, koju je teško rasvijetliti. Priznanje Ashera Karnija pokazalo je da ima barem nekoliko mreža koje nabavljaju opremu koja u krivim rukama može lako biti upotrijebljena kao dio ofenzivne nuklearne naprave. U mračnom je tonu i glavna tema današnjeg znanstvenog dodatka "New York Timesa", premda nema veze s nuklearnim oružjima. 'Riba koja je tisućljećima zarobljavala srca podjednako i ribara i znanstvenika, vrlo brzo nestaje s lica Zemlje,' piše njujorški list o tuni i to onoj najvećoj 'bluefin' iz Atlantika, 'ferariju ribljeg svijeta, koji može dostići i do pola tone i živjeti i 40-tak godina'. Industrijske metode ribolova, čak uz pomoć satelita, uništile su jata tih riba. Ribari Nove Engleske koji su nekad gledali ogroma jata 'bluefina' kada su migrirala krajem ljeta u sjeverni Atlantik sada vide tek pokoju, a i nju tek na otvorenom moru. Najveća pogibija za ove tune je – kako piše "Times" – to što su najcjenjenije meso za japanski suši.
